Redovna konzumacija bijelog vina može dovesti do oštećenja zuba, objavili su njemački nučnici sa Univerziteta Johannes Gutenberg u Mainzu. Istraživači napominju kako na pojavu oštećenja ne utiču porijeklo, godina berbe ili koncentracija alkohola u bijelom vinu, nego da su ključni njegov pH faktor i trajanje kontakta sa zubima. Jedan njemački časopis piše i kako bijelo vino ima izraženiji negativan uticaj na zube nego što ga ima crno vino. Naučnici savjetuju da se konzumacija bijelog vina kombinuje sa sirom koji zbog kalcija može djelimično spriječiti oštećenja zubne cakline.

Palenta je nekada važila za „sirotinjsku" hranu. Današnja gastro ponuda ovu veoma zdravu kašu spaja sa dodacima zahvaljujući kojima ona postaje specijalitet u kojem mogu uživati i najprobirljiviji sladokusci.

Kaša od kukuruznog griza ili brašna je, naime, veoma zdravo jelo i dobra i prirodna osnova za mnoga jela. Palentu ili kačamak možete kombinovati sa skoro svim namirnicama koje inače koristite u kuhinji. Znači, u obzir dolaze meso, povrće, začini, mliječni proizvodi...

Mnogima je ona mnogo ukusnija od paste ili pirea, a preliv može biti i gulaš, kobasice ili paprikaš od šampinjona. Mnogi misle da je palentu teško pripremiti i da je potrebno stalno mešati kako ne bi bila zrnasta. Ključ je u početku pripreme: mješavini brašna i vode koje ćete umutiti prije kuhanja. Onda sve to stavite na srednju vatru, a kada počne da ključa, smanjite temperaturu ringle i postepeno dodajite još malo vode - koliko je potrebno da smjesa bude glatka i ujednačena. Palenta je tradicionalno jelo sa ovih prostora, samo se u svakom kraju zove drugačije, u Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj je kačamak, u Crnoj Gori i Bosni je pura, u Hrvatskoj žganci, u Sloveniji polenta, u Turskoj mihlama, u Mađarskoj puliska, milho u Portugalu, na Korziki pulenta, a u Rumuniji i Rusiji mamaliga ili kaša.

„Moraš da doručkuješ, to je najvažniji obrok!“ Ove i slične rečenice slušamo još od detinjstva i kao po inerciji prenosimo ih svojim potomcima. Doručak organizmu obezbeđuje snagu, energiju i vitalnost, to je tačno. Međutim, u posljednje vrijeme, pojavile su se nove teorije. Kako sve više saznajemo o načinu na koji organizam i mozak regulišu nivo šećera u krvi, ideja da je doručak uvijek najbolji način da se počne dan kao da više nije neoboriva. Ustvari, neka istraživanja su pokazala da konzumiranje obilnog doručka nekad može biti štetnije po mentalno i fizičko stanje čovečjeg organizma nego glad. Od svih sadržaja u vašoj ishrani, mozak kao “energent” uzima samo jedan; to je šećer koji vaš organizam dobija iz ugljenih hidrata u hrani. Nažalost, ukazuje profesor Li Gibson, biopsiholog iz Londonu, ta jednostavna činjenica izvor je nekoliko mitova i zabluda. Jedna od njih je ono što profesor Gibson zove “mitologija trke za šećerom”. Mit otprilike glasi ovako: nakon što pojedemo obrok bogat ugljenim hidratima ili šećerom bogatu užinu, nivo šećera u krvi naglo raste i mozgu šalje signal da “stiže” šećer. To donosi privremeni osećaj snage, ali ubrzo sledi “slom” šećera i pad takozvane mentalne energije. U najnovijoj studiji, objavljenoj u časopisu “Bilten ishrane” u izdanju Britanske fondacije za ishranu, Gibson je sistematizovao istraživanje dugo 25 godina o uticaju glukoze na rad mozga. Zaključio je da dok mozak zaista “vapi” za šećerom ideja da konzumiranje pretjerano zaslađene hrane poboljšava mentalne sposobnosti nije ništa više nego, u najboljem slučaju – pojednostavljivanje. Mit o “trci za šećerom” potiče, najverovatnije, iz onoga što je poznato kao “oralni test tolerancije na glukozu” kojim se mjeri nivo šećera u krvi osoba koje prethodnu noć nisu jele, a zatim im je data super bogato zaslađena tečnost. Ovaj test, namjenjen brzom dijagnosticiranju dijabetesa, zaista stvara nagli skok glukoze u krvi čime se ustanovljava predispozicija za obolijevanje od dijabetesa.

Prvi oblik sendviča pripisuje se židovskom mudracu Hilelu Starijem koji je navodno stavio meso u beskvasni hljeb zajedno s aromatičnim travama tijekom Pashe. Tijekom srednjeg vijeka debele šnite obično starog hljeba služile su kao podlošci za hranu umjesto tanjira. Nekad bi ih pojeli oni koji su s njih jeli meso, nekad bi ih dali jadnim prosjacima, a nekada njima nahranili pse. Na Srednjem istoku, Mediteranu i u drugim dijelovima Europe, jelo koje se sastoji od mesa, sira, začina pa čak i voća između dvije kriške hljeba postojalo je puno prije nego što je riječ sendvič došla u upotrebu. No ipak, današnji je sendvič dobio ime po Johnu Montaguu, 4. grofu od Sandwicha (18.st.), koji niti je to jelo izmislio, niti ga je unaprijedio. On je volio sendviče jer su mu omogućavali da nešto pojede dok karta, a sve to bez prljanja igraćih karata. Inače, njegova grofovija se nalazi u Kentu u Engleskoj, a ime Sandwich dolazi iz staroengleskog i znači "pješčano mjesto" .

Prehrana koja obiluje namirnicama bogatim kalijem, a banane su izvrstan izvor, može smanjiti rizik od moždanog udara za 21% te može smanjiti rizik za bolesti srca, piše u izvještaju objavljenome u online izdanju časopisu Journal of the American College of Cardiology. Provedena je meta-analiza 11 studija kojima je ukupno obuhvaćeno 247510 osoba, a koje su proučavale vezu između unosa kalija te kardiovaskularnih bolesti. Uočeno je da osobe koje dnevno konzumiraju 1,64 grama ili više kalija imaju za 21% manji rizik od moždanog udara te također imaju manji rizik od bilo kojega oblika kardiovaskularne bolesti. Autori studije navode da dnevni unos pet serviranja voća i povrća osigurava količinu kalija dovoljnu za navedeno zaštitno djelovanje.

Zeleni čaj pomaže prilikom mršavljenja - uz redovno ispijanje možemo izgubiti jedan kilogram mjesečno. On je prirodni antioksidans koji reguliše probavu, topi masne naslage i razbuđuje organizam. Razgrađuje masne naslage Ako ste pojeli previše masne ili slatke hrane, šoljica zelenog čaja smanjuje štetne posledice kaloričnog obroka. Za to je prije svega zaslužan katehin koji podstiče razgradnju neželjenih masnih naslaga. Ubrzava metabolizam Kalorije se brže troše uz zeleni čaj. Istraživanja su pokazala da osobe koje redovno piju zeleni čaj dnevno potroše 6% više kalorija od osoba koje ga ne konzumiraju. Drugim riječima, ako dnevno unosimo oko 2300 kalorija, 138 možemo anulirati uz zeleni čaj. Smanjuje glad Zeleni čaj nivo insulina drži pod kontrolom, što znači da je i nivo šećera u krvi stabilan pa organizam traži manje slatkiša. Glad smanjuje i ugodna toplina čaja. Celulit i izdržljivost Kako je zeleni čaj antioksidans koji podstiče izlučivanje štetnih materija, a kožu čini glatkom i čvrstom, pomaže i u smanjenju celulita. Proces je posebno delotvoran u kombinaciji s fizičkim aktivnostima. Također, zeleni čaj povećava izdržljivost za 25%. Prva pomoć za probavu Ako vas muče probavni problemi, popijte veliku šoljicu zelenog čaja s nekoliko kapi limuna. Čaj je učinkovit i u slučaju zatvora. Razbuđuje Osećate se umorno i iscrpljeno? Zeleni čaj osvežava organizam, podiže raspoloženje i stimuliše cirkulaciju. Koliko šoljica popiti? Optimalna dnevna dozu koja iscrpljuje sva pozitivna svojstva zelenog čaja kreće se oko šest šoljica. U čaj po želji možete dodati malo limuna ili mlijeka. Listiće zelenog čaja nikada nemojte preliti kipućom vodom jer prevelika toplina uništava korisne materije.

Lubenice su najpoznatije voćno ljetno osvježenje u svim kombinacijama. Ohlađene lubenice su najbolje za gašenje ljetne žeđi!

Međutim, ovo divovsko voće sadrži izuzetno puno vitamina i minerala. Meso lubenice (izrazito crveno ili žuto) sadrži brojne karotene, koji se u metabolizmu razgrađuju u važan vitamin A koji stimulira ljudske gene, a time i inteligenciju. Karoteni potiču stvaranje molekula koneksina, iz kojih nastaju sitni kanalići, kroz koje hranjive tvari iz krvi ulaze u živčane ćelije. Lubenice sadrže veliku količinu pirodoksina (vitamin B6), koji djeluje poput «makaza» kojima se molekule bjelančevina režu u komadiće kako bi se poboljšao proces probave.

Dokazano je da već nakon 10 minuta od konzumiranja lubenice, u crijevima enzimi i žućne soli pretvaraju karotene u vitamin A. 

Lubenice sadrže i puno niacina (vitamin B3, za disanje stanica), folne kiseline (za rast, stvarenje krvi, lijepu kosu i kožu), željeza (pogonskog goriva za mozak i živce). Velika je koncentracija vitamina C važnog za održavanje imuniteta, raspoloženja i koncentraciju. Lubenice sadrže vrlo malo kalorija cca 25-30 na 10 dkg, ali zato i mala količina daje sitost na duže vrijeme, te se može konzumirati i više puta dnevno!

Orasi su najzdraviji od svih orašastih plodova i treba što češće da ih jedete. Oni imaju najviši nivo antioksidansa koji pomažu organizmu u zaštiti od bolesti. - Svi orašasti plodovi su zdravi jer imaju odlične nutritivne vrednosti, bogati su nezasićenim masnim kiselinama, mineralima i vitaminima, ali su orasi zdraviji od badema, lješnika ili pistaćija - objasnio je rekao je dr Joe Vinson sa Univerziteta u Scrantonu. On je analizirao nivo antioksidansa u devet različitih vrsta orašastih plodova i zaključio da ih u orasima ima dvostruko više nego u ostalima. Uz to, antioksidansi u orasima su odličnog kvaliteta - od 2 do 15 puta su moćniji vitamina E. Redovna konzumacija orašastih plodova u umerenim količinama smanjuje rizik od bolesti srca, nekih oblika raka, dijabetesa i drugih zdravstvenih problema.

I dok supa ili pire krompir mogu da zasite, dr Aleks Džonson, specijalista za gojaznost na Institutu za ishranu i zdravlje u Aberdinu upozorava da je isti efekat nemoguće postići kada su pića u pitanju.

Zaslađena pića izazivaju osjećaj zadovoljstva, jer je podizanje nivoa glukoze u krvi brzo, ali vas ne mogu zasititi dugo. “Signali upozorenja su u pićima značajno slabija, pa možete da konzumirate veliku količinu kalorija kroz pića, a da se ne osjetite sito.”, kaže dr Džonson. Zbog toga što ne podrazumijeva žvakanje i zahtijeva malo vremena za varenje, bez obzira na kalorije koje sadrže, pića ne šalju iste signale do mozga kao i hrana. Ovo je veliki problem, jer se stopa gojaznosti povećala, kao i proizvodnja zaslađenih pića, a broj tečnih kalorija koje unosimo u organizam se u posljednjih 20 godina utrostručio.

Dokazano je da ljubav ublažava bol iz dubine mozga i djeluje kao analgetik Planiraš ići zubaru ili estetskom hirurgu? Manje će te boljeti ako si se nedavno zaljubila. Osim standardnih analgetika, na ublažavanje bola djeluje i snažna i strastvena ljubav u ranoj fazi, pod uvjetom da je sretna i obostrana. Ako je za vjerovati istraživačima sa Stanfordskog sveučilišta u SAD, tijekom sretne ljubavi aktiviraju se izvjesni moždani centri zaduženi za ugodu, motivaciju i otpornost na bol. Ti dijelovi mozga, među kojima se ističe nukleus akumbens, aktivni su ne samo kod strastveno zaljubljenih, već i kod ovisnika o kockanju, kokainu i drugim jakim drogama. Kad je nukleus akumbens "upaljen", ljudi se osjećaju dobro i imaju potrebu nastaviti raditi ono što ih je dovelo u to stanje - bilo to drogiranje, patološko kockanje, opsesivni šoping ili druženje s voljenom osobom. Iz ovog proizlazi da je stara usporedba ljubavi s drogom bar djelomično medicinski utemeljena. U istraživanju su sudjelovali sretni parovi čija je veza bila stara maksimalno devet mjeseci. Tokom eksperimenta, svakom je dobrovoljcu na ruci izazivanak umjerena bol ravnomjernog intenziteta, prilikom čega su mu naizmjence prikazivane fotografije voljenog partnera i neke druge podjednako privlačne osobe. Dobrovoljcima je rečeno da bilježe koliko jako u kojim trenucima osjećaju bol, a istovremeno im je skeniran mozak tehnikom funkcionalne magnetske rezonancije, da se vidi kome će se, kada i koliko jako paliti centri u mozgu. Kad bi dobrovoljac gledao partnerovu sliku, bol bi mu popuštala, a u istom trenutku aktivirali su mu se izvjesni dubinski dijelovi mozga. 'Kad su ljudi u strastvenoj fazi ljubavi, koja ih potpuno prožima, dolazi do značajnih promjena u raspoloženju, koje utječu na doživljaj bola', naglasio je dr. Arthur Aron, jedan od istraživača sa Stanforda. 'Radi se o dubokim i starim dijelovima mozga, koji uključuju dopamin, glavnu moždanu hemikaliju zaduženu za regulaciju raspoloženja, ugode i motivacije. A isti dijelovi mozga sudjeluju i u kontroli boli', dodao je. Razumije se, poruka ovog istraživanja nije da odbaciš sredstva protiv bolova i osloniš se na ljubav, jer zasad još nije izumljena tehnika zaljubljivanja snagom volje, a pogotovo ne možeš računati da ćeš uvijek uspjeti navesti drugu stranu da ti uzvrati ljubav. I to baš kad te boli zub ili imaš iskrivljeni članak! No, stručnjaci se nadaju da će nove spoznaje dovesti do naprednijih analgetika, koji će djelovati na dijelove mozga u kojima se odvija strastvena ljubav.