Česte promjene vremena, proljetni umor i stres čest su uzrok lošeg raspoloženja. No nije potrebno da pribjegavate lijekovima, pomognite si odgovarajućom prehranom. Prema novom istraživanju objavljenom jučer u časopisu Archives of General Psychiatry, možete si pomoći i redovitim uzimanjem vitamina D. Naime, rezultati ovog istraživanja povezuju nisku razinu ovog vitamina i visoku razinu paratiroidnog hormona (PTH) sa pojavom lošeg raspoloženja i razvojem depresije. I stručnjaci iz Children's Hospital and Research Center Oakland smatraju da je vitamin D neophodan za zdravlje mozga. U istraživanju Longitudinal Aging Study Amsterdam su sudjelovali volonteri kojima je mjerena razina vitamina D (25-hidroksivitamin D - 25(OH)D) i PTH. Kod 26 volontera ustanovljena je teška depresija, 169 osoba imalo je laganu depresiju, a 1087 volontera nije patilo od depresije. Prosječna koncentracija 25(OH)D u krvi izmjerena je u visini od 21 nanograma po millilitru (ng/ml), a PTH 3.6 pikograma po millilitru (pg/ml). Kod depresivnih osoba izmjerena je za 14% niža koncentracija 25(OH)D i 33% viša koncentracija PTH. Stoga, ukoliko se osjećate umorno, klonulo ili depresivno, vitamin D bi vam mogao pomoći u popravljanju raspoloženja. Vitamin D u prirodi postoji u dva biološki inaktivna prekursora- D3 ili kolekalciferol i D2 ili ergokalciferol. Vitamin D se u organizmu sintetizira za vrijeme izlaganja suncu, a možete ga unijeti i putem hrane. Preporučena dnevna doza je 200 IU na dan za djecu i odrasle do 50 godina, a za osobe iznad 50 godina starosti 800-1000 IU vitamina D3. Povećane doze vitamina D trebale bi uzimati osobe koje žive na područjima sa malim brojem sunčanih dana. Deficit vitamina D uzrokuje pogoršanje osteopenije, osteoporozu, mišićnu slabost, fralture-lomove kostiju, neke karcinome, autoimunu bolest, infektivne bolesti i kardiovaskularne bolesti. Izvor vitamina D: germa, cjelovite žitarice, tamno zeleno povrće, orašidi i sjemenke, riba, hladno prešana biljna ulja, putar, jetra, jaja, organski uzgojeno meso.

Čokolada sadrži kofein, ali u jako malim količinama. Naime, razina kofeina je premala da bi izazvala ovisnost, ali ipak neka istraživanja ukazuju na blago opojne učinke čokolade – smanjenje stresa i osjećaj blage, bezopasne euforije – koji se vjerojatno mogu pripisati drugim bioaktivnim tvarima porijeklom iz čokolade. Iako neki ljudi imaju jače izražen apetit za čokoladu od drugih. Često konzumiranje čokolade može postati navika koja osigurava užitak i mnogo energije, ali samo jedenje čokolade ne može postati ovisnost.

Veliki broj onih koji su odrasli gledajući Popaja kako svoje mišiće jača špinatom uvjereni su da ga upravo željezo sadržano u šipnatu čini snažnim. Istina, špinat sadrži značajne količine željeza, no sadrži i oksalate, tvari koje otežavaju apsorpciju željeza u tijelu. Drugim riječima, iako ovo povrće sadrži značajne količine željeza, naše ga tijelo ne može iskoristiti u najboljoj mjeri. Ipak, špinat je jedna od nutritvno najvrijednijih namirnica iz skupine povrća te njegovu vrijednost treba naglašavati kroz obilje drugih nutrijenata. Naime, špinat je izvanredan izvor vitamina C, luteina i beta-karotena. Nadalje, 1 šalica kuhanog špinata osigurava oko 1000% dnevnih potreba za vitaminom K, 65.6% dnevnih potreba za folnom kiselinom te oko 40% dnevnih potreba za magnezijem. Istraživači su u špinatu identificirali 13 različitih flavonoida koji imaju antioksidativno djelovane. Upravo ovakav njegov nutritivni profil čini ga važnim saveznikom u zaštiti od karcinogenih i kardiovaskularnih bolesti, osteoporoze, te očuvanju zdravlja mozga i očiju.

Suho voće nije dobro kao svježe Jedna od preporuka za pravilnu prehranu upućuje na dnevni unos pet serviranja voća i povrća. Pri tome, preporuka uključuje sušeno, konzervirano, smrznuto voće, voćne sokove, jednako kao i svježe voće. Iako osušeno, voće još uvijek uspijeva zadržati niz dobrih sastojaka i faktora blagotvornih za zdravlje. Sušeno voće popularni je međuobrok velikog broja sportaša, pogotovo onih koji sudjeluju u sportovima koji iziskuju velike napore. Dobar je izvor energije, sadržava značajne količine željeza, kalija, selena te značajne količine minerala i prehrambenih vlakana - što je svakako bolje od velikog broja slatkiša. Sušeno voće može pomoći osobama koje pate od konstipacije, sadržaj vlakana čini ga blagim laksativom, kao i osobama koje imaju anemiju, zbog značajnog sadržaja željeza. Također, zbog sadržaja kalcija, svrstava se u namirnice koje se preporučuju u svrhu prevencije osteoporoze.

Konzumiranje kokica povezuje se s visokim unosom cjelovitih žitarica i dijetalnih vlakana. Studiju je provela međunarodna kompanija ConAgra, a objavljena je u časopisu Journal of the American Dietetic Association. Istraživači su koristili podatke iz istraživanja koje su proveli National Health and Nutrition Examination Survey (NHANES) 1999-2002.g. U istraživanju su sudjelovale osobe koje su konzumirale kokice najviše 24 sata prije provođenja testova. Ustanovljeno je da osobe koje pojedu u prosjeku 28 grama kokica dnevno uzimaju 250% više cjelovitih žitarica od osoba koje ne konzumiraju kokice. Također, konzumenti kokica unose 18.1 gram dijetalnih vlakana više od osoba koje ne konzumiraju kokice. Cjelovite žitarice su popularizirane u posljednjih nekoliko godina. To je rezultat istraživanja i preporuke FDA (Food and Drug Administration), o minimalnom dnevnom unosu cjelovitih žitarica koje bi se trebale konzumirati bar kao jedan obrok dnevno. Preporuka za unos vlakana je -28 grama.

 Projekt savršenog hljeba za sendvič pokrenuli su School of Chemical Engineering i Analytical Science at Manchester University iz Velike Britanije. Voditelj ovog projekta je sveučilišni profesor Grant Campbell. Istraživanje obuhvaća kreiranje mjehurića u kruhu koji bi služili za poboljšanje okusa hljeba. HLjeb bi trebao biti pripremljen od cjelovitih žitarica, što bi mu dalo visoku nutritivnu vrijednost. Smeđi hljeb i hljeb od cjelovitih žitarica nisu mekani poput bijelog hljeba zbog međudjelovanja mekinja i mjehurića. Professor Campbell smatra da je ključ za poboljšanje okusa zaštititi mjehuriće koji se stvaraju prilikom mješenja tijesta. Oko 6-8% tijesta je zrak koji se širi putem mjehurića, služi za podizanje tijesta i rezultat je djelovanja kvasca.

Hrana bogata mastima uzrokuje poremećaje u cirkadijurnom ritmu, što može uzrokovati metaboličke poremećaje, te ubrzati biološki sat. Smatra se da je biološki sat povezan s cirkadijurnim ritmom. Cirkadijurni ritam je tjelesni sat koji regulira ekspresiju i aktivnost enzima i hormona uključenih u metabolizam. Poremećaji cirkadijurnog ritma uzrokuju metaboličke poremećaje i pretilost. Simptomi ovih poremećaja su hormonski disbalans, psihičke smetnje, problem sa spavanjem, pojava nekih kancerogenih formi i pretilost. Iako su preliminarna istraživanja provedena samo na miševima smatra se da u prehrani siromašnoj mastima adinopektin signalizira put komponentama izloženih cirkadijurnom ritmu. Adinopektin je hormon (protein) koji je uključen u metabolizam masti, a izlučuje se iz masnog tkiva. Iz svih podataka dobivenih istraživanjima, pretpostavlja se da se lošom prehranom (bogatom mastima) cirkadijski ritam usporava, a biološki sat ubrzava.

Sve one namirnice ili sirovine za njihovo dobivanje koje doprinose pojedinim funkcijama organizma jer sadrže neke od bioaktivnih komponenti (izoflavonin, beta-karoten, omega-3 masne kiseline, starter kulture, bioflavonoidi, likopen, oligosaharidi) itd. Prema novoj terminologiji takve su namirnice nazvane "nutraceuticals" tj. napola hrana - napola lijek.. Tipični funkcionalni proizvod je AB kultura, koja više uopće nema naziv "mlijeko". Funkcionalna hrana ima povoljne učinke na ljudsko zdravlje, pa se zbog toga podupire i odgovarajućim propisima. Regulativu za funkcionalne proizvode prvi su uveli Japanci, pa oni u prometu imaju i najveći broj proizvoda. Vrlo zdrava i poželjna prehrana koja je zastupljena na našem geografskom i klimatskom području je mediteranska.

Ono što su Mocart-kugle za Salcburg, to je Saher-torta za Beč. Prije tačno 176 godina čuvena torta ugledala je svjetlo dana.

Bila je to 1832. godina kada je austrijski knez Vencel Klemens fon Meternih svojim kuharima naredio da kreiraju jedan dezert posebnog ukusa. Pošto je glavni kuhar bio bolestan, nalog je trebalo da izvrši tada tek šesnaestogodišnji šegrt Franc Saher čije ime torta danas i nosi. Sve do današnjih dana ova slatka tajna se priprema ručno po originalnom receptu iz 1832. godine. Danas se godišnje proizvede skoro 300.000 originalnih Saher-torti, od čega se samo u bečkom hotelu Saher pojede jedna trećina. Druga trećina se proda u prodavnici u okviru hotela, a treća se šalje u sve zemlje svijeta. Iz upućenih krugova se saznaje da se tajna Saher-torte ne nalazi u sastojcima od kojih se priprema već u čokoladnoj glazuri, koja se pravi od tri posebne vrste čokolade koja se doprema iz Francuske i Španije, a koje hotel Saher naručuje isključivo za pripremanje Saher-torte.