Mediteranska hrana se duže vrijeme ubraja među najzdravije oblike prehrane. U raznolikom i bogatom izvoru esencijalnih tvari ipak se krije i pogubna strana u hrani s Mediterana.

Istina je da mediteranska hrana ima povećan nivo dobrog (HDL) holesterola, ali on za neke može biti izrazito loš. Srčani bolesnici mogu imati genetske mutacije, koje, kada su u doticaju s visokom razinom dobrog holesterola, mogu srčane mane učiniti još gorima.

Tokom istraživanja se pokazalo da ljudi, koji redovito jedu mediteranski oblik hrane, imaju povećan rizik razvoja srčanih bolesti. Ukoliko se ne pretjeruje s jedenjem mediteranskih blagodati, nećete ugroziti svoje zdravlje. Važno je u svemu, pa i u mediteranskoj hrani, biti umjeren.

Termin super hrana rezervisan je za onu vrstu hrane koja ima veliki pozitivan uticaj na zdravlje. U tu vrstu hrane spada i lubenica. To je voće vrlo niske kalorične vrednosti, bogate vlaknaste građe, prepuna je vitamina i vrlo ukusna za jelo. Istraživači sa državnog univerziteta u Floridi (Florida State University, USA) pronašli su da redovno konsumiranje lubenice sprečava nastanak povišenog krvnog pritiska - hipertenzije.  Rađena je klinička studija na relativno malom broju ispitanika, njih 9, koji su svi imali blago povišeni krvni pritisak. Hranjeni su ekstraktom lubenice svakodnevno u trajanju od šest nedelja. Kod svih devet ispitanika došlo je do značajnog smanjenja krvnog pritiska na kraju studije.

Već izvesno vreme vodi se debata o tome koji je od ova dva mliječna proizvoda zdraviji, a samim tim i korisniji. Krenimo prvo od margarina. Naime, sam margarin pripada grupi mliječnih proizvoda, veoma je sličan maslacu i dobija se od mliječnih proizvoda, biljnih ulja i ostalih sastojaka. Svakako treba napomenuti da margarin u sebi ne sadrži holesterol, što nije slučaj sa maslacem. S druge strane, maslac predstavlja jestivu emulziju zrnaca masti do koje se dolazi "bućkanjem" mlijeka ili kajmaka. Kada je o samoj debati reč, mišljenja su podeljenja, s tim da oba mliječna proizvoda sadrže dosta korisnih vitamina i minerala pa imaju veliki broj "pristalica" spremnih da stanu u odbranu jednog ili drugog. Osobe koje imaju problema sa zdravljem obično se opredeljuju za margarin jer u sebi ne sadrži holesterol. Ipak, istraživanja novijeg datuma pokazala su da, kada je o kalorijama reč, možemo naći istu količinu i u jednom i u drugom proizvodu. Ovo otkriće svakako ne ide ni margarinu ni maslacu u korist. Maslac sadrži masti, dok margarin sadrži određenu manju količinu zasićenih masti i masnih kiselina. Međutim, ono što su novija istraživananja takođe otkrila jeste da masne kiseline mogu izazvati određene kardiovaskularne poremećaje i tako narušiti naše zdravlje. Margarin je najvećim delom sačinjen od biljnih ulja, a u njima nema holesterola. Ljekari takođe ističu da margarin, uključujući i njegove različite vrste, sadrži takozvane korisne masti (polinezasićene), dok maslac u sebi sadrži loše masti, koje povećavaju rizik kada je reč o srčanim oboljenjima. Margarin se dobija procesom hidrogenizacije biljnih ulja u toku kojeg dolazi do formiranja određene količine loših masti. Kada je reč o vrstama koje nisu toliko čvrste konsistencije, one u sebi sadrže mnogo manje loših, tj. štetnih masti. Maslac se smatra vrlo nezdravim usljed prevelike količine masti i holesterola. Na osnovu svega rečenog, može se zaključiti sledeće - ukoliko želite da sačuvate zdravlje, najpametnije je ne pretjerivati ni sa jednim ni sa drugim proizvodom.

O značaju vitamina C i njegovom pozitivnom uticaju na naše zdravlje uče nas od malena. O njegovim ljekovitim osobinama svakodnevno se govori i piše još od vremena kada je prvi put izolovan, davne 1928. godine. Brojna ispitivanja pokazala su da je vitamin C veoma potreban našem organizmu i da pomaže u liječenju mnogih bolesti. Kao dodatak u terapiji, često se preporučuje korišćenje vitaminskih pilula (tableta) vitamina C ili multivitaminskih preparata koji sadrže minerale i druge vitamine. Ipak, došlo se do zaključka da je vitamin C i druge vitamine i minerale najbolje unositi u organizam kroz hranu, jer se onda unose i druge potrebne supstance (vitamini, minerali, bjelančevine, ugljikohidrati, biljna vlakna, masti...), i to u prirodnom razgradljivom obliku. Vitamin C ili askorbinska kiselina je kristalne strukture, rastvorljiv u vodi i osetljiv na visoke temperature. Ljudski organizam ne može sam da sintetiše ovaj vitamin, pa se potrebne količine moraju unositi hranom, zato što u telu učestvuje u različitim procesima. Najviše ga ima u svježem voću i povrću ili prirodnim svježim sokovima od voća i povrća. Od svih vitamina je najjači kao oksidans, a pomaže pri apsorpciji gvožđa i formiranju kolagena. Medicinski stručnjaci slažu se da je dnevna preporučena doza oko 60 mg. Trudnicama, dojiljama, bolesnicima i radnicima koji obavljaju teške poslove preporučuje se veća doza, od 100 do 250 mg. j

Preparati koji koriste ekstrakt iz maslinovog lista spadaju u veoma jake antioksidanse (jači od vitamina C i zelenog čaja). Ustanovljeno je da sastojci iz maslinovog lista povoljno deluju protiv bakterija, virusa i gljivica.

O maslini i maslinovom ulju dosta se zna, mnogo priča i piše, ne samo kao o prehrambenim artiklima već i kao o ljekovitim namirnicama. O listu masline kao moćnom antioksidantu i lijeku počelo je, međutim, da se govori tek u skorije vreme.

Maslina se gaji već više od 6000 godina u području Mediterana, ali se poslednjih vekova gaji i u Americi i Australiji.

Listovi masline su duguljastog elipsastog oblika. Sami listovi su kruti (kožasti), a jedna strana je tamnozelena, dok je druga strana lista srebrnastosiva.

Ako vam je špinat svakodnevno na meniju, znatno ćete osnažiti svoje mišiće, tvrde naučnici švedskog Instituta Karolinska.

Porcija od 300 grama špinata smanjuje za pet odsto količinu kiseonika koja je potrebna mišićima tokom vježbe. Efekat je tako moćan da se može osjetiti već nakon tri dana, a tajna je u nitratima koje ovo zeleno povrće sadrži u izobilju.

To je kao aditiv za gorivo za mišiće - čini da rade bolje i efikasnije - objašnjava dr. Weitzberg u studiji objavljenoj u magazinu "Cell Metabolism". Iako se dugo vjerovalo da je željezo zaslužno za podsticanje snage, naučnici sada znaju da je to zahvaljujući nitratima. Špinat (lat. Spinacia oleracea), potiče iz Persije, današnji Iran, a u Kinu je dospio u VII vijeku nakon što ga je tamo, kao poklon, poslao kralj Nepala. U Evropu je stigao tek u XI vijeku kada su ga Maori donijeli u Španiju.

Nije baš uvijek nepristojno posljednje kapi pića sipati u svoju, umjesto u tuđu čašu. Običaji za hranu i piće razlikuju se širom svijeta i korisno je da ih znate da ne povrijedite svoje domaćine.

JAPAN

U Japanu možete jesti vrlo glasno. Ako jedete domaću tjesteninu "noodles" dozvoljeno je i mljackanje i srkanje. Ali, u Kini nikada nemojte zabadati štapiće u posudu sa rižom, jer će vaše domaćine to podsjetiti na način na koji se riža servira mrtvima. Svojim štapićima hranu ne dodajite - pogrebni budistički običaj je da se ostaci kremiramog tijela štapićima dodaju među članovima porodice.

NEPAL

U Nepalu za stolom sačekajte da vas domaćin posluži i slobodno zatražite još. Ne ustajte dok svi ne završe sa jelom, a ako baš morate da odete izvinite se i kažite: "Jedite polako".

PORTUGAL

U restoranima u Portugalu ne pitajte za so i biber ako već nisu na stolu. Traženje bilo kakve vrste začina u toj se zemlji smatra uvredom za kuhara.

FRANCUSKA

Za stolom je vrlo nepristojno da razgovarate o novcu. Francuzi ne vole ni dijeljenje računa, a prijedlog da svako plati svoje doživjeće kao izuzetno loš gest.

MEKSIKO

Ako uhvatite nečiji pogled, bez obzira na to radi li se o strancu ili prijatelju s kojim sjedite, obavezno kažite "provecho"( uživaj). Ne zaboravite ovaj običaj, u Meksiku ga svi jako vole i smatraju izuzetno pristojnim gestom.

ETIOPIJA

Ako jedete iz svog tanjira u Etiopiji ćete djelovati smiješno, bizarno i rasipno. Hrana se u toj zemlji uvijek dijeli iz jednog tanjira, a jede se rukama, bez ikakvog pribora.

Tipični austrijski specijaliteti se pak razlikuju od pokrajine do pokrajine. Burgenland je, recimo, poznat po jelima od voća, povrća i živine poput deserta s jagodama ili guščje džigerice s lukom.

U Donjoj Austriji najpopularnije su barene knedle u sosu od hrena i prezli i nezaobilazne štrudle od jabuka. Veliku slavu austrijskoj kuhinji donijela je čuvena bečka šnicla, kojoj u svijetu nema premca. Obilna je, od mekog telećeg mesa, a servira se uz punu posudu sezonske salate, bez hljeba. Ništa manje nije slavna ni saher torta, koja se služila u restoranu istoimenog hotela.

Uz komad ove poslastice obavezna je čaša vina ili sekta pomiješanog sa sokom od kajsija. Inače, tipičan austrijski obrok počinje predjelom, nakon koga na red dolazi supa, pa tek onda ide glavno jelo s nekoliko priloga. Na kraju se služi kolač ili torta. Austrijanci uživaju u ispijanju kafe gotovo koliko i u hrani. Najomiljenija im je moka, u koju dodaju mlijeko, šlag, šećer, čokoladu i razne vrste alkohola.

Ako imate problema s koncentracijom i pamćenjem navalite na kajsije, jer je ovo voće puno vitamina i minerala koji poboljšavaju mentalne funkcije.

Iskoristite sezonu kajsija, osnažite i osvježite organizam. Bogatstvo vitamina i minerala, a mala kalorijska vrijednost ovog voća preporučuje ga i za dijetalne jelovnike. Kajsije su dobar izvor vitamina C, sadrže jako puno karotina, odnosno provitamina A, od čega i potiče njihova boja. Bogate su vitaminima B grupe, folnom kiselinom i vitaminom E. Od minerala u najvećoj koncentaciji ima kalijuma - 259 mg na 100 g, a nešto manje ima i kalcijuma, fosfora, magnezijuma, željeza, cinka i bakra.

LJEKOVITOST: Pošto sadrže dosta fosfora (114 mg u 100 g i magnezijuma, 50 mg u 100 g), poboljšavaju pamćenje i povećavaju radnu sposobnost, a pokazuju i povoljno dejstvo na krvne sudove mozga. Djelovanje folne kiseline, kao i bogatstvo bakra u kajsiji, čine je idealnim voćem za osobe koje pate od anemije. Vlakna iz kajsije regulišu rad crijeva i krvni pritisak.

Ulje kajsije se od davnina koristi protiv čireva, a upotrebljava se i u kozmetičkoj industriji.