•A - ima ga u: peršunu,džigerici, tunjevini, žumancetu, mlijeku, kupusu,špinatu , paprici, mrkvii, tikvi, kajsiji. •B - ima ga u:mlijeku, mliječnim proizvodima, orasima,kruhu, krompiru, jegulji, bubrezima, špargli, telećem mesu, kupusu. •C - ima ga u: krompiru, kupusu, paradajzu, rotkvicama, peršunu, jagodama, limunu, grejp-frutu, narandžama, džigerici. •D - ima ga u: telećem mesu •E - ima ga u: biljnom ulju, bjelancetu, džigerici, žitaricama i i u skoro svom povrću.

Svako zrno kuhane rize bit ce odvojeno ako prilikom kuhanja u vodu dodamo nekoliko kapi limuna -Zacini se uvijek dodaju pri kraju kuhanja, jer samo tako sacuvaju svoju aromu -Krompir ce se brze skuhati ako mu prilikom kuhanja dodamo malo ulja -Ako prilikom kuhanja kiselog kupusa dodate nekoliko kriski jabuke ukus ce biti mnogo bolji -Preostale kuhane mrkve iz supe muzete pomijesati u pire krompir koji ce tad dobiti privlacnu boju i nov okus. -Da bi veci komadi mesa pri pecenju ostali socni i mekani prvo meso zapeci sa svih strana na jakoj temperaturi i onda smanjiti i postepeno dodavati po malo vode dok ne omeksa -Da banane za kolace i vocne salate nebi potamnile poprscite ih sa limunovim sokom -Da bi kafa zadrzala svoju potpunu aromu dodati joj malo soli i drzati u frizideru -Da so nebi bila vlazna i zgrudana u solnjacu dodajte nekoliko zrna rize -Ako imate glavobolju pomoci ce vam ako u kafu stavite nekoliko kapi limuna.

Šafran lat. Crocus veluchensis je inače cvijet kojem se divimo u prirodi. Poznato je da se osušeni vrhovi tučka koriste kao začin, ali i prirodna boja. Ima aromatičan miris i intenzivno žuto – narančastu boju, a samo 10 mg šafrana u prahu može obojiti 3 litre vode. No kako istraživanja napreduju, tako je firma Azafran Los Molinos de la Mancha predstavila novi proizvod ekstrakt šafrana nazvan Safrante. Standardni začin šafrana sadrži stanične dijelove koji inhibiraju ekstrakciju tijekom kuhanja tako da djelomično oslobađaju frakcije koje daju miris i boju. U Safrante, ekstraktu šafrana, dijelovi biljke zamjenjeni su s maltodekstrinom koji povečava topljivost i time smanjuje dodavanje u poređenju sa standarnim začinom šafrana. Napravljen je i proizvod na bazi Safrantea iz kojeg je izdvojena aroma, tako da je ostala samo prirodna narančasta boja. To ostavlja niz mogućnosti uporabe, ali je bojazan stručnjaka usmjerena prema zlouporabi boje šafrana za prekrivanje smanjenja kvalitete drugih proizvoda.

Povezanost elementa joda i zdravlja je odavno poznata. U Hrvatskoj se već više od četrdeset godina provodi jodiranje soli u svrhu očuvanja mentalnog zdravlja dojenčadi i sprječavanja pojave gušavosti u odraslih. No, s vremena na vrijeme se problem ponovo otkriva i stavlja kao prioritet u rješavanju. Tako je britanski University od Dundee na temelju istraživanja utvrdio da 40 % žena u drugom stanju ne unosi niti polovicu potrebnog joda u organizam. Jasno je da je takvo stanje podignuto na razinu nacionalne opasnosti te se traži da proizvođači soli jodiraju svoj proizvod. Također je objavljeno da su istraživači u Španjolskoj kao i u Italiji utvrdili manji stupanj inteligencije kod školske djece čija prehrana ne sadrže dovoljno joda. No dok za njih još ima lijeka, kod nerođene djece te promjene su ireverzibilne, pa je tim prije važan unos joda kroz prehranu majke. Stanje u Hrvatskoj je u tom pogledu mnogo bolje. Uz dugogodišnje zakonsko uređenje jodiranja soli iz bilo kojih izvora, kao i stalno praćenje stanja unosa joda kod tek rođene djece kao i kod školaraca, može se reći da je smanjen rizik od posljedica jodne deficijencije. Stalne kontrole joda u soli, prisiljavaju proizvođače, ali i uvoznike na poštivanje propisa. Ipak malo čudi da je takav problem mogao biti uopće prisutan u zakonodavno i zdravstveno uređenim zemljama EU. Važno je još napomenuti da tijekom stajanja dolazi do sublimacije, smanjenja količine joda u soli pa je potrebno paziti na rok proizvodnje. Europsko zakonodavstvo ne traži da se istakne rok trajanja za sol pa je i to razlog da jodirane soli ako se predugo drže na skladištu, dolaze do potrošača s već smanjenom količinom joda.

LAN (Linum usitatissimum L.) Lan je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka te se rijetko pronalazi kao samonikla biljka. Njegov zreo plod ima izgled okruglastog tobolca s 8 – 10 smeđih ili zlatnožutih plosnatih sjemenaka. Samo ovakvo potpuno zrelo sjeme je ljekovito jer sadrži dovoljno sluzi i iz njega je moguće dobiti laneno ulje. Za izradu ulja ali i opijate lan se najviše kultivira u Argentini i Egiptu. Sastav Sjemenke u kojima se nalazi 30 – 45% ulja i 20% bjelančevina u gornjem dijelu lupine sadrže sluzi (3-6%). U lanenim sjemenkama se nalaze fosfatidi (0,8% lecitina) i brojni biljni fitosteroli (sitosterol, dihidrositosterol, holosterol, kampesterol i stigmasterol) i razni enzimi i cijanogeni glikozid linustatin, koji se pod utjecajem enzima razgrađuje na cijanovodičnu kiselinu i aceton (ne dolazi do trovanja jer kiseli želučani sok inaktivira enzim linazu). Laneno ulje Hladno prešano ulje je rijetka tekućina, karakterističnog mirisa, svijetlo do tamnožute boje. Sastoji se od višestruko nezasićenih masnih kiselina, zbog čega lako oksidira. Ovisno o izvoru ulje sadrži mješavinu glicerida s visokim postotkom α-linolenske (omega-3) kiseline (40-60%) te linolnu (16 -25%), oleinsku (14 – 16%) i palmitinsku (10-15%) kiselinu. Laneno ulje proizvedeno iz kultura s umjerenim klimatskim uvjetima sadrži više nezasićenih masnih kiselina od ulja iz toplijih krajeva. Ljekovito djelovanje Laneno sjeme je laksativ. Lanenim sjemenom crijeva se »navikavaju na točnost» a ne stvara se navika niti oštećuje crijeva. Laneno sjeme nabubri čime povećava obujam crijeva, raširi ga i pospješuje peristaltiku. Kao sredstvo za čišćenje upotrebljava se mljeveno laneno sjeme koje se prethodno ne namače u vodi, jer mora nabubriti u crijevima. Čaj od lanenog sjemena koristi se kao sredstvo za grgljanje kod upala u ustima, ždrijelu, desnima te protiv promuklosti a i upale želučane sluznice (sluz potpuno prekriva iritiranu i nadraženu sluznicu. Oblozi od lanene kaše ublažavaju bolove i omekšavaju potkožne čireve. Primjena lana Laneno ulje se koristi za vanjsku primjenu u obliku obloga kod ekcema, psorijaze, kožnih osipa. Vrećica s lanenim sjemenom je korištena za ublažavanje bolova (vruća vrećica – protiv zubobolje, išijasa, reume, neuralgija lica, bolova u trbuhu i dr. Kao blago sredstvo za čišćenje crijeva se daje kašikica lanenog ulja, a manje se upotrebljiva kao jestivo ulje jer brzo užegne. Primjena u aromaterapiji Laneno ulje u aromaterapiji se koristi kao baza za razrjeđivanje eteričnih ulja. Primjenjuje se kod raznih iritacija kože, njege masne kože i akni jer pomaže u regeneraciji stanica. Djeluje blago protuupalno, a ublažava i bolove u mišićima i zglobovima. MJERE OPREZA Zbog visokog udjela α-linolenske kiseline vrlo lako oksidira pri čemu se oslobađaju slobodni radikali. Stoga je laneno ulje važno čuvati u hladnjaku, dobro je dodati E-vitamin kao antioksidans. Laneno sjeme je sigurniji izvor α-linolenske kiseline nego ulje, jer ulje u sjemenu ostaje svježe sve dok se ne samelje ili ne podvrgne toplinskom tretmanu. Tako zadržava prirodne antioksidanse, vitamine i minerale koji se nalaze u sjemenu

Je li hrana koja je zamrznuta i sigurna, pitanje je koje se svake godine postavi nekoliko puta putem medija ali i od zabrinutih potrošača. Konfuzija nastaje iz činjenice nepoznavanja procesa zamrzavanja, promjena koje nastaju kao i činjenice da potrošači trebaju biti upoznati s time . Evo nekih informacija o tome koliko je zamrzavanje hrane sigurno . Koja se hrana može zamrznuti? Možete zamrznuti gotovo svu hrane. Iznimke su konzervirana hrana ili jaja u ljuski ali i druge vrste hrana koje se mogu zamrznuti ali zbog svojih sastojaka ili svojstava mijenjaju se pri odmrzavanju. Pravi primjer je majoneza ili sličan tip emulzija koje se pri odmrzavanju raspadnu, odnosno razdvoje na vodu i masnu komponentu i ne mogu se više povezati. Isti je slučaj i s raznim masnim umacima ali i s povrćem kao što je salata. Zbog visokog udjela vode, zamrzavanje i odmrzavanje salate bitno mijenja njezine karakteristike a time i podatnost za jelo. Količina vode u hrani ili jasnije raspon sadržaja vode u hrani bitan je za zamrzavanje i trajnost zamrznutih proizvoda . Tako se sirovo meso i meso peradi bolje čuva nego ako je kuhano . Pri kuhanju se gubi voda kao i zamrzavanjem pa se karakteristična svojstva gotovog kuhanog mesa više mijenjaju na lošije što je vrijeme čuvanja duže. Je li zamrznuta hrana sigurna? Hrana koja se čuva na -18 ° C uvijek će biti sigurna uz uvjet da se zamrzava svježa, neoštećena, mikrobiološki prihvatljiva, bez previše masnog tkiva ako se radi o mesu ili jednostavno , kvalitetna . Pravilnim zamrzavanjem se pomaže očuvanje zdravstvene ispravnosti i kvalitete hrane jer se usporava kretanje molekula pri niskim temperaturama što se posebno odnosi na moguće prisutne mikroorganizme . Mikroorganizmi uključujući i patogene koji su opasni sami po sebi, mogu uzrokovati bitne promjene na hrani i učiniti je nejestivom . Da li se zamrzavanjem uništavaju bakterije i paraziti? Zamrzavanjem na -18 o C mikroorganizmi (bakterije, kvasci i plijesni ) usporavaju metabolizam i prelaze u fazu skoro potpunog mirovanja .Nakon odmrzavanja mikroorganizmi mogu ponovo postati aktivni pod odgovarajućim uvjetima i izazvati bolesti koje se prenose hranom . Jednom odmrznuta hrana ponaša se kao i svježa hrana pa mikroorganizmi rastu istom progresijom što uvjetuje bržu termičku obradu ili potrošnju odmrznute hrane. Za razliku od mikroorganizama , paraziti kao trihinela mogu biti uništeni na niskim temperaturama ali se jasno zamrzavanje ne smije koristit za uništavanje trihinela. Neki od parazita prežive i te niske temperature,dok nakon termičke obrade niti jedan ne preživi.

U vrijeme praznika poželjno je konzumirati veće količine različitog povrća. Većina ljudi će pojesti veće količine voća i povrća nego uobičajeno, tako se može konzumirati preporučenih pet obroka voća i povrća na dan. U to doba godine sezona je različitog korjenastog povrća, koje doprinosi boljem okusu jela. Prilikom kuhanja povrća, nemojte soliti vodu u kojoj se kuha povrće. Zimsko povrće može se kuhati i bez soli, a radije dodajte začinsko bilje. Mrkva se može peći, kuhati ili naribati te dodati malo limunova soka i maslinovog ulja. Prokulice nisu baš najomiljenija namirnica svim. No, ukoliko su dodatak krumpiru i napravi se pire te doda još malo pržene slanine i sira, bit će puno zanimljivije. Najbolji način pripreme povrća je kuhanje na pari. Za razliku od kuhanja u vodi, povrće kuhano na pari gubi manje količine vitamina. Ukoliko se povrće kuha u vodi, iskoristite istu vodu za pripremu umaka. To je zdraviji način pripreme umaka jer nećete morati upotrebljavati kocke bujona i slične dodatke koji sadrže velike količine soli.

Upotreba origana iz kuhinje se proširila na potporu zdravlju, i to zahvaljujući širokom spektru bioloških aktivnosti Posljednjih dvadesetak godina svjedočimo porastu zanimanja za prirodnu medicinu. Na međunarodnom kongresu integralne medicine u Salzburgu 2003. među korisne biljke s raznorodnim ljekovitim svojstvima ubrojen je i origano. Iako nas asocira na pizzu, najpopularnije talijansko jelo na svijetu, ova biljka intenzivna i opora mirisa, čiju ljekovitost čine esencijalno ulje i aromatične komponente, danas je sve popularnija kao dodatak prehrani. Studije biološke aktivnosti origana upućuju na širok spektar antibakterijskih, fungicidnih (protiv gljiva), antiviralnih (protiv virusa) i antioksidativnih osobina, pa se njegova uporaba proširila i na potporu zdravlju. Ulje origana u početku se koristilo u aromaterapiji, no danas je sve popularnije u suhom, mljevenom obliku u kapsulama te kao ulje koje se primjenjuje lokalno na kožu ili se uzima na usta. Origano se kao ljekovita biljka u narodnoj medicini primjenjivao dugo kroz povijest - kao prirodni antibiotik, sredstvo za iskašljavanje i širenje bronha, protiv grčeva, kod upale sinusa (posebno kronične), grlobolje, nespecifične upale uha, prehlade, viroze, gripe, dugotrajnih tegoba s nosom te kod upale mokraćnog mjehura. S obzirom na to da se biološka medicina u svijetu sve više istražuje i postaje sve popularnija među znanstvenicima, izrađene su brojne studije djelovanja origana na bakterije i druge mikroorganizme.