Veoma je važno da posebno tokom zimskih dana konzumirate dovoljno voća i povrća. Zato vam donosimo nekoliko savjeta kako da na pravilan način "lagerujete" voće i povrće.

Jabuke se ne „slažu“ sa ostalim vrstama voća jer ispuštaju etilen, jedinjenje iz klase ugljikovodonika, koji utiče na sazrijevanje voća. Ako ostavite jabuku da neko vrijeme stoji pored banane, banana će veoma brzo da pocrni. Ali nisu samo banane te koje „ne vole“ jabuke. Isto će se desiti i ako kivi, mango ili dinju ostavite neposredno pored jabuke. Voće će prebrzo da propadne.

Papriku, krastavac, tikvice, patlidžan i paradajz ne treba kupovati na veliko i stavljati u frižider. Prema riječima bečkog stručnjaka za ishranu, profesora Hademar Bankhofera, ove vrste povrća su veoma osjetljive na hladnoću. Zato, ukoliko želite da vaše povrće očuva prirodnu aromu, čuvajte ga na sobnoj temperaturi. Pogotovo paradajz može da postane bezukusan, a dok stoji u frižideru njemu se uništava likopen koji je jedan od jako hvaljenih sastojaka ovog povrća jer jača srce i krvotok i smanjuje rizik od dobijanja raka.

Bečki stručnjak savjetuje i da povrće ne kuhate predugo jer tako gubi najviše svojih hranjivih materija. Najbolji način pripreme je kuhanje na pari - čime će skoro svi vitamini i minerali u povrću da ostanu sačuvani. Povrće spremljeno na ovaj način ujedno je i najukusnije.

Luk je dio gotovo svakog jela, što znači da je sjeckanje istog neizbježna neprijatnost pripremanja hrane, a sve zbog bujice suza koje vam se pojave istog momenta kada ga zasiječete.

Kako biste se riješili suza stavite luk u zamrzivač 30 minuta prije nego što morate da počnete sa sjeckanjem. Hladnoća ce stvrdnuti sok u luku i tako spriječiti prskanje koje izaziva suze.

Nakon ljetnih godišnjih odmora, već mnogi od vas počinju razmišljati šta, gdje i kako započeti prve pripreme za zimnicu. Od danas ćemo svakodnevno donositi korisne savjete, kao i mnoštvo prijedloga, ideja i načina koji vam mogu pomoći u pripremanju zimnice.

Ukoliko želite da dodatno ubrzate postupak pripreme zimnice, nabavite ekspres lonac. Priprema voća i povrća biće jednostavnija i lagodnija, a pri tom će biti očuvani svi korisni sastojci iz namirnica.

Vrijeme kuhanja u ekspres loncu: povrće (paprike, krastavac, paradajz) - 25 minuta, jabuke i kruške - 15 minuta, kupine, grožđe, borovnice - 8 minuta, breskve, šljive - 12 minuta.

Ako nemate ekspres lonac...

Dan prije nego što ćete kuhati zimnicu, operite voće i odstranite košpice, pa poslažite sve u veliku šerpu. Pospite šećerom, pokrijte krpom i ostavite da prenoći na hladnom mjestu (mjera je 500 g šećera na 1kg voća).

Za kuhanje džema sutradan vam neće biti potrebno duže od 45 minuta.

Vrlo je sladak, proizvodi se u seoskim kućanstvima, vrhunski kuhari sve više ga koriste u restoranima, može se naći na policama trgovina prehrambenih artikala, a naučnim istraživanjima je dokazano da je koristan u brojnim slučajevima. Riječ je o domaćem medu koji se sakuplja ručno u malim količinama i ima intenzivnu aromu. Industrijski med se, za razliku od domaćeg, proizvodi na velikim farmama pčela, a u pripremi se često miješa med s različitih ispaša, filtrira se i pasterizira na visokim temperaturama.

Budući da okus, boja i tekstura domaćeg meda ovise o sezoni i mjestu ispaše, a ne o aditivima ili načinu proizvodnje, prirodni je med vrlo cijenjen.

Nekad su nutricionisti med povezivali sa šećerom i smatrali da je jedina razlika viša kalorijska vrijednost meda (jedna kašika - oko 64 kalorije). Danas se, međutim, zna da je med vrlo zdrava hrana. On je neprestani izvor energije, a dokazano pomaže i sportašima, jer se pod njegovim utjecajem mišići brže oporave nakon napornog treninga. Med ima važnu ulogu i u prevenciji srčanih oboljenja: studija provedena na univerzitetu Illionois pokazala je da med usporava oksidaciju LDL holesterola, koji stvara naslage na arterijama. Prema svemu sudeći, čini se da tamne vrste meda poput onog od kestena ili kadulje sadrže isto toliko antioksidansa kao i sami plodovi, odnosno cvjetovi. Osim toga, ima i dokazano antimikrobno djelovanje.

Budući da sadrži i vrstu enzima koji proizvodi hidrogen peroksid, koji pak, usporava nastanak dentalnog plaka, može se koristiti i za prevenciju karijesa. 

Nemojte škrtariti tokom dana na obrocima jer ćete više kalorija pojesti kasnije navečer. Bez obzira koliko se kontrolirali tokom dana, vjerojatno ćete postati pretjerano gladni navečer, što je siguran način da se prejedete. A povrh svega, nemojte preskakati obroke! Jedite doručak svakog jutra. To održava šećer u krvi stabilnim i razine energije visokim. U stvari, istraživanja su pokazala da ljudi koji jedu doručak imaju zdraviju težinu od onih koji ga preskaču.

Pijenje puno vode kao i jedenje voća pomoći će da se osjećate siti tokom dana. Uz to, žeđ je lako pomiješati s gladi.

Spavajte dovoljno. Bez da primijetite, jest ćete više kada ste umorni. Namirnice visoke u ugljikohidratima će vam dati energiju, ali ona će brzo nestati jer je tijelo umorno. Kada ste odmorni, imat ćete dovoljno energije i nećete imati toliku potrebu da stalno nešto jedete. Jedite po redovnom rasporedu. Ako zakasnite s ručkom, bit ćete previše gladni da možete kontrolirati šta i koliko jedete. Nikada ne bi trebali biti duže od pet sati bez hrane, trebali biste pojesti nešto svaka tri sata. To se može postići ubacivanjem zdravih međuobroka u dan ili jedući nekoliko mini obroka umjesto tri velika.

Jedite polako. Ovo nije novi koncept, sjetite se svih onih poznatih dijeta koje savjetuju temeljito žvakanje prije gutanja. Istraživanja su pokazala da je potrebno 12 ili više minuta kako bi do mozga stigao signal da jedemo kod ljudi normalne težine, a 20 ili više minuta kod pretilih osoba.

Obratite pažnju na razliku između osjećaja žudnje (od dosade, stresa, tuge) i stvarne gladi. Postoji velika razlika između ova dva osjećaja.

Sjednite i pojedite u miru. Time omogućavate tijelu i mozgu dovoljno vremena da postanete svjesni kada ste siti. Umjesto da koristite one ogromne tanjire i punite ih do ruba, prebacite se na manje tanjire. To će vam pomoći da obratite više pažnje na količinu i povećate svijest o hrani ispred vas. Stavite hranu na veliki tanjir i prebacite ju na manji. Tada otprilike možete vidjeti koliko ustvari pojedete.

Svaka voda, tečnost - nije voda. Kišnica iz Tasmanije je najbolja za koktele, a izvorska voda iz Norveške ima potpuno drugačije namjene - tvrdi njemački sommelier za vodu Jerk Martin Riese.

On je na "vodnoj karti" u svom berlinskom restoranu stavio 40 različitih vrsta voda iz 18 zemalja. O tome kako je voda postala statusni simbol govori u svojoj knjizi "Svijet vode".

Nekada je voda imala dvije varijante: sa ili bez mjehurića, a danas je u bogatim zemljama voda dostupna u bezbroj varijanti. Stiže s Fidžija, iz Patagonije, Mađarske, Španije, Južne Afrike. Flaširana voda je u Americi nekada bila statusni simbol, pa je svako pio "Perrier". Ta voda je bila kao "Don Perignon" među šampanjcima. Danas, na primjer, u restoranu "First Floor" Riese nudi izvorsku vodu iz američke države Tennessee u bočici optočenoj kristalima Swarowski. Cijena male flaše je 65 dolara.

Riese kaže da je voda neophodna za život, ali da je i postala predmet obožavanja. On u svojoj knjizi odgovara na pitanja kako da razlikujete bez etikete na bočici ukus mineralne vode iz dva različita izvora, možete da saznate koja voda ide uz koje jelo.

Jerk Martin Riese ozbiljno sluša priče na degustacijama vode. Veoma rado priča o tasmanijskoj vodi, kišnici iz jedne od najudaljenijih lokacija svijeta, u kojoj je voda jedna od najčistijih na svijetu. A piju je najbogatiji, pa su berlinski gradski oci za elitni ručak u Gradskoj skupštini u čast delegacije iz Saudijske Arabije pozvali Riesea da napravi izbor odgovarajuće vode. Saudijci su bili prijatno iznenađeni.

Komad čokolade ili čaša vode opušta i ublažava bol, pokazuje najnovije istraživanje američkih stručnjaka. Oni su utvrdili da skretanje pažnje s bola na jedenje i pijenje nečega u čemu uživate djeluje kao prirodni analgetik.

Doktor Pegi Mason sa Univerziteta u Čikagu kaže da su osobe koje su učestvovale u istraživanju osjećale manju bol dok su jele čokoladu ili pile vodu.

- Dejstvo ovih namirnica je vrlo jako, ali ono nema veze s glađu ili apetitom. Ako imate ispred sebe svu tu hranu, lako ćete je uzeti, a nećete prestati da jedete, nastavićete - pojasnila je dr Pegi Mason sa Univerziteta u Čikagu. I mnogobrojna ranija istraživanja su pokazala da jedenje ublažava bol. Međutim, ovo je prvo koje pokazuje da hrana i piće djeluju kao analgetici i bez osjećanja gladi ili žeđi. Tokom istraživanja učesnicima koji su imali tegobe poput glavobolje, umora, prehlade ili stomačne probleme davana je čokolada ili voda. Uočeno je da su učesnici koji su jeli čokoladu imali manje bolova. Stručnjaci vjeruju da je to zato što su hrana i piće ukusni i izazivaju užitak i pružaju olakšanje.

Prema rezultatima istraživanja pokazalo se kako je umak s roštilja izuzetno zdrav, iako se na prvu ne čini tako.

Umak koji koristite tokom roštiljanja nemojte proliti, već ga iskoristite kao dodatak jelu. Naime, umak je bogat antioksidansima, koji igraju ključnu ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, raka, neurodegenerativnih bolesti, te različitih upala. Bilje i začini, kao što su bijeli luk, limun, biber ili đumbir, najčešće se koriste prilikom mariniranja mesa, što daje antioksidativna svojstva umaku. Umak možete poslužiti na različite načine, na primjer kao preljev za salatu ili uz mesni obrok.

Bajrami su praznici mira i za bajramskom sofrom bajramuju i mire se oni koji su se zavadili iz bilo kojih razloga, a muslimani često pozivaju i članove drugih vjerskih zajednica da objeduju i slave s njima, kako bi na taj način širili duh tolerancije.

Bajramska trpeza ili Bajramska sofra, kako se još kaže u Bosni i Hercegovini, mora biti specijalna: domaćini postavljaju sto koristeći najbolji stolnjak, tanjire i pribor za jelo koje imaju u kući. Ručak je izuzetno obilan, a neke od tradicija nalažu da mora uključivati najomiljenije jelo svakog člana porodice.

Za Bajram se spremaju tzv. zijafeti (meniji) i naslovljeni su po imenima gradova (npr. Gradačački, Mostarski itd.). Ukoliko ste, primjerice, pozvani na sarajevski zijafet, budite sigurni da će vam se na stolu pojaviti specijaliteti kao što su čimbur, čorba, ćevap, bamija, sarma, pilav, burek, zeljanica, baklava, almasije, paluza i kadaif. Prema zapisima drevnih putopisaca koji su kroz historiju pohodili Bosnu i Hercegovinu, zijafeti su se obično sastojali od 12 do 24 jela (jemeka), a Fejzi-beg Kulenović bilježi 1899. godine da “pri svakoj svečanoj večeri ili ručku treba da bude 15 - 30 različitih jela”. U ta stara vremena, sarajevski, tuzlanski, banjalučki, mostarski i travnički restorani (musafirhane) obično su nudili svojim gostima dvadesetak različitih slatkih i slanih jela.

Svim građanima islamske vjeroispovijesti želimo Bajram Serif Mubarek Olsun. 

U Japanu je tako reći narodni običaj da se ujutru popiju po četiri ili više čaša tople (mlake) vode. Nakon toga ne treba ništa jesti tokom 45 minuta.

Japanska tradicija smatra da ova procedura pomaže kod glavobolja, bolova u tijelu, poremećaja kardiovaskularnog sistema, artritisa, ubrzanog rada srca, masnoća u krvi, gastritisa, dijareje, hemoroida, dijabetesa, zatvora, očnih bolesti... Zagovornici ove prakse tvrde da se već nakon mjesec dana, u najvećem broju slučajeva, mogu vidjeti rezultati. Ako znamo da Japanci spadaju u trenutno najzdravije i najdugovječnije narode, ne bismo mogli tako olako reći da ova procedura nema smisla.