Cvekla je korjenasto, robusno i otporno povrće, udomaćeno na našim poljima, koje se koristi u prehrani, a kao izuzetno ljekovita biljka poznata je već 2 000 godina. Njeno bogatstvo mineralima, karbohidratima, mastima i bjelančevinama čini je posebno zdravom namirnicom. Također je i bogata vitaminom B12, a u sebi ima i male količine kobalta. Opšte je poznato da cvekla pomaže slabokrvnim osobama i djeci da ojačaju. Zbog celuloze i pektina koje sadrži u izobilju, cvekla pozitivno djeluje na rad crijeva. Cvekla, poznata i kao cikla, ima vrlo specifičan okus zbog silicija koji sadrži. Silicij, iako ga na našoj planeti ima u raznim oblicima, koristan nam je samo ako ga naš organizam primi u određenom obliku. Cvekla ga ima upravo u potrebnom obliku, i to u kombinaciji sa drugim hranjivim tvarima. Silicij iz cvekle jača vezivna tkiva i kožu, zidove žila i kosti, te odstranjuje metale iz mozga (npr. aluminij). Uz to, cvekla je najjeftiniji i vrlo učinkovit tretman podmlađivanja jer njena kombinacija folne kiseline i silicija obnavlja ćelije na način koji se ne može nigdje drugo naći. Jedina mana cvekle je činjenica da ima dosta oksalne kiseline, a ona negativno utječe na apsorbovanje kalcija i ostalih minerala. Ljudi koji pate od osteoporoze, kao i oni sa kamenom u bubregu, bolje da budu oprezni i ne pretjeruju sa cveklom.

Savjet: Cveklom se možete boriti protiv peruti: prokuhajte cveklu u vodi zajedno sa lišćem. Ovom vodom dobro je masirati korijen kose svako veče.

Kupovina i priprema
Skladišti se u podrumima i trapovima, a može se kupiti svježa od oktobra do sredine marta. Birajte po mogućnosti manje plodove jer se brže skuhaju. Treba je kratko obariti i ne kuhati je previše dugo jer će izgubiti i do 80 posto važnih tvari. Idealno ju je pripremiti kao salatu ili sirovo jelo. Operite je i stavite u ekspres lonac da se kuha na pari oko 15 minuta. Nemojte joj odstraniti peteljku i nemojte je bockati tokom kuhanja jer će izgubiti svoj sok. Vrlo je jeftina i od nje možete napraviti izuzetno hranjiv ručak (recimo u kombinaciji sa prosom) - za malo novca dobijete puno kvaliteta!

Celer je zelena zeljasta biljka iz porodice štitarki. Korijen celera ima svojstveno aromatičan miris, obiluje eteričnim uljima (terpenima) kojima može zahvaliti za aromu i okus, a ista ulja štite gomolj od bakterija, gljivica i prirodnih neprijatelja. Raste i kod nas jer podnosi oštru klimu, pa ga se tako može naći tokom cijele godine. Ovo povrće pomaže u liječenju niza oboljenja koja nastaju kao posljedica stresa. Snižava krvni tlak i smanjuje nivo šećera kod dijabetičara. Celer djeluje i kao urinarni antiseptik, djelotovoran je kod bolesti bubrega te pomaže u liječenju hunjavice. Sadrži u sebi cijeli paket B vitamina u uravnoteženoj koncentraciji - niti jednog previše i baš u izuzetnom međusobnom suglasju. Vitamin B posebno je potreban školskoj djeci kojima treba koncentracija, te svim ljudima koji su jako izloženi strasu. Okus celera je oštar i začinjen, ali kuhan ima blag i ugodan okus. Ovo povrće se cijeni zbog svoje delikatne arome koja oplemenjuje jela, obogaćujući okus jelima od povrća, ali i voća jer se odlično slaže s jabukom. Celer dobija naročito slastan okus kada se skuha, a potom zapeče. Dobar je u raznim kombinacijama sa sirom i pavlakom. Također možete koristiti isjeckano lišće celera u salatama, naročito ako se radi o salati sa tunjevinom ili pilećoj salati.

Kupovina i priprema
Pri odabiru celerovog korijena njegova težina u ruci mora odgovarati njegovoj veličini, a na dodir mora biti čvrst. Ukoliko na vrhu ima ostatke stabljike, oni moraju izgledati svježe, bez tragova sušenja i truljenja. Izbjegavajte kupovinu već narezanog i opranog celera u vezici za juhu jer stajanjem celer gubi boju i vrijedne nutritivne sastojke. Svježinu stabljike možete jednostavno utvrditi tako da je na sredini lagano stisnete. Ako je zvuk hrskav, celer je svjež. Prije pripreme, celerov korijen trebate očistiti četkicom u hladnoj vodi kako bi maknuli ostatke zemlje, odrezati vrh i oguliti njegovu grubu površinu. Nakon što ga narežete na ploške, kockice ili naribate, pokapajte ga limunovim sokom ili kratko uronite u vodu s limunovim sokom kako u doticaju sa svjetlom ne bi izgubio boju. Lisnati celer dobro će se održati u frižideru, zamotan u plastičnu foliju, nekoliko dana.

Zanimljivost: U narodu se celer još naziva i ak, červez, opih, pitomi celer i selen.

Stručnjaci upozoravaju da prekomjerno soljenje hrane vodi u bolest, u teškim slučajevima čak i smrt. Srce, mozak, krvne žile, bubrezi i kosti samo su neki od organa koje so uništava. Upravo zbog toga, Evropa već duže vrijeme vodi bitku protiv preslane hrane. Velika Britanija je dosad postigla najveći uspjeh u akciji smanjenja soli u hrani. Naime, u posljednje četiri godine Britanci su smanjili udjel soli u gotovoj hrani za 45 posto, a time i potrošnju lijekova za 15 posto. I Finci provode različite akcije 20-ak godina, čime su za 80 posto smanjili smrtnost od kardiovaskularnih bolesti kod ljudi srednje životne dobi.

U restoranu Takenoko, što na japanskom znači mladi bambus, osnovu ponude čine razne vrste sushija, najpoznatijeg japanskog jela koje se priprema od svježe ribe, kuhane riže i algi. Sashimi je jelo koje se sastoji od četiri ili više vrsta svježe ribe koja se servira s umakom od soje ili nekim pikantnim umakom. “Sushi može biti od svake jestive ribe, najčešće je od tune i lososa. Može se koristiti i bijela riba, orada, brancin, a pripremiti se može i sushi od jegulje.Kod tune se za sushi uzima uz ostalo i potrbušina, to je najkvalitetniji i najcjenjeniji dio tune. Jedan od jednostavnijih priprema sushija je nigiri sushi, s rižom i wasabi (japanski hren), kod kojeg se oni koji prvi put kušaju sushi zapravo teže priviknu na okus umaka nego same ribe.“, kaže glavni kuhar M.Starman. Prema njegovim riječima, uz sushi se pije sake ili rižino vino, koje se može piti zagrijano ili hladno. Gosti uz to tradicionalno japansko jelo vole piti i japansku pivu, ili pak suho bijelo vino. Za deserte izdvaja pak sladoled od zelenog čaja, te pjenu od sezama koja se poslužuje sa sladoledom od zelenog čaja te sa šlagom. I deserti zvuče primamljivo, no recepte za njih kao ni za ostale japanske specijalitete ovog restorana nismo dobili, jer nemaju praksu davati recepte, nažalost naših čitateljica.

Japanska kuhinja zauzima istaknuto mjesto ponajprije zbog originalnosti u pripremi, ali i zbog velike pažnje i truda koji Japanci ulažu u prezentaciju jela.

Čuli ste vjerojatno za sushi, no, znate li zaista o kakvu se jelu radi, o od koje se ribe i na koji način priprema taj jedan od najpoznatijih specijaliteta japanske kuhinje? U kulinarskom putovanju svijetom japanska kuhinja zauzima istaknuto mjesto ponajprije zbog originalnosti u pripremi, posebice plodova mora, ali i zbog velike pažnje i truda koji Japanci ulažu u prezentaciju jela, koja su često pravi užitak za oči. Koje sastojke koriste u pripremi morskih i ostalih japanskih specijaliteta, te jesu li i kod nas te ukusne i maštovito dekorirane delicije privukle brojne ljubitelje, raspitali smo se u restoranu Takenoko u Zagrebu. "Japanska kuhinja ima sve veći broj poklonika, jer je zdrava, lagana, niskokalorična, ne deblja te koristi samo najsvježije sastojke, posebice plodove mora. Zbog tih je karakteristika svjetski cijenjena, a takav trend primjetan je i u Hrvatskoj. Restoran Takenoko otvoren je u Zagrebu prije devet godina i s vremenom je stekao tako veliku publiku da su vlasnici odlučili otvoriti još jedan u Radničkoj cesti. Gosti nam dolaze iz svijeta politike, estrade, biznisa, bankarskih krugova, to su ili ljudi koji dosta putuju i susreli su se s japanskom kuhinjom ili dolaze prvi put kušati japanske specijalitete. Žene pogotovo vole japansku kuhinju, Takenoko u Kaptol centru poznat je kao restoran uvijek pun žena!“, kaže za portal Žena.hr Mario Minder, voditelj Takenoko restorana.

Savršeni mali zalogaji
„Glavna je karakteristika japanske kuhinje da je to zdrava hrana, i većinom je iz mora. Iako ljudi obično misle da je sve što se jede u Japanu samo iz mora, Japanci se hrane i drugim sastojcima, mesom, primjerice, govedinom, također i peradi. Način pripreme hrane je specifičan, primjerice, za sushi riba mora biti čista do filea, da nema nijedne kosti, ljuske, kože. Čisto meso se onda zavisno o sushiju ili sashimiju reže na poseban način, jer postoji tehnika rezanja i tehnika obrađivanja ribe, za što se koriste posebni noževi“, priča nam Mario Starman, glavni kuhar restorana Takenoko 2, koji je uz japanski restoran gotovo od samog njegova otvorenja, a bogato iskustvo stekao je vodeći uz ostalo i kuhinju zagrebačkog Bistro Esplanada.

Izvorni okusi, blagi začini
Tuna koju pripremaju u restoranu Takenoko je jadranska tuna, vrhunske kvalitete iz uzgoja „Kali tuna“, koja se izvozi za japansko tržište i za što ima poseban certifikat. I ostala riba koja se koristi potječe iz našega mora, losos je jedino iz uvoza, a iz Jadrana su i sipa, hobotnica, kozice. „U japanskoj kuhinji se koristi sve što je iz mora, od ikre, algi, morskih krastavaca do otrovnih riba koje treba precizno obraditi za jelo. Specifični su proizvodi za tu kuhinju, primjerice, dimljene, sušene ribe, koje se koriste za riblje temeljce. Kao što imamo u našoj kuhinji pileći ili povrtni temeljac, tako Japanci imaju svoj dashi, riblji temeljac koji se priprema od sušenih smeđih algi (kombu), tune ili drugih aroma. On je osnova za miso juhu, bistre juhe, uz dodatke soje, školjki, raznih riba. Može poslužiti i kao temeljac za razne umake, mesne. U tradicionalnim receptima japanske kuhinje nema maslinovog ulja, no, u novijim kuharicama, zanimljivo, i ono se sve češće spominje. Za wok se koristi kikiriki ulje, uz koje se dodaje malo sezamovog ulja. Pileći filei peku se na palminom ulju. Od začina se u japanskoj kuhinji dosta koristi limunska trava, zatim ginger, mljeven i svjež, također chili, bilo u svježem stanju ili suh,a imaju i jedan začin sličan bosiljku, samo nešto blaži. Dosta se koristi korijandar, mladi luk. Upotrebljavaju se klice, kao što su sojine, alfa, kres klice, a mogu se stavljati u salate, razna jela“, ističe M.Starman.

- Povrće treba kuhati u što manje vode i to pokriveno. Sol se dodaje na kraju kako bi se izgubilo što manje vitamina. Voda od skuhanoga povrća može se iskoristiti za juhu ili za dodatak u umak.

- Ako želite da vam sir koji je jako otvrdnuo omekša, držite ga nekoliko sati u hladnom mlijeku da mu se vrati okus i svježina.

- Kotleti će biti sočniji ako ih prije pohanja nakratko stavite u vodu koju ste dodali malo ocata.

- Glatko brašno je finije mljeveno (debljina zrnca je 0,1 mm) i prikladno je za sva dizana, prhka i vučena tijesta. Zbog njegove finoće, tijesta umiješena s njim poprimaju glatku teksturu. Oštro brašno je grublje strukture, jer je grublje mljeveno (debljina zrnca je 0,15do 0,3mm).Ono se u tijestu teže lijepi, ali se zato u tekućinama bolje topi pa je prikladnije za tekuća tijesta (npr. za palačinke).

- Vruća ili kuhana namirnica (na primjer jaja ili tjestenina) polijeva se hladnom vodom ili se stavlja u hladnu vodu kako bi se prekinuo postupak kuhanja. Tjestenina se na taj način neće lijepiti, a povrće zadržava svoju intenzivnu boju i ostaje fino hrskavo.

- Savršeno mjesto za čuvanje vina je podrum, no ako ga nemate, potrudite se da vino bude smješteno na suho i hladno mjesto, bez grijanja i propuha; prostorija mora biti mračna, s optimalnom temperaturom od 10 do 15˚C te 60 posto vlage u zraku.

Bešamel umak datira još iz 17. vijeka, iz doba Louisa XIV. Prema legendi, izmislio ga je jedan radnik na dvoru, čiji je prvobitni recept uz vrhnje sadržavao brašno i maslac, ljutiku, peršun te luk. Danas se u savremenoj kulinarskoj verziji umjesto vrhnja koristi mlijeko, te se ne ubacuje previše dodatnih sastojaka kako se to nekada radilo.

Jedan od 5 najvažnijih umaka francuskog kulinarstva
Smatra se da je ime dobio po markizu de Béchamelu, punog imena Louis de Béchameil (1630 - 1703). Béchamiel je bio finansijer koji je imao počasnu poziciju glavnog stjuarta kralja Louisa XIV. Bešamel umak važan je i zato jer se koristi i kao baza za druge klasične umake sa dodatnim sastojcima, poput Mornay sosa (sa sirom), Nantua sosa (sa riječnim račićima nalik malim jastozima, puterom i vrhnjem), Crème sosa (sa gustim vrhnjem), Soubise sosa (sa sitno nasjeckanim lukom zastakljenim na puteru) i drugih.

Izjava: „Taj Béchameil čovjek baš ima sreće! Ja sam posluživao pileća prsa á la crème dobrih 20 godina prije nego se on i rodio, ali nikad nisam dobio priliku da dadnem svoje ime čak ni najskromnijem umaku” - Vojvoda od Escarsa, 17. vijek Bešamel je mliječni umak i jedan iz porodice 5 najvažnijih umaka. Poznat je još i kao bijeli umak ili „sauce blanche”. Ovaj umak nezaobilazan je dio pripremanja lazanja svih vrsta, kao i musaka, a najviše se koristi u talijanskoj kuhinji (npr. za cannelonne ili za prelijevanje raznih mesa). Priprema bešamela je vrlo jednostavna. Iako za njegovu pripremu postoji mnogo različitih recepata i varijacija koje se primjenjuju kako za koje jelo, a jednako se tako mijenjaju u različitim tradicionalnim svjetskim kuhinjama, ipak postoji osnova od koje se rijetko odstupa. Pripremili smo vam dva klasična recepta za pripremu bešamel umaka kao i neke zanimljive recepte za jela uz koje se pravi ovaj čuveni bijeli umak.

Prema rezultatima objavljenim u časopisu Medicine & Science in Sports & Exercise, sok od višanja mogao bi smanjiti oštećenje mišića nakon intenzivnog treninga.

Britanski istraživači su desetorici sportaša, dva puta dnevno tokom sedam dana prije intenzivnog treninga, te potom još dva dana poslije intenzivnog treninga, davali otprilike 2 dcl soka od višanja bogatog antioksidansima.
Oporavak mišića nakon konzumacije soka bogatog fitonutrijentima bio je znatno brži u odnosu na oporavak mišića nakon konzumacije napitaka sa nižim sadržajem fitonutrijenata. Nakon konzumacije soka od višanja, sportaši su se, u roku od 24 sata, oporavili na oko 90% od normalne mišićne sile, dok je oporavak kod sportaša koji sok nisu pili, iznosio 85% od normalne sile.
Istraživači smatraju da su za ovakvo djelovanje soka od višnje zaslužni snažni antioksidanski koji umanjuju oksidativna oštećenja mišića sportaša.