Tipični austrijski specijaliteti se pak razlikuju od pokrajine do pokrajine. Burgenland je, recimo, poznat po jelima od voća, povrća i živine poput deserta s jagodama ili guščje džigerice s lukom.

U Donjoj Austriji najpopularnije su barene knedle u sosu od hrena i prezli i nezaobilazne štrudle od jabuka. Veliku slavu austrijskoj kuhinji donijela je čuvena bečka šnicla, kojoj u svijetu nema premca. Obilna je, od mekog telećeg mesa, a servira se uz punu posudu sezonske salate, bez hljeba. Ništa manje nije slavna ni saher torta, koja se služila u restoranu istoimenog hotela. Uz parče ove poslastice obavezna je čaša vina ili sekta pomiješanog sa sokom od kajsija. Inače, tipičan austrijski obrok počinje predjelom, nakon koga na red dolazi supa, pa tek onda ide glavno jelo s nekoliko priloga. Na kraju se služi kolač ili torta. Austrijanci uživaju u ispijanju kafu gotovo koliko i u hrani. Najomiljenija im je moka, u koju dodaju mlijeko, šlag, šećer, čokoladu i razne vrste alkohola.

Unatoč tome što je luka, Hamburg leži dalje do mora. Rijeka Elba na kojoj je on smješten, teče više od 100 km izvan grada prije nego se račva u deltu. Grad ima više od 1,6 milijuna stanovnika i jedan je od povijesnih trgovačkih gradova. U svom središtu ima jezero, ograđene unutarnje vodne tokove, Alster i više plovnih kanala od Venecije. Povijesno, njegove veze kako s Baltikom, tako i sa Sjevernim morem od velikog su značenja za dinamičnu komunikaciju sa svijetom. Njegovi trgovci razvili su kontakte s Londonom, vodećim centrom svjetske trgovine, do takvih mjera da je Hamburg više nego bilo koji njemački grad bio u mogućnosti dijeliti svjetske izvore hrane u ranim danima kolonijalizma. Jedrenjaci East India Company donosili su začine, čaj, kavu i duhan, ali i informacije o dalekim zemljama i recepte. Hamburžani uživaju u okusima, pa kada su u pitanju hrana i piće, novac nije upitan. "U Hamburgu jednom možete jesti na engleski, zatim na francuski ili na njemački način."

Ukrajinska kuhinja je vrlo ukusna, ali uslijed visokog udjela masnoće i vrlo kalorična. Uz tradicionalne elemente u ukrajinskoj kuhinji osjećaju se njemački, ruski, turski i poljski utjecaji. Ravnice južne Ukrajine smatraju se jednim od najplodnijih dijelova cijelog svijeta. Uz obilje kiša i blage klime Ukrajinu nazivaju i žitnicom Europe. Voće, povrće, šumski plodovi, gljive, krumpiri, kupus, grah, grašak, šećerna repa, proso, meso s naglaskom na svinjetinu samo su dio ukrajinskog kulinarskog naslijeđa, dok se hljeb smatra temeljem prehrane.  Najslavnije među juhama jesu borshch (među slavenskim narodima vrlo dobro poznata juha s ciklom, kupusom i mesom) i solyanka (juha s gljivama, mesom ili ribom). Za njima slijedi ukha - riblja supa.Uz supe i glavno jelo nezaobilazne su salate, a njih u ukrajinskoj kuhinji ne nedostaje.

Danci vole da jedu raznovrsnu i kaloričnu hranu pa najviše od svega preferiraju svoju tradicionalnu kuhinju koja se bazira na ribi i mesu. Danas je jedna od pet najvećih izvoznika hrane na svijetu, i između ostalog izvozi haringe, pivo, rakiju, dimljeni sir, šunku, kolače i peciva, proizvode od marcipana kao i keks od maslaca. Kako je Danska poljoprivredna zemlja okružena morem, sa razvijenim ribarstvom, ratarstvom, stočarstvom i mljekarstvom, tradicionalna kuhinja se razumljivo bazira na ribi, plodovima mora i mesu, ali i povrću, voću, mlijeku i mliječnim proizvodima, posebno siru i jogurtu.

Na tradicionalnom jelovniku brojna su jela od različitih slatkovodnih i morskih riba, posebno lososa, jegulje, bakalara, haringe i lista, ali i jela od različitih vrsta mesa, peradi, jagnjetine, teletine, junetine i posebno omiljene svinjetine. I riba i meso spremaju se na sve moguće načine, peku se, kuhaju, dinstaju, prže, ali i dime, mariniraju i usoljavaju. Kako Danci obožavaju jaku, kaloričnu i masnu hranu, uz jela od ribe i mesa obavezni su i jaki prilozi od povrća, ali i voća, gusti umaci i različite salate. Među omiljenim umacima je tradicionalni umak od maslaca, senfa, hrena i sjeckanih kuhanih jaja koji se najčešće služi uz kuhanu ribu, a među prilozima je i krompir. 

Neizostavni krompir služi se kuhan i posut začinskim biljem ili pečen, a vrlo često i pržen sa šećerom. Među čestim prilozima uz meso su i dinstane jabuke, suhe šljive i crveno zelje. Od ribljih jela najpopularniji su kuhani bakalar sa slanim krompirima i umakom od senfa, list u maslacu sa slanim krompirima, kao i pečeni file haringe. Od mesnih jela Danci najviše vole ćufte od miješanog mesa sa kuhanim krompirima ili salatom od krompira i umakom, hrskavo svinjsko pečenje obilno preliveno umakom od pečenja, ćuftice od svinjskog mesa sa rižom.

U tradicionalnoj danskoj kuhinji su i supe od hljeba sa bezalkoholnim pivom i šećerom, supa od kaše, supa od suhog graška, kao i gusta supa od iznutrica.

Među poslasticama su neizostavne male krofne, medenjaci, pecivo sa marcipanom, kao i kolač od jabuka punjen marmeladom i posut brašnom prženim u maslacu. Među omiljenim danskim malim jelima je svojevrsni hot-dog od nacionalnog specijaliteta, crvene kobasice. Služi se u hrskavom duguljastom na pola presječenom pecivu, preliven majonezom, kečapom i slatkim senfom kao i prženim kolutićima luka.

Nije baš uvijek nepristojno posljednje kapi pića sipati u svoju, umjesto u tuđu čašu. Običaji za hranu i piće razlikuju se širom svijeta i korisno je da ih znate da ne povrijedite svoje domaćine.

JAPAN

U Japanu možete jesti vrlo glasno. Ako jedete domaću tjesteninu "noodles" dozvoljeno je i mljackanje i srkanje. Ali, u Kini nikada nemojte zabadati štapiće u posudu sa rižom, jer će vaše domaćine to podsjetiti na način na koji se riža servira mrtvima. Svojim štapićima hranu ne dodajite - pogrebni budistički običaj je da se ostaci kremiramog tijela štapićima dodaju među članovima porodice.

NEPAL

U Nepalu za stolom sačekajte da vas domaćin posluži i slobodno zatražite još. Ne ustajte dok svi ne završe sa jelom, a ako baš morate da odete izvinite se i kažite: "Jedite polako".

PORTUGAL

U restoranima u Portugalu ne pitajte za so i biber ako već nisu na stolu. Traženje bilo kakve vrste začina u toj se zemlji smatra uvredom za kuhara.

FRANCUSKA

Za stolom je vrlo nepristojno da razgovarate o novcu. Francuzi ne vole ni dijeljenje računa, a prijedlog da svako plati svoje doživjeće kao izuzetno loš gest.

MEKSIKO

Ako uhvatite nečiji pogled, bez obzira na to radi li se o strancu ili prijatelju s kojim sjedite, obavezno kažite "provecho"( uživaj). Ne zaboravite ovaj običaj, u Meksiku ga svi jako vole i smatraju izuzetno pristojnim gestom.

ETIOPIJA

Ako jedete iz svog tanjira u Etiopiji ćete djelovati smiješno, bizarno i rasipno. Hrana se u toj zemlji uvijek dijeli iz jednog tanjira, a jede se rukama, bez ikakvog pribora.

Tipični austrijski specijaliteti se pak razlikuju od pokrajine do pokrajine. Burgenland je, recimo, poznat po jelima od voća, povrća i živine poput deserta s jagodama ili guščje džigerice s lukom.

U Donjoj Austriji najpopularnije su barene knedle u sosu od hrena i prezli i nezaobilazne štrudle od jabuka. Veliku slavu austrijskoj kuhinji donijela je čuvena bečka šnicla, kojoj u svijetu nema premca. Obilna je, od mekog telećeg mesa, a servira se uz punu posudu sezonske salate, bez hljeba. Ništa manje nije slavna ni saher torta, koja se služila u restoranu istoimenog hotela.

Uz komad ove poslastice obavezna je čaša vina ili sekta pomiješanog sa sokom od kajsija. Inače, tipičan austrijski obrok počinje predjelom, nakon koga na red dolazi supa, pa tek onda ide glavno jelo s nekoliko priloga. Na kraju se služi kolač ili torta. Austrijanci uživaju u ispijanju kafe gotovo koliko i u hrani. Najomiljenija im je moka, u koju dodaju mlijeko, šlag, šećer, čokoladu i razne vrste alkohola.

Većina norveških specijaliteta nastala je iz potrebe da se produži postojanost namirnica bez frižidera, a osnovne namirnice su: žitarice, riba, meso i mliječni proizvodi.

Norveška je zemlja malih modernih farmi i mliječnih proizvoda. Jedva 3% zemlje je kultivirano. Riba je "najnacionalnija" norveška namirnica, specijalno ona sirova, soljena i sušena. Primjera radi haringa, dimljeni losos, usoljeni i osušeni losos (gravlaks), pastrmka, srdela, bakalar, list i druge. Uz sušenje i dimljenje, ribe se obrađuju dodatkom šećera, u sirćetu i drugim kombinacijama. Norveška je i jedan od najvećih konzumenata mlijeka i mliječnih proizvoda. Potrošnja mlijeka se procenjuje na oko 150 litara po stanovniku godišnje. Poznati "ljuti" sir iz kravljeg mlijeka je gammelost ili gammalost. Smeđe-žute boje i zrele arome, njegova je karakterističnost kao i kod većine norveških proizvoda da može dugo nepromijenjen opstati izvan frižidera.

U poređenju sa drugim razvijenim zemljama u Norveškoj se konzumira relativno malo mesa. Egzotično je meso soba, sjevernoameričkog losa, jelena i jastrebice. Najčešće se jede uz sos od pavlake. U mesne specijalitete spadaju i razne kobasice, suho meso, slanina, fenalar. Ovčje i jagnjeće meso posebnog je ukusa i zbog vrlo kvalitetne ispaše, a mnogi se norveški kulinarski znalci zaklinju da je njihova jagnjetina najbolja na svijetu.

Usprkos hladnoćama, a zahvaljujući staklenicima i plastenicima u Norveškoj je dostupno i povrće i voće inače osjetljivo na hladnoću. Od voća tu su jagode, kupine, borovnice, jabuke, šljive, trešnje, kruške i dr. Najzastupljenije povrće je zelje, kinesko zelje, mrkva, luk, prasa, karfiol... 

Norveške slastice ne zaostaju za izvrsnom kvalitetom ostalih namirnica. U poznate deserte se upisuju krofne, vafli i izvrsni sladoledi od vrhunskog norveškog mlijeka. Najstariji norveški desert, iz mlijeka, jaja i smeđeg šećera je gomme, a tradicionalni rommegrot je vrsta kaše iz pavlake. Izvrsne su i norveške torte poput blotkake - torte sa šumskim voćem i snofriske - torte od mrkve. Lefse su slične palačinkama. Pripremaju se od krompira, a ispržene se posipaju cimetom.

Iz Francuske potiče veliki broj gastronomskih naziva i jela koja su popularna širom planete, kao i kulinarskih sprava poput mašine za mljevenje mesa.

U francuskim jelima rijetko kad ima masti, najčešće se koristi maslac i maslinovo ulje, a nikada nema zaprške. Jela su uvijek poseban doživljaj i zahvaljujući začinskim travama. Nijedan obrok ne može da se zamisli bez bageta i drugih vrsta peciva. Obrok se u toj zemlji sastoji od više jela, čak i do dvanaest, i ručak je omiljeni porodični ritual. Ipak, veća važnost pridaje se ukusu nego količini. Za predjelo se obično služe salate, poslije kojih slijede bistre supe ili krem čorbe.

Meso spremaju na bezbroj načina, uz dosta povrća i obavezan sos. U Francuskoj je pravilo da nema neuspješnog jela jer se svako može popraviti sosom. Francuzi veoma rado jedu i iznutrice pripremljene uz obilje začina. Poslije glavnog jela služe se sirevi, po kojima je ta zemlja poznata. Uz obrok se uvijek pije i pažljivo odabrano vino. Francuska je poznata i po pjenušavim vinima, konjaku i kolačima.

Kavijar je širom svijeta poznati delikates. On je sinonim za luksuzan zalogaj, jer hrana koja košta više od 3.000 dolara po kilogramu mora biti neodoljiva. Sama riječ kavijar je persijskog porijekla „khav-yar", što bi u bukvalnom prevodu značilo „kolač snage".

Kavijar je jedno od karakterističnih ruskih jela. Služi se kao predjelo ili za doručak kao namaz preko hljeba premazanog maslacem. Najbolji kavijar je onaj bisernocrne boje, koji se dobija od ikre jesetre, ribe kojom obiluje rijeka Volga. Crvenkasti kavijar dobija se od lososa, a treća kategorija su manje cijenjeni kavijari koji se dobijaju od ikre drugih riba. Iako je izvorno ruski, danas se kavijar proizvodi i u drugim državama, posebno u Americi. Ipak, za kavijar se i danas kaže da je samo jedan, ruski kavijar, a sve ostalo je riblja ikra.

Kavijar je mliječ mužjaka ribe, za razliku od ikre, koja predstavlja jaja ženki. Od antičkih vremena smatra se najukusnijim, najboljim i najhranljivijim dijelom ribe.Što su zrnca krupnija, ujednačenija, čvršća i svjetlija, to je kavijar traženiji, jer je onda i najukusniji. Trebalo bi da bude sjajan i bez ukusa na ribu, a zrnca ne bi smjela da budu sljepljena. Svojevremeno je bio uobičajeno posluženje koje se nudi uz piće, ali je, u međuvremenu, broj jesetri veoma opao, zbog pretjeranog lova i zagađenja vodotokova, pa je kavijar postao skup i servira se samo u visokom društvu. Vrhunski kavijar, zbog svojih svojstava, zahtijeva i najfinije posuđe. Poslužuje se u životinjskom rogu, drvenom, zlatnom ili bisernom kašikom. Čelik, pa čak ni srebro, ne dolaze u obzir jer mogu izmijeniti ukus i izgled kavijara. Rijetki zlatni kavijar Sterlet nekada je bio omiljena poslastica na dvorovima careva, ali je nažalost ta vrsta jesetre na rubu istrebljenja. Zbog ugroženosti jesetre, Sjedinjene Države zabranile su uvoz njene ikre. Vrsti jesetre koja daje najskuplji kavijar na svijetu treba 20 godina da dosegne zrelost. Što su starije, to su njihova jajašca vrednija, a to se ogleda u njihovoj boji, koja je, umjesto uobičajene crne, svjetloplava.