Ne mogu se sve namirnice zamrzavati iz prostog razloga što će nakon odmrzavanja biti nejestive, izgubiti hranjiva svojstva i potencijalno biti rizične po zdravlje.

Jaja - Razlog zašto ne treba zamrzavati cijela jaja je sasvim jednostavan, uslijed niske temeperature ljuska može da pukne, te bakterije mogu da prodru u unutrašnjost jajeta, što zatim predstavlja zdravstveni rizik.

Celer, zelena salata, krastavac - Ovo povrće ne treba zamrzavati u svježem stanju jer se zbog velikog procenta vode lako ledi, unutar samog povrća se stvaraju kristali, zbog kojih pri odmrzavanju ovo povrće potpuno "uvene" i pretvori se u bezličnu i neupotrebljivu masu.

Majoneza - nakon odmrzavanja majoneza će se podijeliti na tečne i čvrste sastojke od kojih je napravljena.

Krompir - Iako je krompir namirnica bogata skrobom, ovo povrće ne podnosi zamrzavanje. Ovo naročito važi za gotova jela koja su spremana sa krompirom, jer će se odmrznuti krompir pretvoriti u vodenasto-gumastu smjesu. Ako ipak želite da zamrznete krompir onda sirovo povrće isjeckajte, blanširajte kratko, a zatim zamrznite.

Sirevi - Mekani sirevi nisu pogodni za zamrzavanje jer se time gubi njihova vazdušasta struktura. Kada ih odmrznete postaju gumičasti, a na površini se izdvoji voda. Tvrđe vrste sireva mnogo bolje podnose niske temperature, a najbolji način da sačuvate njihov ukus pre nego ih stavite na led je da ih izrendate.

Riža - Za rižu važi isto pravilo kao i za krompir, ali osim ako niste spremi da eksperimentišete nemojte je zamrzavatai. Teško je odrediti kada je riža dovoljno blanširana da bi sigurno moglao da podnese zamrzavanja.

Paste - Razne vrste paste se obično ne zamrzavaju jer će led uništiti testo. Međutim, u izuzetke spadaju gotove lazanje ili njoke, koje takođe treba blanširati prije zamrzavanja.

Ova jela sadrže između 47 i 170 kalorija, pa sa njima možete zamijeniti doručak ili užinu. 1. Uravnotežena užina(170 kcal): Čaša mlijeka ili 100 grama svježeg sira s 20% masnoće, 1 kruška; 2. Kompletna užina (150 kcal): Mala šolja mlijeka sa muslijem; 3. Slana užina (108 kcal): paketić slanih štapića s niskim procentom masnoće; 4. Slatka užina (137 kcal): Mlijeko, kriška hljeba i 2 kockice tamne čokolade; 5. Praktična užina (120 kcal): Mala porcija tvrdog sira; 6. Vitaminska užina (118 kcal): 1 narandža, 2 dl malomasnog jogurta; 7. Hrskava užina (89 kalorija): Voćna pločica, najbolje od suhih jabuka; 8. Proteinske grickalice (82 kcal): 50 grama kuhane šunke i slani krekeri. 9. Za pun želudac (77 kalorija): Komad integralnog hljeba i komad tvrdog sira, tanki; 10. Najmanje kalorična grickalica (47-58 kalorija, ovisno o dodanom začinu): Nezaslađena kaša od jabuka.

Čokolada je slatki grijeh, poznato je svima koji neuspješno nastoje pobijediti želju za tom crnom poslasticom. Mnogi zbog toga smatraju da čokolada izaziva ovisnost, no demantira ih psiholog Peter Rogers sa Univerziteta u Bristolu koji tvrdi da određeni sastojci čokolade poput feniletilamina stvaraju ovisnost, ali njega ima i u avokadu ili siru, i to u mnogo većim koncentracijama.

Požudu za čokoladom Rogers objašnjava činjenicom da je ona vrlo poželjna hrana koja se, jer tako nalažu društvene norme, mora konzumirati sa suzdržanošću, što pojačava našu želju za tim zabranjenim desertom. Nova istraživanja britanskih naučnika pokazala su da svakodnevna konzumacija tamne čokolade bogate kakaom može ublažiti simptome koji prate sindrom hroničnog umora. Ukoliko se čokolada konzumira u umjerenoj količini od oko 50 grama dnevno, povoljno će djelovati na nivo serotonina u mozgu što će smanjiti osjećaj umora. Poznato je i da tamna čokolada sadrži visok nivo polifenola, antioksidansa povezanih s nizom pozitivnih utjecaja na zdravlje.

 

Ljekovita svojstva mente su poznata još od drevnih vremena. Porijeklom je iz Evrope, ali se danas uzgaja širom svijeta. Mnogi je vole zbog njenog prijatnog mirisa i osvježavajućeg okusa, pa se osim u svrhe liječenja, koristi i u kuhinji kao začin koji naglašava svježinu i upotpunjuje okus, kako slatkih tako i slanih jela. Zovu je još i nana ili metvica. Čaj od mente je koristan kod stomačnih tegoba, nadraženog želuca, bolesti disajnih organa, nervoze, a djeluje i protiv prehlade i gripe. Ako se kombinuje s ruzmarinom i matičnjakom pojačava psihičku otpornost. Eterično ulje mente djeluje protiv vrtoglavice, migrene, glavobolje i mučnine. Ipak, s upotrebom ulja budite oprezni, jer može izazvati alergijske reakcije, a nipošto ga nemojte koristiti za bebe. Menta se u kuhinji koristi ponajprije kao začin, koji ističe okus brojnih slastica. U pripremi slastica sigurno nećete pogriješiti ako mentu dodate voću poput naranče, limuna, ananasa i dinje, dok kombinaciji sa čokoladom malo ko može odoljeti. Od začina se dobro slaže s peršunom, korijanderom, češnjakom, kardamonom i bosiljkom.

Iako je kivi izvana neugledan, ispod kore krije pravo bogatstvo. Gotovo ni jedno drugo voće ne sadrži toliko vitamina C po gramu. U zelenom pigmentu kivija takođe se krije i puno magnezija. 

Kivi (Actinidia deliciosa) je čvrsta, drvenasta, listopadna biljka puzavica. Porijeklom je iz južne Kine, gdje je proglašen nacionalnim voćem, a početkom 20. vijeka proširio se i na Novi Zeland gdje su zasađene prve plantaže oko grada Avondalea 1924. Tek 1940-ih počinje se uzgajati za potrebe tržišta. Danas je najveći proizvođač kivija Italija, a slijede je Novi Zeland, Čile, Francuska, Grčka, Japan i Sjedinjene Američke Države. Zahvaljujući suhoj, dlakavoj kori, kivi se ni izdaleka ne obrađuje hemijskim sredstvima koliko drugo voće.

Ovo voće odlično je za prevenciju infekcija jer jača imunitet, aktivno doprinosi rastu kostiju, ubrzava izmjenu tvari, pomaže protiv krvarenja desni i paradontoze, učvršćuje žile i vezivna tkiva te stimulira rad mišića, posebno srca. Svako bi trebao pojesti jedan kivi dnevno jer u njemu je dovoljna količina vitamina C za cijeli dan. Osim toga, ovo je voće idealan izvor energije za sport i fitness. No oprez, neki su ljudi alergični na kivi, a maloj djeci to voće, upravo zbog alergija, ne bi trebalo davati do polaska u školu. Kod kupovine poželjno bi bilo opipati svaki pojedini plod, ne uzimati previše mekane, kao ni previše tvrde. Tvrdi su nezreli i nemaju dovoljno soka, a nisu ni slatki, pa treba birati srednje tvrde plodove. Kivi se može jesti tako da mu se oguli kora ili ga se prepolovi nožem i kašikom izdubi "meso". Ako ga, pak ne volite jesti na ovaj način  svakako ga ubacite u voćne salate ili frapee.

 

Kako bi se povećao gurmanski užitak svakog obroka, stručnjaci smatraju da je neophodno izabrati i adekvatno vino. Većina ljudi manje-više zna da se uz crveno meso služi crveno, a uz bijelo meso bijelo vino. Nekada je izbor vina za večeru ovisio od izbora vina u okolini, a današnja moderna umjetnost uparivanja hrane i vina nastoji da uskladi neke elemente poput arome i teksture kako vina, tako i hrane. Ipak, riječ je o subjektivnom doživljaju, tako da ono što teoretski predstavlja savršen par, ne mora biti nezaboravan užitak za sve. Iako se vino oduvijek serviralo sa hranom, tek u moderno doba porastao je interes za otkrivanje mogućih parova i pronalaženje savršenih kombinacija. Tako mnogi restorani zapošljavaju sommeliere čiji je zadatak da gostu preporuče vino uz jelo koje je odabrao. Do sada su izdate i brojne publikacije u kojima možete pronaći smjernice za savršeno uparivanje vina i hrane. Pronalaženje savršene kombinacije postala je gotovo nauka za sebe, pa se obični ljudi često nađu pred dilemom koje vino odabrati. Većina do danas izdatih priručnika će vam uz janjetinu preporučiti bordeaux, cabernet sauvignon za odrezak, šampanjac sa kavijarom, chianti sa italijanskom kuhinjom, pinot noir sa patkom ili lososom, a porto sa tamnom čokoladom. Ipak, obično ljudi vino biraju na osnovu instinkta ili jednostavno zato što upravo to vino žele, a zavisno od situacije i atmosfere nekada je upravo nemoguća kombinacija savršen izbor. Stoga, ako niste sigurni koje vino odabrati, uvijek se možete voditi spomenutim smjernicama ili jednostavno izabrati vino koje vam se čini najprikladnije.

Slast koju aminokiseline šire po receptorima na našem jeziku zove se umami. Ovaj novi okus otkriven je početkom 20. vijeka, a zahvaljujući njemu okus je bogat, a hrana jednostavno neoodoljiva. Umami je jako teško opisati, to je ona punoća koju osjetite, kada vam neka namirnica jednostavno preplavi usta. Nemoguće ga je opisati jednom riječju poput, recimo slatkog. To je jednostavno umami. Čita se omome, a u prevodu znači sadržajan, bogat, pun, slastan. Iako su još stari Rimljani i Grci znali za umami, nikada ga nisu identificirali. Otkrio ga je 1907. godine japanski naučnik Kikunae Ikeda, koji je u ribljoj supi, pripremljenoj od kombu algi i tunjevine, prepoznao nešto novo, nepoznato. Utvrdio je da poseban okus toj supi zapravo daje aminokiselina glutamat. Okus je privremeno nazvao umami, ali se taj naziv zadržao do danas. Kombinacijom aminokiseline sa natrijem, stvorio je začin poznat kao MSG i koji jelima daje umami okus. Ipak, za ovaj začin se vežu mnoge kontraverze, a neka su istraživanja utvrdila da je otrovan, pa je Agencija za standardizaciju hrane izdvojila dodatna sredstva za ispitivanje ovog spoja (natrij glutaminat). S obzirom na to većina proizvođača hrane ga sve više povlači iz upotrebe, ali to nije razlog da odustanete od umamija, jer se aminokiseline koje ga izazivaju prirodno nalaze u nekom voću i povrću. Najviše ih ima u mesu, posebno peradi, morskim plodovima, zrelim sirevima, suhom mesu, gljivama, zrelom paradajzu i sushiju. Kuhanjem ovih namirnica umami će postati intenzivan, a okus se pojačava i sušenjem, fermentiranjem i konzerviranjem hrane.

Statistika izraelskih istraživača pokazala je da su tinejdžerke koje previše “vise” na fejsbuku znatno sklonije poremećajima u ishrani kao što su anoreksija i bulimija. Istraživači su utvrdili: što više vremena djevojčice provode na fejsbuku, to je veća opasnost da počnu više jesti, postanu nezadovoljne svojim izgledom i počnu neku rigoroznu dijetu kako bi izgubile na težini.

To se dešava jer komunikacija preko fejsbuka, savjeti koji se na njemu mogu naći i sistemi vrijednosti koje ova mreža promoviše stvaraju nerealnu sliku o tome kako čovjek treba da izgleda i da se ponaša, drugačiju od realne situacije u stvarnom svijetu. Ovdje zaista mogu da pomognu roditelji, koji svojim učešćem, nadzorom i stvarnom brigom o djeci mogu da utiču na utisak svojih kćerki o sopstvenom izgledu i da time smanje rizik da one razviju neki poremećaj.

Migrene mogu da budu izazvane nekolicinom tzv. “okidača”, kao što su osjetljivost na spoljašnje stimulanse, hormonska neravnoteža, stres, kao i određena grupa namirnica i aditiva. Zato je za prevenciju migrene važno da izbjegavamo namirnice za koje je poznato da mogu da pokrenu bol. Prema saznanjima klinike Majo, na prvom mjestu na spisku namirnica koje mogu izazvati migrenu dolaze aditivi, i to prije svega mononatrijum-glutaminat (često ga ima u kineskoj hrani, kao i u industrijski prerađenoj hrani, pošto se tu često koristi kao pojačivač ukusa), zatim vještački zaslađivači, nitrati i nitriti, i drugi pojačivači ukusa.

Prirodne namirnice koje sadrže materije koje mogu pokrenuti migrenu su namirnice koje sadrže tiramin (npr. kačkavalj i slične vrste starog sira), čokolada, alkohol i kofein. Dakle ako imate problema sa migrenama, trebalo bi da izbjegavate kačkavalj i stari sir, dimljeno meso (šunke) i mesne prerađevine, kikiriki i proizvode od kikirikija, alkohol, a posebno crveno vino i pivo, kofein iz kafe i gaziranih napitaka, rafinisani šećer i proizvode od bijelog brašna (netolerancija na gluten takođe može biti izazivač migrene).

„Doručak je kralj svih obroka i ni po koju cijenu ga ne smijete preskakati”. Ovo je savjet koji su nam dijelile naše nane i mame, a danas i mi pokušavamo da ga prenesemo svojoj djeci. Međutim, i pored naše svjesnosti o važnosti tog obroka, kao i brojnih naučnih istraživanja koja su potvrdila značaj doručka za čovjekovo zdravlje, najnovije studije pokazuju da ga, skoro svakodnevno, preskače čak oko 50 odsto stanovništva.

Pravilno izbalansiran doručak predstavlja gorivo za naš organizam. Kao takav, on nam daje energiju i omogućava da budemo aktivni, produktivni i raspoloženi tokom cijelog dana, dok na duge staze donosi ogromnu blagodat cjelokupnom organizmu. Ko izostavlja doručak, često se osjeća umorno, nemirno i razdražljivo”, kaže Gejl Frank, nutricionista iz Los Anđelesa. Osim što nam daje energiju, doručak dokazano utiče na smanjenje tjelesne težine, prevenciju dijabetesa, doprinosi boljem funkcionisanju uma i tijela i smanjuje apetit tokom dana. Izbjegavanjem doručka se smanjuje nivo šećera u krvi, što ne samo da ometa naše funkcionisanje i narušava zdravlje, već navodi organizam da posegne za prostim šećerima kao što su kolači, čokolada, industrijski sokovi...

Sa druge strane, dobro izbalansiran jutarnji obrok će da stvori dugotrajan osjećaj sitosti i smanji potrebu za grickanjem između obroka. Na taj način će se umanjiti i cjelokupan dnevni unos kalorija.

Šta kažu naučna istraživanja?

- Odrasli i djeca koji redovno i pravilno doručkuju - rjeđe pate od manjka željeza i kalcijuma, pa samim tim imaju manji rizik od anemije, osteoporoze, bolesti zuba i desni.

- Prema studiji sprovedenoj na Oksfordu, djeca koja za doručak jedu složene ugljene hidrate imaju manji apetit tokom dana, pa rjeđe pate od gojaznosti.

- Neka naučna istraživanja su dokazala pozitivan uticaj doručka na prevenciju gripa i jačanje imuniteta.

- Istraživanje sprovedeno u Japanu je pokazalo da studentkinje koje povremeno ili uopšte ne doručkuju imaju znatno učestalije menstrualne bolove od onih koje doručkuju svaki dan. Isto tako, studentkinje koje ne doručkuju pokazuju tendenciju ka opstipaciji (zatvoru).

Zato koliko god ujutro žurili sjetite se barem jedne ove stavke i ostavite nekoliko minuta za doručak!