Nije sasvim izvjesno, ali smatra se da krastavac potiče iz istočne Indije. Otprilike 500 godina p.n.e. krastavce su počeli uzgajati stari Grci, a potom i Rimljani. Ovi zeleni plodovi koji su puni vode i nemaju gotovo nimalo kalorija, trebaju toplinu i jako su osjetljivi na mrazeve. Kod nas su se udomaćili tek u kasnom srednjem vijeku. Izvrsna su osnova za salate i odlično utažuju žeđ. Što je neko voće ili povrće vodenastije, to je bolje za mršavljenje. Krastavci opskrbljuju naš organizam vitaminima i elementima u tragovima, uz minimalnu količinu kalorija. Ako položite kolutiće krastavca na oči ili kožu, koža postaje vlažnija, a prodiru i određene hranjive tvari. Pijenje soka od krastavca pomaže kod oteklina na rukama i nogama.

Smršavite sa krastavcem
Jednom dnevno jedite salatu od krastavca, a za užinu pojedite čisti krastavac. Kolutići krastavca sa malo soli i nemasnog svježeg sira odličan su namaz za kruh. Već nakon pet dana osjećat ćete se znatno lakšim. Gusto upozorenje: Krastavce morate dobro sažvakati jer bi u suprotnom mogli izazvati probavne smetnje.

Kupovina i priprema
Svježi krastavci kod nas se mogu naći od marta do novembra, dok u ostalim mjesecima koristimo uvozne. U frižideru, u pretincu za povrće, mogu se održati čak tri sedmice. Krastavci uzgojeni na otvorenom sadrže u pravilu više gorkih tvari nego oni iz staklenika, ali i gorke tvari su dobre jer čiste crijeva. Krastavac dobro operite, a možete ga pojesti neoguljenog ukoliko mu koža nije oštećena ili nagnjila. Salatu od krastavca morate pojesti brzo nakon što ste je narezali jer vrlo brzo počne puštati vodu.

Liječenje krastavcima

• poboljšavaju iskorištavanje bjelančevina
• čiste crijeva i odstranjuju otrove
• smanjuju tjelesnu težinu
• jačaju imunitet, sluznice i vezivna tkiva
• ublažavaju bubrežne tegobe i tegobe sa mjehurom
• blagotvorno djeluju kod opeklina od sunca
• uljepšavaju kožu i kosu

Savjet: Kolutići krastavca na očima pomažu kod suhih, natečenih ili upaljenih očiju.

Želite li svoje tegobe umiriti prirodnim putem i uz pomoć dostupnih namirnica iz kuhinje, na raspolaganju su vam različiti pripravci od bilja, mirisne kupke i kreme za kožu koje možete pripremiti u samo nekoliko koraka. Za svaki slučaj dobro je znati koje vam to namirnice mogu pomoći i kako djeluju kod različitih zdravstvenih problema.

So koristite za atletsko stopalo
Slana otopina predstavlja neprijateljsko okruženje za gljivice, smanjuje višak znojenja i omekšava kožu tako da kasnije i lijekovi protiv gljivica mogu prodrijeti dublje. Za slanu kupku potrebno je pripremiti mješavinu od 2 kašike soli i tople vode, te u nju potopiti stopala na 5-10 minuta.

Đumbir protiv bolova u trbuhu
Đumbirov korijen odlično djeluje kod smirivanja želuca, dobar je i za bolesti probavnog sustava, uključujući tegobe prilikom putovanja i jutarnje mučnine. Kako biste dobili aromatični čaj za smirivanje ovih tegoba potrebno je staviti kašiku đumbira u šoljicu vruće vode, poklopiti i konzumirati za 10 minuta.

Lovorov balzam protiv bolova
Za pripremu ljekovitog balzama sitno nasjeckajte lišće lovora, pelina, cvjetove i lišće nevena, koprive, cvjetove i lišće ružmarina te osam šaka bobica smreke. Sve to stavite u zemljanu posudu, prelijte maslinovim uljem i ostavite nekoliko dana u vrlo toplom prirodnom kompostu. Zatim mješavinu skuhajte na laganoj vatri, a kada je gotova dodajte malu količinu svježeg, pčelinjeg voska, malu čašicu rakije i 12 karanfilića. Sve dobro izmiješajte i pustite neka još jednom zakuha. Zatim balzam iscijedite kroz gazu i čuvajte u zemljanoj posudi.

Čaša mlijeka za opuštanje
Ukoliko imate problema sa spavanjem ili se osjećate uznemireno, popijte čašu toplog mlijeka prije spavanja. Mlijeko sadrži aminokiselinu triptofan koja opušta i oslobađa od napetosti, a osim toga vruće se mlijeko u kombinaciji s medom koristi za smanjenje kašlja i promuklosti, jer ubrzava sazrijevanje bronhijalnog sekreta.

Povrće koje se ne zapržava nego se kuhano prelije masnoćom (puterom, uljem) mnogo je bolje ako se kuha na pari.

Ukoliko nemate specijani posudu za kuhanje na pari, dobro će doći sud sa rešetkastim dnom (đevđir).

Povrće najprije očistite, operite i stavite u đevđir. Nakon toga, đevđir postavite u posudu sa ključalom vodom i kuhajte povrće.

U ovom slučaju povrće se mora duže kuhati.

Tokom godina postali su toliko integrirani u sveopće vjerovanje, da su danas prihvaćeni skoro bez pogovora. Iznose se kao činjenice, a ponavljaju se i u knjigama o kuhanju, časopisima i emisijama, tako da se čini gotovo nemogućim da možda nisu točni. Kao i ostali mitovi, neki sadrže nešto istine u sebi, no većina uopće nije točna. Pogledajte o kojim mitovima je riječ.

1. Ne možete duboko pržiti u maslinovom ulju - recite ovo ljudima u Italiji, Španskoj ili Grčkoj. Maslinovo ulje ima nešto nižu tačku dimljenja za razliku od drugih, poput suncokretovog ili biljnog, što znači da može postati gorko, čime i sastojci koji se prže preuzimaju neugodan ukus. Ipak, ukoliko ste oprezni te zagrijavate ulje na pravoj temperaturi, odličan je izbor za prženje ukusnih jela poput čipsa od krompira.

2. Sol podiže krvni pritisak - so je postala jedan od glavnih neprijatelja medicine, ipak mnogi nisu svjesni koliko je potrebna u prehrani. Mit datira iz 1950-tih, od testova koje su proveli britanski doktori, koje su pak opovrgnuli kasniji testovi. Kao i s drugim stvarima vezanim za zdravlje, umjerenost je najbolji pristup, no reputacija soli kao velike opasnosti čini se malo pretjeranom.

3. Svježe voće je zdravije od sušenog - dodavanje voća u prehranu dobra je odluka, no ostaje mit kako je svježije bolje od sušenog. I dok može biti nekih manjih razlika u sadržaju minerala i vitamina, istina je da obje varijante sadrže slične količine šećera i vlakana. S obzirom da je voda veći dio svježeg voća, ista količina sušenog može donijeti više koristi nego svježa varijanta.

4. Dodavanjem ulja u vodu tjestenina se neće zalijepiti - ulje zapravo nema nikakav utjecaj na to. Ono će jednostavno isplivati na vrh. Ipak, pomaže da voda previše ne zavrije. Povremeno mješanje tjestenine tokom kuhanja, donijet će još bolje rezultate.

5. Gljive ne smijete prati - kako navodi francuski priručnik "Larousse Gastronimique", u svrhu zadržavanja pune arome gljiva, najbolje ih je ne guliti ili prati, nego samo obrisati vlažnom hrpom i posušiti. Ipak, recentna istraživanja pokazuju da većina vrsta gljiva apsorbira vrlo malo vode ukoliko ih se nakratko opere.

6. Alkohol ispari prilikom kuhanja - i dok će kuhanje alkohola koji se dodaje umacima, supama ili gulašima na visokoj temperaturi reducirati njegov učinak, istina je da bi ste ga trebali kuhati skoro tri sata kako bi u potpunosti ispario.

7. Jastozi "vrište" kad se kuhaju - s obzirom da rakovi uopće nemaju vokalne mogućnosti, sposobnost "vrištanja", čak i kad ih se stavi u vruću vodu, ostaje u domeni nemogućeg. Taj zvuk najvjerojatnije uzrokuje zrak koji izlazi iz ljušture nakon što se jastoga uroni u vruću vodu. Ukoliko ste osjetljivi, pokušajte staviti jastoga u hladnu vodu, te polako zagrijavati.

Aromatičan ocat iz koncentriranog soka ili mošta grožđa potječe iz Italije, a dobiva se višegodišnjim stajanjem u drvenim bačvama. Nekada se koristio samo u kuhinjama imućnih talijanskih obitelji ali je sredinom 20. stoljeća počela komercijalna proizvodnja. Aceto balsamico ima široku primjenu i ne popravlja okus samo salatama. Saznajte kako ga koristiti i kako prepoznati kvalitetan proizvod u sve većoj ponudi:

Porijeklo i sastav
Na svijetu postoje samo dvije regije koje proizvode vrhunski Aceto balsamico. Radi se o talijanskim provincijama Modena i Emilia, a naziv "Aceto Balsamico di Modena" zaštićen je 2009. godine. U prosječnoj boci danas se nalazi mješavina vinskog octa, mošta, karamela, glicerina, aroma i konzervansa.

Proizvodnja
Vrhunski Aceto balsamico je prirodni proizvod prokuhanog mošta koji najmanje 12 godina stoji u bačvama od posebne vrste drva. Mladi Aceto balsamico stoji u bačvi od hrasta, zatim neko vrijeme provodi u bačvama od kestena, trešnje, jasena i duda. Bačve se obično drže na tavanu gdje se najbolje osjeća sobna temperatura ovisno o godišnjim dobima.

Grožđe
Bijelo grožđe u proizvodnji tamnog Aceta balsamica igra najvažniju ulogu. Najčešće korištene vrste su trebbiano i sauvignon. U regiji Emilia više se koristi crno vino Lambrusco.

Starost
Zanimljivo je da pravi Aceto balsamico na boci ne smije sadržavati godinu proizvodnje (godina se često koristi kao marketinški trik na bocama slabije kvalitete). Postoje dvije vrste octa "Aceto Balsamico di Modena" koje se razlikuju po godinama stajanja (više ili manje od 12 godina). Na boci mlađeg Aceta dominiraju bež i crvene boje, dok se uz starijeg veže zlatna boja i natpis "extravecchio". Balsamico iz regije Emilia ima crvenu (12 godina), srebrnu (18 godina) ili zlatnu (25 godina) etiketu. Rok trajanja Aceto balsamico traje vječno. Proizvođači zbog zakona na bocama moraju navesti rok trajanja, ali se ocat može bez grižnje savjesti konzumirati i nakon toga. Važno je nakon svake upotrebe dobro začepiti bocu kako ne bi došlo do isparavanja.

Jeftinije alternative
Tradicionalan Aceto balsamico nije jeftin pa se za svakodnevnu uporabu preporučuju cjenovno pristupačnije alternative. Jeftinije vrste su znatno mlađe, a prilikom kupnje obratite pozornost na udio mošta kojeg bi trebalo biti više od udjela vinskog octa. Također, na etiketama ponekad piše da je ocat stajao u drvenim bačvama što upućuje na kvalitetniji proizvod.

Balsamico bianco
Nemoguće ga je proizvesti tradicionalnom recepturom. Bijeli balsamico stoga nije original već industrijski proizvod koji se proizvodi iz optičkih razloga (neki potrošači preferiraju svijetli ocat).

Primjena
Osim u salatama, nekoliko kapi Aceta balsamica daju poseban okus parmezanu, pršutu, paštetama, jagodama, trešnjama, sladoledu i juhi od bundeve. Često se koristi i u umacima. Vrhunski Aceto balsamico odličan je aperitiv ili digestiv.

Recept za Coca Colu je najstrožije čuvana tajna već stoljeće. No, izgleda da je sada napokon ugledao svjetlost dana. Stranica Thisamericanlife.org tvrdi da je otkrila sastojke i potrebnu količinu za spravljanje Coca Cole, i to u jednom novinskom članku objavljenom 1979. godine.  Sastojci pića kojeg je izmislio farmaceut John Pemberton 1886. godine dugo su bili misterija. Tačan recept najpopularnijeg gaziranog pića čuva se u sefu u Atlanti u Georgiji, no Thisamericanlife.org objavio je fotografiju iz izdanja Atlanta Journal-Constitutiona na kojoj se vidi kako neka osoba drži svesku u kojoj je rukom ispisan, navodno, recept za Coca Colu. Recept se sastoji iz dva dijela. Kako prenose američki mediji, u receptu je navedena tačna mjera svih mirišljavih ulja za spravljanje Coca Cole. Poznato je da popularno gazirano piće sadrži nekoliko mirišljavih ulja, no do sada niko nije napraviti mješavinu tačno određenih mjera koji bi se postigao identičan rezultat. Ta mješavina naziva se 7X i daje Coca Coli taj jedinstveni okus, koji piće odvaja od svih drugih. Sada je, izgleda, i tajni recept za tu mješavinu otkriven.

Tajni recept:
- tri grama tekućeg ekstrakta koke
- 88 ml limunske kiseline
- šećer (tačna količina nije jasna)
- 9,5 litara vode
- 29 ml ekstrakta vanilije
- 44 ml ekstrakta karamele za boju

Recept za mješavinu
7X (na 8 litara sirupa ide 60 ml ekstrakta arome)
- 2,3 dl alkohola
- 20 kapi ulja naranče
- 30 kapi limunovog ulja
- 10 kapi muškantnog oraščića
- pet kapi korijandera
- 10 kapi ulja neroli
- 10 kapi cimeta

Opet odlična vijest za sve ljubitelje ribe. Finski naučnici objavili su studiju u kojoj tvrde da prehrana tunom i drugom ribom bogatom uljem može spriječiti slabljenje pamćenja te smanjiti rizik od moždanog udara.

Ključ leži u omega-3 kiselinama koje za četvrtinu mogu smanjiti izglede za pojavu lezija mozga koje uzrokuju slabljenje pamćenja, demenciju i moždani udar. Poznato je da te kiseline imaju protuupalni učinak te su povezane s manjim rizikom za razvoj bolesti srca. No, ističu i da pozitivan učinak omega-3 kiselina nije zapažen kod ljudi koji su najčešće konzumirali prženu ribu.

Prema rezultatima međunarodne ankete koju je proveo portal Hotels.com najpopularnija kuhinja na svijetu je talijanska, a pizza i pasta su omiljena jela.

Pizza i pasta
Istraživači su ispitali brojne svjetske putnike o tome što najčešće i najviše jedu te koja im je hrana omiljena, a pokazalo se da su pizza i jela s tjesteninom prvi izbor velike većine ljudi. Rezultati provedeni nad 2.500 osoba pokazali su kako se za hranu s talijanskim predznakom najčešće odlučivalo oko 21% ispitanika, za francusku 12%, a za egzotičnu tajlandsku 11%, dok su kao najgoru kuhinju na svijetu ispitanici naveli rusku.

Naučnici vjeruju kako je razlog tolike popularnosti talijanske kuhinje vjerovanje da se Talijani kao nacija općenito zdravo hrane, a Harley Pasternak, stručnjak koji je osmislio „Dijetu 5 faktora” u svojoj knjizi o kulturi prehrane širom svijeta promovirao je talijansku kuhinju kao najzdraviju.

Istraživanje provedeno u SAD na University of Miami je potvrdilo povezanost količine konzumirane soli i rizika za moždani udar.

Prema podacima za više od 2600 ispitanika, dnevni unos više od 4000 miligrama natrija je bio povezan s oko 2,5 puta većim rizikom za moždani udar u odnosu na svakodnevnu prosječnu konzumaciju manje od 1500 miligrama natrija.

Naučnici napominju kako jedna čajna kašičica soli sadrži oko 2300 miligrama natrija. U prosjeku je povećanje dnevnog unosa natrija za svakih 500 miligrama dovodilo do 18%-tnog povećanja rizika za moždani udar. U 10-godišnjoj studiji je utvrđeno kako je konzumacija soli bila neovisan faktor rizika za moždani udar, bez obzira na eventualno povišeni krvni pritisak.