Uvođenje hljeba u dječiju ishranu je od velikog značaja za pravilan rad sistema za varenje, ali i zbog žvakanja što će pripomoći u učvršćivanju desni i navići sluznicu usne šupljine na kruću hranu.

- Hljeb je zbog obilja žitarica koje sadrže celulozu veoma zdrav i neophodan u dječijoj ishrani. 

- Celuloza olakšava rad crijeva jer sprječava začepljenje i održava crijevnu floru. Ovo svojstvo celuloze posebno je važno za djecu u prvim godinama života jer sistem za varenje upoznaje sve više hrane i mora se nositi sa sve više zahtjeva.

U uzrastu do godinu i po dana djetetu je dovoljno da dnevno pojede 40 - 60 g bijelog hljeba, iako je bolje ako mu ponekad ponudite komadić raženog ili crnog. Od druge godine života djetetu možete da dajete hljeb od krupno mljevenog brašna, na primjer kukuruzni hljeb ili hljeb sa mekinjama. Kriška hljeba s maslacem biće odličan doručak, a osušene kockice crnog hljeba upotrijebite u supi umjesto rezanaca. U trećoj godini dijete već može da pojede do 100 g crnog ili bijelog hljeba dnevno. To se odnosi i na domaći hljeb i pecivo.

Dozirajte peciva i hljeb između obroka jer dijete lako može da se ugoji. Ako je gladno, bolje je da mu date jabuku ili neko drugo voće koje nije toliko slatko. Voće će privremeno stvoriti osjećaj sitosti, a nema puno kalorija.

Gubitak samopoštovanja, nesigurnost, tuga, rjeđe "napadaju" mlade mame koje su tokom trudnoće jele plavu ribu dva puta sedmično.

Ako vam je riba na meniju tokom trudnoće, imate manju vjerovatnoću da ćete kasnije patiti od postporođajne depresije, pokazalo je istraživanje Instituta Connecticut. Omega-3 masne kiseline kojima je posebno bogat losos štite od postporođajne tuge. Postnatalna depresija pogađa oko 13 odsto novopečenih majki i u težim slučajevima traje više od godinu dana. Međutim, previše plave ribe u trudnoći može biti loše za razvoj djeteta, pa stručnjaci savjetuju da se omega-3 masne kiseline kontrolisano unose u organizam. Razlog zbog kojeg bi trudnice trebale kontrolisano da jedu ribu je što ribe bogate omega-3 kiselinama sadrže viši nivo žive. To znači da ribu, kao što je skuša, srdela, losos i pastrmka ne treba jesti više od dva puta sedmično. Žene nikako ne bi smjele da jedu iznutrice bakalara u prva tri mjeseca trudnoće.

Muškarci i žene imaju potpuno različite nutritivne potrebe. Zato stručnjaci za određene namirnice kažu da su "ženske", jer više prijaju damskom organizmu. Saznajte koje su to: 

PAPAJA - ovo tropsko voće ima duplo više vitamina C od narandži. Podatak je veoma važan, jer bogatsvo vitaminima smanjuje rizik od bolesti žučne kese kojima su žene sklonije duplo više nego muškarci. Jedna papaja srednje veličine sadrži 188 mg vitamina C i ima svega 119 kalorija.

SJEME LANA - lan je potencijalno oružje u borbi protiv raka dojke. U njemu se nalazi velika količina lignana koji umanjuje rizik i ublažava rast tumora. Lan možete staviti kada mijesite hljeb, slane mafine, a možete ga kombinovati sa drugim žitaricama sa kojima možete da pravite jutarnji musli. Važno je i da znate da lan ima pozitivno dejstvo samo kada ga koristite kao sjeme, a ne kao ulje.

TOFU - hrana koja u sebi sadrži protein soje smanjuje holesterol i minimizuje loše simptome menopauze. Takođe, poboljšava i gustinu kostiju, što je posebno značajno za starije žene.

CRVENO MESO - zbog gubitka krvi svakog mjeseca, kroz menstrualni ciklus, ženama je neophodno da jedu dosta crvenog mesa. One su sklonije anemiji, u odnosu na muškarce. U svakom slučaju, crveno meso poboljšava krvnu sliku, "diže" željezo u krvi i ne goji.

Mariniranjem mesa u crnom vinu ili pivi smanjuje se količina potencijalnih kancerogenih komponenti u mesu. Znanstvenici sa University of Porto, objavili su zanimljive podatke koji pokazuju da marinada od vina ili pive reducira razinu heterocikličkih amina za 88%. Heterociklički amini se formiraju tijekom prženja i pečenja mesa i ribe, a spojevi su koji izazivaju karcinome. Mariniranjem mesa kroz šest sati moguće je smanjiti udio kancerogenih komponenti u mesu za 40-88%. Kancerogene komponente koje se nalaze u prženom i pečenom mesu su; 2-amino-1-metil-6-fenilimidazo[4,5-b]piridin i 2-amino-3,8-dimetilimidazo[4,5-f]kinoksalin. Također je utvrđeno da marinada značajno smanjuje i udio 4,8-DiMeIQx, komponente koja ima mutagena svojstva. Mariniranjem nećete smanjiti nutritivnu vrijednost mesa, a obrok će biti zdraviji i ukusniji.

Hrana bogata mastima uzrokuje poremećaje u cirkadijurnom ritmu, što može uzrokovati metaboličke poremećaje, te ubrzati biološki sat. Smatra se da je biološki sat povezan s cirkadijurnim ritmom. Cirkadijurni ritam je tjelesni sat koji regulira ekspresiju i aktivnost enzima i hormona uključenih u metabolizam. Poremećaji cirkadijurnog ritma uzrokuju metaboličke poremećaje i pretilost. Simptomi ovih poremećaja su hormonski disbalans, psihičke smetnje, problem sa spavanjem, pojava nekih kancerogenih formi i pretilost. Iako su preliminarna istraživanja provedena samo na miševima smatra se da u prehrani siromašnoj mastima adinopektin signalizira put komponentama izloženih cirkadijurnom ritmu. Adinopektin je hormon (protein) koji je uključen u metabolizam masti, a izlučuje se iz masnog tkiva. Iz svih podataka dobivenih istraživanjima, pretpostavlja se da se lošom prehranom (bogatom mastima) cirkadijski ritam usporava, a biološki sat ubrzava.

Sve one namirnice ili sirovine za njihovo dobivanje koje doprinose pojedinim funkcijama organizma jer sadrže neke od bioaktivnih komponenti (izoflavonin, beta-karoten, omega-3 masne kiseline, starter kulture, bioflavonoidi, likopen, oligosaharidi) itd. Prema novoj terminologiji takve su namirnice nazvane "nutraceuticals" tj. napola hrana - napola lijek.. Tipični funkcionalni proizvod je AB kultura, koja više uopće nema naziv "mlijeko". Funkcionalna hrana ima povoljne učinke na ljudsko zdravlje, pa se zbog toga podupire i odgovarajućim propisima. Regulativu za funkcionalne proizvode prvi su uveli Japanci, pa oni u prometu imaju i najveći broj proizvoda. Vrlo zdrava i poželjna prehrana koja je zastupljena na našem geografskom i klimatskom području je mediteranska.

Kontrola težine je efikasnija ako unosite optimalne količine vitamina, jer oni održavaju vitalne funkcije i učestvuju u više od 100.000 procesa.

Vitamini koji podstiču mršanje, kao i u kojim namirnicama se nalaze: 

VITAMIN A - održava kožu glatkom i čvrstom. Optimalan dnevni unos tog vitamina od 0,8mg nalazi se u jednoj mrkvi. Važno je da je jedete sa malo masnoća, recimo maslinovim uljem.     VITAMIN B1 - Podstiče potrošnju ugljikohidrata i jača mišiće. Potrebna dnevna doza od 1 mg nalazi se u šaci sjemenki suncokreta ili u jednoj većoj porciji graška.                                                                          VITAMIN B2 - Podstiče smanjenje masnoća, proteina i ugljikohidrata. Preporučena dnevna doza je 1,2 mg, a sadrži je 3 šolje jogurta.                                                                          VITAMIN B3 - Utiče na nivo šećera u krvi i važan je za razgradnju masnoća. Preporučuje se 13 mg vitamina B3. Tu količinu možete naći u 4 banane ili u 2 manja pilećafilea.                                                                                                              VITAMIN B5 - Nedostatak vitamina B5 ometa našu mogućnost da iskoristimo masnoće iz tijela. Igra važnu ulogu u proizvodnji energije i potpomaže rad nadbubrežne žlijezde. Dobri izvori vitamina B5 su: džigerica i bubrezi, meso, orasi, pšenične mekinje, pšenične klice, jaja, šećerni sirup, zob, ječam, zeleno povrće. Idealnu dnevnu količinu vitamina B5 (6 mg) možete naći u 2 šake gljiva.                                                            VITAMIN B6 - Razgrađuje bjelančevine i utiče na dobro raspoloženje. Reguliše proizvodnju hormona štitne žlijezde i metabolizam. Preporučenu dnevnu količinu od 1,2 mg možete naći u 2 manje kriške paprike ili u komadu skuše.                VITAMIN B1 - Učestvuje u procesu razgradnje masnoća i bjelančevina. Preporučena dnevna količina od 3 mikrograma nalazi se u 5 listova sira Edamera.                                        VITAMIN C - Važan je za sintezu karnitina i kolagena koji jačaju vezivno tkivo. Takođe važan je za metabolizam masnih kiselina. Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi. Preporučena količina od 100 mg nalazi se u dvije narandže ili dvije šake jagoda.                                                             VITAMIN E - Podstiče izbacivanje štetnih radikala iz organizma i čini kožu lijepom. Preporučena dnevna količina (12 mg) se nalazi u šaci lješnika.

Ono što su Mocart-kugle za Salcburg, to je Saher-torta za Beč. Prije tačno 176 godina čuvena torta ugledala je svjetlo dana.

Bila je to 1832. godina kada je austrijski knez Vencel Klemens fon Meternih svojim kuharima naredio da kreiraju jedan dezert posebnog ukusa. Pošto je glavni kuhar bio bolestan, nalog je trebalo da izvrši tada tek šesnaestogodišnji šegrt Franc Saher čije ime torta danas i nosi. Sve do današnjih dana ova slatka tajna se priprema ručno po originalnom receptu iz 1832. godine. Danas se godišnje proizvede skoro 300.000 originalnih Saher-torti, od čega se samo u bečkom hotelu Saher pojede jedna trećina. Druga trećina se proda u prodavnici u okviru hotela, a treća se šalje u sve zemlje svijeta. Iz upućenih krugova se saznaje da se tajna Saher-torte ne nalazi u sastojcima od kojih se priprema već u čokoladnoj glazuri, koja se pravi od tri posebne vrste čokolade koja se doprema iz Francuske i Španije, a koje hotel Saher naručuje isključivo za pripremanje Saher-torte.

Bečka šnicla je nastala od italijanskog specijaliteta „costoletta milanese“, od teletine umotane u brašno, jaja i mrvice hljeba. Kako kaže gastronomska istorija, šnicla je nastala iz raskoši i hvalisanja sjeverne Italije.

Kada je 1514. godine zabranjena pozlata jela (a zapravo nije ni poboljšala ukus), kuhari su se dosjetili vizantijskog običaja da meso zasija u zlatnom omotu od mrvica. U Austriju je recept donio feldmaršal Radecki. Ali tek usavršeni postupak da se od odreska telećeg buta sijeku debeli komadi, umotaju u brašno, mrvice i jaja i da se ispeku u masti učinio je jelo toliko tipičnim da je od 1900. godine dobilo svoje ime: Bečka šnicla.

Dvije carske dinastije, najprije istočnorimski carevi, su indirektno i direktno obilježili bečku kuhinju. Njima su u Vizantiji služili najfinije komade mesa presvučene zlatom u listovima. Zlato u listovima je tada već bilo relativno skupo i tako su dosjetljivi kuhari izmislili metodu pohovanja i pečenja u masti kao zamjenu.

Bečka šnicla tek 1900. godine ulazi u kuharsku literaturu pod tim nazivom. Najčuvenije Bečke šnicle mogu se probati u restoranu „Figlmiler“ u Beču. One su toliko velike da vise preko ivice tanjira i izuzetnog su ukusa.

Prvi čovjek koji je, jedući, upotrijebio neku vrstu viljuške živio je, vjerojatno, prije mnogo hiljada godina. Ali, svakodnevna upotreba viljuške za vrijeme jela je savremeni izum, nastao u novijoj historiji čovjeka.

U prahistorijsko doba divljaci su upotrebljavali malu račvastu grančicu u koju su zabadali komadiće mesa. Neki naučnici drže da je viljuška zapravo izmišljena kada i strijela, i da je u početku bila neka vrsta čačkalice kojom se uklanjala hrana između zubi. Viljuške slične današnjim u početku su upotrebljavane samo za pridržavanje mesa dok se ono siječe. Te su prve viljuške bile dugačke i dvozube, a čovjek ih je izrađivao od željeza, kosti ili tvrdog drveta.

Mnogo je vremena prošlo dok viljuške nisu ušle u opću upotrebu prilikom jela. Još prije 300 godina viljuške su bile velika rijetkost u Europi. U Francuskoj su, recimo, sve do 17. vijeka svi jeli prstima. U 11. vijeku neka bogatašica u Veneciji naručila je da joj se napravi mala zlatna viljuška. O tome se pisalo ovako: Umjesto da jede kao sav ostali svijet, ona je sjekla hranu u sitne komadiće i jela ih pomoću viljuške s dva zupca". Pet stotina godina kasnije, u 16. vijeku ljudi koji su u Veneciji upotrebljavali viljušku još uvijek su opisivani kao nešto nebično. ,,U Veneciji se pred svakoga na stol stavlja, pored noža i kašike, i viljuška, kojom se meso pridržava dok se siječe, jer ti ljudi smatraju da je nepristojno dodirivati meso rukama'.