U posljednje vrijeme u centar pažnje poklonika zdrave ishrane i prirodne medicine dolazi vitamin K2, manje poznati element kompleksa K vitamina. Bitno je da ovaj vitamin reguliše raspodjelu kalcijuma – on određuje da će kalcijum otići u naše kosti i krv, umjesto u arterije i mišiće. Forma vitamina K2 je ranije manje proučavana, ali mu je posvećena pažnja u posljednje vrijeme, i rezultati proučavanja djelovanja ovog vitamina pokazali su da on pomaže održavanju zdrave gustine kostiju, a da sprječava, pa čak može i da obrne proces, otvrdnjavanja (kalcifikacije) arterija - koji je faktor rizika od srčanih oboljenja.

Manjak ili nedostatak vitamina K doveo bi do lomljivosti kostiju, otvrdnjavanja arterija i starosnih oboljenja mozga, uključujući i Alchajmerovu bolest. Istraživanja su takođe pokazala da virtamin K2 štiti posebno nervne ćelije od oksidativnog stresa, a takođe igra ulogu i u prevenciji raka. Dnevna doza za odrasle je 90 do 120 mikrograma, pa čak ako se unese i više, ne može da škodi, jer su istraživanja pokazala da veće doze nisu štetne.

Gdje se nalazi?

Ono što je interesantno jeste da su najbolji izvori vitamina K2 meso, jaja, sirovo mlijeko, mliječni proizvodi ...Odličan biljni izvor vitamina K2 je fermentisani sojin proizvod po imenu nato ili nato miso. Nažalost, zbog svog specifičnog ukusa on se veoma rijetko i nalazi i konzumira van Japana; na našem tržištu je slabo ili uopšte nije dostupan. Uzimajući u obzir preventivno djelovanje vitamina K2 na zdravlje krvnih sudova, vejrovatno je konzumacija natoa jedan od faktora tradicionalno dobrog kardiovaskularnog zdravlja Japanaca.

Korištenje antibiotika i nekih drugih lijekova, kao i oštećenja debelog crijeva, mogu dovesti do deficita vitamina K2, što može voditi osteoporozi i srčanim oboljenjima. Uzimajući u obzir sve ovo, pogotovo što se tiče onih koji konzumiraju isključivo hranu biljnog porijekla, svakako treba razmotriti i opciju da se vitamin K2 uzima u obliku nekog prirodnog suplementa (većina vitamina i minerala se mogu naći na tržištu u tom obliku).

Maslinovo ulje od davnina se veže uz zdravlje, ljepotu i dugovječnost žene. I najdugovječnija žena koja je doživjela 122. rođendan, Francuskinja Jeanne Louise Calment (1875 – 1997), svoju vitalnost i dugovječnost pripisivala je svakodnevnoj upotrebi maslinovog ulja. Svakodnevno ga je nanosila na kožu i dodavala hrani.

I novija istraživanja povezuju ekstra djevičansko maslinovo ulje koje se nanosi izravno na kožu i konzumira oralnim putem za zaštitom od degenerativnih promjena izazvanih starenjem i sunčevim zračenjem. Prema istraživanjima, žene dvostruko češće obolijevaju od demencije, a stručnjaci procjenjuju da će više od 20 % žena koje dožive 65 godina razviti demenciju. Ipak, čini se kako i u tom slučaju može biti od koristi ekstra djevičansko maslinovo ulje. Naime, studija objavljena 2009. god. pokazala je da bi oleokantal, moćni gorki spoj iz maslinovog ulja, mogao imati povoljan učinak na prevenciju Alzheimerove bolesti.

Maslinovo ulje i koža

Prema legendi, Rimljanke su hranile kožu i kosu maslinovim uljem, u Starom Egiptu zabilježeno je kupanje u maslinovom ulju, a ono se koristilo i u balzamiranju. Danas se koristi kod ublažavanja ispucale kože, kod hrapavosti koljena i laktova te smanjuje svrbež i osipe. Može se nanostiti na ožiljke nakon operativnih zahvata, kao sredstvo nakon sunčanja te kod krhkih i lomljivih noktiju. Može se koristiti i kao piling sa šećerom, za uklanjanje mrlja od nikotina zajedno s limunovim sokom te protiv strija u trudnoći.

Maslinovo ulje i ginekološko zdravlje

Visokokvalitetno maslinovo ulje ima svoju ulogu i u ginekološkom zdravlju žene. Zanimljivo je da postoje drevni zapisi o upotrebi maslinova ulja kao kontraceptiva i vaginalnog lubrikanta. Također, novije znanstvene studije povezale su tvari iz maslinovog ulja, biofenole, uz prevenciju i olakšavanje simptoma predmenstrualnog sindroma. Incidencija raka dojke značajno je niža kod žena koje žive na Mediteranu u odnosu na žene zapadnog svijeta. Taj se fenomen može pripisati visokom unosu ekstra djevičanskog maslinovog ulja koje sadrži fenolne spojeve sa snažnim antitumorskim djelovanjem.

Maslinovo ulje moglo bi imati povoljan učinak i na gustoću koštane mase i prevenciju osteoporoze. Naime, nedavno je objavljena studija koja je pokazala pozitivnu korelaciju između unosa maslinovog ulja i gustoće koštane mase, međutim za konačan zaključak potrebno je provesti još istraživanja. Neupitno je da ekstra djevičansko maslinovo ulje polučuje brojne povoljne učinke na zdravlje stoga ga je uputno uključiti u svakodnevnu prehranu. Međutim, povoljni se učinci bilježe isključivo za ekstra djevičansko maslinovo ulje, najbolje od ulja što biblijsko drvo masline može dati.

Koliko puta ste do sada čuli da se na vašem tanjiru treba naći hrana različitih boja? Svaka boja hrane označava neku njenu vrijednost, a osim što po boji možemo odrediti njenu svježinu, način na koji je obrađena, pa čak i koje nutrijente sadrži.

Zelena za dijetu - zelena boja smiruje, pa je nutricionisti preporučuju onima koji imaju naviku brzo jesti. Osim toga zeleno povrce sadrži puno željeza, vitamina i minerala, pa pozitivno djeluje na vid, jača kosti i zube. Kako sadrži puno vlakana, pozitivno djeluje i na probavu.

Plava protiv starenja - Plava i ljubičasta hrana, kao što su patlidžani, šumsko voće, grožđe, šljive i smokve, pozitivno djeluje na izlučivanje tjelesnih tečnosti, usporava starenje i poboljšava pamćenje. Idealna hrana i za mlađu populaciju, posebno onu školskog uzrasta.

Narandžasta za preplanuli ten - Narandžasta boja znači vitalnost. Kako pomaže probavnom sistemu, preporučljivo je da se na tanjiru uvijek nađe pokoja mrkva ili da nakon obroka pojedete narandžu, mandarinu, dinju ili breskvu. Pozitivno djeluje na imunološki sistem, vid i kožu, a pomoći će vam da na plaži prije dobijete lijepu bronzanu boju.

Crvena boja gladi - Crveno voće takođe je primjereno prije sunčanja, jer potiče nastajanje melanina te time štiti kožu od sunčevih zraka. Ipak, crvenu hranu treba jesti u umjerenim količinama jer njihova boja budi glad i jača nervozu. S druge strane, cvekla, paprika, lubenica, trešnje, jagode i ostala crvena hrana pozitivno utiče na imunološki sistem i pamćenje.

Žuta za probavu - Žuta hrana tijelu vraća snagu i energiju, pa je dobra za sve koji su pod stresom. Stoga je dobro za vrijeme stresa naoružati se bananama i ananasom. Kako žuta boja pozitivno utjece na probavu, smatra se dobrom i za opremanje prostora u kojem jedemo. Na kraju, ali ne manje važno, žuta hrana pozitivno utiče na elastičnost i svježinu kože.

Za jevrejsku kuhinju je tipična košer hrana, ali većina nas ni ne zna šta to zapravo znači. Kuhanje, čuvanje i jedenje mlijeka i mesa zajedno strogo je zabranjeno u jevrejskoj kuhinji. Ali košer je i više od toga. Meso se ne smije pripremati u posuđu u kojem je kuhano mlijeko, pa čak se ne smiju pripremati u istoj kuhinji. Svinjsko meso je zabranjeno, isto tako i zečetina i kamilje meso, a posebna pravila za košer hranu važe i za ribe. Jevreji naime, ne jedu sve vrste riba. Dozvoljene su ribe koje imaju krljušti, a sve vodene životinje koje nemaju krljušti, poput jegulja, školjki, rakova, Jevreji uopšte ne jedu. Mliječna košer kuhinja treba da je odvojena od mesne, mada to nije baš uvijek tako. Jevreji koji poštuju stroga pravila, čak i kafu pripremaju u odvojenoj kuhinji. Tipična jevrejska jela su gefilte fiš, čorba čolent, humus, falafel i salata od patlidžana.

Iako se hranite zdravo, ne znači da ćete na taj način smršati. Neke zdrave namirnice jednostavno sadrže više kalorija nego što biste to očekivali. Naravno to ne znači da ih trebate izbjegavati, jer one imaju značajne količine sastojaka potrebnih vašem organizmu, tako da je ključ u umjerenosti.

Suho voće - obično ima osam puta više kalorija nego njegova svježa verzija. Npr. svježe grožđe ima 60 kalorija, a sušene grožđice 240 kalorija. Također razlog više da pripazite s konzumacijom sušenog voća je taj što mnogi proizvođači u sušeno voće dodaju puno šećera.

Bijela kafa- mlijeko jeste zdravo, ali u kombinaciji sa vašom omiljenom kafom postaje prava kalorijska bomba. Pa čak i ako dodate samo dvije kašike, računajte da ste unijeli 200 kcal.

Keks od riže – ima malo vlakana i proteina tako da potiče glad. Osim toga neke vrste ovog keksa mogu imati puno sode i šećera.

Vegetarijanski hamburger - jeste mnogo zdraviji od mesnog, ali hamburger je hamburger, još ako uzmete sve priloge budite sigurni da vas čeka najmanje 1 000 novih kalorija.

Cvekla je povrće koje se može koristiti čitave godine, kuhana, kisela ili pak svježa. Problem je što je malo stvarnih ljubitelja ove vrijedne namirnice, a većina nas je jede samo kada “mora”. Bogata je vitaminima i mineralima i ima mnoštvo ljekovitih svojstava. Lako se vari i ne utiče negativno na želudac. Energetska vrijednost cvekle je dosta visoka: 100 grama ima 45 kcal. Bogata je bjelančevinama, mastima i ugljikohidratima. U njenom korijenu možemo naći i deset posto šećera.U sebi sadrži gotovo sve mineralne sastojke: kalijum, natrijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, željezo, fluor, cink, a u manjim količinama i mangan, bakar, sumpor, jod, brom, litijum, rubidijum, cezijus i stroncijum. Osim toga bogata je i vitaminima, a najviše ima vitamina C, zatim karotina, vitamina B1 i B2 i PP. Važno je istaći da cvekla sadrži i određenu količinu kobalta koji učestvuje u stvaranju vitamina B12, što je važno za vegetarijance, koji ne jedu namirnice životinjskog porijekla. Kad kupujete cveklu, uvijek birajte tamno crvenu i duguljastu, srednje veličine, jer je kvalitetnija. U kuhinji je možte koristiti na više načina, i to ne samo njen korijen, nego i listove, koji takođe imaju čitavo bogatstv mineralnih materija i vitamina. Prije kuhanja treba odsijeći zadebljale dijelove žilica na listu, jer su tvrde i teže se kuhaju. Cveklu treba kuhati u što manje vode, da ne izgubi svoje korisne sastojke, a možemo je samo napola skuhati, neoguljenu, i do kraja ispeći u rerni, pa pečenu oguliti. Tako ćete najbolje očuvati njenu prehrambenu vrijednost. Osim toga možete pripremiti sok od svježe cvekle tako da je najprije naribate, a zatim procijedite. Sok se može piti sam ili pomiješan sa sokovima ostalog povrća i voća. On krijepi i jača čitav organizam i djeluje povoljno na razmjenu materija u njemu. Zaslađen medom, postaje eliksir za smirenje živaca, koji utiče i na blago snižavanje krvnog pritiska. Sok od cvekle i med koriste se u omjeru 1:1, a pije se po pola čaše tri puta na dan. Cvekla čisti jetru, bubrege, žučnu kesu i stimuliše djelovanje limfe. Ruska tradicionalna medicina je od davnina koristi za liječenje prehlada, upale pluća i grla.

Metabolizam se sa godinama usporava, to je nešto što više znaju i ptice na grani, ali to ne znači da treba odustajati. Naučnici neprestano istražuju načine na koje se metabolizam može ponovo vratiti u normalo/ubrzano stanje, a mi vam prenosimo neke od njihovih savjeta.

Tri puta dnevno- Ako drastično smanjite unos hrane, vaše će tijelo dodatno usporiti metabolizam i ujedno početi rastvarati mišićno tkivo kako bi došlo do više energije. Znači, jedite toliko da niste gladni, tri glavna obroka i dvije užine.

Doručak glavu čuva - Doručak „pali" metabolizam i održava energiju na visokom nivou tokom dana. Stoga nije ni čudno da su žene koje preskaču doručak više od četiri puta izloženije mogućnosti debljanja nego one koje redovno doručkuju.

Ništa bez kafe ili bar čaja - Kofein stimulira centralni nervni sistem, tako da vaš dnevni unos kafe može ubrzati metabolizam 5 do 8 posto. Prema istraživanjima u Japanu, čaj ubrzava metabolizam čak 12 posto, najviše zahvaljujući antioksidansima koje sadrži.

Vlakna na trpezi - Istraživanja pokazuju vlaknasta hrana može povećati izgaranje masnoća i do trideset posto, tako žene koje jedu više vlaknaste hrane dobiju manje kilograma tokom godina.

Hladna voda - Njemački naučnici dokazali su da 6 čaša hladne vode dnevno može značajno podići metabolizam, koji će otapati 50 kalorija više dnevno, što je gotovo 3 kile godišnje.

Bez pesticida - Kanađani su došli do saznanja da prehrana koja sadrži više organskih klorida, zagađivača sadržanih u pesticidima usporava metabolizam više nego što je uobičajeno. Stoga, birajte organsko.

Bjelančevine - Vaše tijelo treba bjelančevine, pa se potrudite uključiti ih u svaki obrok. Istraživanja su pokazala da bjelančevine mogu povećati izgaranje kalorija nakon obroka za čak 35 posto.

Željezo snagu daje - Ukoliko izgubljeno željezo ne nadoknađujete izlažete se riziku od pada energije i usporavanja metabolizma. Školjke, meso, mahunarke i špinat predstavljaju odlične izvore prirodnog željeza.

Kalorijski kokteli - Kada pijete alkohol, izgarate masnoće sporije nego inače, jer se organizam posvećuje alkoholu.

Nedostaje mi kalcija - Dokazano je da manjak kalcija, koji je uobičajen kod mnogih žena, usporava metabolizam. Uzimanje kalcija putem mlijeka i light jogurta može također smanjiti apsorpciju masti iz druge hrane.

Pasta je dostupna u mnogim formama i veličinama i slobodno možemo reći u svim domovima širom svijeta. Tjestenina ili pasta, kako je nazivaju u Italiji, postoji u svim mogućim varijantama.

Postoji preko 300 različitih vrsta tjestenine koje se nude na poluotoku „čizmi“. S obzirom na tu količinu i raznolikost, nije čudo da je pitanje koja se vrsta tjestenine najbolje slaže s kojim umakom gotovo postalo "filozofija" za sebe. Osnovno pravilo je: što je teži umak, to je šira tjestenina. Tako se, primjerice, s tamnim umacima od mesa idealno slažu široki rezanci kao što su pappardelle. I kratka tjestenina kao što su penne ili rigatoni dobro se slaže s izdašnijim inačicama umaka od mesa i povrća. „Dugački“ makaroni i špageti mogu se kombinirati s gotovo svim umacima - nenadmašni su s aromatičnim umacima sa začinskim biljem i umacima od paradajza.

Donosimo vam opise nekih od najviše konzumiranih:

PAPPARDELLE potječu iz Toskane i najšire su među različitim rezancima.

ŠPAGETI u doslovnom prevodu znače „konopčići“. Postoje različitih debljina i dužina. Tanji špageti nazivaju se spaghettini ili vermicelli.

LISTOVI LAZANJA mogu se naći u trgovinama kao gotovi proizvod od oštrog brašna. Njihova je prednost u tome što ih ne treba prethodno kuhati.

FUSILLI izgledaju kao mali otvarači za čepove i zbog svog oblika dobro primaju krem umake.

TAGLIATELLE su klasična tjestenina iz okolice Parme. Tanki rezanci su uži od pappardella i često su obojeni dodacima te se mogu naći u obliku gnijezda.

CONCHIGLIE je tjestenina u obliku školjki. Uz malene vrlo dobro prijanjaju umaci, dok su velike conchiglie odlične punjene i prepečene.

ROTELLE se često koriste u supama. Njihov oblik podsjeća na točkiće i mogu se naći u različitim veličinama.

MAKARONI su dugačka šuplja tjestenina koja potječe iz Nepala, a u Italiji se prije kuhanja prelamaju jer se u čitavoj dužini teško mogu jesti.

CANNELLONI se, kao i listovi lazanja, mogu kupiti kao gotovi proizvod. Velika šuplja tjestenina može se po želji puniti, preliti umakom i zatim peći.

FARFALLE zbog njihovog oblika nazivaju i leptirićima. Male farfalline najčećše se koriste u supama.

FETTUCCINE tanki rezanci širine oko 1 cm, rimska su varijanta tagliatella.

LINGUINE I TRENETTE izgledaju gotovo kao špageti, ali nisu okrugle, već lagano pljosnate.

PENNE kratka šuplja tjestenina s koso odrezanim krajevima može se naći s glatkom (penne lisce) i valovitom površinom (penne rigate).

RAVIOLI punjeni jastučići, mogu se kupiti svježi ili suhi – najbolji su ipak kad ih sami napravite.

MAFALDE su štapići dugačke ravne tjestenine s valovitim naborima na obje strane.

PIZZOCCHERI su dugački rezanci od heljde koji su popularni u sjevernoj Italiji.

 

Istraživači iz London South Bank Universitya proveli su istraživanje na osobama koje se bave tjelesnom vježbom, te utvrdili da sok od višnje ubrzava oporavak oštećenja mišića uzrokovanih vježbom. Istraživači su dali desetorici uvježbanih sportaša, dva puta dnevno kroz sedam dana, prije i nakon intenzivnog treninga snage, po 3 dcl koncentriranog soka od višnje napunjenog antioksidantima. Oporavak sportaša bio je značajno je brži u odnosu na konzumiranje sokova koji nemaju isti hranjivi sadržaj soka od višnje. Nakon što popiju sok od višnje, sportaši se vraćaju na 90 posto normalne mišićne sile kroz 24 sata, u usporedbi sa samo 85 posto kroz isto vrijeme, ali bez soka od višnje, prenosi Telegraph. Istraživači vjeruju kako snažni antioksidativni spojevi u soku od višnje smanjuju štetu na mišićima sportaša (a to su oštećenja koja normalno nastaju kada se mišići iskorištavaju do maksimuma) što omogućava mišićima da se brže oporave. Istraživači ističu anti-upalne, antioksidativne koristi spojeva u crvenom voću koje nazivamo antocijanini, a oni su također odgovorni za izrazito crvenu boju višnje. Osim koristi od oporavka nakon vježbanja, istraživači također sugeriraju kako bi višnje mogle smanjiti upalu koja je povezana s bolestima srca i artritisom.

Zahvaljujući bogatstvu vitaminima i mineralima, povrće spada u grupu izrazito zdravih namirnica, koje u našim tanjirima zauzimaju sve više prostora. Međutim, da bi povrće bilo ukusno, potrebno je znati kako ga pripremiti. Prije svega važno je nabaviti što kvalitetnije namirnice. Ukoliko je staro, uvelo, nezrelo ili pak prezrelo povrće će biti teško pripremiti da bude ukusno. Svježe povrće treba očistiti i držati u frižideru poklopljeno ili u plastičnoj kesi. Ukoliko pak imate suhu, svježu, prozračnu prostoriju bez vlage u njoj možete držati i veće količine povrća.

Priprema povrća za kuhanje

Svako povrće treba temeljito oprati ma koliko ono čisto izgledalo. Pazite da ga ne držite dugo u vodi, posebno ukoliko je isječeno, jer će se na taj način izgubiti njegove hranjive materije. Mrkvu i peršun je potrebno sastrugati, a ostalom povrću se oguli tanki sloj. Ipak, celeru i cvekli neophodno je odrezati deblji sloj, a špinat, salatu i lisnato povrće potrebno je oprati pod mlazom vode.

Sačuvati vitamine

Svako povrće potrebno je pripremati na način koji će uništavanje vitamina i minerala svesti na najmanju moguću mjeru. Zato je na prvom mjestu - pečenje i to tzv. nasuho, odnosno u ljusci (kao npr. krompir). Međutim, ne može se svako povrće spremati na ovaj način, pa je slijedeća po redu metoda - dinstanje u vlastitom soku. Za ovu pripremu potrebno je imati dublju posudu, sa debljim dnom i poklopcem koji se dobro uklapa, kako bi što manje pare izlazilo napolje. Povrće najprije isjeckajte, a potom dinstajte poklopljeno na tihoj vatri. Preostali sok sačuvajte jer su mineralne materije sačuvane u njemu, pa ga koristite kao sos, pri posluživanju. I treća metoda je kuhanje na pari, koje je danas sve popularnije. Povrće se kuha na rešetki uzdignutoj 10-ak centimetara od dna posude. Na dno se sipa voda u visini 5-6 centimetara, a posuda se poklopi.

Ako baš morate

Najmanje se preporučuje kuhanje povrća u vodi, mada je ovo jedan od najčešćih načina pripreme. Kuhanjem se vitamini i mineralne materije rastvaraju, prelaze u vodu i odbacuju nakon što se povrće procijedi. Osim toga povrću šteti visoka temperatura i dugotrajno kuhanje. Zato ako baš morate pripremati povrće na ovaj način, sačuvajte vodu, pa je iskoristite za supu ili neko drugo jelo.