Flambiranje je poseban kuharski postupak kojim već pripremljena jela prelijemo žestokim, najčesće aromatičnim alkoholnim pićima i zapalimo.Upotrebljavamo pića sa vrlo visokim postotkom alkohola koja dobro gore a jelu daju karakterističan miris i okus.Pored odgovarajuceg jela, za flambiranje je potreban posebni stolić, špiritno kuhalo, tava za flambiranje, grabilica, pribor ili samo kašika za flambiranje, alkoholno piće, sećer, voće itd.Sve je potrebno rasporediti tako da bude na dohvat ruke kako bi flambiranje teklo bez prekida. Flambirati možete na dva načina : 1. U tavi od vatrostalnog stakla ili porculana pripremljeno jelo polijemo odgovarajućim alkoholnim pićem i zapalimo.Posudu s jelom nagnemo prema plameniku kuhala da je obuhvati plamen.Goruće iznesemo na sto. 2. Na drugi način jelo flambirate tako da alkohol u grabilici zapalite na plameniku, a zatim polijete po jelu.Alkohol ne smijete izlijevati na jelo neposredno iz flaše, jer je to veoma opasno i kosi se s ispravnim načinom flambiranja.Također nije dobro potpaljivati šibicu.

Rimski lonac je duguljasta glinena posuda sastavljena od dva dijela, sličnija je zdjeli nego loncu.U sličnoj posudi kuhali su stari Rimljani, te mu otuda i naziv.Glina je vrlo fina i porozna.Upravo ta poroznost omogućuje da se kuhanje odvija na poseban način, kojim se sačuvaju hranljive tvari, vitamini, prirodni okus namirnice, aroma i sokovi. Obično je dovoljna voda iz namirnica, ili se dodaje malo vode skoro nikako masnoće.Prije kuhanja lonac namočimo 1/4 sata u hladnu vodu (oba dijela) da se natopi. Natopljenu i pokrivenu posudu uvijek stavljamo u hladnu pećnicu, a zatim ugrijemo na određenu temperaturu (prema receptima). Pod utjecajem temperature voda iz stijenki lonca ispari.Nastane para koja omogućuje kvalitetno omekšavanje namirnica te sprječava gorenje jela.Prilikom prvog kuhanja moramo provjeriti temperaturu štednjaka jer su moguća odstupanja.Na temp. predvidjenoj za pečenje meso se lijepo, zapeče. Ako korica nije dovoljno hrskava, pečemo jos nekoliko minuta u otvorenom loncu.

Kina ima najraznovrsniju kuhinju u svijetu. Kineska jela se danas pripremaju na mnogo raznih načina, mada u osnovi imamo tri glavne kuhinje u kojima dominiraju tri ukusa: seccuanska (ljuto), kantonshka (slatko) i shandonshka (slano). Pekinške kulinarske tajne nekad su bile najstrože e čuvane. Znali su ih, glavni kuhari, koji su carske recepte prenosili s koljena na koljeno.Prema mišljenju mnogih gastronoma, Kina je svjetska velesila u kulinarstvu koja je odavno uspela da pretekne Francusku. Kineska hrana, raznolika i egzotična, svoj glavni adut krije u jednostavnim načinima pripremanja ukusnih jela. U Kini danas postoji preko 10.000 jela.U kineskoj kuhinji neophodan je wok, zdjelice, stapici i satara (sjekira s kratkom drškom kojom se guli i sjecka voće i povrće.Skoro sva jela spravljaju se u woku, posudi od lijevanog željeza ili teflona s okruglim dnom, u kojoj se svaki komadić dobro isprži uz malo ulja.Svojim oblikom omogućava nam da u kratko vrijeme zagrijemo veću povrsinu i na njoj kratko i brzo obradimo veće kolicine hrane.

Slast koju aminokiseline šire po receptorima na našem jeziku zove se umami. Ovaj novi okus otkriven je početkom 20. vijeka, a zahvaljujući njemu okus je bogat, a hrana jednostavno neoodoljiva. Umami je jako teško opisati, to je ona punoća koju osjetite, kada vam neka namirnica jednostavno preplavi usta. Nemoguće ga je opisati jednom riječju poput, recimo slatkog. To je jednostavno umami. Čita se omome, a u prevodu znači sadržajan, bogat, pun, slastan. Iako su još stari Rimljani i Grci znali za umami, nikada ga nisu identificirali. Otkrio ga je 1907. godine japanski naučnik Kikunae Ikeda, koji je u ribljoj supi, pripremljenoj od kombu algi i tunjevine, prepoznao nešto novo, nepoznato. Utvrdio je da poseban okus toj supi zapravo daje aminokiselina glutamat. Okus je privremeno nazvao umami, ali se taj naziv zadržao do danas. Kombinacijom aminokiseline sa natrijem, stvorio je začin poznat kao MSG i koji jelima daje umami okus. Ipak, za ovaj začin se vežu mnoge kontraverze, a neka su istraživanja utvrdila da je otrovan, pa je Agencija za standardizaciju hrane izdvojila dodatna sredstva za ispitivanje ovog spoja (natrij glutaminat). S obzirom na to većina proizvođača hrane ga sve više povlači iz upotrebe, ali to nije razlog da odustanete od umamija, jer se aminokiseline koje ga izazivaju prirodno nalaze u nekom voću i povrću. Najviše ih ima u mesu, posebno peradi, morskim plodovima, zrelim sirevima, suhom mesu, gljivama, zrelom paradajzu i sushiju. Kuhanjem ovih namirnica umami će postati intenzivan, a okus se pojačava i sušenjem, fermentiranjem i konzerviranjem hrane.

Za jevrejsku kuhinju je tipična košer hrana, ali većina nas ni ne zna šta to zapravo znači. Kuhanje, čuvanje i jedenje mlijeka i mesa zajedno strogo je zabranjeno u jevrejskoj kuhinji. Ali košer je i više od toga. Meso se ne smije pripremati u posuđu u kojem je kuhano mlijeko, pa čak se ne smiju pripremati u istoj kuhinji. Svinjsko meso je zabranjeno, isto tako i zečetina i kamilje meso, a posebna pravila za košer hranu važe i za ribe. Jevreji naime, ne jedu sve vrste riba. Dozvoljene su ribe koje imaju krljušti, a sve vodene životinje koje nemaju krljušti, poput jegulja, školjki, rakova, Jevreji uopšte ne jedu. Mliječna košer kuhinja treba da je odvojena od mesne, mada to nije baš uvijek tako. Jevreji koji poštuju stroga pravila, čak i kafu pripremaju u odvojenoj kuhinji. Tipična jevrejska jela su gefilte fiš, čorba čolent, humus, falafel i salata od patlidžana.

Pravilna ishrana, dovoljno sna i redovna fizička aktivnost, umnogome poboljšavaju funkciju imunog sistema i smanjuju rizik od prehlade i gripe. Zato nemoj te čekati da se razbolite, već zdrave životne navike počnite da primjenjujete dok ste još zdravi, tj.prije početka gripe. Počnite da jedete dosta voća i povrća.Ljudi pretežno više jedu voće i povrće ljeti nego zimi, a našem organizmu treba upravo suprotno. Potrebno vam je svakog dana da pojedete 5 porcije raznog voća i povrća, da bi ste unijeli dovoljno vitamina, minerala, vlakana i antioksidanata koji su neophodni za zdrav imuni sistem. Puno voća i povrća možemo tokom cijele zime da neđemo u svim većim marketima, naprimjer: zelena salata, kupus, kelj, prasa, brokoli, karfiol,luk, mrkva, cvekla itd.,često imaju prihvatljivu cijenu koju možemo sebi da dozvolimo. Zatim, tu je široka ponuda raznih vrsta jabuka, bundeva i južnog voća, kao što su banane, limun, narandža, kivi,grejpfrut, mandarina itd.Smrznuto voće je takođe zdravo za konzumiranje , kako po nutritivnim vrijednostima tako i po cijeni. Smrznuti grašak, boranija, paprike, paradajz,kukuruz,karfiol, brokoli,mogu da budu ukusan i zdrav dodatak vašem ručku ili večeri. Doručak od žitarica je još ukusniji kad mu se dodaju komadići voća.Neizostavni su cijeđeni voćni sokovi naravno ko može to sebi da prijušti, za užine uzimajte voće: cvježe, sušeno ili koštunjavo.

Poznato je da su neke vrste hrane ljekovite, tj. mogu doprinijeti sprečavanju i liječenju nekih bolesti, isto kao što neke mogu da izazovu ili pogoršaju bolest. Kupus liječi 87 bolesti, a crni luk 28. Nova naučna saznanja daju mnogo podataka o farmakološkim osobinama pojedinih namirnica. Neke od njih djeluju kao antikoagulansi (protiv zgrušavanja krvi), druge ako analgetici (protiv bolova), sedativi (za smirenje), antidiuretici (protiv proliva), antihipertenzivi (protiv visokog krvnog pritiska), antipiretici (protiv visoke temperature), vazodilatatori (za širenje krvnih sudova), antitusici (protiv kašlja), antibiotici (protiv mikroba uzročnika bolesti) itd. Danas se smatra da se oko 25% lijekova koji se prepisuju dobija iz biljaka, uključujući i novi moćni lijek protiv raka «taxol». Veliki dio ljekovitih svojstava pojedinih vrsta hrane pripisuje se sadržaju antioksidansa u njima. Oni neutraliziraju štetno djelovanje toksičnih oblika molekula kisika poznatih kao slobodni radikali ili oksidansi, koji nastaju u organizmu kao rezultat metabolizma. Ti radikali oštećuju ćelije i izazivaju mnoge bolesti. Antioksidansi se u tijelo unose uglavnom putem hrane, pa se smatra da je zdravija ona hrana koja ih ima više. Najviše antioksidansa ima u crnom i bijelom luku, brokuli, crnom grožđu, raznom povrću (svježe, smrznuto, pripremljeno u mikrovalnoj pećnici umjesto uobičajenog kuhanja i pečenja), maslinovom ulju, ružičastom grejpfrutu, raznom voću (cijeli plodovi, a ne samo sok), mrkvi, bundevi i lubenici. Zato se ove namirnice zovu vrlo zdravom hranom, a za najnezdraviju se smatraju životinjske masnoće (loj, mliječne masnoće) i kuhinjska so u većoj količini. Kad su masnoće u pitanju, najzdravije su one iz grupe omega-3, koje se nalaze u ribama (skuša, haringa, srdela, losos, pastrmka i tunj). Zato riba spada u najzdraviju hranu. Bijelo meso (ribe i peradi) mnogo je zdravije od crvenog (govedina, ovčetina). Od biljnih ulja je najkorisnije maslinovo. Mnogo je knjiga i drugih radova napisano o ljekovitosti hrane. Većina njih je bazirana na narodnom predanju ili iskustvu pojedinih stručnjaka.

Ako ste do sada vjerovali kako način pripreme i konzumacije brokule nije povezan s hranjivošću spomenutog povrća – znajte kako ste živjeli u pravoj zabludi. Naime, rezultati istraživanja Sveučilišta Illinois su pokazali kako način pripreme, ali i konzumacije brokule itekako utječe na hranjivost ovog zelenog povrća. Stoga znanstvenici savjetuju da udruživanje brokule i klica spomenutog povrća može gotovo udvostručiti antikancerogeni učinak ovog zelenog povrća. "Ukoliko se pripremi na pravi način, brokula predstavlja iznimno moćnu namirnicu u borbi protiv raka. Spomenuti je učinak moguće postići konzumacijom tri do pet obroka tjedno", poručuje dr. Elizabeth Jeffery Sveučilišta Illinois. No, da bi organizam dobio sve hranjive sastojke brokule, važno je prisustvo enzima pod nazivom mirozinaza. Ukoliko njega nema, ne postoji niti mogućnost formiranja sulforafana – antikancerogenog sastojka brokule. Iako mnoge osobe unište spomenuti enzim prekuhavanjem borkule, stručnjaci tvrde kako ga je moguće nadomjestiti konzumacijom klica brokule. Brokula sadrži betakaroten, vitamin C i vlakna, a svi su borci protiv raka. Kao i drugo zeleno lisnato povrće, brokula sadrži velike količine kalcija. Kuhanjem gube vitamine, zato ih pripremite na pari, u mikrovalnoj pećnici ili pržene u tavi. Korisno ih je jesti što češće, a najmanje dvaput sedmično.

Za razliku od jela ekstremno niskih energetskih vrijednosti, krompir brzo stvara osjećaj sitosti i saveznik je u mršavljenju ako se priprema u ljusci, kuha na pari ili popeče na teflonskoj tavi bez dodavanja ulja. Krompir srednje veličine sadrži samo 100 kalorija, a prava je riznica C vitamina koji brane protiv gripe i prehlade. Budući da je moćan antioksidans, značajno je i njegovo djelovanje protiv slobodnih radikala koji izazivaju rak i teške bolesti. Vlakna će potaknuti probavu i čišćenje od toksina, a rezultat je i ljepša koža te sjajnija kosa. I drugi prilozi bogati ugljikohidratima, primjerice tjestenina i riža, djeluju kao melem za napete živce i mišiće te popravljaju raspoloženje jer potiču djelovanje hormona sreće. Zbog visokog glikemijskog indeksa i velike kalorijske vrijednosti preporučuje ih se izbjegavati u redukcijskim dijetama, no jedu li se u umjerenim količinama (tanjur tjestenine), bez dodataka masnih preljeva ili topljenog sira, ne predstavljaju opasnost od debljanja. Iako imaju visok udio masti, sir i sladoled čuvaju kosti i živce jer sadrže obilje kalcija. Za kafu se smatralo da je je opasan diuretik koja izaziva bolesti srca i rak, no stručnjaci s kalifornijskog sveučilišta tvrde da umjereno uživanje u aromatičnom napitku ima blagotvoran učinak na organizam. Studija provedena na 27.000 žena srušila je tezu da je kafa pogubna za srce ako se pije šalica do dvije na dan. Ljudi koji uživaju u kafi manje oboljevaju od raka jetara nego oni koji je sustavno izbjegavaju. Kofein iz kafe štiti od kolesterola i pravi je “zaštitnik” mozga. Također, smanjuje rizik od dijabetesa, Alzheimera i Parkinsonove bolesti. >>Jaja sadrže lecitin i fosfolipide, koji pozitivno utječu na koncentraciju i poboljšavaju pamćenje. Bogata su i vitaminima skupine B koje “čeliče živce” i sadrže minerale koji potiču rast kose i noktiju. Obiluju i vitaminom D koji jača kosti i brani od osteoporoze, ali i čuva zdravlje srca, a manjak u organizmu povezuju i s multiplom sklerozom. >>Jedenjem isključivo zdrave i vlaknaste hrane, bez masti i ugljikohidrata, sva dobrobit vitamina iz povrća i voća će izostati. Razlog tome je što je vitaminima potrebna mast da bi se mogli apsorbirati i blagotvorno djelovati na organizam.

Svakodnevno konzumiranjesupe od paradaiza može kod muškaraca pojačati plodnost. Do tog zanimljivog otkrića došli su znanstvenici sa Sveučilišta u Portsmouthu proučavajući djelovanje likopena na slučajno odabranu grupu od šest zdravih muškaraca prosječne starosti od 42 godine. Prema njihovim rezultatima, likopen, koji paradaizu daje izrazito crvenu boju, strahovito pojačava snagu spermatozoida i čini ih otpornim na sve negativne utjecaje iz okoline. Ispitanici koji su učestvovali u eksperimentu su tokom dvije sedmice svakog dana redovito konzumirali 400 g supe od paradaiza. U njihovoj spermi je mjerenjem u tom razdoblju zabilježeno značajno povećavanje količine likopena. Za bilo kakve konačne zaključke o povećavanju muške plodnosti biti će potrebna još dodatna istraživanja, no poznata je činjenica da neplodni muškarci u pravilu imaju manjak likopena u svojoj spermi. Znanstvenici smatraju da bi tajna likopenovog pozitivnog utjecaja na mušku plodnost mogla biti vezana uz zaštitu koju ti spojevi pružaju tijelu od slobodnih radikala, a vjeruje se kako bi upravo oni mogli biti uzrokom neplodnosti. Očigledno je da supa od paradaiza može zdrave muškarce učiniti još plodnijima, no sada preostaje da se vidi kako će ona djelovati na neplodne muškarce. Inače, proizvodi koji u sebi sadrže paradaiz već su pokazali svoju korisnost pri smanjivanju rizika ood raka prostate. Pri tome je zanimljivo da procesuirane rajčice, kao one u juhama, daju veću koncentraciju likopena od svježih. On se tada bolje apsorbira i snažnije djeluje jer se odvaja iz stanične strukture rajčica i lakše unosi u naš organizam.