Hipokrat je opisujući ljude koji su bili zdravi i dugovječni upotrebljavao termin makrobiotika. Sam ovaj termin sastoji se od dvije riječi koje, prevedene sa grčkog, označavaju veoma širok pogled na život. Makrobiotika preporučuje korišćenje tradicionalnih namirnica za ishranu, a to su: integralne žitarice, mahunarke, lokalno gajeno povrće, kao i umjerene količine bijele ribe. Umjesto šećera za koji se danas pouzdano zna da je više otrov nego hrana, makrobiotika predlaže upotrebu tradicionalnih zaslađivača kao što su ječmeni i pirinčani slad i drugi zaslađivači od žitarica. Tu je još i upotreba nerafinisane morske soli, kao i hladno cijeđenih nerafinisanih ulja. Male količine morskih algi, koje su izuzetno bogate mineralima i mikroelementima, zaokružuju hranljivu vrijednost makrobiotičkog tanjira. Osnovne preporuke makrobiotike primjenjivale su gotovo sve civilizacije hiljadama godina, ali u zadnjih pola vijeka nagli razvoj i primjena nauke i tehnologije naročito u oblasti uzgoja, obrade i pripreme namirnica, doveli su do dramatičnog odstupanja od ovih preporuka. Rezultat je astronomsko povećanje broja oboljelih od raznih, naročito degenerativnih, bolesti kao i opšti pad nivoa zdravlja. Čitave nacije su bolesne, i taj trend se nastavlja i pored gomile novih lijekova koji su pronađeni u poslednjih pedeset godina. Paradoks: što više lijekova to više bolesti. Makrobiotika je, za razliku od savremenih lijekova, usmjerena na liječenje uzroka koji su doveli do neke bolesti, a ne posljedica. I to je tajna njenog uspjeha. Program ishrane u makrobiotici je usmjeren ka pojedincu. Nema univerzalne dijete koju mogu svi primjenjivati, već se svaki slučaj pojedinačno razmatra i tretira. Dvije osobe oboljele od iste bolesti neće biti tretirane na identičan način već će se u obzir uzeti individualne razlike i uzroci (često različiti) koji su doveli do bolesti. Zato je, bez preciznih smjernica iskusnog makrobiotičara često nemoguće iskoristiti svu moć koju jedan takav program pruža. Šta makrobiotika može konkretno vama da ponudi? Dakle, ukoliko prihvatite preporuke makrobiotike i date joj šansu možete vrlo brzo da očekujete sljedeće: ukoliko ste gojazni - smanjenje tjelesne težine (do 12 kg mjesečno), normalizacija sadržaja masti i nivoa holesterola u krvi kao i normalizacija krvnog pritiska; normalizacija varenja i regeneracija organa za varenje; poboljšanje svih vitalnih funkcija i povećanje kako fizicke tako i psihičke snage; opšte podmlađivanje organizma (koža postaje svježa i ružičasta, bore se smanjuju, celulit nestaje, kosa postaje jača i gušća…). Ukoliko ste zdravi, za vas ovaj program može da predstavlja jedan razuman način ishrane koji će preduprijediti bolest i održati vas u dobroj psihičkoj i fizičkoj kondiciji. Ili što bi rekao jedan bivši bolesnik od teške bolesti a sada makrobiotičar: "Cijeli smisao, poenta makrobiotike je u tome da stavite svoj život pod vlastitu kontrolu, a potom sami njime upravljate."

Hrana obogaćena novorazvijenim proteinima bi mogla očekivano trajanje ljudskog života produžiti za najmanje 10 godina, tvrde naučnici. Preliminarne studije provedene na crvima koji se najčešće koriste u istraživanju procesa starenja sugeriraju kako je zbog prehrane obogaćene izotopom vodika deuterijem došlo do produženja prosječnog životnog vijeka za 10%. Naučnici vjeruju da se slični rezultati mogu očekivati i kod ljudi te dodaju kako bi ovako modificirane namirnice mogle smanjiti rizik obolijevanja od raka i drugih bolesti povezanih sa starenjem. Po njihovim riječima, proteini utemeljeni na izotopima s povećanim brojem neutrona "jačaju" stanice te ih štite od oksidacije koju uzrokuju tzv. slobodni radikali, nastali kao nusprodukt bioloških procesa u stanicama. Istraživači dodaju kako bi se ovakvi proteini mogli upotrijebiti u hranidbi životinja namijenjenih prehrani ljudi, pa bi ih ljudi primali indirektno preko njihovog mesa.

Ovaj crni napitak ne samo što razbuđuje, već je za prosječnog Amerikanca najvažniji prehrambeni izvor antioksidansa, rečeno je na nedavno održanom... godišnjem sastanku Američkog društva hemičara u Washingtonu. Naravno, previše kafe uzrokuje razdražljivost i čak povisuje razinu holesterola, pa s kafom treba umjereno. Autor ovog istraživanja je profesor Vinson sa Sveučilišta Scranton. On i njegovi saradnici su izmjerili udio antioksidansa u više od 100 različitih namirnica, uključujući voće, povrće, orašaste plodove, začine, biljna ulja i napitke. Zatim su uzeli u obzir uobičajenu potrošnju svake analizirane namirnice i izračunali doprinos svake u ukupnom unosu antioksidansa. Zaključili su da prosječna odrasla osoba kafom unese 1299 mg antioksidansa (prosječni Amerikanac dnevno popije 1,64 šoljica kafe). Na drugom mjestu je čaj s 294 mg, slijede banane (76 mg), grah (72 mg) i kukuruz (48 mg). Ovi rezultati naravno ne znače da je kafa zamjena za voće i povrće! Datule, brusnica i crno grožđe su npr. antioksidansima najbogatije voće.

Šumsko voće, osim što je praznik za nepce, pravi je melem za zdravlje i ljepotu. Iskoristite ljeto, jer ga sada ima najviše i koristite ga baš za sve! Maline, kupine, ribizle, borovnice, šumske jagode, grožđe... ili kraće - bobičasto voće - pravi su rezervoar vitamina, minerala i folne kiseline. Sadrži velike količine C vitamina, koji djeluje kao snažni antioksidans. Osim što imaju povoljan učinak u slučaju prehlade, astme i nekih drugih bolesti, smanjuju rizik nastajanja nekih vrsta karcinoma. Sjajni su i za ublažavanje različitih alergija i umora, a preporučuju se trudnicama. Iskoristite sve blagodeti koje ljeto pruža i koristite bobičasto voće baš za sve. Jedite ga, pijte, mackajte se njime. Dobro za nepce, dobro i za zdravlje.

Istraživanje francuskih naučnika je pokazalo kako enzim prisutan u dinjama može biti iznimno učinkovit u borbi protiv stresa, piše Nutrition Journal. Riječ je o djelovanju enzima superoksida dismutaze, već poznatog po antioksidativnom zaštitnom učinku na tkiva u organizmu. Pokazalo se kako ispitanici koji su dobili kapsule s ovim enzimom imaju znatno manje simptoma stresa i umora nego ispitanici koji su dobili placebo. Uzimanje enzima je bilo povezano sa znatno boljom koncentracijom, smanjenjem iritabilnosti te poboljšanom kvalitetom sna. U istraživanju je sudjelovalo 70 ispitanika.

Ako vam je špinat svakodnevno na meniju, znatno ćete osnažiti svoje mišiće, tvrde naučnici švedskog Instituta Karolinska.

Porcija od 300 grama špinata smanjuje za pet odsto količinu kiseonika koja je potrebna mišićima tokom vježbe. Efekat je tako moćan da se može osjetiti već nakon tri dana, a tajna je u nitratima koje ovo zeleno povrće sadrži u izobilju.

To je kao aditiv za gorivo za mišiće - čini da rade bolje i efikasnije - objašnjava dr. Weitzberg u studiji objavljenoj u magazinu "Cell Metabolism". Iako se dugo vjerovalo da je željezo zaslužno za podsticanje snage, naučnici sada znaju da je to zahvaljujući nitratima. Špinat (lat. Spinacia oleracea), potiče iz Persije, današnji Iran, a u Kinu je dospio u VII vijeku nakon što ga je tamo, kao poklon, poslao kralj Nepala. U Evropu je stigao tek u XI vijeku kada su ga Maori donijeli u Španiju.

Ako tražite zdravu i ukusnu hranu koja izaziva zadovoljstvo, nutricionisti velikodušno preporučuju dinje. Dinje su izrazito hranjive i niskokalorične. Kantalupa (vrsta manje okrugle dinje) osvježava i ima najveću količinu beta-karotena koji je antioksidant i pomaže u sprječavanju rizika od nastanka nekih vrsta raka. Dinja sadrži i dosta kalija, kao i vitamina A i C. Ako ste na dijeti, dinja je odlično rješenje. Možete je jesti koliko želite, bez razmišljanja o broju kalorija. Tajna dinje je u velikoj količini vode. Ona vam neće samo ugasiti žeđ, već vas može i zaštititi od sunčevih opeklina. Sok od dinje će vam pomoći da se zaštitite od štetnog zračenja sunca. Dinje su bogate antioksidantima koji organizmu pomažu u zaštiti od štetnih radikala koji oštećuju stanice kože. Osim ploda, koji je dobar i za uklanjanje viška vode iz organizma, mogu se jesti i suhe košpice dinje, koje se osobito preporučuju ljudima koji boluju ud bolesti bubrega. Dinja sadrži veliki postotak vode, oko 90%, a vrlo malo šećera, oko 10%. Također, sadrži dosta minerala i vitamina. Dinja ima 29 kalorija na 100 grama, što je ubraja u niskokalorično voće. Sadrži mnogo kalija, zbog znatnog sadržaja vitamina A, a budući da sadrži i vitamin C, kalcij, magnezij, fosfor i biotin, dinju treba konzumirati u velikim količinama. Kalij pomaže organizmu u oslobađanju viška natrija i tako smanjuje povišen krvni pritisak.

Možda niste znali da čaj od hibiskusa može da pomogne u snižavanju visokog krvnog pritiska. Do tog otkrića je došla američka nutricionistkinja Dijana Mekej, a prezentovala ga je na sastanku Američkog udruženja za srce.

Mekejova je testirala 65 dobrovoljaca, od kojih je pola grupe slučajno izabranih ispitanika tokom šest sedmica pilo po tri šolje čaja od hibiskusa dnevno, dok su drugi pili placebo napitak koji je imao vještačku aromu i boju hibiskusa. Svi su se inače hranili kao i do tada i nisu mijenjali stil svojih aktivnosti. Rezultati su pokazali da je onima koji su pili čaj od hibiskusa sistolni (gornji) pritisak opao za 7,2 mm živinog stuba. Rezultati takođe pokazuju da su oni koji su imali najviši sistolni pritisak (129 i više) najbolje reagovali na čaj od hibiskusa jer je njihov sistolni pritisak opao u prosjeku za 13,2 mm živinog stuba, a dijastolni (donji) pritisak im je opao za 8,7 mm. Ovo istraživanje sugeriše da bi uključivanje čaja od hibiskusa u redovnu ishranu moglo pomoći u regulaciji krvnog pritiska.

Mnogi ljudi misle da su svježi sokovi dobri u svim količinama i bezopasni. Međutim, to nije tako. Isti sok može pomoći jednoj osobi, a naštetiti drugoj. Ne biste trebali precjenjivati ljekovitu moć sokova. Prije svega, to su namirnice. Njihov utjecaj nije ljekovit. Ne možete liječiti bolest terapijom sokom, možete samo pomoći vašem organizmu. Svježi sokovi su loš izbor kod nekih bolesti. Dakle, ako imate peptički ulkus, gastritis ili pankreatitis ne smijete piti sok od limuna, naranče, jabuke, ribizla ili brusnice. Oni sadrže mnoge organske spojeve, koji povećavaju kiselost želuca, što može izazvati žgaravicu i bol. Konzumaciju soka od grožđa treba ograničiti ako imate dijabetes. Ona sadrži previše glukoze i kalorija. Također, nije poželjno piti previše soka od grožđa, ako imate sindrom iritabilnog kolona. Zapamtite, mnogi svježi sokovi imaju laksativna svojstva. Dakle, ako patite od ovakvog problema, trebali biste ih razrijediti s vodom i piti malo po malo. Kako bi dobili potrebne vitamine, ne morate piti litre soka na dan. Takvi eksperimenti mogu samo oštetiti organizam. Razumna količina je od nekoliko žlica do 3 čaše dnevno, ovisno o vrsti soka. Postoji mišljenje da sok ne može biti pripremljen uz pomoć električnih sokovnika, jer se vitamini uništavaju u kontaktu s metalom. To je djelomično točno. Ako pripremite sok koristeći bakinu metodu, uz pomoć ribeža i gaze, gubitak vitamina je još uvijek neizbježan. Svježi sokovi od voća i povrća se nadopunjuju na odličan način. Voćni sokovi su bogatiji šećerima i vitaminima, a sokovi od povrća mineralnim solima. Bolje je piti sokove 30 do 40 minuta prije obroka ili tijekom pauze između obroka. Ako pijete sokove od slatkog voća poslije ručka, može povećati fermentaciju u crijevima i trbuhu, te izazvati nadutost. Morate piti svježe sokove odmah nakon što ih pripremiti. Čak i kratkoročno držanje u frižideru smanjuje ljekovite vrijednost soka, iako njegov okus može ostati isti.