Na ono što pojedemo i koliko jedemo utječe mnogo više faktora nego što smo mislili - televizija, vrijeme, prijatelji ili obitelj, a  hoćemo li biti gladni u velikom je broju slučajeva stvar naše psihe. 

1. Prazan tanjir
Stručnjaci smatraju da često ne možemo prestati jesti dok naš tanjir ne bude prazan. Na primjer, zamislite mali hamburger na velikom tanjiru - vjerojatno ćete odmah pomisliti da vam hamburger neće biti dovoljan. Upravo u toj činjenici leži razlog zašto bismo trebali upotrebljavati male tanjire. Kad onaj isti hamburger stavite na manji tanjir i oko njega poslažete paradajz i krastavce, osjećaj će biti potpuno drugačiji.

2. Bez hrane ispred TV-a
Kad sjedite ispred televizora, velika je vjerojatnost da ćete pojesti sve što je u vašem vidokrugu. Zbog toga jesti trebate isključivo za kuhinjskim stolom. Osim toga, odmah trebate odrediti što ćete pojesti, kao u kantini ili menzi, jer ćete tako imati pregled nad onime što jedete, a u vidokrugu vam neće biti više hrane koja će vas mamiti.

3. Okanite se opasnih dijeta
Stručnjaci se odlučno protive bilo kakvim rigoroznim dijetama. Smatra kako je za mršavljenje idealno samo ograničiti količinu jela, a omiljena slatka i masna jela ne treba u potpunosti izbjegavati. Dnevno je dovoljno ukinuti tek 200 kalorija, čime u godinu dana možete smršati i do 14 kilograma.

4. Promijenite scenarij
Svatko od nas ima navike i scenarije jedenja - na primjer, više jedete kad ste u društvu. Zato takve ustaljene navike treba mijenjati. Dobar trik na večeri s društvom je da počnete jesti kasnije od svih i da jedete lakše. Nešto od hrane dobro je ostaviti na tanjiru i zamoliti da vam se spremi za van.

5. Daleko od očiju...
U frižideru i zamrzivaču nije dobro ostavljati ostatke hrane jer ćete je onda i pojesti kad vas uhvati želja. Ako želju nikako ne možete odagnati, pojedite barem nešto zdravo, na primjer mrkvu ili voćku.

Za lijep i njegovan izgled nisu zaslužne samo skupe kremice i dobri geni, već zdrava prehrana. To su prije svega namirnice prepune antioskidansa i minerala poput crvenog voća, tamnozelenog povrća, algi i mliječnih proizvoda, koje se uspješno bore protiv prvih znakova starenja, bora, opuštene kože ili prorijeđene kose

Origano, majčina dušica i peršin
Vrećice ispod očiju koje primijetite ujutro kad se probudite prvi su znak da zasigurno konzumirate puno više soli nego je potrebno. Za pojavu vrećica i podočnjaka krivca možete potražiti i u alkoholu jer dehidrira kožu pa ona izgleda obješeno. Još je gora kombinacija soli i alkohola, koji uzrokuju tamne vrećice ispod očiju. U tom slučaju svakako bi trebalo smanjiti unos soli, a okus jelima može se vrlo lako popraviti i začinima koji neće štetiti vašem izgledu. To su prije svega origano, majčina dušica, ružmarin, češnjak i peršin.

Sirovo povrće
Svježe povrće dobro je ne samo za kožu, već i za cjelokupno zdravlje. Celer, mrkva, grašak, šparoge, karfiol sadrže celulozu, koja pomaže ukloniti mrlje sa zubi, što će vam na kraju podariti blistaviji osmijeh. Celuloza, kao i ostala vlakna iz tih namirnica ponašaju se kao abrazivi koji čiste i uklanjaju bakterije sa zubi. Hrskavo svježe povrće je posebno učinkovito kad su mrlje na zubima još svježe. Ako ste jeli borovnice, pili kavu, crveno vino ili sok od brusnice, nakon njih obavezno pojedite krišku svježeg krastavca ili jabuke.

Alge i drugo morsko povrće
Jedan od većih izvora minerala i fitokemikalija je morsko povrće. Ono detoksicira, izgrađuje i njeguje sve stanice u našem tijelu. Nezdrava hrana, stres i vanjska onečišćenja uzrokuju prerano starenje stanica, što dovodi od pojave bora, prorjeđivanja kose i prvih znakova starenja. No morsko povrće taj proces vraća unatrag, a smatra se da je spirulina najmoćniji detoksikant. Čuda također rade hijiki, kelp, arame, wakame.

Crvene naranče, trešnje i borovnice
Kolagen je prirodni protein koji se nalazi u koži i mišićima i daje im oblik, teksturu i elastičnost. Proizvodnja kolagena s godinama se smanjuje, ali srećom postoji rješenje - konzumacija tamnog voća.

Crvene naranče, trešnje i borovnice prepune su antioksidansa koji usporavaju proces starenja i pojavu bolesti budući da smanjuje upale. Oni također povećavaju proizvodnju kolagena i debljaju kožu, zbog čega ona izgleda mlađe i zdravije. Antioksidansi smanjuju i pojavu crvenila na licu. Osim navedenog voća, moćnim antioskidansima bogati su šipak, brusnice, ribiz, šljive i kivi.

Meso, sir i leća
Kako starimo, stanice u koži sve se više oštećuju, zbog čega izgledamo starije. Proteini iz mlijeka, piletina, nemasni sir i određeno povrće pomažu obnavljanju tih stanica, što rezultira zdravijom kožom, sjajnijom kosom i mlađim izgledom. Ne morate svakodnevno jesti meso i mliječne proizvode jer su odlična alternativa soja i leća.

Žumance, meso i mliječni proizvodi
Za obnovu kože od iznimne je važnosti vitamin A jer smanjen unos tog vitamina vodi do suhe kože koja se peruta, a takva koža sporije zacjeljuje i sklona je bržem nastajanju bora. Glavni izvori vitamina A su namirnice životinjskog porijekla, poput jetrica, jaja i mliječnih proizvoda.
Neke biljke, poput mrkve i brokule, organizam opskrbljuju betakarotenom koji tijelo prerađuje u vitamin A kad je to potrebno, a može ga se pronaći i u marelicama, nektarinama, šljivama i dinjama.

Radič, brokula i rikula
Hrana koja jetru čisti od toksina, teških metala i masnoća ujedno pomaže cijelom tijelu učinkovitije funkcioniranje. Uostalom, zdrava jetra rezultira bistrijim pogledom i zategnutom kožom. Tamnozeleno povrće pomaže održati zdravlje jetre, a to su u prvom redu, brokula, špinat i blitva, a jednako dobri su radič i rikula. Povrće s pomalo gorkim okusom odličan je izvor vitamina, a njegova je prednost što ne sadrži šećer. Poznato je da se molekule šećera vežu za molekule proteina, što rezultira opuštenom i naboranom kožom.

Školjke, sjemenke suncokreta i sardine
Te su namirnice moćni izvori esencijalnih masnih kiselina koje hrane kožu iznutra. One reguliraju protok hranjivih tvari i vode u našim stanicama i zadužene su za očuvanje mladolikog izgleda. Sjemenke lana, tuna, orasi, sojino ulje i sjemenke buče su također odlični izvori esencijalnih masnih kiselina.

Losos, avokado i mango
Uspijete li iskombinirati ove tri namirnice u jedan obrok, dobit ćete savršenu antiaging formulu. Losos je iznimno bogat omega 3-esencijalnim masnim kiselinama koje pospješuju cirkulaciju, a osim toga ima antiaging svojstva i popravlja tonus facijalnih mišića i smanjuje bore. Avokado i mango su prepuni antsioksidansa i vitamina E.

Znate li da jagode jačaju spolnu želju, a kruške sadrže vitamin B koji stvara hormon sreće?

Redovito konzumiranje svježeg voća i povrća izvući će vas iz zimske uspavanosti, vratiti Vam snagu i dobro raspoloženje te ujedno koristiti brojnim zdravstvenim poteškoćama koje imate ili želite preventivno djelovati na njih.
Koža i kosa također će Vam biti zahvalni na vitaminskoj kuri koja će im vratiti sjaj nakon dugog perioda suhog zraka i zagrijanih prostorija. Voće je najbolje konzumirati sirovo, dok kod povrća koje se ne konzumira sirovo vrijedi pravilo da ga je najbolje kratko prokuhati na pari kako bi izgubilo što manje vrijednih tvari.

Jabuka
Jabuka je zbog velikog broja vitamina koje sadrži najbolji prirodni saveznik za podmlađivanje. Samo u kori, koju je šteta odbaciti, sadrži iznimno vrijedne nezasićene masne kiseline, željezo i magnezij. Zato je konzumirajte bez guljenja, jedino dobro operite i po mogućnosti grizite. Desni će Vam biti itekako zahvalne. Već s dvije jabuke dnevno regulirat ćete, pa čak i smanjiti razinu kolesterola i masnoća u krvi te pozitivno utjecati na povišen krvni tlak. Bogatstvo vitamina i ostalih vrijednih tvari pomoći će Vam i u jačanju imuniteta, srca i krvotoka, slabih vena i zubnog mesa te stabilizirati šećer. Po svojoj vrijednosti jabuka je kraljica među voćem. Odaberite onu koja Vam najviše odgovara (slađe, reskije, tanje ili deblje kore, prhkije ili sočnije) i uživajte znajući da činite dobro sebi i svom zdravlju.

Limun
Limun je zbog obilja C vitamina koji sadrži prava vitaminska bomba koja organizam čini otpornijim i snažnijim. Pomoći će Vam ojačati imunitet i potaknuti rast stanica. Isto tako, limun djeluje vitalizirajuće, jača krvne žile i dobar je za vezivna tkiva. Učestalijom konzumacijom primijetit ćete i pozitivne promjene na kosi i noktima te biti ugodno iznenađeni podmlađenim izgledom. Zato neka limunada spravljena od svježeg limuna bez ili sa što manje šećera bude vaš svakodnevni napitak, koji će vam pomoći i pri regulaciji tjelesne težine.

Trešnja
Trešnje također obiluju C vitaminom. Saveznik su u borbi protiv starenja, sprečavaju paradentozu i pozitivno utječu na reumatske tegobe i bol u kostima.Iznimno su dobre i kod kura mršavljenja jer vežu štetne tvari i na taj način pomažu tijelu da ih se oslobodi. Jedite svježe ubrane trešnje jer stajanjem gube vitamine i minerale.

Jagoda
Jagode se ubrajaju u porodicu ruža. Bogate su kalijem, karotenom i C vitaminom. Ono što je posebno značajno u odnosu na ostalo voće, bogate su manganom koji potiče libido tj. spolnu želju. Uz to, odstranjuju otrove iz crijeva, ublažuju probavne smetnje, jačaju kosti, kožu i kosu. O vrijednosti jagoda najbolje govori podatak da se čak i njeno korijenje koristi u farmakologiji.

Kruška
Kruške nemaju tako veliku količinu vitamina pa ih treba konzumirati prije faze prevelike zrelosti. No, odlične su za popravljanje krvne slike, otklanjanje probavnih smetnji i otrovnih tvari iz organizma. Iznimno su bogate folnom kiselinom i B vitaminom potrebnim za izgradnju hormona sreće. I ne zaboravite, preporuku koja se odnosi na svako voće. Držite li ga na hladnome duže će sačuvati svježinu.

Što jesti dok je vruće, a u ladici vas čeka bikini kojeg morate uskoro navući i pritom još u njemu izgledati zanosno. Evo nekoliko namirnica koje su hranjive, ne debljaju, a još i osvježavaju. Savršene za sunčan dan.

Jabuke
Nije Eva bezveze odabrala jabuku kao svoje voće jer to je voćka koja ne deblja, ubrzava metabolizam i hranjiva je. Konzumiranjem jabuka, bilo koje vrste, dobit ćete dovoljnu količinu tekućine i zavarati glad.

Rotkvice
Male, crvene, ukusne i zdrave – to su rotkvice. Ako ih ne volite grickati možete napraviti sok od rotkvica koji poboljšava probavu, a i odličan je ako imate tegobe s urinarnim traktom.

Jagode
Srcoliko ukusno voće nimalo ne deblja i možete ih jesti koliko god želite. Također su izvrsne za kožu jer ubrzavaju izlazak štetnih tvari iz tijela.

Paprika
Paprike su jako dobre za zdravlje jer su prirodni antioksidans. Bogate su vitaminom C i niskokalorične.

Mrkva
Mrkva je dobra za vid i kožu, a pritom još i ne deblja. Grickanjem mrkvice ćete se zasititi, a da pritom nećete nabaciti ni dekagram.

Otkud ljubav prema slatkom? 
Žudnja za slatkim poznata je svakome ko je u razdoblju stresa, dosade ili samoće posegnuo za pločicom čokolade, ili onome tko je nedugo nakon punog obroka osjetio glad i smazao keksić, kolačić, štapić ili komad hljeba. 

Dr. Albert Stunkard, profesor psihijatrije na Pensilvanijskom fakultetu, vjeruje da je žudnja za slatkim ujedno i žudnja za serotoninom. Sniženi serotonin u mozgu razlog je zbog kojeg neki ljudi kasno popodne, navečer ili usred noći odlaze do frižidera kako bi nešto stavili pod zube. Gotovo sva jela za kojima žude mnogi ljudi, pogotovo žene, spadaju u ugljikohidrate koji povećavaju nivo serotonina. Riječ je o neuroprijenosniku, tvari koja prenosi signale između živčanih stanica aktivirajući tako moždane centre. Serotonin prenosi signale spokoja, opuštenosti, optimizma i drugih lijepih osjećaja. Zbog manjka serotonina možete trpjeti od raznih bolnih stanja, od nemira i zabrinutosti do tuge i potištenosti. 

Ta tvar ima veze i sa sniženim raspoloženjem nakon niskokalorične dijete, pogotovo one temeljene na bjelančevinama, poput Atkinsove. Nekoliko je istraživanja, među kojima i ono provedeno u bostonskoj bolnici Beth Israel, potvrdilo pretpostavku da takve dijete snizuju serotonin, a s njime i - raspoloženje. Eto zašto je mnogima teško držati se dijete siromašne ugljikohidratima!
 
Čokolada - korisna i varljiva 
Slična se žudnja javlja kod žena u pubertetu, predmenstrualnom razdoblju, tokom trudnoće i nakon menopauze. Zašto su žene izloženije žudnji za određenom vrstom hrane? Zbog većih hormonalnih oscilacija koje se odvijaju u ženskom tijelu i u mjesečnom ritmu i tijekom života. Posezanje za hranom jedan je od načina samoliječenja kojem žene pribjegavaju kad im zbog manjka serotonina opadnu duševno blagostanje, tolerancija na stres, spolni nagon i drugo. Kad dobiju "fiks" serotonina putem ugljikohidrata, ponovno se osjete bolje, makar privremeno.

Udar kofeina
Kofein utječe na središnji živčani sistem u manjim dozama može podići raspoloženje, pažnju i koncentraciju, ali u većim izaziva tjeskobu, uznemirenost, glavobolju, srčanu aritmiju, rast krvnog pritiska, panične napade i nesanicu. Dovoljne su jedna ili dvije šoljice kafe dnevno za smanjenje umora i veću mentalnu živost. Stoga je kafa mnogima ne samo sredstvo za lakše razbuđivanje, nego i "lijek" protiv umora koji se javlja nakon obilnijeg jela. No, bolje je malo nego puno kofeina, jer kad se mozak navikne na njegovo djelovanje, nagli pad kofeina izaziva brojne neugodne pojave zvane apstinencijska kriza - razdražljivost, potištenost, mučninu, grčeve, glavobolju.
Naizgled idealan brzi lijek za razne oblike lošeg raspoloženja je - čokolada. Uz to što uz pomoć šećera i masti vrlo brzo (i nakratko) podiže nivo serotonina, feniletilamin iz čokolade potiče mozak na proizvodnju endorfina. To je naš prirodni morfij koji smanjuje osjetljivost na bol i općenito podiže blagostanje. Iako umjerena potrošnja te namirnice nema štetnih učinaka na zdravlje, većina stručnjaka za prehranu preporučuje jela sa složenim ugljikohidratima, jer ona opskrbljuju organizam šećerom znatno zdravije i ravnomjernije nego jednostavni ugljikohidrati od kakvih su sastavljeni čokolada, keksi i kolači. Dnevnu dozu šećera stoga osigurajte iz voća, povrća i složenih ugljikohidrata (integralna riža i tjestenina, žitarice, krompir).

Zelene laži i obmane!

Nutricionisti, mediji, lokalni vračari i ostale sveznalice nikako da se odluče koja su pravila po povrću. Da li je bolje kuhano, sirovo, smrznuto ili kako. Evo sedam mitova o povrću koje vrijedi razbiti.

1. mit - Svježe povrće je zdravije od smrznutog
Istraživanja pokazuju kako ponekad smrznuto povrće može biti hranjivije od svježeg, ovisno koliko dugo je stajalo u škrinjama vaše trgovine. To je zbog toga što povrće gubi nutrijente u trenutku kad je ubrano. Ako je povrće smrznuto u trenutku kad je ubrano, led pomaže da se svi hranjivi sastojci bolje očuvaju.

2. mit - Skuhano povrće nije hranjivo koliko svježe
Kuhanje uništava pojedine sastojke u povrću, ali neki novi se proizvode. Iskuhavanjem nestaje vitamin C i Folna kiselina, pa zato baš i ne kuhamo naranče jer nisu ukusne niti korisne. Ali kuhanjem se oslobađa vitamin A i vlakna omekšavaju pa je hrana lakše probavljiva. Primjerice, tijelo puno lakše apsorbira prirodni antioksidans lycopene, koji služi u borbi protiv raka, iz skuhanih nego iz svježeg paradajza.

3. mit - Salata nije hranjiva
Iako je manje hranjiva od ostalih, salata ipak sadrži proteine, vlakna, minerale i vitamine. U svakom slučaju je zdrava, pa navalite!

4. mit - Domaća povrće je jeftinije
Iako u jeku berbe ili žetve povrće zna biti jeftinije na tržnici, kad nije sezona, većinom je skuplje nego u trgovinama. Mali poljoprivrednici nisu toliko subvencionirani pa moraju staviti veću cijenu  za npr. svoj krompir, kako bi preživjeli. Ako baš želite domaći proizvod, ali po manjoj cijeni, svratite na pijacu pri kraju dana jer prodavači tada daju povrće ispod cijene.

5. mit - Krompir deblja
Krompir je bez masnoća i niskokaloričan. Sadrži velike količine vlakana koji vas čine sretnim. Deblja ovisno o proizvodima s kojima se kombinira te načinu na koji se priprema. Ako ga uvalite u 3 dcl ulja, on će pokupiti masnoću i naravno da ćete se debljati.

6. mit - Zapakovana salata je čista
Iako se čini uredno složena, zapakovna i čista, salata koju kupujete u trgovini zna biti onečišćena bakterijama koje su posljedica loše higijena mjesta gdje je pakiovna. Ko zna na koji način je pripremana, pa zato ju dobro operite.

7. mit - Na pijaci je sve organsko
To što je povrće na štandu tržnice i prodaje ga simpatična teta ne znači da je organsko. Dosta povrća je špricano pesticidima jer na taj način poljoprivrednici štite svoje usjeve.

Mirisno, ukrasno, ali i korisno mediteransko začinsko bilje može se uzgajati na prozoru ili balkonu.

Vegetarijanstvo je vrsta ljudske prehrane koja isključuje konzumiranje mesa, i u nekim slučajevima, proizvoda životinjskog porijekla. Korijene vuče iz drevne Indije i Antičke Grčke, gdje su ga propagirali filozofi i svećenici iz etičkih razloga, tj. nenasilja nad životinjama. Dolaskom krišćanstva vegetarijanstvo praktički prestaje postojati u Evropi, s izuzetkom redovnika koji su iz čistog asketizma
prestajali jesti meso, no riba je uvijek ostajala na meniju. Vegetarijanstvo doživljava procvat u doba renesanse, a početkom 20. vijeka osniva se i Međunarodna unija vegetarijanaca i institucionalizira ovaj vid prehrane.

Tipovi vegetarijanaca
Vegani – najstrožiji oblik koji isključuje sve namirnice životinjskog porijekla, čak i med! Mogu jesti samo voće, povrće, žitarice, mahunarke i sjemenje. Podvrsta su “sirovi vegani” koji jedu isključivo svježe, sirove biljne namirnice.
Lakto-vegetarijanci – pored navedenih biljnih namirnica, smiju piti i mlijeko životinjskog porijekla. Primjeri su Hare- Krishna i Jogisti, svećenici trapisti.
Lakto-ovo vegetarijanci - zabranjeno im je jesti meso zaklanih životinja, ali mogu jesti jaja, mlijeko i mliječne proizvode.
Semivegetarijanci - uz vegetarijansku dijetu dopuštaju sebi pileće meso i ribu, te laktoovovegetarijansku hranu, ali ne jedu crveno meso.

Neki od razloga ZA
Vegetarijanska dijeta tipa laktovegetabilne, a još bolje ovolaktovegetabilne veoma odgovara zdravlju. S druge strane, za vegan dijetu to se ne može kazati. Meso se ne mora jesti svaki dan, dapače, bolje ga je izbjegavati, ali se ne smije osiromašiti unos životinjskih proteina, koje treba, ako se ne jede meso, nadomjestiti mlijekom i mliječnim proizvodima ili ribom. Vegetarijanska dijeta najmanje deblja, ali ako uz laktovegetarijansku ili ovolaktovegetarijansku dijetu, gladni od nedovoljnog unosa nutrijenata, posegnete za slatkim kremama, tortama i masnim sirom, povećat će se tjelesna težina, iako se godinama ne jede meso. I opet treba dobro zapamtiti da su samo životinjske bjelančevine, to jest meso, riba, mlijeko, jaja i sir jedine kompletne bjelančevine, kojima se od biljnih bjelančevina približava samo soja! Zato onima koji iz bilo kojih razloga žele ostati vegetarijanci, predlažemo da uz biljna jela povremeno svoje jelo obogate ribom, mlijekom, jajima ili sirom, te konzumiraju vitamin B12 u obliku tablete.

Među glavnim razlozima da se odlučite za vegetarijanstvo su:
- zaštita životinja: širom svijeta životinje žive u monstruoznim uvjetima da bi na kraju bile ubijene u svrhu naše prehrane
- kolesterol iz crvenog mesa izaziva oboljenja kardiovaskularnog sistema i mozga, jer taloženjem na stijenke krvnih sudova slabi protok krvi i povećava krvni tlak
- probava oslobođena mesa puno je brža, crijeva se manje “prljaju” i bolje apsorbiraju nutrijente
- smanjen rizik od raka debelog crijeva
- životinja prije klanja luči u mišiće hormon stresa – adrenalin.

Kako se osjećate nakon pojedene šnicle?
- vegetarijanci imaju puno manju mogućnost oboljenja od raka dojke

I nekoliko razloga PROTIV
- vegetarijanci često ne unose dovoljnu količinu vitamina
B12, čiji nedostatak je glavni krivac za anemiju! Također, željezo iz povrća puno se teže apsorbira od onog iz namirnica životinjskog porijekla
- većina namirnica neživotinjskog porijekla ne sadrži kompletne proteine koji su neophodni za funkcioniranje ljudskog organizma
- neadekvatan unos kalorija, posebno kod djece vegetarijanaca može dovesti do usporenja rasta. Oprez veganima Vegan-dijeta skriva određene opasnosti za ljudsko zdravlje, zato što je takva dijeta deficitarna vitaminom kobalaminom (B12) i manjkom željeza i cinka, te kompletnim proteinima koje je najlakše unijeti životinjskim namirnicama. Stoga, ako želite biti vegan, educirajte se! Vegan-dijeta, ako je dobro izbalansirana, može sadržavati sve esencijalne aminokiseline, iz kojih naš organizam stvara vlastite proteine, te potrebne vitamine i minerale. Međutim, vrlo je važno da naučite koje namirnice kada kombinirati i koje uključiti u jelovnik. Grah i kruh, kukuruz i grahorice, kikiriki puter na integralnom pecivu, pasta s graškom - neke su od jednostavnih kombinacija koje osiguravaju kompletne proteine. Vaš meni će se obogatiti spirulinom, shiitake gljivama, sojom i kvascem. Vegan-tip dijete nikako se ne može preporučiti trudnicama, dojiljama, predškolskoj i školskoj djeci, omladini, ali ni starijim osobama, a pogotovo ne iscrpljenim, slabim pojedincima, osobito ako boluju od neke degenerativne bolesti.

Deset koraka ka zdravoj vegetarijanskoj prehrani
1. Počnite tako što ćete prvo izbaciti najmanje omiljenu vrstu mesa.
2. Kada ste spremni, izbacite i drugu vrstu.
3. Zatim, smanjite broj mesnih obroka u sedmici.
4. Eksperimentirajte s hranom koju nikada ranije niste probali, egzotično povrće, tropsko voće, razne paste, šumske gljive, alge, soju…
5. Prestanite razmišljati o mesu kao o glavnom jelu, dok je sve ostalo prilog. Neka prilozi postanu glavno jelo!
6. Nađite zamjenu za okuse i teksture mesa na koje ste navikli. Recimo, gljive odlično mogu zamijeniti meso u sosu za špagete, a i riža s taco začinima odlično podsjeća na meso.
7. Pazite da meso zamijenite zdravom, a ne fast food hranom. Izbacivanje mesa iz prehrane treba podići vaš nivo energije, a ne ga umanjiti.
8. Svedite konzumiranje mesa na 2 do 3 obroka sedmično.
9. Čitajte, čitajte, čitajte! Saznajte sve informacije o vegetarijanstvu i razlozima za to. Dat će vam snagu i znanje.
10. Povežite se s drugim vegetarijancima. Okružite se onima koji će vas podržati.

Zanimljivost: Poznati vegetarijanci bili su Leonardo da Vinci, Benjamin Franklin, George Bernard Shaw i Albert Schweizer.

 Ljeto koje nam dolazi u susret sa sobom donosi svu ljepotu aroma i mirisa. Bez začinskog bilja teško je zamisliti svakodnevnu ishranu. Ono obogaćuje hranu, ishranu čini raznolikom a i zdravo je. Postoji mnogo zdravstvenih tegoba koje se rješavaju upravo određenim aromatičnim biljem. Začinsko bilje možete uzgajati u vrtu, na balkonu kao i u saksijama. Najčešće vrste koje možete uzgajati doma su bosiljak, majčina dušica, menta, kopar, peršun…

Bosiljak – Ocimum basilicum
Bosiljak je porijeklom iz Indije. Danas ga možete pronasći svuda i lako uspijeva u bilo kakvim uvjetima. Svoju glavnu primjenu ima u kuhinji. Koristi se svjež i sušen. Ide u salate, umake od paradajza, supe, meso, paste… Liječi menstrualne tegobe. Udisanje eteričnog ulja bosiljka oslobađa vas mentalnog umora.

Komorač – Foeniculum vulgare
Jedna je od najstarijih uzgajanih biljaka. Posebno su ga cijenili Rimljani, muškarci za dobro zdravlje, žene za vitku liniju. Svaki dio biljke je jestiv, od sjemena do korijena. Sjeme se dodaje umacima, jelima od ribe i hljebu. Listove možete dodati salatama, kao i korijen. Što se tiče zdravstvenog aspekta ublažava grčeve u stomaku i poboljšava probavu.

Kopar – Anethum graveolens
Uzgaja se gotovo u svim zemljama svijeta. Lišće kopra idelano je za salate, kuhana jela, meso, supe, a cvijetne glavice dodaju se kiselim krastavcima i papričicama. Koristi se još za poboljšanje izlučivanja želučanih sokovam kao i prptiv grčeva u stomaku.

Lovor – lasurus nobilis
Lišće lovora koristi se sušeno. Dodaje se kuhanim jelima sa mesom, umacima, marinadama. Uvijek se vadi nakon kuhanja jela. Liječi reumatska oboljenja (ulje od lovora). Koristi se i za jačanje želuca, protiv ubrzanog rada srca i nadutosti.

Majčina dušica – Thymus serpilum
Njena primjena u kuhinji je jako široka. Pomaže probavljanju masne hrane te se u takvu najviše i dodaje, kao iu supe, umake, marinade… Reguliše probavu, a u kombinaciji s medom dobra je protiv prehlade, kašlja i upale grla.

Origano – Origanum
Listovi origana koriste se smrznuti ili osušeni. Dodaje se salatama, pastama, umacima, picama, paradajzu, puteru. Odličnan je i kao marinada za meso. Na mentalbni sistem, eterično ulje origana djeluje opuštajuće. Čaj od origana se koristi protiv prehlade, glavobolje, nervne napetosti.

Ruzmarin – Rosmarinus officinalis
Listovi ruzmarina suše se u hladu. Čuvaju u limenkama ili zatvorenim vrečicama zbog intenzivnog mirisa. Dodaje se jelima od mesa, posebno janjetini i svinjetini ali i raznim umacima, krompiru i biljnom puteru. Kupka od origana potiče cirkulaciju, ojačava korijen kose…

Zbog njega se ratovalo, pokorio je čitav svijet, dio je kraljevskih miraza, dragocjenost je diplomatskih protokola i vrijednost kojom je kupovana historija. Običaji vezani za konzumiranje i poštovanje čaja otkrivaju koliko je ispijanje čaja izraz stila života. Ovo naše istraživanje samo će dati naslutiti koliko je bogatstva, historijskih tajni, kulture i etnologije u jednoj šoljici čaja.

Vladavina stara 5.000 godina
Kultura ispijanja čaja i ljubav prema čaju stara je najmanje 5.000. godina, mada mu neke kineske legende pripisuju i koji vijek više. Pravi čaj je dobiven od istoimene biljke, koja u zvaničnoj nomenklaturi nosi naziv Camellia sinesis. Danas se gaji na gotovo svim paralelama, ali najbolje uspijeva u predjelima tropske i subtropske klime, gde dobija neophodnih 130 litara po cm kiše godišnje. Camellia sinesis je zimzeleno drvo koje prirodno naraste i do preko pet metara. Prapostojbina ove biljke je jugoistočna Azija, ali mnogi naučnici ni dan danas se ne mogu složiti odakle u stvari potiče čaj: da li iz Indije ili Kine. Bezbrojne su legende i priče o njegovu porijeklu.
Zanimljivost: Procjenjuje se da je u Britaniji do ovog momenta čaj konzumiralo preko 134 miliona ljudi.

Legenda o trepavicama
Prema indijskoj legendi, princ Dharma lutao je Indijom u potrazi za istinom, a onda je otišao u Kinu odati počast velikom Buddhi. Tokom budističke meditacije prevario ga je san. Ogorčen svojom ljudskom slabošću, odrezao je svoje trepavice koje su pale na zemlju, pustile korijenje i iz njih su izrasli zeleni listići. Dharma ih je probao i osjetio dotad nepoznatu svježinu, nestalo je umora i pospanosti i tako je prema Indijcima nastao čaj. Međutim, Kinezi porijeklo čaja doživljavaju malo drugačije. Prema predanju, legendarni kineski imperator Šenong jednog se sunčanog dana 2.737. godine p.n.e. spremao da ispije svoju uobičajenu popodnevnu šolju tople vode. I baš prije nego što će otpiti prvi gutljaj, vjetar je donio nekoliko listova sa obližnjeg drveta i spustio ih pravo u posudu s vodom. Voda je počela da mijenja boju, kralj postao radoznao, probao taj čudni mirišljavi napitak i ostalo je povijest. Druga verzija kineske legende kaže da je isti kralj bio prva osoba koja je otkrila ljekovita svojstva ove biljke. On je imao običaj da učinke svih trava koje bi pronalazio isprobava na samom sebi. Tako je isprobao i Camelliu sinesis i shvatio da ova nova čudesna biljka nije samo osnova za ukusno piće, već i jak protuotrov. A s obzirom na njegovo eksperimentiranje s raznim travama, itekako mu je trebao protuotrov jer su mnoge bile otrovne.

Put među samuraje
Prastare knjige kažu da je slavni mudrac Lao Ce u 6. vijeku p.n.e. proglasio čaj nezaobilaznim sastojkom eliksira života. Ispijanje čaja postepeno je postalo sastavni dio kineske kulture. U početku je to bio statusni
simbol, pošto je biljka bila dostupna samo aristokraciji i povlašćenim pripadnicima društva. U čaju su u to vrijeme
uživali intelektualci u pauzama čitanja, pili su ga vladari, ministri i ugledni građani. Tako su se razvile ceremonije ispijanja čaja u posebnim odajama i na razne načine. Mnogi osvajači imali su svoje specifično pripremljene čajeve kojima su častili strane diplomate. Biljka je prvi put prešla granice Kine početkom 9. vijeka n.e. te zahvaljujući svojim kofeinskim svojstvima ušla na velika vrata u budističke hramove. Kineski budistički sveštenici izuzetno cijene njenu sposobnost da čovjeka drži budnim
i koncentriranim te je prvo sjemenje čaja stiglo u Japan upravo kao dio programa kineskih budističkih misionara.
Čaj je i u Japanu postao piće vladajuće klase i dio vjerskih ceremonija nakon što je japanski imperator Saga podržao njegovo uzgajanje. U 12. vijeku, japanski zen sveštenik Eisai napisao je knjigu Kissa Yojoki, u kojoj o ispijanju čaja govori kao o idealnom putu do zdravlja. Zahvaljujući njegovom uticaju, čaj je ušao i u svakodnevne rituale drevnih samuraja.

Izjava o čaju: „Žene su poput vrećica čaja: ne znaš koliko su jake dok ih ne ubaciš u vrelu vodu!“ – Nancy Reagan

Čaj kao djevojački miraz
I dok je Azija uživala u čarobnom napitku, Evropa je bila potpuno nesvjesna zadovoljstva koje je čeka. Na Stari kontinent čaj je stigao preko slavnih holandskih moreplovaca tek sredinom 17. vijeka. S obzirom na svoja ljekovita svojstva, dugo je korišten kao lijek i smatrao se hranom, dok ga Englezi nisu jednom prilikom potopili u vruću vodu i doživjeli ushićenje decenije. Priča o tradiciji engleske kulture ispijanja čaja počinje sa vjenčanjem kralja Čarlsa II i portugalske princeze Katarine od Bragance. Kralj Čarls II odrastao je u holandskoj prijestonici te je nakon ženidbe čaj došao kao dio princezinog miraza. Tako se aroma čaja počela širiti po Otoku i u narednih 50 godina u Engleskoj se rodila čitava jedna profesija – u periodu od pola vijeka pojavilo se preko 3.000 uzgajivača čaja! Bilo je to doba čistog luksuza. Čaj je bio izuzetno skupa privilegija, utoliko skuplja što su ga Britanci od početka pili zašećerenog. Šećerna trska bila je tada dragocjena i istog ranga kao i čudesna Camellia sinesis. U porculanskim šoljama uglađenih Engleza susretale su se dvije glavne linije evropske trgovine: Kina i Afrika. Čaj je stizao iz Kine, a trska iz Afrike. Karavanom su putovali i po godinu dana, a trošeno je čitavo bogatstvo. Nažalost, kako Kinezima nije trebala nikakva roba sa Otoka, nije bilo prostora za trgovinu. Međutim, Englezi zaluđeni čajem nisu htjeli popustiti i plaćali su svoje zadovoljstvo srebrnim polugama.

Opijumski ratovi
Sredinom 18. vijeka, pošto im je ponestalo rezervi, Britanci su na svojim posjedima u Indiji započeli proizvodnju opijuma te se novac potrošen na popodnevne šoljice čaja lagano vraćao zahvaljujući švercovanju opijuma u Kinu. Ovakvo ponašanje Britanaca dovelo je do čuvenih Opijumskih ratova u 19. vijeku između Kine i Britanije. Poražena kineska strana bila je primorana potpisati sporazum po kojem se, između ostalog, Britaniji dozvoljava da nastavi sa izvoženjem opijuma. Britanci se nisu ovdje zaustavili. Uskoro su u Indiji započeli uzgajanje čaja te je do sredine 19. vijeka gotovo cijela teritorija Indije bila u rukama britanske „East India” kompanije, koja je do tada sav čaj uvozila iz Kine. Tako su Englezi definitivno osvojili svjetsko tržište čaja. Međutim, nakon promjena koje je donio 20. vijek, u Indiji je od Britanaca ostala samo velika ljubav prema čaju. Indija je danas najveći svjetski proizvođač čaja, a 70 posto proizvodnje se popije u granicama države.

Bostonska čajanka
U Ameriku je čaj stigao britanskim putevima, ali rezultat je bila poznata Bostonska čajanka. Taj je događaj bio prvi znak američke pobune protiv britanskih kolonizatora. Razlog za pobunu bili su porezi koje su Englezi uveli na trgovinu čajem koje je proizvodila njihova kompanija „East India”. Amerikanci su se adekvatno osvetili i ležerno potopili u okean ogroman broj tek pristiglih kontejnera prepunih čaja. Ta je čajanka dovela do niza političkih bura i na kraju konačno zapalila iskru američke revolucije. Jedna od posljedica je i američki bojkot ispijanja čaja koji je potrajao, i možda upravo zbog ovih gorkih tragova prošlosti, Amerikanci nikada nisu prigrlili čaj sa onim entuzijazom sa kojim su zavoljeli kafu.