I dok se nama čini da za svakodnevnu užinu za vrijeme radnog vremena trošimo 'puno previše' novaca, a da ništa konkretno nismo pojeli, Amerikanci nemaju tih problema.

Ili, barem neki od njih, ako je suditi prema posljednjem kulinarskom kriku. Naime, poslovna mašta Amerikanaca otišla je tako daleko da su smislili pecivo od 1000 dolara.

Kuhar u New Yorku, Franck Tujague osmislio je luksuznu verziju peciva od bijelih tartufa, prelivenog sa sirom i nekoliko listova zlata. Tujagua je zaposlen u hotelu Westin u New Yorku, a pecivo je osmislio kako bi dao svoj doprinos fondaciji koja studentima slabijeg imovnog stanja omogućava da se školuju za kuhare. Ta činjenica opravdava Tujaguinu rastrošnost, ali i onih koji kušaju njegove proizvode, budući da kupnjom sudjeluju u humanitarnom projektu.

Dobro opravdanje za ljubitelje kulinarskih delicija poput bijelog tartufa, poznatog i kao 'bijelo zlato' i 'kralj stola', inače druge najskuplje namirnice na svijetu poslije kavijara.

Svijet bi uskoro mogao ostati bez sigurno najpopularnijeg i najhranjivijeg voća- banana! Procjene su da bi mogle nestati u roku od 10 do 30 godina.

Uzrok nestanka banana je nedostatak raznolikosti. Naime sve uzgajane sorte temelje se na vrsti cavendish čiji su korijeni u Indiji. Zbog sječe šuma, pandemije gljivica crne sigatoke i nestanka divljih i autohtonih vrsta nestaje i genetička baza koja bi omogućila bananama borbu za opstanak.

Zamislite sad ovo, na svijetu je sačuvana tek samo jedna jedina biljka sorte koja sadrži gen otpornosti na tu gljivičnu infekciju i nalazi se u botaničkom vrtu u Calcuti. Zlobnici bi rekli - možda jedemo posljednje primjerke te ukusne vrste voća.

UN-ova Organizacija za hranu i agrikulturu, FAO još je 2006.godine upozorila da su banane pred izumiranjem i kako je velika vjerojatnost da naši praunuci više neće znati kakvog su okusa.

Časopis 'New Scientist' donosi članak u kojem znanstvenici tvrde da banane mogu spasiti jedino biotehnologija i genetska manipulacija. Gotovo sve postojeće jestive sorte banana podložne su gljivičnim bolestima, a hibridi proizvedeni nakon mukotrpnih pokušaja genetskoga poboljšanja okusom su sličniji jabukama nego bananama, zbog toga što su banane tzv. 'sterilni mutanti' inače nejestivih biljaka pa je teško stvoriti varijantu koja bi bila otporna na bolesti.

Istraživanja za spas banana i dalje traju, a već su najavljeni planovi izrade genetskoga nacrta banane. No, tu nije kraj problemima jer veliki proizvođači ne slažu se sa znanstvenicima koji smatraju da je jedino rješenje genetski inženjering. Proizvođači smatraju da potrošači neće prihvatiti genetski modificirane banane.

Zdravlje iz banane
Ako ste se zbog onoga što ste pročitali pali u depresiju-posegnite za bananom!

Naime prema nedavnom istraživanju provedenom među ljudima koji pate od depresije, mnogi od njih osjećali su se znatno bolje nakon što su pojeli bananu. Banana sadrži tryptophan, vrstu bjelančevine koju tijelo pretvara u serotonin, a koji je poznat po tome da nas opušta, poboljšava nam raspoloženje i općenito se osjećamo sretnijima.

Zdravlje sastojka tryptophan iz banana mogu osjetiti i oni koji su osjetljivi na velike vremenske promjene. Gotovo svi sportaši dobro su upoznati sa istraživanjem koje je pokazalo da jedna banana osigurava dovoljno energije za naporni rad u trajanju od 45 minuta.

Banane sadrže tri prirodna šećera - saharozu, fruktozu i glukozu koji u kombinaciji s vlaknima organizmu daju trenutnu, krepku i hranjivu količinu energije. One sadrže visoke količine vitamina B koji je nužan za normalno funkcioniranje živčanog sustava.

Banane su bogate kalijem, mineralom koji pomaže u normaliziranju otkucaja srca, šalje kisik u mozak i regulira količinu vode u tijelu. Kada smo pod stresom, naš se metabolizam ubrzava i tako se smanjuje nivo kalija koju možemo povećati upravo bananom.

Zbog svog mekog sastava i glatkoće banana se koristi kao hrana kod poremaćaja rada crijeva.

Izvana bijel, a unutra crn. No to nije sve! Ovaj luk ne stvara neugodan zadah.

Nakon čokolade s tartufima i bijelih jagoda s okusom ananasa, više nas ništa ne može iznenaditi, pa tako ni bijeli luk crne boje. Usto, ‘bijeli crni luk’ ne ostavlja neugodan zadah nakon što ga konzumiramo, što je vjerojatno najdragocjenija osobina ove kulinarske novotarije. Jer, većinu ljubitelja bijelog luka uživanje u njemu sprečava upravo neugodan zadah.

No, nažalost na konzumiranje ćemo morati malo pričekati, jer se zasada može naći samo u trgovinama u Tajlandu i Koreji. No, bijeli luk je privatnim kanalima prešao Pacifik, a onda i Atlantik, te su za njim poludjeli američki i britanski kuhari te ga čuvaju kao suho zlato, dok ne dođe na police trgovina. Crni bijeli luk plod je eksperimenta, no ne genetskog, nego fermentacije standarnih glavica luka na visokoj temperaturi u toku mjesec dana. Rezultat takvog procesa je luk koji je izvana bijel, na kakav smo i navikli, no kada ogulimo koru, pokaže se crni plod.

Azijci ga koriste kao dodatak raznolikim jelima, u koje se inače stavlja i običan češnjak, budući da su istog, jakog i intenzivnog okusa. Usto, često ga upotrebaljavaju za neka pića i koktele. Britanski i američki kulinarski virtuozi tek su u fazi isprobavanja crnog bijelog luka, koji zbog svoje boje doprinosi vizualnom dojmu djela, što u restoranima nije nebitna činjenica.

Povećani unos kalcija dovodi do bržeg sagorijevanja kalorija u stanju mirovanja, pokazalo je istraživanje provedeno na 315 dječaka u dobi između 7 i 15 godina.
Journal of Pediatrics je objavio kako ovi rezultati objašnjavaju nalaze ranijih studija po kojima je veći unos kalcija izravno povezan sa smanjenjem prisutnosti masnog tkiva kod djece i odraslih.
Američki naučnici s University of Alabama napominju kako nisu uspjeli dokazati ovakav učinak kalcija na metabolizam djevojčica iste dobi.
To je, po njihovom mišljenju, moguće objasniti utjecajem estrogena koji potiče akumulaciju masnog tkiva.
Nasuprot tome, testosteron kod dječaka ima suprotan učinak.
Stručnjaci preporučuju da djeca starija od 9 godina dnevno unose 1300 miligrama kalcija, o odrasle osobe 1000-1200 miligrama dnevno.

Uz mlijeko i mliječne proizvode, kalcij je u velikim količinama prisutan u zelenom lisnatom povrću.

Nova je studija otkrila kako je vitamin D kao dodatak prehrani najbolje uzimati za vrijeme najvećeg obroka u danu.

U studiji je sudjelovalo 17 pacijenata koji pate od nedostatka vitamina D. Kako se pacijentima nije popravljalo stanje tokom uzimanja terapije, naučnici su predložili da pacijenti počnu uzimati vitamin D u sklopu najvećeg obroka u danu tijekom perioda od 2 – 3 mjeseca.

Pacijentima se popravio status vitamina D u krvi u prosjeku za čak 56%.

Autori tvrde kako je ovo važno otkriće za osobe koje pate od nedostatka vitamina D jer samom promjenom trenutka uzimanja dodatka prehrani mogu povećati nivo vitamina D u krvi za oko 50%.

Nova studija pruža još jedan konkretan razlog zašto bi trebalo prestati piti gazirana pića.

Istraživanje na miševima je otkrilo kako visok nivo fosfata u organizmu ubrzava proces starenja. Također može povećati učestalost i jačinu zdravstvenih komplikacija koje se dovode u vezu s godinama kao što je hronična bolest bubrega te kalcifikacija krvnih žila i bolesti srca. Naučnici su ustanovili kako visoki unos fosfata također može uzrokovati nastanak teške mišićne i kožne atrofije.

Visoki unos gaziranih pića i procesirane hrane značajno povećava ukupni unos fosfata, a održavanje ravnoteže unosa fosfata je važno za zdravlje i dugovječnost, tvrde autori.

Pojava upale je uobičajeni način obrane organizma od infekcije ili povrede, no njeno hronično odnosno učestalo ponavljanje povećava rizik od mnogih bolesti.

Nova studija na miševima pokazala je kako prehrana obogaćena višnjama u obliku praha, koji čini 1% ukupnog dnevnog unosa hrane, smanjuje faktore rizika za bolesti srca uključujući povišeni holesterol, tjelesnu masu, masno tkivo i markere kojima se procjenjuje stepen upale u organizmu. Tokom 90 dana miševi su hranjeni tzv. zapadnjačkom dijetom odnosno prehranom tipičnom za američku populaciju, a koju karakterizira visok unos masti i umjeren unos ugljikohidrata.

Višnje su dostupne cijele godine u smrznutom te sušenom obliku i kao sok. Jednostavnim obogaćivanjem naše prehrane višnjama činimo uslugu svome zdravlju, tvrde autori. Naučnici su dodali kako su rezultati ove studije ohrabrujući i kako će sigurno potaknuti dodatna klinička istraživanja.

Na ovogodišnjem skupu Eksperimentalne biologije u kalifornijskom Anaheimu predstavljeno je još jedno zanimljivo istraživanje. Rezultati istraživanja naučnika sa fakulteta iz Louisiane pokazuju kako je konzumacija soka, koji sadrži 100% voća, usko povezana s boljim unosom ukupnih nutrijenata i kvalitetom prehrane djece i tinejdžera.

Na temelju prikupljenih podataka, djeca u dobi od 2-5 godina, koja konzumiraju voćne sokove, unose značajno veće količine vitamina C, kalija, magnezija. Također, u poređenju s a djecom koja ne konzumiraju voćne sokove, unose i manje šećera.

Konzumacija voćnih sokova kod djece u dobi od 6-12 godina također je dovedena u vezu s povećanim unosima ključnih nutrijenata, ali i prehrambenih vlakana.

U skupini koja ne pije voćne sokovi, u dobi od 2-18 godina, primjećen je unos nutrijenata niži od preporučenih posebice vitamina A, vitamina C i folata.

Voćni sokovi koji sadrže 100% voća igraju važnu ulogu u prehrani djece i tinejdžera jer osiguravaju nutrijente potrebne za razdoblje rasta i razvoja.

Autori su naglasili kako bi se konzumacija voćnih sokova trebala poticati jer sokovi čine važan dio uravnotežene prehrane.

Iako službeno ne spada u poremećaje u prehrani, ortoreksija može štetiti. Prevelika želja za zdravom hranom lako se može izmaći kontroli. To je predfaza kad sve izgleda normalno i čini se da je sve pod kontrolom, ali prije ili kasnije vodi u neki od poremećaja prehrane. Naime, osobe su opsjednute zdravom hranom i takav način prehrane im je najbitnija stvar u životu. Ortoreksija je složenica grčke riječi „orthos“ što znači ispravan i „orexis“, što znači apetit. Inače, ovaj poremećaj prehrane prvi put je 1997. godine definisao kalifornijski specijalist alternativne medicine Steven Bratman. Radeći kao kuhar i uzgajivač organske hrane u jednoj komuni u New Yorku shvatio je da određeni pobornici zdrave prehrane (vegetarijanci, vegani, makrobiotičari i drugi) vrlo strogo inzistiraju na svojim pravilima ishrane.

Osjećaj krivnje zbog nezdrave hrane
S druge strane, uočio je da ona nekima od njih počinju biti primarna u životu. Tako ortoreksičnim osobama veći dio dnevnih preokupacija s vremenom postaje pitanje „šta i „koliko“ jesti, te koje su posljedice nepravilne prehrane.
Zato dobar dio dana utroše na kupovinu i pripremu hrane, te planiranje zdravog jelovnika par dana unaprijed. Ako pojedu nešto izvan planiranog jelovnika, odmah imaju osjećaj krivnje. Kako njihov koncept zdrave hrane na taj način postaje ekstreman, on jednostavno postaje - opsesija. Mnogi nutricionisti napominju da ne postoji zdrava i nezdrava hrana, nego zdrava i nezdrava prehrana jer je svaka hrana zdrava ako je zdravstveno ispravna. Savjetuju da se posve ne izbacuju cijele grupe namirnica ako za to ne postoje opravdani medicinski razlozi. Dobro je konsultovati se i s dijetetičarem koji će stručno pomoći u postupnom uvođenju izbačenih namirnica.

Izolacija iz društvenog života
Onog trenutka kad društveni i porodični život počinje patiti, jednako kao i zdravlje ortoreksična osoba treba priznati sebi kako ima problem. Poznato je da se hranom ne zadovoljavaju samo prehrambene potrebe, nego i društvene jer se uz nju odvijaju važni međuodnosi s prijateljima i obitelji, kao i poslovni sastanci. Čini se kako ne treba pretjerivati ni sa zdravom hranom jer opsesija može dovesti do poremećaja u prehrani  pa čak i društvene izolacije.