Irska je hrana poznata po visokokvalitetnim sirovinama i sastojcima. Smaragdno ostrvo prepuno je zelenila i mirisne vegetacije u kojoj uživaju ovčja i kravlja stada. Po sočnoj travi mirišu njihovo mlijeko, sirevi i meso. Namirnice su svježe s obližnjih farmi iz prirode: povrće, šumski plodovi, divljač, a obalni pojas pruža najfinije morske plodove: alge, dagnje, kamenice i druge školjke, losose, pastrmke, škampe, kozice i dr. Irska je na glasu po svom bogatom doručku sa kobasicama, slaninom, jajima, black puddingu (kobasice napravljene s kuhanom krvi, nešto poput naše krvavice), white puddingu (kobasice od svinjetine, masti, hljeba, zobene kaše i začina) i prženim krompirićima. Za doručak možete pojesti i svježe pečen hljeb, a irski je specijalitet hljeb sa sodom ili onaj sa krompirom. Zbog posebno "tvrdoglavog" brašna koje se teško diže, u Irskoj se ustalila brza i jednostavna priprema hljeba sa sodom, izvrsnog rezultata. Osim sode bikarbone, hljeb sadrži brašno i punomasno mlijeko. Na hljeb se mažu vrlo kvalitetan puter i marmelada. Za doručak možete očekivati i voćne kolače i veoma ukusna peciva.

Najpoznatija mađarska torta na svijetu, Doboš torta, prvi je put pripremljena za državnu izložbu 1885. godine. Torta je bila načinjena od osam odvojeno ispečenih listova tijesta, izmiješanog od maslaca, šećera, brašna, jaja i vanilin šećera, premazanih kuhanim filom od mlijeka, vanilin šećera, praška za puding od vanile, maslaca i ruma.

Torta je bila premazana kremom i izvana, a gornji je list bio preliven glazurom od karamelizovanog šećera. Bila je isječena na dvadesetak komada od kojih je svaki ukrašen kuglicom od šlaga i posut narendanom čokoladom. Njen je tvorac bio kuhar, poslastičar, vlasnik prodavnice delikatesama i slastičarne kao i pisac čak petnaest knjiga o kulinarskim i poslastičarskim umijećima Jozsef C. Doboš. Zahvaljujući torti koja je na izložbi postigla veliki uspjeh, Doboš je preko noći postao slavan. Njegova je slastičarna u ulici Kecskemet postala jedno od najpopularnijih mjesta u Budimpešti pa je pojesti komad torte u njegovoj slastičarni bilo pitanje prestiža. Originalna Doboš torta otpremala se i u mnoge druge elitne slastičarne širom Evrope, a najviši krugovi evropskog društva, među kojima su bili i kraljevići, poput austrijskog cara Franza Josepha, naručivali su je za svoje bankete i proslave. U doba najveće popularnosti Doboš torte među zadivljenim, ali i zavidnim poslastičarima nastalo je čak oko 120 recepta, od kojih se naravno ni jedan nije približio izvornom receptu. Na iznenađenje mnogih, dugogodišnje i mnogobrojne pokušaje da se otkrije tajna izvornog recepta prekinuo je sam slavni poslastičar Jozsef C. Doboš koji 1906. godine objavio originalni recept, nakon čega se sam povukao iz javnog života.

Belgijska kuhinja smatra se jednom od najoljih kuhinja na svijetu a naročito je poznata po svojim vaflima, čokoladi, pomfritu, te mnogim vrstama piva. Ova kuhinja smatra se kombinacijom francuske i flamenske kuhinje. Današnja kuhinja se bazira na srednjovjekovnoj zbog upotrebe začina (cimeta, đumbirašafrana, lovora, muškatnog oraščića),ali i namirnica kao što su badem, suho voće i ocat. Veliku primjenu ima i svježe začinsko bilje. Ipak, glavna namirnica je krompir ali su vrlo omiljene i školjke, meso i povrće. Pri kuhanju se često koristi puter i vrhnje. Pored toga belgijanci su veliki ljubitelji sslatkiša, a njihova čokolada je jedna od najkvalitetnijih na svijetu. A veliki su ljubitelji i piva, čak više od vina.

Kuhinja Talijana je upravo ona, "Talijanska kuhinja'", poznata širom svijeta. Još otkad je Marco Polo, rođen možda na Korčuli, inače mletački državljanin, iz Kine donio tjesteninu, danas poznatu kao Spaghetti (u značenju uzice), Talijani više ne mogu bez nje.

Špageti i tjestenina zavladali su talijanskim stolom. Obožavaju je sa sosom od paradajza ili s mljevenim mesom i nazivaju prema gradovima spaghetti milanese i spaghetti bolognese. Spaghetti bolognese nazivani kulinarski i Ragù alla Bolognese, pripremaju se od kuhanih špageta i prelijevaju sa sosom od mljevene govedine, s dodatkom maslinovog ulja, luka, mrkve, origana, celera, sosa od paradajza i nešto crvenog vina, a po želji se dodaje i čili-papričica. Druga jela s tjesteninom također su omiljena, a Talijani su njima "osvojili " svijet. Posebnu popularnost stekla je 'pizza', postala je toliko popularna da se širom svijeta otvaraju ugostiteljski objekti (pizzeria) za posluživanje ove poslastice.

Korijeni porijekla ove hrane, čini se, dosežu skroz do vremena, smatra Cliff Lowe, grčke kolonizacije južnih obala današnje Italije. Okrugla pljosnata lepinja posipa se i prekriva maslinovim uljem, sosom od paradajza, sirom i drugim. Danas od bezbrojnih vrsta pizza možemo spomenuti na primjer Buffalo Chicken Pizza s pilećim prsima, koja se u američkoj Philadelphiji može nabaviti kao autentična talijanska hrana. Kako su Talijani, poput Grka, mediteranski narod uveliko okrenut moru, naravno da veliku ulogu u kuhinji ima i riba, a u mediteranskom duhu i kvalitetna vina i maslinova ulja.