Hrana zauzima veoma važno mjesto u našim životima, a sve češće je protagonist različitih umjetničkih kompozicija i zanimljivih instalacija, reljefa i fotografija mnogih umjetnika. A da nije riječ isključivo o zanimljivim umjetničkim maštanjima nego o pravom i prilično unosnom biznisu govore i podaci o prodaji djela s novim-starim materijalima. Evo samo nekoliko najslavnijih umjetnika koji talent izražavaju uz pomoć namirnica.

Istraživanje koje je proveo Alexander Chernev sa Sveučilišta Northwestern pokazalo je da će vam se ako prvo pojedete salatu, sve iza toga činit više kaloričnim nego što zaista jest pa ćete takva jela izbjegavati, a na taj način ćete smanjiti unos nezdrave hrane u tijelo.

Važnost redoslijeda jela
U časopisu Journal of Consumer Research opisano je istraživanje koje dokazuje da se svatko od nas može prevariti i pomisliti kako jedna torta ima malo kalorija u odnosu na neke druge namirnice, dovoljno je samo da je vidimo nakon vrlo masnog sendviča i pomislit ćemo kako je zdravija iako u stvarnosti nije. To samo pokazuje koliko smo u stanju krivo percipirati kalorijsku vrijednost namirnica, a time i nepravilno organizirati prehranu. Što su dva jela različitija (salata nasuprot kolača, na primjer), to je naša procjena manje tačna, tvrdi posljednje istraživanje Sveučilišta Northwestern. Istraživanje je pokazalo da ćemo s druge strane, ako pojedemo salatu, postati puno realističniji u odnosu prema nezdravoj hrani. Zato je u restoranima važan redoslijed jela koje naručujemo. Ako prvo naručimo salatu, to će utjecati na daljnji izbor jela, jer ćemo sve što slijedi gledati kroz kalorijsku prizmu, tačnije svemu ćemo davati više kalorija, pa u tom slučaju salata služi kao preventivan obrok protiv suvišnih kilograma.

U hladnim zimskim danima poželjno je konzumirati tople napitke ugodnih aroma, a mi vam predlažemo da se među njima nađu i oni koji pozitivno utječu na zdravlje.

Crni i zeleni čaj
Istraživanje na University College London pokazuje da četiri šoljice crnog čaja na dan, u trajanju od šest sedmica snižavaju razinu hormona stresa, a crni čaj zbog sastojaka kao što je kofein djeluje stimulirajuće i okrepljujuće pa smanjuje pospanost i umor. Osim toga crni čaj ima niz pozitivnih učinaka, a među njima se najviše ističu snižavanje razine kolesterola, smanjivanje rizika od pojave krvnih ugrušaka i popravljanje funkcije krvnih žila. Ovdje je posebno cijenjen i zeleni čaj koji čisti tijelo od otrova, smanjuje bolove kod problema sa želucem i crijevima, smanjuje masnoću u krvi, dobar je za srce, krvne žile i krvni tlak, djeluje protiv upala, pospješuje krvotok i regeneraciju kože, povećava mentalnu i tjelesnu aktivnost te djeluje protiv depresije.

Mlijeko i kakao
Mlijeko sadrži tvari koje se uslijed metaboličkih izmjena u organizmu pretvaraju u serotonin koji pospješuje dobro raspoloženje, a osim toga sadrži kalcij, magnezij i kalij, koji održavaju niži tlak. Topli napitak od mlijeka i kakaa grije tijelo i time izaziva osjećaj ugode, a sam kakao snižava krvni tlak, čuva krvne žile i srce.

Bez obzira što zimski jelovnici ovise o manjem izboru svježeg sezonskog voća i povrća, namirnice koje su nam pristupačne u ovom dijelu godine kada vlada sezona prehlada i gripa, svakako imaju svoje prednosti, a najvažnija je da sudjeluju u jačanju imuniteta.

Osnovno pravilo
Dokazano je kako loš izbor namirnica i neredoviti obroci, puni šećera i masti slabe imunitet dok s druge strane, pravilna prehrana koja se temelji na svježoj hrani bogatoj antioksidansima jača i pomaže imunološki sustav.

Zeleno lisnato povrće
Lisnato povrće kao što su brokula, prokulice, cvjetača i kelj, pomaže organizmu u borbi protiv kancerogenih oboljenja i infekcija. Brokula tako u kombinaciji s proteinima u tijelu regulira međustaničnu komunikaciju što je osnova imunološkog sistema. Osim toga vitamin A kojim brokula obiluje doprinosi i zdravlju respiratornog sistema, a ovo je važno kada ste prehlađeni ili imate gripu.

Narandžasto povrće
Povrće narandžaste boje kao što je mrkva, bundeva i slatki krompir, izvrstan je izvor vitamina C koji čini čuda za imunitet. Ovo povrće sadrži snažni antioksidans koji održava imunološki sustav jakim i zdravim.

Gljive
Gljive utječu na imunitet tako što potiču proizvodnju bijelih krvnih stanica, a time se popravlja metabolizam stanica, uklanjaju toksini i sprječava šteta koju uzrokuju slobodni radikali.

Začini
Luk, bijeli luk, poriluk, i vlasac, ne samo da su specifičnog okusa, već i potiču imunološki sistem. Ovakve namirnice obiluju vitaminom C, kalijem, kromom i selenom. Također sadrže i hlapljiva ulja koja djeluju antimikrobno i jačaju imunitet.

Pogledajte nekoliko savjeta kako brzo povratiti energiju.

Izađite van - naravno, posljednja stvar koju želite učiniti kada se osjećate umorno jest izaći van i prošetati po hladnoći. Ipak, probajte to učiniti. Samo par minuta šetnje na svježem zraku učinit će čudo za vašu energiju i raspoloženje. Očito, ovaj trik radi i kada je vani lijep, sunčan dan. To je dar koji nam priroda nudi cijelu godinu.

Popijte čaj - bolji izbor od kave, čaj je u svakom slučaju pravilan odabir kada je u pitanju podizanje energije. Studije su pokazale da pijenje šalice crnog čaja, 4-6 puta dnevno reducira nivo hormona stresa u tijelu.

Hladan tuš - ukoliko vam je ovaj tip tuširanja ipak malo ekstreman, primijenite uobičajeno tuširanje s kratkim periodima hladnog mlaza. Ovo će vas također revitalizirati.

Pomirišite limun - vitamin C radi čuda. Ne samo da pomaže konzumacijom, nego čak i mirisanje voća bogatog ovim vitaminom, poput limuna, može probuditi vaša osjetila i olakšati kroničnu malaksalost. Miriis limuna, naranče i limete stimuliraju pozornost i koncentraciju.

Akupresura - to je jedan od alternativnih načina liječenja. Sastoji se od pritiskanja točaka na tijelu prstima ili rukama kako bi se izmijenio unutrašnji protok životne snage i pozitivne životne energije nazvane chi. Dugo se koristila za izlječenje migrena, stresa i napetosti. Premda nije toliko popularna kao akupunktura, može sanirati umor i loše raspoloženje. Stoga, pritisnite točku između palca i kažiprsta nekoliko minuta kako bi dobili brzi povrat energije.

Pekinška patka i foie gras samo su neke od prekrasnih delicija koje se pripremaju od mesa patke i guske. Još u antičko doba ljudi su ih pripitomili radi mesa i jaja, a posebno su bila cijenjena pačija jaja. Danas ih je sve manje na našim trpezama, a najčešće ih se sjetimo tokom praznika. Smatra se da su patke pripitomljene prije guski, te da su obje vrste peradi pripitomljene davno prije kokoški. Drevni evropski i azijski narodi ukrotili su neke vrste divljih patki koje su danas poznate kao domaće sorte. Njihova moderna proizvodnja u SAD-u počela je tek krajem 19. vijeka, kada su tri pekinške patke stigle jedrenjakom iz Kine. S druge strane, guske su još od davnih vremena bile pripitomljene u svim dijelovima svijeta, ali se smatra da su evropske divlje guske preci svih domaćih vrsta. Guska je najcjenjenija vrsta peradi u Evropi već stotinama godina, gdje se prisilno hrani kako bi se njena jetra uvećala i tako dobila savršena osnova za svjetski poznatu deliciju foie gras.

Foie gras
Pašteta od guščije, rjeđe pačije jetre, koja zahvaljujući prisilnom hranjenju ima visok procent masnoće, naziva se pate de foie gras. Inače foie gras u prevodu i znači masna jetra. Ova delicija zaštićena je u mnogim zemljama, posebno Francuskoj, kako bi se izbjeglo krivotvorenje. Tako pravi foie gras mora sadržavati najmanje 20 posto guščije ili pačije jetre, te zadovoljiti i druge, strogo određene standarde. Foie gras je najukusniji kada se namaže na prepečen hljeb, a prije upotrebe konzervu je potrebno ostaviti da odstoji otvorena oko sat vremena u frižideru. Zbog visokog procenta zasićenih masnoća koje uzrokuju kolesterol, potreban je poseban oprez pri konzumiranju ove namirnice, jer 100 g foie grasa sadrži gotovo 500 kcal, od čega su polovina masti. Ova delicija predmet je razgovora i u organizacijama za zaštitu životinja, koje su utvrdile da u nekim kompanijama sa ovim životinjama ne postupaju humano.

Guščije meso
Najpopularniji način pripremanja guščijeg mesa je da se guska najprije napuni te potom peče. Najčešće se za tu svrhu bira meso mlađih ptica, ali ako je guska koju ste kupili nešto starija, najprije je pažljivo poširajte oko 90 minuta, te potom pecite. Ukoliko prilikom poširanja dodate i malo limunovog soka ili bijelog vina, meso će biti sočnije i ukusnije. Guščije meso je prilično masno, tako da vam dodatna masnoća neće biti potrebna. Dovoljno je da viljuškom izbodete kožu kako bi masnoća mogla izlaziti, a s vremena na vrijeme ne zaboravite odstraniti višak masnoće iz posude u kojoj je pripremate, kako je meso ne bi dalje upijalo. Ako je riječ o mesu mlađe ptice, za pripremu je potrebno oko 45 minuta po kilogramu težine, dok ćete meso starijih ptica pripremati 15-ak minuta duže po kilogramu, na srednjoj vatri. Poseban gurmanski okus dobit ćete ukoliko prilikom pripreme meso povremeno prelijevate crnim vinom ili voćnim sokom. Guščetina se može pripremati kao i bilo koja druga vrsta peradi, a za nju su posebno pogodni recepti koji se koriste za pripremu puretine. Začini koji se koriste za pripremu guščetine su bosiljak, smreka, mažuran, origano, ruzmarin, kadulja, estragon, timijan i lovor. Guščetinu kod nas možete nabaviti u sarajevskoj Tržnici, po cijeni od 13-18 KM, a ukoliko poznajete nekoga ko se bavi njihovim uzgojem, još bolje.

Upozorenje: Pačije i guščije meso daleko se teže probavlja od piletine, pa ukoliko imate problema sa probavom, potreban je dodatni oprez.

Pačetina
Pačije meso je tamnije od pilećeg, pa bi se zahvaljujući boji moglo svrstati u grupu crvenog mesa. Međutim, pačetina se smatra bijelim mesom, a boju duguje činjenici da patke lete, pa se u njihovim mišićima javlja veća koncentracija oksigena. Patka se može jesti gotovo cijela, a baš kao i kod piletine, bataci su nešto masniji od ostalih dijelova, pa se preporučuje da prije pripreme odstranite kožicu i masni sloj. Ukoliko odstranite i kosti, pačije meso možete pripremati kao odrezak na roštilju, ali u tom slučaju nemojte odstranjivati kožicu, već je na nekoliko mjesta probušite nožem. Patka je daleko manja od pileta ili ćurke, pa obavezno povedite računa o tome ukoliko pripremate jelo za više osoba. Također, njeno meso treba biti potpuno pečeno, što ćete najlakše provjeriti ukoliko u nju zabodete viljušku, pa ako sok nije crvenkast, možete biti sigurni da je meso dobro pečeno. Patku možete nabaviti u tržnom centru Mercator, po cijeni od 10,50 KM.

Malo je poznato da kroasani imaju veze sa Turskom. Legenda kaže da su nastali u 17. stoljeću u Beču nakon turske opsade grada kada su bečki pekari, kako bi proslavili odbranu grada, počeli peći kiflice u obliku polumjeseca - simbola na turskoj zastavi.

Croissant (Fr.) = polumjesec (Eng. „crescent”)
Ipak, prva asocijacija koja pada na pamet kada se spomenu kroasani je rano pariško jutro ogrnuto mirisom kafe i vrućih kroasana. Kroasani zadiru duboko u tradiciju Pariza. Značaj malih polumjeseca je toliki da su postali neizostavan dio jutarnjeg rituala Parižana, koji ih obavezno moraju imati uz svoju prvu jutarnju kafu, bilo da je piju kod kuće ili u kafani.

Mitovi i legende o „croissant de lune”
Značaj čuvenog peciva izvire i iz priča koje su dio moderne mitologije Francuza, kulinarske legende poznate gotovo cijeloj naciji još od djetinjstva. Navodno su bečki pekari, zbog svog noćnog rada, prvi čuli buku koju je stvorila turska (otomanska) vojska prilikom opsade Beča krajem 17. stoljeća. Naime, pokušavajući da prodru u austrijsku prijestolnicu, grupa turskih vojnika kopala je tunel ispod odbrambenih zidina. Udaranje krampova, lopata i drugih alatki bilo je prilično bučno, što su prvi čuli pekari koji su radili u prostorijama ispod zemlje. Njihovo je upozorenje spasilo grad od iznenadnog upada neprijatelja, pa je pecivo od tada rađeno u obliku polumjeseca sa otomanske zastave. Ovo potvrđuje izraz koji Francuzi često koriste za kroasane - Viennoiserie. Bečki pekari su tijesto za ovo pecivo, koje je naraslo pomoću kvasca, nazvali kipfel. Prema drugoj legendi, prvi kroasan napravljen je u Poljskoj kao spomen na čuvenu bitku kod Poitiersa iz 732. godine u kojoj je Charles Martel zaustavio napredovanje arapske vojske sa Iberijskog poluotoka, preko Francuske, prema srcu Starog kontinenta. Treća legenda predstavlja kroasan kao nasljednika kifli koje su Turci pekli u Budimpešti u 17. stoljeću, a četvrta ga vezuje za insistiranje Marie Antoinette da u Parizu utaži glad za svojim omiljenim bečkim pecivom. Tada su Francuzi popularno austrijsko pecivo zbog njegovog oblika preimenovali u Croissant de lune. Vrlo brzo je, kao i brioš, kroasan ušao među klasične sastojke francuskog doručka. Kroasan je za razliku od brioša ipak postao mnogo popularniji i rašireniji.

Doručak kod Tiffanyja i kroasan od 22 hiljade funti
Povodom premijernog prikazivanja predstave Breakfast at Tiffany’s na londonskom West Endu, proizvođač luksuznog i superskupog likera od crnih malina, inače glavni sponzor predstave, stavio je na meni doručak od 22 hiljade funti. Doručak se sastoji od kroasana, kafe i koktela. Ali, za razliku od onih uobičajenih, kroasani filmom inspirisani, su ručno ukrašeni, prekriveni dijamantima i jestivim zlatom. Tu je i specijalni džem od crvenih ribizli Bar le Duc. Uz to ide koktel od chamborda i šampanjca, kafa kopi luwak čija su zrnca prethodno poprskana likerom „chambord” koji se inače poslužuje u boci ukrašenoj zlatom, dijamantima i biserima, vrijednoj 2,4 miliona dolara. Sve to, naravno, sjajno ide i uz ime perrier jouet belle epoque, šampanjac, također uključen u doručak.

Zaprška je čudan fenomen na ovim prostorima - svi se uglavnom ograđuju od nje, koriste je kao metaforu za primitivizam i šta sve ne, ali činjenica je da, koliko god je “mrzili”, ne mogu bez nje. Zbog toga je poređenje “kao grah bez zaprške” tako čest motiv u našem jeziku. Istina je da se zaprška danas sve manje i manje koristi te se svaka njena upotreba pokušava svesti na najmanju moguću mjeru. Ipak, veliki broj jela, pogotovo na našem području, je nezamisliva bez nje.

Šta je zaprška?
Zaprška doprinosi tome da jela budu gušća, a sastojci u njima bolje povezani. Pravi se od iste količine mekog ili polumekog brašna i masnoće. Za bijele čorbe ili umake koji zahtijevaju svijetlu zapršku, koristi se puter, margarin ili biljna mast, dok se za običnija jela sa rumenom zaprškom može koristiti ulje ili svinjska mast. Zaprška se u jelo obično stavlja kao posljednji dodatak, a nakon nje se, eventualno, dodaju samo lakši začini.

Zanimljivost: Kako u narodu kažu: To je smjesa koja će uljepšati okus vašeg jela, ali ostavlja grozan miris na vašoj odjeći i domu, a tu je izraz koji skoro svaka žena na području Balkana koristi kada priča o svojoj svekrvi: “Pa naravno, njegova majka mora u svakoj čorbi biti zaprška”.

Zašto je izbjegavati
Razlog za izbjegavanje zaprške leži u njenom štetnom djelovanju na starije osobe. Ipak, taj štetni utjecaj može se izbjeći umjerenom upotrebom brašna i masnoće. U tradicionalnoj bosanskoj kuhinji za zapršku nije bilo mjesta. Muhamed Duranović, nastavnik kulinarstva iz Sarajeva, u svom stručnom radu o osnovnim karakteristikama bosanske kuhinje to objašnjava poredeći bosansku kuhinju sa francuskom: “Ono što bosansku kuhinju razlikuje od drugih kuhinja, a što je približava francuskoj kuhinji, jeste to što u bosanskoj kuhinji, u pravilu, nema zaprške, te što se, opet u pravilu, ne upotrebljavaju jaki ljuti začini ili se upotrebljavaju u minimalnim količinama. Sa tog aspekta ona odgovara i savremenim zahtjevima medicine”, piše Duranović.

Priprema obične zaprške: stavite masnoću (puter, mast ili ulje) u manju šerpicu, pustite da se zagrije i zacvrči (mada ne jako!), pa dodate kašiku-dvije brašna (zavisi kolika vam gustoća treba) i kašičicu crvene slatke (aleve) paprike. Malo sve zajedno propržite uz stalno miješanje, pa dodate jelu.

Savjet: Čest problem pri kuhanju jela sa zaprškom je njeno taloženje. Odnosno, kada se jelo ohladi, na površini se odvoji vodenasti dio, a zaprška se staloži na dnu. Da biste to izbjegli kada koristite zapršku prilikom kuhanja, pravilno je poslije dodavanja zaprške jelo kuhati još daljnjih četrdesetak minuta. Kuhanjem će se zaprška razgraditi i nestati njeno moguće štetno djelovanje na organizam. Isto tako, nakon takvog dužeg kuhanja zaprška više neće padati na dno posude prilikom hlađenja jela.