Priprema: Želite li na prirodan način sušiti neko voće, najprije zrele, ali ne mekane plodove, operite i po želji ogulite ili ostavite neoguljene. Ako se gule, trebate ih uroniti u kipuću vodu oko pola minute i zatim odmah uroniti u hladnu vodu kako bi što lakše odvojili kožicu. Nakon toga voće prepolovite i odvojite koštice. Voće zatim možete sušiti na suncu ili u pećnici.

Sušenje na prirodan način: Za sušenje na suncu stavite voće u jednom redu u prikladne drvene posude, te ga ostavite na suncu da što prije izgubi vodu. Povremeno ga promiješajte i svakako zaštitite od jutarnje i večernje rose. Kada je voće izgubilo vodu, nastavite ga sušiti u hladu, najbolje na vjetru ili propuhu. Ako je pak zrak dovoljno topao, onda voće ne morate držati na direktnom suncu već ga sušite na toplom vjetru. Sušeno voće čuvajte u platnenim vrećicama, limenim kutijama ili vrećicama od celofana kako bi ga zaštitili od prašine, vlage ili insekata.

Vrste umaka: Prema kulinarskoj tehnici, umaci se dijele na one koji se dobivaju zgušnjavanjem, reduciranjem ili koncentriranjem te na one koji su emulzije. Osim toga, umake se može dijeliti i prema boji (bijeli, smeđi, crveni) ili načinu upotrebe, a naročito se cijene oni osnovni umaci koji se kasnije mogu modificirati kako bi se dobio čitav pregršt raznolikih okusa.

Velouté umaci: To su svijetli, temeljni i baršunasti umaci koji se mogu raditi od pilećeg, povrtnog ili ribljeg temeljca i brašna (curry umak, umak od šampinjona, umak od kapara itd.). Upotrebljavaju se kao osnovni umaci za sastavljanje izvedenih umaka, kao osnova za guste krem juhe, jela i kao sredstvo za povezivanje raznih nadjeva. Klasičan francuski velouté umak koji je poznat još i pod imenima salsa velultata i blanche grasse, tj. masni ili bogati bijeli umak, najčešće se dobiva od pilećeg temeljca u kombinaciji sa zaprškom na bazi maslaca.

Pinjoli
(Pinus pinea L.) su jestive sjemenke bora koji raste u području Mediterana. Pored ovih, nama najpoznatijih kao sjemenčica talijanske kuhinje, u svijetu se koristi i šest vrsta azijskih i jedanaest vrsta američkih plodova bora. Relativno visoku cijenu ovog ukusnog ploda objašnjava činjenica da drvo bora mora biti staro barem 15 godina kako bi rodilo većim brojem šišarki, te to da se do pinjola dolazi u potpunosti ručno: nakon branja, šišarke se suše na suncu, kako bi se otvorile. Nakon toga, ljuske se uklanjaju ručno ili mehanički, i ostaju - pinjoli. U Starom Rimu pinjoli su služili za pravljenje vina. Istraživači povezuju ovu tradiciju sa sklonošću orgijama kod žitelja ovog dijela svijeta. U ruševinama Pompeje nađeni su dokazi korištenja ove vrste. Neki od nađenih recepata pokazuju da su pinjoli korišteni i za pravljenje senfa, te u kobasicama, salatama, kolačima i sosovima. Pinjoli imaju nevjerovatnu nutricionističku vrijednost. Vrlo su bogati nezasićenim masnim kiselinama i bjelančevinama, te vitaminima A, C, D, E i vitaminima B skupine, u čemu prednjače u odnosu na druge orašaste rođake. Toliko su bogati bjelančevinama da se mogu uporediti s biftekom! Od minerala, obiluju željezom, magnezijem i cinkom. Pinjoli svojim sastavom sprečavaju bolesti srca i krvnih žila, pomažu snižavanju lošeg kolesterola i krvnog pritiska. Odličan su i stimulator rada bubrega i mokraćnih puteva. Još iz starih vremena poznata su njihova afrodizijačka svojstva; radi se o visokoj koncentraciji cinka, koja pozitivno djeluje na mušku potenciju.

U kulinarstvu
Talijanska kuhinja nezamisliva je bez njih. Poznati sos pesto genovese sastoji se od mljevenih pinjola, kojima se dodaje mljeveni bosiljak, maslinovo ulje i bijeli luk. Pinjoli se mogu jesti sirovi ili lagano prepečeni, što im pojačava aromu. Umiješajte ih u salatu od svježeg povrća, ili ubacite u preliv za jela od ribe ili divljači. Odlično idu uz pečenu bundevu, zelenu salatu i špinat. Osim u slanim jelima, pinjoli se mogu koristiti i u desertima. Najlakše je da pratite svoj instinkt i hrabro zamijenite neki „standardni” orašasti plod pinjolima. Naprimjer, umjesto badema ili oraha, u halvu ili mramorni kolač umiješajte malo preprženih ili mljevenih pinjola i - voila!

Kupovina
Kod nas pinjole možete kupiti u većini hipermarketa, npr. Mercatoru i Konzumu, kao i u delikates-prodavnicama, cijena cca 7,50 KM za 60 grama. Pakovani, dostupni su tokom cijele godine. Vrlo je bitno po otvaranju držati u frižideru i iskoristiti ih u roku od nekoliko dana, jer lako užegnu. Dobro je znati da pinjoli mogu izazvati gorak, metalni okus u ustima. Čudan okus se kod nekih ljudi zadržavao i do 4 dana nakon konzumiranja. Provedena istraživanja nisu našla nikakav uzrok ovoj pojavi, te smatraju da se radi o bezopasnom stanju.

Savjet: Ako kuhate za goste, ne zaboravite provjeriti da neko nema alergiju na orašaste plodove, jer su onda vjerovatno alergični i na pinjole.

1. Dovođenje djece u restoran
Nikad nije prerano početi učiti djecu kako da se ponašaju u restoranu. Svako svoju djecu voli najviše na svijetu, ali znajte da djeca koja „divljaju” po restoranu nisu simpatična nikome i svakome će pokvariti ugođaj, ponajviše vama kojima će vjerovatno biti neugodno zbog toga. Odluka da li ćete povesti jako malo dijete u restoran isključivo je na vama, ali niti je, objektivno govoreći, bebama mjesto u restoranu niti ćete se moći opustiti uz dijete koje plače i prijekorne poglede ostalih gostiju. Malo veća djeca sa kojom se već može komunicirati donose u restoran one manire koje su naučili kod kuće, pa tako je poželjno da ih odmalena učite kako da jedu i sjede za stolom. Zgodno je kad restorani imaju kutak za djecu ili makar zalihe bojica i papira za bojenje ili puzli kojima se djeca mogu zabaviti, a možete i sami ponijeti ove rekvizite za svaki slučaj. Što se tiče restorana, bilo bi poželjno da imaju posebnu ponudu za djecu i to u malim porcijama ili pak da omoguće djeci mlađoj od 12 godina naručivanje pola porcije normalnog jela za odrasle.

2. Ostavljanje bakšiša/napojnice
Premda mnogi tvrde kako loše stoje s matematikom, nevjerovatno je kako se pretvore u žive digitrone kad dođe na red plaćanje računa i ostavljanje bakšiša. U svijetu se obično ostavlja 15-20 posto od iznosa ceha, dok je to kod nas uglavnom proizvoljan iznos. Napojnice u suštini označavaju vaše zadovoljstvo jelom i uslugom, pa ako je osoblje bilo drsko, zaboravno ili nemarno ili ako ste ih morali dozivati po pola sata, ostavite i vrlo malu napojnicu. Po pravilu, bakšiš u restoranima se ne ostavlja samo u baš ekstremnim slučajevima. S druge strane, ako se osoblje vidljivo trudilo da vama bude ugodno, nemojte biti škrti i ostavite malo i više nego što ste namjeravali (nepisano pravilo za takve slučajeve je cca 20-25 posto od iznosa ceha). Što se tiče kafića i barova, poželjno je i tu ostavljati bakšiš, u proporciji sa narudžbom pića. Ako samo pijete kafu, onda nema smisla davati napojnicu, ali ako ste naručili bocu skupog vina, pogotovo ako vam ju je konobar ili sommelier pažljivo preporučio, red je da i za njih nešto odvojite. Pravilo je zapravo vrlo jednostavno: ako puno trošite na piće, onda potrošite još malo i na uslugu, budite do kraja „big spender”. Svi znamo da konobari malo zarađuju i da se oslanjaju na bakšiš kako bi zaradili dovoljno za život. S druge strane, vlasnici ili menadžeri restorana i kafića morali bi se pobrinuti da im osoblje bude ljubazno, uslužno i profesionalno u svakom slučaju, pa ako treba organizirati i kratki trening u tu svrhu, te ih naučiti da znaju da se bakšiš ne podrazumijeva nego da ga trebaju zaraditi.

Koliko bakšiša ostaviti kome:
Konobarima u restoranu: 15 - 20% od iznosa ceha
Za vanredno dobru uslugu: 20 - 25% od iznosa ceha Konobarima/barmenima u baru: 10 - 15% od iznosa ceha Osoblju koje radi na garderobi ako se garderoba ne plaća: 1 - 2 KM

Na tržištu postoje različiti wokovi, zato je dobro da prije kupovine razmislimo kakav wok nam je potreban. Možete ih kupiti u kompletu ili posebno. Materijal iz kojeg je wok napravljen, obično je ručno tučeno željezo. Isto tako postoje wokovi od ljevanog željeza, nehrđajućeg čelika, obloženi teflonom, aluminijski i bakreni. Na požetku je najbolje kupiti wok u kompletu, zajedno sa poklopcem, postoljem, cjedilom itd. Svima koji vole kinesku hranu najbolje je da kupe klasični kineski wok iz tučenog željeza, promjera 30 do 40 cm. Ako niste ljubitelji kineske hrane ili je pripremate vrlo rijetko, odlučite se za kupovinu woka iz lijevanog željeza. Wok promjera 25 cm dovoljan je za jednu ili dvije osobe, 30 cm namjenjen je za dvije osobe, promjera 35 cm ili više, za tri ili više osoba. Ne preporučuje se wok iz nehrđajuceg čelika, teflonskog, aluminijastog ili bakrenog.