Biće vam od velike koristi ako se naviknete da svakog jutra popijete na prazan želudac jednu čašu jogurta, ali ne hladnog. 

Jogurt sadrži blagotvorne prirodne fermente. Oni će eliminisatl svaki osjećaj nadutosti i na taj način pripremiti organizam za jedan aktivan dan. Biće još bolje ako u jogurt dodate jednu do dvije kašičice meda.

Pizza je tanko pečeno tijesto, sa koricom sličnoj hljebu, pripremljeno sa pasiranim ili zdrobljenim paradajzom, sirom, gljivama, šunkom, itd.

Pizza je navodno porijeklom iz Italije iz pokrajine Campagna u blizini Napulja, premda postoji i vjerovanje da je Kineskog ili daleko istočnog porijekla i da je sa Markom Polom stigla u Italiju te da su je talijani prisvojili kao i tjesteninu. Povijesne knjige kažu da su još stari Etruščani pekli jedno tijesto pokraj kamenja u vatri, te na njega poslije slagali različite priloge (sve osim paradajza jer je on u Europi do sredine 16 vijeka bio nepoznat). Iz tog jela se razvilo nekoliko vijekova kasnije jelo koje danas znamo  pod imenom Focaccia (debelo tijesto premazano maslinovim uljem zapečeno u krušnoj peći). Vijekovima kasnije stari Grci odlaze korak dalje i pripremaju tanko tijesto slično etruščanima, samo sa razlikom da ga već prije pečenja posipaju sa prilozima. Na kraju su stari rimljani jednostavno od Grka preuzeli već gotovu pra-pra pizzu.

Osnova za dobijanje kvalitetnog voćnog sirćeta je kvalitetna sirovina. Koristi se voćna komina, trop (ostatak od prešanja voća), pa takvo sirće nosi tipične mirisne i okusne karakteristike voća od kojeg se dobija.

Način proizvodnje takvog tipa sirćeta jeste prirodna fermentacija. Voćno sirće treba sadržavati najmanje 4% octene kiseline i najmanje 12 g/L ekstrakta bez šećera. Takvo je sirće kvalitetnije s obzirom na obični alkoholni destilat zbog razlike u mineralnim sastojcima. Sirće ubrajamo u začine, a voćno sirće zdravije je od običnog alkoholnog zbog toga što je blaži, tj. manje kiseo i zbog svog mineralnog sastava (kalcij, fosfor, željezo, kalij, magnezij, bakar, natrij).

Supe djelimo na: bistre, krem, povrtne i mesne. U principu je supa tekučina dobijena kuhanjem u vodi različitog povrća sa ili bez dodatka mesa uz dodatak različitih začina i tjestenine.

Bistre supe su one koje se dobiju kuhanjem povrća, te dodatnim cijeđenjem.

Krem supe su one koje se dobiju kuhanjem povrća, te piriranjem (miksanjem) tog istog povrća, te njegovim naknadnim ukuhavanjem u tu supu.

Povrtnim supama nazivamo one koje su dobijene isključivo kuhanjem od povrća, a mogu biti i bistre i krem.

Mesne supe su one od kuhanog mesa, sa povrćem ili bez njega, također mogu biti bistre ili krem.

Variva su supe koje se dobijaju dužim kuhanjem, mogli bi skoro reći rijetki umaci, te dodatkom mesa, suhog mesa, kobasica itd. Glavna razlika između supa i variva je da se u varivo stavlja zaprška ili se na drugi način (sa gustinom, škrobnim brašnom) zgušnjava. Variva su često rađena na dinstanom luku, jer on daje odličnu podlogu za umak kojeg razvodnjujemo i iz njega kuhamo varivo (npr. grah varivo).

Dresing ili preliv, je smjesa različitih začina, koji su umiješani u neku tekućinu bilo to ulje, sirće, majoneza, vrhnje, jogurt. Mašta je jedina granica u odabiru namirnica.

Za dresing je bitno da se iskoristi što prije, jer razni začini mogu nakon dužeg vremena razviti neželjene arome. Dodajete li krutone (pržene kockice hljeba) u dresing, dodajte ih kratko prije serviranja, jer kad stoje pokupe tekućinu na sebe i nisu više hrskavi. Kod odabira začina držite se devize "manje je više". U dresinzima ne koristite previše začina odjednom, ne koristite sušene začine (jer se ne mogu rastopiti). Umjesto njih koristite začine u prahu ili još bolje svježe sastojke, jer smisao dresinga je da osvježi inače jednostavno jelo. Ne stavljajte dresing na još toplo jelo, jer bi mogao skroz promijeniti svoj, a i okus jela ili salate u koju ga stavljate.

Mirisne, ukusne, slane kokice zgodne su za večernje uživanje ispred televizije, kao i druženje s prijateljima. Odličan su i vrlo lagan međuobrok, a možete ih poslužiti uz sokiće, pivo, vino ili drugo piće po izboru. Iz Marba nam dolaze lijepe vijesti: odnedavno možete uživati u ukusnim kokicama, zapakovanim u razigranu ambalažu koje će vam ušedjeti vrijeme i istovremeno biti brzi dodatak energije

Dok u kinu bezbrižno grickate kokice vjerovatno vas većina ne zna da su to žitarice punog zrna koje smanjuju rizik od srčanog udara i raka, a samo 30 grama jednako je dobro kao dnevna porcija smeđe riže ili integralne tjestenine.

Clipsy kokice sadrže i tri puta više vlakana nego ista količina suncokretovog sjemena zbog čega se duže osjećate sito. Osim toga, reguliraju nivo šećera u krvi pa nećete imati potrebu za slatkim, snižavaju loš kolesterol LDL, a sadrže i dozu vitamina B. I

straživanje objavljeno na American Chemical Society sugerira da se prave zdravstvene koristi kokica kriju u 'iznenađujuće velikoj' količini antioksidanata polifenola koji uništavaju slobodne radikale - štetne hemikalije koje uzrokuju bolesti poput raka i srčanih problema.

Stoga, bezbrižno uživajte u novim Clipsy kokicama u neograničenim količinama. One će vam, bez sumnje, odvratiti pažnju sa grickanja nečeg znatno kaloričnijeg.

Blanširanje je postupak pri kojem namirnicu kratko uronite u kipuću vodu (10-30 sec), što deblja namirnica to duže. Odmah nakon toga namirnicu ohladite (najbolje u vodi sa ledom) da bi se zaustavio proces kuhanja.

Blanširanjem ste zaustavili hemijske procese u povrću. Ovakvo povrće i gljive čuvaju većinu vitamina i boju (posebno zelenu) i strukturu bilo da ga koristite odmah ili da ga smrzavate. Neko povrće, naprimjer paradajz, se nakon blanširanja da lako guliti.

Salamura ili rasol je jedna mješavina vode i soli (cca. 200g soli na 1l vode) koja služi za konzerviranje, ribe, mesa, sira. Salamura djeluje kao konzervans, jer po principu osmoze istovremeno izvlači vodu i povećava udio soli. U salamuru se prema vrsti proizvoda dodaju i šećer, salitra i začini (biber, klekove bobice, korijander, lovor, timijan). Salamura se prokuha sa svim dodacima i time se prekrije željena namirnica koja tako ostaje više dana potpuno pokrivena njome.

Osnova svakog tijesta, a poslije i produkta od njega su: tekućina (voda, mljeko, mineralna voda), kvasac (germa) i naravno brašno. Uz dodatak različitih sjemenki, ulja, šrota (skroz grubo mljevenih žitarica ili kukuruza) moguće je napraviti bezbroj kombinacija, jedino je mašta granica.

Najpoznatiji je bijeli hljeb, ali u današnjoj eri zdrave hrane sve češće se koriste tamnija tijesta od raženog brašna i ostalih žitarica. Proizvodnju hljeba i peciva možemo podijeliti u tri glavne faze: priprema tijesta, dizanje tijesta i samo pečenje. Možda nije na odmet ni spomenuti postupak hlađenja, jer hlađenje u pari daje žilaviji proizvod, dok sušenje na zraku daje hrskaviji proizvod. Mali trik kojim možete postići da su tamnije sorte duže svježe, je dodatak sirćeta u tijesto.

Košpice od marelice često bacamo ni neznajući da se od nje može dobiti vrlo ukusno ulje. Razbivši tvrdu košpicu, dolazimo do mekannog dijela, jezgre košpice koja bojom, okusom i izgledom pomalo podsjeća na badem, ali je gorča.

To je osnovni sastojak iz kojeg dobijamo ulje od košpice marelice. Jezgra košpice marelice se prvo suši, melje i vrućoj vodi uz dodatak soli izmiješa u kompaktnu masu. Ta masa se zatim preprži i na kraju se iz nje istisne ulje. Za litru ulja potrebno je oko 2,5 kg jezgri marelice. Ovo fino ulje okusa marcipana i Amaretta (liker od marelice) koristimo u hladnim jelima, za deserte, filove za palačinke, voćne salate, peciva i kreme. Ovo ulje nije podobno za prženje. Također nije pogrešno njegov jedinstveni okus kombinirati sa nećim pikantnim u jelima od riže i tjestenine.

Riža je porijeklom iz Kine, tačnije iz delte moćne rijeke Jang-ce. To je biljka koja se kao mladica sadi na terasama poplavljenim vodom. Tako raste u vodi sljedećih 3-9 mjeseci nakon cvjetanja, se ispušta voda sa terasa. Čim sazrije, riža se žanje i odvaja se zrno od klasja.

Daljnjim postupkom bruse se ljuske sa zrna dok ono ne postane žutocrveno, odnosno žuto zeleno i ovijeno samo sa srebrnom košuljicom. Tu rižu nazivamo, smeđa ili prirodna riža. Prirodna riža sadrži balansne tvari, ugljikohidrate, masti, proteine, minerale i vitamine. Da bi dobili rižu bijelog zrna, rižina zrna se poliraju, ali pri tome se košuljica koja je najbogatija bjelančevinama gubi. 

Danas postoji oko 8000 sorti riže.

Basmati riža: potječe iz Indije, vrlo je aromatična i kod pripreme božanstveno miriše. Ime je dobila po indijskoj riječi za miris, Basmati.

Mirisna riža: ova riža pri kuhanju miriše vrlo aromatično i sam miris tjera vodu u usta. Zrno mirisne riže nije toliko dugačko kao kod basmati riže, te je kuhano zrno malo ljepljivije. Proizvodi se u Kini i Tajlandu.

Ljepliva riža: je riža srednjeg zrna sa visokim postotkom škroba, te se zbog toga zrna pri kuhanju lijepe, što opet daje prednost pri jelu sa štapićima.

Mlječna riža: je porijeklom iz Italije i upotrebljava se najviše u slatkim jelima.

Mochi riža: je okruglog zrna, potječe iz Japana i koristi se kao fil. Nishiki riža: je riža okruglog zrna, potječe iz Japana i Koreje i koristi se kao prilog.

Ribe riža: je riža srednjeg zrna, potječe iz Španjolske i koristi se najviše za jela tipa Paella (španjolsko nacionalno jelo od riže, piletine i školjki).

Crvena riža: je riža srednjeg, nepoliranog zrna, potječe iz Indije. Crna riža: je kao i crvena riža, nepoliranog zrna, te ima crnu ovojnicu (košuljicu).

Sushi riža: je riža ovalnog zrna koje lako, ako se ne prikladno ne čuva postane pljesnivo.