Vibracijsko polje osobe koja priprema hranu može povećati ili smanjiti zdravu vibraciju hrane. Ako nekoliko sekundi razmišljaš o hrani prije nego što je pojedeš te ako pozorno jedeš, biti ćeš puno sretniji, smatra autor knjige ''Hrana za mir'' Will Tuttle. Donosimo ti zanimljivi ulomak iz knjige Slijede dijelovi iz knjige ''Hrana za mir'', autora Willa Tuttlea u izdanju Dvostruke Duge. U mnogim kulturama se prihvaća činjenica da je hrana pripremljena s ljubavlju i pažnjom zdravija od hrane koja je pripremljena ravnodušno ili, čak i gore, uz osjećaje razdraženosti ili srdžbe. Zbog toga, primjerice, u mnogim samostanima zena samo najnapredniji redovnici s najvećim iskustvom u meditaciji mogu pripremati hranu u kuhinji samostana. U Indiji se majke već stoljećima potiču da kuhaju u srdačnom, mirnom i meditativnom raspoloženju kako bi hrana koju pripremaju za djecu bila hranjiva ne samo u fizičkom nego i u emocionalnom i duhovnom smislu. Oni vjeruju da hrana sadrži univerzalnu energiju, ili pranu, koja je naš izvor energije.

U prodavnicama zdrave hrane mogu se naći razne vrste žitarica i proizvoda od žitarica, sušeno voće i povrće, semenje i drugi poljoprivredni proizvodi. Međutim, zavisno od njihovog tehnološkog kvaliteta, kao i uslova tokom branja, prometa, prerade i skladištenja, moguća je mikrobiološka kontaminacija navedenih proizvoda. U torn pogledu, posebnu ulogu imaju plijesni i to kserofilni oblici, koji se mogu optimalno razmnožavati i rasti u tim relativno suvim proizvodima. Mnoge od prisutnih plijesni toksigene su i mogu dovesti do stvaranja različitih toksičnih metabolita (Samson i van Rec-nen-Hoekstra, 1988, Abarca i sar., 2001, Injac, 2003). Imajući u vidu štetne efekte koje mikotoksini mogu da izazovu kod ljudi, neophodna je redovna kontrola ovih namirnica, kao i preduzimanje odgovarajućih mjera zaštite u cilju prevencije od moguće fungalne kontaminacije.

Problem gojaznosti nije samo zbirna cifra potrebne energije. Mnoge gojazne osobe takođe pate od nedostatka vitamina i minerala, poznatijeg kao mikronutritivni deficit. "Ustaljeno je mišljenje da ako ljudi kroz djetu nivo unešene energije dovedu na određeni nivo, stvari su konačno rešene", kaže Barbara Burligejm, senior konsultant u FAO-voj grupi za Uticaj nutritivnog ograničenja i evaluaciji. "Činjenica je da sve veći broj ljudi kvantitativno unosi veću količinu jeftine hrane stvarajući pri tome nove slojeve oko stomaka, ali pri tome ostavljajući organizam bez dovoljno mikronutritiva." Pitnje koje se postavlja u novim okolnostima: "Da li su sve kalorije iste?" Ono je izrečeno od strane jednog od govornika na konferenciji, profesora Endrjua Pentisa iz Međunarodne nutritivne grupe i predavača na Londonskoj školi higijene i tropske medicine. On je protumačio ukupnu količinu unešene hrane kao balans između pojedinačnih obroka, gdje glavnu energiju daju masti, ugljeni hidrati, proteini i alkohol.

Naše bake odavno su znale da je domaća supa zdrava za naš organizam, a sada su to potvrdili i znanstvenici koji tvrde da jedan tanjur domaće supe svaki dan može pomoći kod "skidanja" suvišnih kilograma, ali i ojačati imunitet. Naime, konzumiranje domaće supe jednom dnevno pomoći će vam otkloniti toksine iz organizma i omogućiti brže trošenje kalorija. Poželjno je da supa bude pripremljena od organskog povrća, jer u suprotnom pesticidi mogu organizam dodatno opteretiti toksinima. Također, važno je prilikom kuhanja na umu imati činjenicu da kuhanje namirnica na jakoj vatri može uništiti vitamine iz povrća, pa je stoga uvijek kuhajte na nižoj temperaturi. Za dobar imunitet preporučuje se da u supi stavite mrkve, kelj, svježi đumbir, luk, origano ili gljive, osivno o vašim željama. Svaka od ovih namirnica je korisna za čišćenje organizma

Semenke suncokreta sadrže snažne antioksidanse - vitamin E i selen. Antioksidansi imaju sposobnost neutralizacije štetnih slobodnih radikala i na taj način štite organizam od brojnih degenerativnih bolesti današnjice, kao što su kardiovaskularna i maligna oboljenja. Zbog povoljnog sadržaja esencijalne linolne masne kiseline, vitamina E i proteina, redovan unos suncokretovih semenki pomaže koži da bude elastična, a može da bude koristan i kod ekcema.

Jabuka na dan ne samo da drži liječnika podalje, već vas i čuva od osjećaja gladi. Jabuke sadrže malo kalorija i masnoća, ali su također odlične za suzbijanje apetita jer sadrže mnogo vlakana. Vlakna pomažu da duže osjetite sitost jer se proširuju u želucu pa je potrebno manje hrane da zadovolji glad i sprečava prejedanje. Jabuke sadrže prirodne šećere koji održavaju zdravu razinu šećera u krvi. Istraživanje provedeno u Brazilu 2003. godine, otkrilo je da su žene s viškom kilograma koje su jele tri male jabuke ili kruške dnevno kao dio zdrave prehrane, izgubile znatno više težine od onih koji nisu jele jabuke. Studija također pokazuje znatno veće smanjenje razine glukoze u krvi među onima koji su jeli jabuke i kruške u usporedbi s onima koji nisu.

Pomalo čudno, ali naučno dokazanp, pa pročitajte i razmislite: 

Migrenu zaustavite jabukama - Rezultati istraživanja organizacije "The Smell & Taste Treatment and Research Foundation" iz Chicaga jabukama su dodijelili čudotvorno dejstvo: miris zelene jabuke pomaže u sprečavanju i ublažavanju migrene, a smatra se i da miris jabuka smanjuje simptome klaustrofobije. 

Štikle čuvaju koljena - Naučnici sa Univerziteta Warwick i Oxford su otkrili da nošenje visokih potpetica umanjuje rizik od artritisa. Rezultati istraživanja sprovedenog među 111 žena od 50 do 70 godina upućuju na to da su problemima s koljenima više izložene žene koje svakodnevno hodaju u ravnoj obući.

Čokoladno mlijeko čuva formu - Zaboravite vodu – nova istraživanja pokazala su da je čokoladni napitak idealan za oporavak nakon napornog treninga. Istraživači sa Univerziteta Texas u Austinu otkrili su da su sportisti imali značajno više snage kada su konzumirali čokoladno mlijeko s niskim procentom masti. Naime, pijenjem čokoladnog mlijeka u organizam se unose proteini, voda i elektroliti, čokolada daje korisne ugljikohidrate, a čak je i udio šećera koristan jer vraća izgubljenu energiju.

Šerbe je riječ arapskog porijekla i označava piće. Ustalilo se u bosanskoj tradiciji kao kuhani napitak od voća.

Pravi se od svježeg ili ukuhanog voća i njegovog soka (višanja, trešanja, malina, marelica...) čemu se obično dodaje limunov sok i kuhani šećer, a čest dodak su i klinčići. Tradicionalno se priprema za vrijeme ramazana ili kao piće dobrodošlice na vjerskim svadbama.

Vrlo česti na iftarskim soframa su i napici kompot, Hošaf i Paluza koji se također prave od kuhanog voća.

Mjesec Ramazana uvijek ljude podsjeti na neke stare običaje, kako jela tako i druženja, pa vas podsjećamo na neke pomalo zaboravljene bosanske pojmove:

- Jemek - pojedinačno jelo, ali i obrok

- Mezetluk - uvod u obrok (sirevi, suho meso, turšije, tope, hladna pečenja, jalan-dolma)

- Ikindijuša - užina (zavisi od godišnjeg doba)

- Iftar - glavni obrok u vrijeme mjeseca posta, ramazana (stalno se smjenjuju slana, slatka, topla i hladna jela)

- Akšamluk - sjedeljka uz jelo i piće (Sarajlija Muhamed Nerkesi u 16. stoljeću je zabilježio da je jedina zapovijed akšamluka da se pije, al' da se ne smije napiti)

- Sijelo - sjedeljka poslije večere (serviraju se lagana jela: pečeni krompir presječen napola, kajmak, pekmez, pogača, kesteni)

- Teferič - vrijeme provedeno u gozbi i veselju.

Halva je slatko jelo, koje potiče sa Bliskog istoka. Halva, kao poslastica najviše je raširena po Bosni i okolnim zemljama na Balkanu, sjevernoj Africi te zemljama centralne Azije.

U Bosni najčešće srećemo halvu od sezama (tahan, arab. ‏طحينة‎, tahinia). Ova vrsta halve je takođe najpoznatija u Evropi i Americi. Prave ga i prodaju halvadžije u svojim halvadžinicama. Do 1908. u Sarajevu je postojala čaršija halvadžiluk. O

Druga poznatija vrsta halve je halva od klica žitarica koja se sreće u Iranu, Pakistanu i Indiji. Takođe srećemo halvu bez žitarica, od jaja i šećera na području Turske i Grčke. Na halvu se može staviti ulje ili puter kao umak. To je slatko jelo od pšeničnog brašna, masti i meda ili od sezama, brašna, meda ili šećera.

Postoje različite vrste: ćeten-halva, tahan-halva, kos-halva, itd. * Halva od susama sadrži sezam, tahan i šećer, glukozu ili med. Ponekad se dodaje kakao, pistacije, bademi, vanilija. Po konzistenciji je tvrda, suha i drobi se lako. Sadrži dosta energije, kalcijuma, proteina, nezasićenih masnih kiselina, magnezijuma i željeza.

* Halva od žitarica, uglavnom u srednjoj Aziji i Indiji, pravi se od klica žitarica, šećera i meda, te biljnog ulja ili putera. Često se dodaju hurme, grožđice ili drugo suho voće ili orasi. U Indiji umjesto žitarica ponekad dodaju mrkvu ili mung. U Grčkoj konzumiraju puno ove vrste halve i onda se često priprema u obliku torte, da bi bila svečanija.

* Halva od suncokreta, nalazimo široko korištenu u zemljama bivšeg SSSR-a.