Je li izvorska voda bolja od mineralne? Uvijek je bolje izabrati prirodnu mineralnu vodu. A što je s aromatiziranima? Razlikujete li mineralne od gaziranih voda? Prirodne mineralne vode sadrže naravno minerale, a količina kalcija i magnezija mora biti dovoljno visoka da koristi zdravlju. Gaziranim ili karboniziranim vodama u bocama ugljični dioksid je dodan prije punjenja boca. Ako ste skloni vjetrovima, podrgivanju ili osjetljivog želuca najbolje je kloniti ih se. Ako na bocama piše izvorska voda trebate imati na umu da je riječ o vodi koja ne dolazi iz registriranog izvora. Oprez, ako je riječ o proizvodu nepoznatog proizvođača moguće je da s njenom kupnjom dobijete tek filtriranu vodu iz slavine. Što se tiče izvorskih voda s dodacima ukusa ili mirisa one najčešće sadrže umjetne dodatke, konzervanse, aditive, nekad i sladila, šećer, kiseline i kalorije pa zapravo ispijajući ih vi više ne pijete vodu.

 Zamjena soli začinima donijet će veliko olakšanje kardiovaskularnom sistemu, pomoći u snižavanju krvnog pritiska te smanjiti rizik od bolesti srca, posebno kod rizičnih pojedinaca; stoga ne čudi što se određeni začini predstavljaju kao "čuvari" srca i krvnih žila (bijeli luk, đumbir, ružmarin, kurkuma). Kardioprotektivnom učinku svakako uveliko doprinosi i prevencija ateroskleroze (nakupljanje kolesterolom bogatih naslaga po unutarnjim stijenkama krvnih žila koje - uz to što su ishodište upalnih zbivanja - s vremenom otvrdnu i postanu središtem trombogenih procesa). U nastanku ateroskleroze ključnu ulogu igra lipidna (per)oksidacija (štetna metamorfoza staničnih/membranskih i cirkulirajućih masnih kiselina pod utjecajem oksidativnog stresa odnosno slobodnih kisikovih radikala), koju je u današnje vrijeme stresnog načina života i nezdrave prehrane gotovo nemoguće zaobići. Svakodnevni unos nezdravih masnoća, manjak tjelesne aktivnosti te prehrana deficitarna voćem i povrćem kao izvorima antioksidansa (vitamini, minerali, polifenoli...) glavni je saveznik takve atake na kardiovaskularni sustav. Ovdje na scenu ponovno nastupaju začini sa svojim snažnim antioksidativnim, hipolipemijskim (snižavanje razine kolesterola) i protu-aterogenim djelovanjem. Takvim učinkom posebno se ističu đumbir, cimet, korijandar, kurkuma i vlasac.

Škotski naučnici s Dundee University vjeruju da redovita konzumacija crnog čaja može smanjiti izglede za razvoj dijabetesa tipa 2. Pišući u naučnom časopisu Aging Cell istraživači navode kako sastojci čaja mogu poslužiti kao zamjena za hormon inzulin te tako pomoći pri održavanju normalne razine šećera u krvi. Preliminarni nalazi testiranja provedenog na uzorcima proteina sugerišu kako djelovanje inzulina mogu imitirati sastojci čaja iz skupina teaflavina i tearubigina. Naučnici napominju kako je još prerano za preporuku konzumacije velikih količina crnog čaja jer je dosadašnje nalaze nužno potvrditi u kliničkim istraživanjima.

Hipokrat je opisujući ljude koji su bili zdravi i dugovječni upotrebljavao termin makrobiotika. Sam ovaj termin sastoji se od dvije riječi koje, prevedene sa grčkog, označavaju veoma širok pogled na život. Makrobiotika preporučuje korišćenje tradicionalnih namirnica za ishranu, a to su: integralne žitarice, mahunarke, lokalno gajeno povrće, kao i umjerene količine bijele ribe. Umjesto šećera za koji se danas pouzdano zna da je više otrov nego hrana, makrobiotika predlaže upotrebu tradicionalnih zaslađivača kao što su ječmeni i pirinčani slad i drugi zaslađivači od žitarica. Tu je još i upotreba nerafinisane morske soli, kao i hladno cijeđenih nerafinisanih ulja. Male količine morskih algi, koje su izuzetno bogate mineralima i mikroelementima, zaokružuju hranljivu vrijednost makrobiotičkog tanjira. Osnovne preporuke makrobiotike primjenjivale su gotovo sve civilizacije hiljadama godina, ali u zadnjih pola vijeka nagli razvoj i primjena nauke i tehnologije naročito u oblasti uzgoja, obrade i pripreme namirnica, doveli su do dramatičnog odstupanja od ovih preporuka. Rezultat je astronomsko povećanje broja oboljelih od raznih, naročito degenerativnih, bolesti kao i opšti pad nivoa zdravlja. Čitave nacije su bolesne, i taj trend se nastavlja i pored gomile novih lijekova koji su pronađeni u poslednjih pedeset godina. Paradoks: što više lijekova to više bolesti. Makrobiotika je, za razliku od savremenih lijekova, usmjerena na liječenje uzroka koji su doveli do neke bolesti, a ne posljedica. I to je tajna njenog uspjeha. Program ishrane u makrobiotici je usmjeren ka pojedincu. Nema univerzalne dijete koju mogu svi primjenjivati, već se svaki slučaj pojedinačno razmatra i tretira. Dvije osobe oboljele od iste bolesti neće biti tretirane na identičan način već će se u obzir uzeti individualne razlike i uzroci (često različiti) koji su doveli do bolesti. Zato je, bez preciznih smjernica iskusnog makrobiotičara često nemoguće iskoristiti svu moć koju jedan takav program pruža. Šta makrobiotika može konkretno vama da ponudi? Dakle, ukoliko prihvatite preporuke makrobiotike i date joj šansu možete vrlo brzo da očekujete sljedeće: ukoliko ste gojazni - smanjenje tjelesne težine (do 12 kg mjesečno), normalizacija sadržaja masti i nivoa holesterola u krvi kao i normalizacija krvnog pritiska; normalizacija varenja i regeneracija organa za varenje; poboljšanje svih vitalnih funkcija i povećanje kako fizicke tako i psihičke snage; opšte podmlađivanje organizma (koža postaje svježa i ružičasta, bore se smanjuju, celulit nestaje, kosa postaje jača i gušća…). Ukoliko ste zdravi, za vas ovaj program može da predstavlja jedan razuman način ishrane koji će preduprijediti bolest i održati vas u dobroj psihičkoj i fizičkoj kondiciji. Ili što bi rekao jedan bivši bolesnik od teške bolesti a sada makrobiotičar: "Cijeli smisao, poenta makrobiotike je u tome da stavite svoj život pod vlastitu kontrolu, a potom sami njime upravljate."

Nemojte nasumice redati namirnice u frižideru. Meso, sir i voće treba držati na različitim temperaturama. Da ne biste ugrozili zdravlje i da bi namirnice zadržale lijep ukus, neophodno je da poštujete neka jednostavna uputstva za njihovo čuvanje. Mesne prerađevine treba držati na četiri stepena do šest, umotane u mastan papir. Ako su isječeni, pojedite ih što prije (u roku od dva-tri dana). Ako su u komadu, mogu da traju nešto duže (u prosjeku nedjelju-dvije). Svjež sir držite ih u hladnijim dijelovima frižidera, u hermetički zatvorenim plastičnim ili staklenim posudama (ako ste sir kupili zajedno sa surutkom, ostavite ga u njoj). Čuvajte ga najduže pet-šest dana. Svježe mlijeko stavite u dio frižidera gdje je temperatura četiri stepena. Tako može trajati šest dana. Očišćenu ribu treba držati u najhladnijem dijelu (na dva stepena) u zatvorenim posudama. Pojedite je u roku od tri dana. Plodovi mora imaju još kraći rok trajanja (dan-dva). Oprano i osušeno povrće držite u odgovarajućim fiokama, na temperaturi od šest do osam stepeni, u providnim plastičnim kesama. Najosjetljivije je lisnato povrće, koje treba pojesti u roku od dva-tri dana. Čak i povrće koje može duže da se čuva treba pojesti što prije, pošto s vremenom gubi vitamin C i folnu kiselinu. Voće čuvajte u odgovarajućim fiokama, gde je temperatura između šest i osam stepeni. Prethodno možete da ga stavite u papirne kese. Pojedite ga u roku od tri-četiri dana. Meso držite u najhladnijem dijelu (dva stepena) u pakovanju iz samoposluge ili hermetički zatvorenoj plastičnoj posudi. Mljeveno meso može da se čuva najviše jedan dan, ono isječeno na šnicle dan-dva, a meso u komadu tri-četiri dana. Umake koje ste sami pripremili čuvajte najviše dan-dva i to u najhladnijem dijelu frižidera, u staklenim ili keramičkim posudama. Ako kupujete gotove umake, pridržavajte se uputstva na pakovanju. Pošto ih otvorite, pojedite ih u roku od dvije sedmice.

Hrana obogaćena novorazvijenim proteinima bi mogla očekivano trajanje ljudskog života produžiti za najmanje 10 godina, tvrde naučnici. Preliminarne studije provedene na crvima koji se najčešće koriste u istraživanju procesa starenja sugeriraju kako je zbog prehrane obogaćene izotopom vodika deuterijem došlo do produženja prosječnog životnog vijeka za 10%. Naučnici vjeruju da se slični rezultati mogu očekivati i kod ljudi te dodaju kako bi ovako modificirane namirnice mogle smanjiti rizik obolijevanja od raka i drugih bolesti povezanih sa starenjem. Po njihovim riječima, proteini utemeljeni na izotopima s povećanim brojem neutrona "jačaju" stanice te ih štite od oksidacije koju uzrokuju tzv. slobodni radikali, nastali kao nusprodukt bioloških procesa u stanicama. Istraživači dodaju kako bi se ovakvi proteini mogli upotrijebiti u hranidbi životinja namijenjenih prehrani ljudi, pa bi ih ljudi primali indirektno preko njihovog mesa.

Kanadski naučnici su uspjeli da genetski modifikuju biljku šafraniku. Ovo otkriće moglo bi biti od presudnog značaja za sve oboljele od dijabetesa. Insulin je prvi put izolovan 1922. godine, a sada je na pomolu otkriće jeftinijeg načina njegove proizvodnje. Znajući da godišnji troškovi liječenja dijabetesa iznose i do 132 milijarde dolara, ovo će svakako biti veliki napredak. Šafranika ima zelene bodljikave listove, žute cvjetove, od nje se uglavnom proizvodi ulje, a raste do visine prosječnog čovjeka. Genetski je modifikovana na Univerzitetu Kalgari, tako što joj je dodat ljudski gen. Jednom kada se gen aktivira u ovoj biljci, on počinje da proizvodi insulin mnogo brže od uobičajenih metoda. Ovo je, zapravo, prva biljka koja proizvodi insulin i to u velikim količinama. Površina od oko 65 kvadratnih kilometara mogla bi da zadovolji godišnje potrebe za insulinom cjelokupne svjetske populacije oboljele od dijabetesa. Neki naučnici, međutim, strahuju da bi, tokom oprašivanja, gen koji proizvodi insulin sa genetički modifikovane šafranike mogao preći na običnu, koja bi takođe počela da proizvodi insulin, čime bi on dospio u ljudsku ishranu i eventualno prouzrokovao probleme onima koji nisu dijabetičari.

Osnovni kuharski savjeti za svaku domaćicu:

• Šunka: smanjite skupljanje šunke tako što ćete ju preliti hladnom vodom prije početka prženja.

• Grah: zaustavite pojavu plinova dodavanjem kašike sode bikarbone u lonac u kojem ste namočili grah prije kuhanja.

• Kuhana jaja: dodajte malo sirćeta ili soli u prokuhanu vodu gdje kuhate jaja. Ovo će zadržati jaja unutar ljuske ako ona pukne.

• Zrelo voće i povrće: stavite nezrelo voće i povrće u papirnu kesicu i u tamni dio kuhinjskog ormara na nekoliko dana. Ovo je odličan način da uštedite malo novca sa povrćem i voćem koje mora dozreti.

• Umak za špagete: dodajte malo sode bikarbone u umak za špagete kako biste smanjili kiselost paradajza.

• Kukuruz: stavite ga direktno u prokuhanu vodu, i nemojte dodavati sol. Nemojte ga kuhati više od 3 minute. Ako se prekuha smanjit će mu se razina okusa.

• Smrznuto povrće: ako se zalijepilo na hrpu prelijte ih toplom vodom.

• Ribani sir: zamrznite na 25 minuta prije ribanja. Tako će ga biti lakše naribati na trake.

• Palačinke: koristite manju količinu šećera u tijestu, pa će brže biti pečene.

• Kora za pitu: zamijenite 1 kašiku sirćeta sa 1 kašikom tople vode, pa će tijesto biti rahlije.

• Brzi umaci: Koristite supe od vrhnja kao što je krem supa od gljiva, krem supa od piletine, krem supa od paradajza, krem supa od celera za pripremu brzih umaka.

• Brzo omekšavanje: koristite sirće za omekšavanje mesa. Dodajte oko 1 kašiku sirćeta u vodu u kojoj kuhate meso za gulaš. Ovo će omekšati i najtvrđe komade mesa.

• Uvenulo povrće: namočite ga u dvije šoljice vode sa kašikom sirćeta i to će mu vratiti živahnost.

U kuhinji ste tek nedavno počeli da "pečete" zanat i još su vam nepoznati neki trikovi. Svaki savjet je dobrodošao, iako ste i iskusna domaćica, a evo nekoliko korisnih koje možete da primijenite u svojoj kuhinji.

Mrkva - U Francuskoj redovno dodaju šećer kada pripremaju povrće, posebno jela od mrkve. Šećer će poboljšati ukus i krajnji rezultat će biti divno, zdravo jelo. Isto tako kada pripremate paradajz, koristite šećer, ne so. Paradajz je već kiseo i dodavanjem soli on dobija još kiseliji ukus, a šećer ubija kiselinu. Zanimljivo je da iskusni kuhari preporučuju da paradajz kuhate sa granom ili lišćem na kojoj je paradajz rastao. Jednostavno ubacite u paradajz koji kuhate malo lišća i vidjet ćete da ćete dobiti mnogo jači ukus.

Čokolada i kafa - kada pečete kolač, koru za tortu ili bilo koji drugi slatkiš sa čokoladom, dodajte malo kafe. Ona će pojačati aromatičan i čaroban ukus čokolade i poslastica će biti još izdašnija. S druge strane, čokolada se pokazala kao dobar dodatak ljutoj paprici. Ako dodate ljutoj paprici čolokadu to će dati ukus mesa. Ovo je dobro poznat trik na jugu.

Vanila uz kisele jabuke - kada pripremate fil za pitu sa jabukama probajte da osim šećera, cimeta ili oraščića dodate ekstrakt vanile. On daje dubok nivo ukusa.