Porijeklo sladoleda jedna je od gastronomskih zagonetki koja vjerovatno nikada neće dobiti konačan odgovor. Pretpostavlja se da su Kina ili stara Persija bile među prvim kulturama koje su razvile desert napravljen od od voća i izdrobljenog leda ili planinskog snijega. S druge strane, slična otkrića mogla su da ostvare i mnoge druge kulture koje su imale pristup ledu i nečemu slatkom što bi dodali u njega. Dokazi nam predočavaju da iz Kine potiču prve mašine za sladoled, a ova poslastica u početku nije bila ni nalik onome što mi danas podrazumevamo pod sladoledom, jer u njoj nije bilo ni mlijeka ni krema. Mnogi misle da je recept za sladoled sa svojih putovanja po dalekoj Kini u Italiju donio Marko Polo, ali je poznato da su rimski carevi uživali u ovom desertu vjekovima prijee nego što je on i rođen. U svakom slučaju, Italija igra veliku ulogu u popularizaciji smrznutih poslastica u Evropi, a među njima je i sladoled.

Đumbir je korjen istoimene biljke koja potiče iz Indije, a danas se uzgaja u gotovo svim tropskim zemljama. Prijatnog je i oštrog mirisa. U prodavnicama se mogu naći desetak cantimetara dugi komadići korijena, oguljeni ili neoguljeni. Miris đumbira je oštar, a ukus prijatan.Prah od đumbira koristi se za proizvodnju kari praška, uz egzotična jela i u proizvodnji likera. Ovaj začin u prahu pospješuje krvotok, opušta krvne sudove, sprečava grčeve i ublažava nadimanje. Ulje koje se dobija iz korjena đumbira koristi se u liječenju tegoba sa želucem, mučnine i prejakog osjećaja sitosti.

Meso koje želimo da pečemo na žaru trebalo bi da bude ravno, jer će neravnine i ispupčenja brže gorjeti, pa se meso neće ravnomjerno ispeći. Meso mora da se izlupa tučkom i da se premaže uljem, a uljem se premazuju i rešetke na roštilju. Roštilj mora da bude dobro zagrijan kako bi se meso brzo zapeklo a i da hranjivi i aromatični sokovi, ne bi brzo iscurili. Da bi meso bilo sočno potrebno ga je u toku pečenja premazati tečnom masnoćom. Tamna mesa koja su po prirodi sočna prvo treba da se zapeku na najjačoj vatri, a tek potom se nastavi pečenje na normalnoj. Osim mesa, na roštilju se može peći i voće. Pošećereno ili preliveno sirupom, pečeno na slaboj vatri da se šećer karamelizira, prava je poslastica.

Da biste ih dobro ispekli, ulje mora biti vrelao Za pečenje možete koristiti i ulje i puter. Posuda treba da je napunjena samo do pola, kako se ulje ne bi prelivalo i prskalo. Mast u kojoj se peče, ne treba da se koristi više od tri puta. Da biste uklonili eventualne zagorjele krajeve, procedite ulje nakon svakog pečenja. Da bi ulje ostalao vruće i da bi dobili lijeepe krofne, u jednoj turi pecite manji broj krofni i ne koristite tijesto izvađeno iz friza odmah. Tijesto uzimajte sa kašikom.  Da bi krofne ostale vruće, stavite ih u rernu na 50 stepeni.

Izbjegavajte jaja, ugljikohidrati debljaju, pijte osam čaša vode na dan - sve su to dobro poznati savjeti o zdravoj prehrani - no jesu li točni ili je riječ o mitovima, zapitala se nutricionistkinja sportske medicine Wendy Repovich sa Sveučilišta u Washingtonu koja smatra da te tvrdnje nisu nužno točne. Prema njezinim riječima, žutanjak doista ima najvišu koncentraciju kolesterola, ali ako se jede umjereno, ne više od dva jaja na dan, ne pridonosi povećanju kolesterola u krvi. Isto vrijedi i za mit o ugljikohidratima, objašnjava Repovich. "Smanjenjem unosa ugljikohidrata izgubit ćete nekoliko dekagrama zbog gubitka vode u spremištima ugljikohidrata, ali to je sve", rekla je Repovich. Umjeren unos ugljikohidrata uopće ne stvara višak kilograma, poručila je. Također poručuje da vodu dobivamo i iz hrane pa zato nije potrebno piti osam čaša vode na dan. "To čak može biti i štetno jer vodi neravnoteži u količini natrija u tijelu", rekla je Repovich, objasnivši da je riječ o stanju zvanom hiponatremija. Repovich također smatra da ljudi pretjeruju s uzimanjem dodataka prehrani, ali da je multivitaminski pripravak vjerojatno dobar za većinu ljudi jer se uglavnom hrane nezdravo.

Jedite polako, bez žurbe. Na taj načina ćete ostati vitki i zdravi. Izreka s početka mogla bi se u prehrambenom smislu prevesti i kao: tko jede polako, jede manje i ostaje zdrav. Opće je poznato da je bolje jesti polako nego proždirati hranu poput životinje, no studija objavljena u časopisu Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism daje tom saznanju službeni, znanstveni pečat. Dobrovoljci iz bolnice Laiko General Hospital iz Atene u Grčkoj tijekom ispitivanja su konzumirali 300 grama sladoleda. Imali su 30 minuta da ga pojedu. Jedni su ga pojeli u trenu dok su drugi sasvim polako, mirno i staloženo iskoristili predodređeno vrijeme. Znanstvenici su kontrolirali određene krvne pokazatelje prije konzumiranja sladoleda, a zatim svakih pola sata sve do tri i pol sata nakon jela. U krvi se kontrolirao inzulin, glukoza, masnoće i dva posebna hormona koji javljaju mozgu kad je tijelo sito te kad je potrebno prekinuti konzumaciju. Oni koji su uzeli više vremena za jelo imali su veću razinu tih hormona čime se mozgu u pravo vrijeme dalo do znanja da je uneseno dovoljno hrane. Zaključak je da prebrzim unosom hrane u tijelo sprječavamo hormone da na vrijeme jave mozgu kad je dosta. Tim hormonima treba oko 20 minuta nakon početka jela da uopće nastanu. "Mnogi od nas čuli su kako brzo jedenje dovodi do pretjeranog unosa hrane pa čak i naglog debljanja; postoje brojna istraživanja koja su potvrdila ove teze", kaže Alexander Kokkinos, voditelj studije.