Tokom godina postali su toliko integrirani u sveopće vjerovanje, da su danas prihvaćeni skoro bez pogovora. Iznose se kao činjenice, a ponavljaju se i u knjigama o kuhanju, časopisima i emisijama, tako da se čini gotovo nemogućim da možda nisu točni. Kao i ostali mitovi, neki sadrže nešto istine u sebi, no većina uopće nije točna. Pogledajte o kojim mitovima je riječ.

1. Ne možete duboko pržiti u maslinovom ulju - recite ovo ljudima u Italiji, Španskoj ili Grčkoj. Maslinovo ulje ima nešto nižu tačku dimljenja za razliku od drugih, poput suncokretovog ili biljnog, što znači da može postati gorko, čime i sastojci koji se prže preuzimaju neugodan ukus. Ipak, ukoliko ste oprezni te zagrijavate ulje na pravoj temperaturi, odličan je izbor za prženje ukusnih jela poput čipsa od krompira.

2. Sol podiže krvni pritisak - so je postala jedan od glavnih neprijatelja medicine, ipak mnogi nisu svjesni koliko je potrebna u prehrani. Mit datira iz 1950-tih, od testova koje su proveli britanski doktori, koje su pak opovrgnuli kasniji testovi. Kao i s drugim stvarima vezanim za zdravlje, umjerenost je najbolji pristup, no reputacija soli kao velike opasnosti čini se malo pretjeranom.

3. Svježe voće je zdravije od sušenog - dodavanje voća u prehranu dobra je odluka, no ostaje mit kako je svježije bolje od sušenog. I dok može biti nekih manjih razlika u sadržaju minerala i vitamina, istina je da obje varijante sadrže slične količine šećera i vlakana. S obzirom da je voda veći dio svježeg voća, ista količina sušenog može donijeti više koristi nego svježa varijanta.

4. Dodavanjem ulja u vodu tjestenina se neće zalijepiti - ulje zapravo nema nikakav utjecaj na to. Ono će jednostavno isplivati na vrh. Ipak, pomaže da voda previše ne zavrije. Povremeno mješanje tjestenine tokom kuhanja, donijet će još bolje rezultate.

5. Gljive ne smijete prati - kako navodi francuski priručnik "Larousse Gastronimique", u svrhu zadržavanja pune arome gljiva, najbolje ih je ne guliti ili prati, nego samo obrisati vlažnom hrpom i posušiti. Ipak, recentna istraživanja pokazuju da većina vrsta gljiva apsorbira vrlo malo vode ukoliko ih se nakratko opere.

6. Alkohol ispari prilikom kuhanja - i dok će kuhanje alkohola koji se dodaje umacima, supama ili gulašima na visokoj temperaturi reducirati njegov učinak, istina je da bi ste ga trebali kuhati skoro tri sata kako bi u potpunosti ispario.

7. Jastozi "vrište" kad se kuhaju - s obzirom da rakovi uopće nemaju vokalne mogućnosti, sposobnost "vrištanja", čak i kad ih se stavi u vruću vodu, ostaje u domeni nemogućeg. Taj zvuk najvjerojatnije uzrokuje zrak koji izlazi iz ljušture nakon što se jastoga uroni u vruću vodu. Ukoliko ste osjetljivi, pokušajte staviti jastoga u hladnu vodu, te polako zagrijavati.

Recept za Coca Colu je najstrožije čuvana tajna već stoljeće. No, izgleda da je sada napokon ugledao svjetlost dana. Stranica Thisamericanlife.org tvrdi da je otkrila sastojke i potrebnu količinu za spravljanje Coca Cole, i to u jednom novinskom članku objavljenom 1979. godine.  Sastojci pića kojeg je izmislio farmaceut John Pemberton 1886. godine dugo su bili misterija. Tačan recept najpopularnijeg gaziranog pića čuva se u sefu u Atlanti u Georgiji, no Thisamericanlife.org objavio je fotografiju iz izdanja Atlanta Journal-Constitutiona na kojoj se vidi kako neka osoba drži svesku u kojoj je rukom ispisan, navodno, recept za Coca Colu. Recept se sastoji iz dva dijela. Kako prenose američki mediji, u receptu je navedena tačna mjera svih mirišljavih ulja za spravljanje Coca Cole. Poznato je da popularno gazirano piće sadrži nekoliko mirišljavih ulja, no do sada niko nije napraviti mješavinu tačno određenih mjera koji bi se postigao identičan rezultat. Ta mješavina naziva se 7X i daje Coca Coli taj jedinstveni okus, koji piće odvaja od svih drugih. Sada je, izgleda, i tajni recept za tu mješavinu otkriven.

Tajni recept:
- tri grama tekućeg ekstrakta koke
- 88 ml limunske kiseline
- šećer (tačna količina nije jasna)
- 9,5 litara vode
- 29 ml ekstrakta vanilije
- 44 ml ekstrakta karamele za boju

Recept za mješavinu
7X (na 8 litara sirupa ide 60 ml ekstrakta arome)
- 2,3 dl alkohola
- 20 kapi ulja naranče
- 30 kapi limunovog ulja
- 10 kapi muškantnog oraščića
- pet kapi korijandera
- 10 kapi ulja neroli
- 10 kapi cimeta

Prema rezultatima međunarodne ankete koju je proveo portal Hotels.com najpopularnija kuhinja na svijetu je talijanska, a pizza i pasta su omiljena jela.

Pizza i pasta
Istraživači su ispitali brojne svjetske putnike o tome što najčešće i najviše jedu te koja im je hrana omiljena, a pokazalo se da su pizza i jela s tjesteninom prvi izbor velike većine ljudi. Rezultati provedeni nad 2.500 osoba pokazali su kako se za hranu s talijanskim predznakom najčešće odlučivalo oko 21% ispitanika, za francusku 12%, a za egzotičnu tajlandsku 11%, dok su kao najgoru kuhinju na svijetu ispitanici naveli rusku.

Naučnici vjeruju kako je razlog tolike popularnosti talijanske kuhinje vjerovanje da se Talijani kao nacija općenito zdravo hrane, a Harley Pasternak, stručnjak koji je osmislio „Dijetu 5 faktora” u svojoj knjizi o kulturi prehrane širom svijeta promovirao je talijansku kuhinju kao najzdraviju.

Istraživanje provedeno u SAD na University of Miami je potvrdilo povezanost količine konzumirane soli i rizika za moždani udar.

Prema podacima za više od 2600 ispitanika, dnevni unos više od 4000 miligrama natrija je bio povezan s oko 2,5 puta većim rizikom za moždani udar u odnosu na svakodnevnu prosječnu konzumaciju manje od 1500 miligrama natrija.

Naučnici napominju kako jedna čajna kašičica soli sadrži oko 2300 miligrama natrija. U prosjeku je povećanje dnevnog unosa natrija za svakih 500 miligrama dovodilo do 18%-tnog povećanja rizika za moždani udar. U 10-godišnjoj studiji je utvrđeno kako je konzumacija soli bila neovisan faktor rizika za moždani udar, bez obzira na eventualno povišeni krvni pritisak.

Osim što biste trebali manje puta protresti solenku kada pripremate obrok, trebali biste paziti na unos soli putem gotovih jela koje kupujete usput, upozoravaju stručnjaci. Ako smanjite unos soli, možete smanjiti rizik srčanih bolesti za petinu! Previše soli koju unosimo povezano je sa širokom lepezom bolesti, kao što su pretilost, dijabetes ili krvožilna oboljenja. Ako se bojite kako vaši recepti neće biti isti bez okusa soli, ne morate se plašiti promjena. Postoje mnogi načini kako poboljšati okus jela bez soljenja! Preporuke donosi organizacija Dijabetes America.

Meso: dodajte lovorov list, celer, kajensku papriku, curry, bijeli luk, biber, mažuran, muškatni oraščić, origano, papriku, kadulju, majčinu dušicu ili ocat.

Govedina: dodajte piment, kopar, usitnjeni čili i bijeli luk. Perad: dodajte brusnice, sjeme celera, listove celera, kopar, đumbir, origano, peršun, kurkumu, sjemenke sezama.

Janjetina: dodajte sjemenke celera, listove celera, curry, metvicu, ružmarin, cimet ili kadulju. Svinjetina: dodajte cimet, korijandar, bijeli luk, luk, kadulju, majčinu dušicu i đumbir.

Teletina: dodajte lovorov list, đumbir, curry, majčinu dušicu, mažuran i origano. Riba: dodajte kopar, papriku, lovorov list, kajensku papriku, komorač, đumbir, suhi senf, ulje limuna i kurkumu.

Jaja: dodajte kopar, bosiljak, muškatni oraščić, mažuran, suhi senf, luk, papriku, peršin, majčinu dušicu ili kurkumu. Šparoge: dodajte kim, ocat i limunov sok.

Zelje: dodajte kim, ocat ili kardamon. Kukuruz: dodajte zelenu papriku, rajčice ili korijandar.

Grašak: dodajte mažuran, majčinu dušicu, luk, bosiljak, zelenu papriku ili peršin.

Krompir: dodajte kopar, kim, zelenu papriku, luk, peršin ili majčinu dušicu.

Buča: dodajte cimet, muškatni oraščić ili luk.

Paradajz: dodajte bosiljak, kopar, cimet, mažuran, origano, luk, kadulju, majčinu dušicu ili ocat.

Riža: dodajte zelenu papriku, luk ili kurkumu. Kruh: dodajte kim, celer, bosiljak, kopar, bijeli luk, komorač, metvicu, majčinu dušicu, ocat, peršun, sjemenke sezama.

Voće: dodajte cimet, ekstrakt badema, đumbir, sjemenke maka, muškatni oraščić, mažuran ili klinčić.

Istraživači sa fakulteta u Tel Avivu nakon provedene studije, navode da bi suplementi ekstrakta cimeta mogli pomoći u prevenciji Alzheimer-ove bolesti kao i pomoći popraviti kognitivna oštećenja kod pacijenata oboljelih od navedene bolesti. Istraživači su pronašli da, kod miševa s Alzheimer-ovom bolešću, ekstrakt cimeta može inhibirati nastanak toksičnih Aβ oligomera i spriječiti njihovo toksično djelovanje na živčane P12 stanice.

Već prije je veliki broj dokaza ukazao na to da je gomilanje topivih oligomernih jedinica β-amiloid polipeptida (Aβ) povezano sa patologijom Alzheimer-ove bolesti te da su neki određeni ologomeri povezani sa narušavanjem kognitivnih funkcija kod miševa s spomenutom bolešću.
Nadalje, istraživači su pronašli da oralni unos ekstrakta cimeta „popravlja“ smanjen životni vijek, u potpunosti ispravlja lokomotorna oštećenja i u potpunosti uklanja tetramerne vrste amiloidnih polipeptida iz mozga miševa s Alzheimer-ovom bolesti. Dodatno, ekstrakt cinamona smanjio je količinu amiloidnih polipeptidnih oligomera, smanjio ugruške ze popravio kognitivno ponašanje agresivnih miševa s Alzheimer-ovom bolesti.

Nema do prave kafe, a espresso je upravo najbolje i najsloženije što se od kafe može dobiti. Pripremanje dobrog espressa prava je umjetnost koja ovisi o velikom broju faktora, od plantaže i obrade ploda, preko aparata za kafu do ljudskog znanja ili ne znanja.
U sirovom zrnu kafe nalazi se preko 700 tvari, a nakon prženja se taj broj može i više nego udvostručiti. Zanimljivo je da na kofein pritom otpada svega 1,2% suhe tvari dok ostatak čine različite masti i ulja (16%), bjelančevine (10%), nerafinirana sladila i kiseline. Prilikom prženja u zrnima dolazi do velikog broja hemijskih reakcija zbog pritiska u samim zrnima (preko 25 bara). Aminokiseline nestaju, nivo šećera se smanjuje, a kafa dobiva svoju karakterističnu boju i miris.

Postoje dvije vrste kafe, robusta i arabica, pri čemu je arabica kvalitetnija, ali i osjetljivija na vremenske prilike. Za puni okus, odnosno pravi okus kafe potrebno je koristiti cijela zrna te kafu samljeti neposredno prije pripremanja. Već mljevena kafa izgubila je važne arome, dok se instant kafe zapravo ne mogu smatrati kafom u pravom smislu riječi.

Istraživanje naučnika s Bristol University pokazuje kako česta konzumacija grickalica, čokolade i drugih slatkiša može biti povezana s blagim smanjenjem koeficijenta inteligencije kod djece.

Rezultate britanskih naučnika prikupljene od 3966 djece u dobi od 3 do 8,5 godina je objavio Journal of Epidemiology and Community Health. Po riječima istraživača, nekvalitetna prehrana u tako ranoj životnoj dobi može negativno utjecati na razvoj mozga. Povezanost prehrane i koeficijenta inteligencije kod djece je bila prisutna bez obzira na faktore poput stepena obrazovanja roditelja, socioekonomskog statusa ili trajanja dojenja.

Vegani – striktni vegetarijanci koji iz prehrane nastoje u potpunosti izbaciti meso i sve životinjske proizvode – mogli bi, zbog načina prehrane, imati povećan rizik od nastanka krvnih ugrušaka te razvoja “ateroskleroze”, stanja koji mogu voditi ka srčanom i moždanom udaru. To je zaključak revizije desetaka studija o biohemiji vegetarijanstva objavljenih posljednjih 30 godina.

Članak je objavljen u Journal of Agricultural and Food Chemistry, a naglašava da je kombinacija kardiovaskularnih rizika kod osoba koje konzumiraju meso značajno viša u odnosu na vegetarijance. No, s druge strane, vegani na kardiovaskularne bolesti nisu imuni. Njihova prehrana često je manjkava na nekoliko važnih nutrijenata, uključujući cink, vitamin B12 i omega-3 masne kiseline. Zbog toga, vegani imaju sklonost ka povišenoj razini homocisteina i smanjenoj razini HDL (“dobrog”) kolesterola, što su značajni faktori rizika za bolesti srca i krvožilja.
U zaključku stoji da postoje snažni naučni dokazi koji upućuju na potrebu povećanog unosa vitamina B12 i omega-3 kiselina od strane vegana, a s ciljem da navedene rizike smanje na minimum.