Velika je zainteresiranost za soju ne samo zbog toga što ona može biti zamjena za meso, već i zbog toga što je bogat izvor zaštitnih tvari i biljnih vlakana koja nedostaju u prehrani suvremenog čovjeka. Glavna karakteristika sojinog zrna i ono što soju izdvaja od ostalih mahunarki je visok sadržaj proteina. Sojino zrno sadrži sedam aminokiselina bez kojih organizam ne bi mogao opstati. Sojine bjelančevine su potpuno jednake bjelančevinama životinjskog porijekla. Što se masnoća tiče, soja daleko nadmašuje masnoće životinjskog porijekla. Od ugljikohidrata sadrži polisaharid dekstrin koji ima veliku ulogu u prehrani dijabetičara jer ne dozvoljava naglo povećanje sadržaja glukoze u krvi. Soja ne sadrži holesterol i gotovo nijednu od zasićenih masnih kiselina. Ona je odličan izvor lecitina i vitamine E. Soja je bogata i magnezijem, koji igra važnu ulogu u funkcioniranju kostiju, srca i arterija. Simptomi koji se javljaju u menopauzi uzrokovani su niskom razinom estrogena. Estrogen igra važnu ulogu u kontroli temeprature tijela. Izoflavoni soje djeluju poput estrogena i na taj način kontroliraju ove simptome. Soja smanjuje rizik od srčanih i kancerogenih bolesti. Zdrava prehrana znači skromnost i uravnoteženost. Stoga nemojte soju jesti u neograničenim količinama, jer možete načiniti više štete nego koristi. Nefermentirana soja sadrži fitonsku kiselinu, pa prekomjerna konzumacija soje može smanjiti sposobnost organizma za apsorbiranje minerala. Konzumacija 2-3 puta tjedno skromne količine soje dobrog kvaliteta, organskog porijekla, ne može uzrokovati nikakve probleme, štoviše može imati samo koristi.

Objavljena je studija u kojoj se govori kako se pušači većinom mnogo lošije hrane od nepušača. Pušači konzumiraju većinom više masnoća, hranu bogatu kolesterolom i alkohol, a manje konzumiraju vitamine, vlakna i antioksidanse. Dim samo jedne popušene cigarete proizvede milijun milijardi molekula koje oštećuju stanice, pa na taj način nastaju mnoge ozbiljne bolesti. Dokazano je kako neke namirnice mogu izazvati jaku i iznenadnu glavobolju jer sadrže tvari koje šire krvne žile i tako prouzrokuju bol. Za prevenciju glavobolje jako je bitna pravilna prehrana. Preporučuje se uporaba ljute paprike, jer sadrži kapsacin, supstancu koja regulira cirkulaciju krvi i smanjuje produkciju supstanci koje uzrokuju bol. Preporučuju se i namirnice koje sadrže magnezij, mliječni proizvodi, kruh, riba i med. Osobe koje dobivaju napade glavobolje trebaju izbjegavati alkohol, kafu, čokoladu, mesne prerađevine, konzerviranu hranu, masne sireve i pretjeranu upotrebu soli.

Ako tražite zdravu i ukusnu hranu koja izaziva zadovoljstvo, nutricionisti velikodušno preporučuju dinje. Dinje su izrazito hranjive i niskokalorične. Kantalupa (vrsta manje okrugle dinje) osvježava i ima najveću količinu beta-karotena koji je antioksidant i pomaže u sprječavanju rizika od nastanka nekih vrsta raka. Dinja sadrži i dosta kalija, kao i vitamina A i C. Ako ste na dijeti, dinja je odlično rješenje. Možete je jesti koliko želite, bez razmišljanja o broju kalorija. Tajna dinje je u velikoj količini vode. Ona vam neće samo ugasiti žeđ, već vas može i zaštititi od sunčevih opeklina. Sok od dinje će vam pomoći da se zaštitite od štetnog zračenja sunca. Dinje su bogate antioksidantima koji organizmu pomažu u zaštiti od štetnih radikala koji oštećuju stanice kože. Osim ploda, koji je dobar i za uklanjanje viška vode iz organizma, mogu se jesti i suhe košpice dinje, koje se osobito preporučuju ljudima koji boluju ud bolesti bubrega. Dinja sadrži veliki postotak vode, oko 90%, a vrlo malo šećera, oko 10%. Također, sadrži dosta minerala i vitamina. Dinja ima 29 kalorija na 100 grama, što je ubraja u niskokalorično voće. Sadrži mnogo kalija, zbog znatnog sadržaja vitamina A, a budući da sadrži i vitamin C, kalcij, magnezij, fosfor i biotin, dinju treba konzumirati u velikim količinama. Kalij pomaže organizmu u oslobađanju viška natrija i tako smanjuje povišen krvni pritisak.

Crna riža u Kini ima status gotovo svete hrane, dok ju je Zapad na neki način previdio. Šteta, jer  naučnici tvrde da bi ta namirnica mogla biti novi član grupe koja nosi naziv superhrana. Crna riža ima malo šećera, a prepuna je vlakana i biljnih materija koje su dobre za srčane bolesti i razne vrste raka. Tim stručnjaka sa LSU-a (Louisiana State University) analizirao je uzorke mekinja crne riže uzgojene na jugu SAD-a i pronašao ogromne količine u vodi topivih antioksidanata antocijanina. Oni su zaslužni za pigmentaciju raznog voća i povrća poput borovnica i crvenih paprika. Dakle, oni crnu rižu čine crnom, da se tako izrazimo. Ovi antioksidanti čiste štetne molekule iz tijela, štite arterije i sprječavaju oštećenja DNK koja vode do pojave raka. Dr. Zhimin Xu, inače stručnjak za hranu, kaže da u samo jednoj kašičici crne riže ima više antocijanina nego u kašičici borovnica, ali s manje šećera i više vlakana i vitamina E. Logika je jasna, poznato je da su borovnice jako zdrave i ujedno vrlo popularne za jelo pa onda nema razloga da isto ne bude i s crnom rižom. Inače, prije nekoliko stoljeća ova je namirnica nosila nadimak „zabranjena riža" jer su je smeli jesti samo pripadnici plemstva. Danas joj je najveća uporaba kod ukrašavanja azijskih jela, sushija i raznih deserta. Prilikom obrade riže mlinari skidaju vanjski sloj zrna kako bi dobili smeđu ili rafiniranu bijelu rižu koji konzumiramo i mi pored ostatka zapadnoga svijeta. Navodno je smeđa riža bolja od bijele, jer sadrži više vitamina E i antioksidanata. Ali dr. Xu uvjerava da je riža crnoga i ljubičastoga pigmenta najbolja. Pored svega navedenog crna riža bi se mogla iskoristiti i u vidu zdravih prirodnih boja. Veliki je broj istraživanja koja su pokazala da su vještačke boje povezane s nastankom raka i problemima u ponašanju djece. Detalji istraživanja predstavljeni su na 240. Nacionalnom skupu Američkog kemijskog društva u Bostonu. Ipak, to ne znači da će samo jedna namirnica činiti čuda. Uravnotežena prehrana je ključ. A ubacivanje kojeg zrna crne riže u nju može vam samo koristiti.

Šećer je loš, samo u onoj mjeri u kojoj mu mi to dozvolimo. Potrebna nam je istina o šećeru. Šećer u našem tijelu, glukoza, predstavlja osnovno gorivo za naše tijelo i mozak. Većina problema koji ljudi imaju sa šećerom su na psihološkoj razini. Problem je što šećer ima dobar okus. Zaslađena hrana nas tjera da se prejedemo, a to ugrožava energetsku ravnotežu u našem tijelu. Šećer ne uzrokuje, ali previše šećera uzrokuje dijabetes. Dijabetes je bolest zbog koje vaše tijelo ne može ukloniti glukozu iz krvi. A ako glukoza ostane neobrađena u tijelu, ona izaziva oštećenja tkiva. Ljudi s dijabetesom tipa 1 su rođeni s ovom bolešću i šećer nije izazvao njihovu bolest. Ali djeca koja su pretila i odrasli s prekomjernom težinom mogu kod sebe izazvati metabolički sindrom koji vremenom može uzrokovati dijabetes tipa 2. Previše fruktoze podiže razinu masnoće u krvi. Istraživanja provedena još prije nekoliko desetljeća pokazala su da razina masnoće u krvi može porasti ako unosite puno fruktoze, šećera koji se nalazi u voću i koji se dodaje u mnoge industrijske prehrambene proizvode. Male količine fruktoze u voću ne bi vas trebale previše brinuti. Drugačije je s onom skrivenom fruktozom u mnogim proizvodima, pa čak i u onim koji tvrde da su “zdravi”, jer im nije dodan običan bijeli šećer, što se ističe kao njihova prednost (riječ je o marketinškom triku, jer je fruktoza jednako nezdrava kao i bijeli šećer, samo što se o njoj manje priča). Previše šećera izaziva stres. Kada žele dijagnosticirati dijabetes liječnici koriste oralni test tolerancije na glukozu (OGTT), koji podrazumijeva da pojedete 75 grama šećera, kako bi se vidjelo na koji način vaš organizam reagira na šok. To je test otpornosti na stres. To nam govori da je unos velikih količina šećera nešto što svakako izaziva veliki šok u organizmu, koji treba izbjegavati. Pola litre gaziranog pića često ima u sebi više od 75 grama šećera. Skoro polovica tog šećera je fruktoza, pa samim tim šok za organizam postaje još veći. Uzimajući u obzir koliko se danas piju gazirana pića, reklo bi se da naša tijela neprestano izlažemo šoku i stresu uzrokovanom velikom količinom šećera.

Svaka četvrta dama o hrani razmišlja svakih 30 minuta, a samo deset odsto njih isto toliko često pomisli i na seks. Žene su opterećene težinom.

Naučnici su istraživanjem utvrdili i da one često ne jedu ono što žele, nego nešto što neće uticati na njihovu težinu. Takođe, više od 60 odsto pripadnica nježnijeg spola se ne osjeća prijatno kada treba da jede u društvu partnera, a gotovo polovina se stidi da prošeta gola pred svojim izabranikom. Britansko istraživanje je pokazalo i da 40 odsto žena priznaje da ima osjećaj da je stalno na dijeti i neprestano razmišlja o svojoj težini, 15 odsto je priznalo da tajno jede nezdravu hranu, a 40 odsto žena luduje za čokoladom i jede je barem četiri puta sedmično.

Možda niste znali da čaj od hibiskusa može da pomogne u snižavanju visokog krvnog pritiska. Do tog otkrića je došla američka nutricionistkinja Dijana Mekej, a prezentovala ga je na sastanku Američkog udruženja za srce.

Mekejova je testirala 65 dobrovoljaca, od kojih je pola grupe slučajno izabranih ispitanika tokom šest sedmica pilo po tri šolje čaja od hibiskusa dnevno, dok su drugi pili placebo napitak koji je imao vještačku aromu i boju hibiskusa. Svi su se inače hranili kao i do tada i nisu mijenjali stil svojih aktivnosti. Rezultati su pokazali da je onima koji su pili čaj od hibiskusa sistolni (gornji) pritisak opao za 7,2 mm živinog stuba. Rezultati takođe pokazuju da su oni koji su imali najviši sistolni pritisak (129 i više) najbolje reagovali na čaj od hibiskusa jer je njihov sistolni pritisak opao u prosjeku za 13,2 mm živinog stuba, a dijastolni (donji) pritisak im je opao za 8,7 mm. Ovo istraživanje sugeriše da bi uključivanje čaja od hibiskusa u redovnu ishranu moglo pomoći u regulaciji krvnog pritiska.

Energetski napici su sve više popularni zbog činjenice da razbude, rasbistre um, pojačaju koncentraciju i "drže" budnim.

Mnogi mladi, iz neznanja, konzumiraju ove napitke da bi se otrijeznili. Posebno zabrinjava činjenica da mnogi miješaju energetska pića sa alkoholom, što izaziva opasne posljedice po organizam, ubrzava normalan rad srca i stvara težak mamurluk zbog količine šećera koji energetska pića imaju. Varka je i da kofein smanjuje efekte alkohola.

Posebno zabrinjava sastav energetskih pića. Pogledajte čega sve ima u jednoj limenci.

KOFEIN - je stimulans koji djeluje na nervni sistem čovjeka i smanjuje signale umora koji stižu do mozga. Kod kofeina postoji rizik od pojave zavisnosti i tolerancije, a u dva decilitra energetskog pića nalazi se oko 80 miligrama kofeina, što je dva puta više nego u Coca-Coli.

ŠEĆER - je glavni sastojak svih energetskih pića i izvor energije za sve ćelije u tijelu. Preporučena količina šećera u energetskim pićima je od 25 do 30 grama u dva decilitra, a preporučena količina unosa šećera je oko 40 grama na dan. To znači da već dvije limenke premašuju preporučenu dnevnu količinu.

TAURIN - je amino kiselina koja se prirodno nalazi u ljudskom organizmu, a ima je u ribi, piletini i drugim namirnicama. On nastaje tokom vježbanja, da bi se spriječio oksidativni stres organizma.

BILJE - u većini energetskih pića nalaze se biljke koje u sebi sadrže kofein - guarana, oraščić kole i listovi biljke mate, međutim količina koja se u njima nalazi nije dovoljna, pa proizvođači dodaju vještački kofein da pojačava efekat.

Savjet: ako ih uzimate tek s vremena na vrijeme, zaista mogu da utiču na budnost organizma, ali nemojte praktikovati da njihovo konzumiranje postane navika, jer su energetska pića psihoaktivne supstance koje izazivaju zavisnost, ubrzavaju rad srca i povećajavu krvni pritisak.

Žvake vam mogu pomoći da imate svjež dah, da se izborite sa nikotinskom zavisnošću, možete poboljšati pamćenje, pa čak i osloboditi se suvišnih kilograma.

Brojna istraživanja pokazala su da žvakaća guma "kroti" nalete gladi i na taj način reguliše tjelesnu težinu. Žvakanje nekoliko žvaka tokom dana, svakako, nije dovoljno da se suvišni kilogrami sami od sebe istope - ako se ne pridržavate zdravog načina ishrane i izbjegavate fizičke aktivnosti nećete radikalno izgubiti kilograme.

Istraživači preporučuju kao najbolje žvake bez šećera - jedna žvaka sadrži manje od 5 kalorija, u poređenju sa 10 kalorija, koliko ima žvaka sa šećerom. Takođe, osobe koje žvaću žvake unose čak 68 kalorija manje za vrijeme ručka, a da se pri tom te kalorije ne vraćaju, čak i ukoliko do kraja dana pojedu još puno hrane. Žvake su takođe pomogle ispitanicima da se odupru naletima gladi, kao i da izbjegnu privlačnu jako kaloričnu hranu, a osobe koje su žvakale žvake uspjele su da sagore čak 5 odsto više kalorija.

Loše strane - iako žvaka može da pomogne prilikom smanjenja kalorija i izbjegavanja kaloričnih grickalica, ne treba pretjerivati. Naime, većina žvaka bez šećera u sebi sadrži zaslađivač - sorbitol. Ova supstanca je u stvari šećerni alkohol koji tanko crijevo jako teško apsorbuje i ima laksativno dejstvo.

Mnogi ljudi misle da su svježi sokovi dobri u svim količinama i bezopasni. Međutim, to nije tako. Isti sok može pomoći jednoj osobi, a naštetiti drugoj. Ne biste trebali precjenjivati ljekovitu moć sokova. Prije svega, to su namirnice. Njihov utjecaj nije ljekovit. Ne možete liječiti bolest terapijom sokom, možete samo pomoći vašem organizmu. Svježi sokovi su loš izbor kod nekih bolesti. Dakle, ako imate peptički ulkus, gastritis ili pankreatitis ne smijete piti sok od limuna, naranče, jabuke, ribizla ili brusnice. Oni sadrže mnoge organske spojeve, koji povećavaju kiselost želuca, što može izazvati žgaravicu i bol. Konzumaciju soka od grožđa treba ograničiti ako imate dijabetes. Ona sadrži previše glukoze i kalorija. Također, nije poželjno piti previše soka od grožđa, ako imate sindrom iritabilnog kolona. Zapamtite, mnogi svježi sokovi imaju laksativna svojstva. Dakle, ako patite od ovakvog problema, trebali biste ih razrijediti s vodom i piti malo po malo. Kako bi dobili potrebne vitamine, ne morate piti litre soka na dan. Takvi eksperimenti mogu samo oštetiti organizam. Razumna količina je od nekoliko žlica do 3 čaše dnevno, ovisno o vrsti soka. Postoji mišljenje da sok ne može biti pripremljen uz pomoć električnih sokovnika, jer se vitamini uništavaju u kontaktu s metalom. To je djelomično točno. Ako pripremite sok koristeći bakinu metodu, uz pomoć ribeža i gaze, gubitak vitamina je još uvijek neizbježan. Svježi sokovi od voća i povrća se nadopunjuju na odličan način. Voćni sokovi su bogatiji šećerima i vitaminima, a sokovi od povrća mineralnim solima. Bolje je piti sokove 30 do 40 minuta prije obroka ili tijekom pauze između obroka. Ako pijete sokove od slatkog voća poslije ručka, može povećati fermentaciju u crijevima i trbuhu, te izazvati nadutost. Morate piti svježe sokove odmah nakon što ih pripremiti. Čak i kratkoročno držanje u frižideru smanjuje ljekovite vrijednost soka, iako njegov okus može ostati isti.