Naučnici sa fakulteta Milano, otkrili su da su miševi srednje dobi, kojima je davana voda s 3 aminokiseline živjeli 95 dana duže nego kontrolna grupa

Možda ne zvuči mnogo, no kada vam životni vijek iznosi 774 dana to doista jest značajno, jer se radi o povećanju od 12 posto. Ono što je još zanimljivije, na taj je način poboljšana izdržljivost i koordinacija starijih miševa, a također je povećan i broj mitohondrija (služe kao izvor stanične energije) u svakoj stanici. Kada bi se ovo prenijelo na ljude, to bi značilo da bi prosječna osoba živjela 9,5 godina duže, te bi bila zdravija i više neovisna u svojoj starijoj dobi. Naravno, to "preseljenje na ljude" predstavlja problem. Miševi nisu ljudi. Kao sisavci dijelimo 99 posto naših gena i mnogo biohemije, ali kad bi sve što vrijedi za miševe vrijedilo i za ljude, testiranja na ljudima bi postala besmislena. Istraživači su ipak jasni oko jedne stvari. Studija naime, nudi logičku podlogu za dublje istraživanje uloge aminokiselina u prevenciji i kontroli poremećaja vezanih uz starenje kod ljudi. Aminokiseline su bazični gradivni blokovi organske kemije. Može ih se naći u repu kometa, a primjećeno je i kako se spontano formiraju u laboratoriju od vodika, amonijaka, metana i vode, dok povezane u velike lance stvaraju proteine koji čine veći dio naših tijela. Vjeruje se kako su dio života na Zemlji još od njegovih početaka.

Mala bioaktivna komponenta porijeklom iz crnog vina zvana resveratrol koja posjeduje snažno antioksidativno i antifungalno djelovanje, u novoj studiji je pokazala kako ostvaruje pozitivan učinak i na metabolizam pretilih osoba. Sa pretilošću se povezuje upalno stanje okarakterizirano cirkulirajućom abnormalnim nivoom čimbenika koji promoviraju upalu i njihovom povišenom proizvodnjom posebno molekula adipocitokina za koje se smatra da sudjeluju u razvoju metaboličkog sindroma. Kada su naučnici tretirali ljudske stanice masnog tkiva adipocitokinima primjetili su pojačanu proizvodnju proupalnih čimbenika, no kada su istovremeno iste stanice izložili i resveratrolu, zabilježili su 16 do 36 % smanjenje lučenja citokina. Smatra se kako je upravo resveratrol zaslužan za fenomen zvan francuski paradoks. Tom se frazom opisuje smanjena učestalost kardiovaskularnih bolesti i pretilosti među francuskom populacijom unatoč njihovom prekomjernom uživanju u masnoj hrani i vinu.

I žene i muškarci koji žive u braku imaju dvaput više izgleda da postanu pretili nego samci, pokazala je grčka studija objavljena  u dnevnom listu Kathimeriniju. Prema studiji koja treba biti predstavljena na konferenciji o pretilosti u Ateni, salo nakupljeno oko struka, odnosno debeli trbuh, najveći je problem osoba koja žive u braku.
"Loša prehrana i nedostatak vježbanja glavni su krivci te pojave", rekao je Dimitris Kiortsis, predsjednik grčkog saveza za pretilost.

Istraživanje je obuhvatio 17.341 grčkih državljana u dobi od 20 do 70 godina i pokazalo je da oženjeni muškarci imaju triput veće šanse da postanu pretili nego njihovi vršnjaci samci. Problem debljine u području abdomena velik je problem i u udatih žena i one imaju dvaput više šansi postati pretile u poređenju sa ženama koje žive same.

Istraživači s londonskog Imperial Collegea su objavili kako osobe s povećanim opsegom struka imaju veće šanse za obolijevanje od raka debelog crijeva. Rizik je bio veći unatoč tome što je kod nekih ispitanika s većim opsegom struka ukupna tjelesna masa bila u normalnim okvirima. U prosjeku je svako povećanje opsega struka za 2,5 centimetra bilo povezano s 2% većim rizikom obolijevanja. Nalazi koje je objavio European Journal of Cancer su utemeljeni na rezultatima niza ranijih istraživanja o utjecaju tjelesne mase na izglede za razvoj raka debelog crijeva.

Potomci majki koje u trudnoći nisu unosile dovoljne količine kalorija imaju slabije rezultate na testovima mentalnih sposobnosti nakon 60. godine života. Časopis Proceedings of the National Academy of Sciences je objavio podatke za gotovo 300 osoba rođenih u vrijeme nestašica hrane tokom Drugog svjetskog rata u Holandiji. Tokom tog razdoblja su mnoge trudnice unosile tek 400 do 800 kalorija dnevno, procjenjuju istraživači sa fakulteta u Amsterdamu. Prvi krug testiranja mentalnih sposobnosti osoba rođenih nakon perioda gladovanja je proveden tokom 70-ih godina prošlog stoljeća te nije ukazao na slabije mentalne sposobnosti kod ispitanika. Međutim, poslije drugog kruga testova provedenih nakon što su ispitanici navršili 60. godinu života je utvrđeno da osobe rođene nakon promatranog razdoblja u Holandiji imaju slabije rezultate nego osobe iste dobi čije su majke u trudnoći imale normalnu prehranu.

Svestrano blagotvoran vitamin D pokazao se učinkovitim i kad je u pitanju lijepa koža. Naučnici su u novom istraživanju upoređivali nivo vitamina D u krvi ženama starijim od 40 godina sa nesavršenostima lica koje su procjenjivali na temelju izrađenih standardiziranih digitalnih fotografija lica ispitanica. Rezultati su pokazali kako žene sa najvećim svjetlosnim oštećenjima lica imaju pet puta veće šanse da pate od manjka vitamina D u poređenju sa ženama s manjim oštećenjima lica. Dodatno, nizak nivo vitamina D dovedena je u vezu i sa hiperpigmentacijom kože, borama, osipima i proširenim kapilarama.

Tekućinu izgubljenu napornim treningom uspješnije će nadoknaditi proteini mlijeka u poređenju s ugljikohidratima iz standardnog sportskog napitka, izjavili su britanski naučnici. Nakon tjelovježbe važno je unijeti količinu tekućine koja je veća od količine izgubljene putem znoja, no za duže održavanje ravnoteže tekućine u organizmu važan je sastav tekućine kojom se nadoknađuje gubitak. Rezultati nove studije su pokazali kako bi sportski napitci bili sportašima od veće koristi ako bi se 25 g ugljikohidrata, od ukupno 65 g ugljikohidrata po litri sportskog napitka, zamijenilo proteinima mlijeka. Unosom kombinacije ugljikohidrata i proteina mlijeka postiže se bolje zadržavanje tekućine u tijelu u poređenju sa sportskim napicima koji najčešće sadrže ugljikohidrate u obliku maltodekstrina.
Moguć razlog rehidratacijskog djelovanja kombinacije ugljikohidrata i proteina mlijeka leži u činjenici da se takav napitak sporije otpušta iz želuca u crijevo što utječe na povećanje zadržavanja tekućine, dodali su autori studije.

Pogledajte posljednja istraživanja koja podržavaju korisnost čokolade sa 70 posto ili više udjela kakaa.

Srce - istraživanja provedena na fakultetu Aberdeen pokazuju da flavanoli, oblik antioksidansa prisutan u čokoladi s visokim udjelom kakaa, pomažu prevenciji od stvaranja uguršaka u krvi, što dovodi do srčanih bolesti. Još jedna studija, provedena u Dusseldorfu, sugerira kako konzumacija flavanola može čak i pomoći oporavku arterija oštećenih pušenjem. A prošle je godine profesor Carl Keen sa fakulteta California, izjavio kako konzumacija malih količina tamne čokolade može imati jak učinak protiv zgrušavanja krvi, kao i aspirin.

Mozak - čokolada je jedan od najboljih izvora magnezija, minerala važnog za zdravlje mozga. Istraživanje provedeno na fakultetu Cornell u New Yorku također je otkrilo da sadrži antioksidans epicatehin koji može štititi od amiloidnih plakova koji uzrokuju Alzheimerovu bolest i ostale bolesti mozga. Studija sa fakulteta Wheeling Jesuit sugerira da čokolada poboljšava pamćenje, koncentraciju i vrijeme reakcije potičući dotok krvi u mozak.

Imunološki sistem - japanska studija objavljena prošle godine navodi da fenoliksi, prirodni antioksidansi koji se nalaze u čokoladi poboljšavaju imunološki sistem, a izvještaj Udruge za istraživanja raka s Havaja iz 2009. dodaje da sastojci po imenu procijanidini, također iz čokolade, imaju isti efekt.

Dugovječnost - studija provedena na skoro 8000 studenata Harvarda tokom 18 godina, otkrila je da su oni koji su jeli čokoladu živjeli skoro godinu dana duže. Loša vijest je ta što su svi bili muškarci, a smatra se da su određene beneficije čokolade efektivnije kod muškaraca nego žena.

Naučnici sa Instituta za istraživanje hrane tvrde da pomoću moderne tehnologije mogu pretvoriti ekscentričnu ideju Willya Wonke (Charlie i tvornica čokolade) u realnost, i to bez neugodnih nuspojava. Naučnik Dave Hart vjeruje kako mogućnosti nanotehnologije nude oslobađanje okusa na kontrolirani način. Hart i njegov tim eksperimentiraju s izradom različitih nivoa okusa odovojenih bezokusnom želatinom koja sprječava mješanje. Naime, naučnici rade na nanostrukturama po imenu koloidosomi, koje se mogu koristiti za zadržavanje sastojaka. Takva otkrića mogu poslužiti za razvoj željene žvakaće gume. "Sićušne nanostrukture u gumi sadržavale bi različite okuse. Nakon određenog vremena strukture bi puknule, te u kontaktu sa slinom oslobodile okus. Zvakaća guma bi i dalje zadržala funkciju slatkiša jer ovom metodom nije moguće stvoriti osjećaj sitosti niti osigurati vitalne hranjive tvari. Hart dodaje kako će ipak proći neko vrijeme prije nego guma dospije na tržište jer "mehanizmi postoje, ali tehnika i okusi trebaju biti usavršeni."

Česta konzumacija ribe ne prevenira rak prostate, ali kod oboljelih muškaraca može smanjiti rizik za smrt, sugerira istraživanje kanadskih naučnika s McGill University. Prema podacima prikupljenima u SAD, rak prostate će biti dijagnosticiran svakom šestom muškarcu. Uz to, od ove bolesti će umrijeti svaki šesti oboljeli, piše American Journal of Clinical Nutrition. Novi nalazi, utemeljeni na analizi rezultata 31 ranije studije i stotina tisuća pacijenata, su pokazali kako oboljeli od raka prostate koji često jedu ribu imaju 63% manji rizik za smrt. Uz to, česta konzumacija ribe je bila povezana s 44% manjim izgledima za metastaziranje raka prostate. Istraživači vjeruju kako je ovakve rezultate moguće objasniti utjecajem omega-3 masnih kiselina iz ribe na reduciranje upalnih procesa i usporavanje širenja raka.