Kelj sadrži više od 90% vode. Posebno je bogat sumporom, fosforom i klorom. Kelj je dragocjen čistač, ali može stvarati plin ako se tijelo nalazi u prekiseljenom stanju. Izvrstan je izvor vitamina, posebno vitamina C. Biljku bi trebalo jesti dok je mlada, jer kad ostari, vlakna ožilave.

Dijetetska vlakna, visoko zastupljena u kelju, su celuloza, hemiceluloza, polifruktani, galaktooligosaharidi, pekti i dr. Dijetetska vlakna imaju korisnu ulogu u probavi, održavaju normalnu razinu holesterola, šećera, reguliraju rad crijeva i održavaju crijevnu mikrofloru. Također povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2, usporavaju probavu, te daju osjećaj sitosti.

Smanjuju rizik od raka debelog crijeva i hemoroida jer ubrzavaju transport kroz debelo crijevo.

Kelj omotajte u kuhinjski papir, a zatim stavite u plastičnu vrećicu i čuvajte nekoliko dana u frižideru. Najbolje ga je iskoristiti u roku od dva dana jer dužim stajanjem gubi vlažnost i razvija gorku aromu.

Od vitamina u cvekli ima najviše vitamina C, pa karotina, zatim vitamina B1 i B2 i PP. Ovo povrće može da se pohvali i gotovo čitavim spektrom minerala koji su neophodni čovjeku za život i optimalno funkcionisanje: kalijum, natrijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, željezo, fluor, sumpor, jod, brom, litijum, rubidijum, cezijum i stroncijum.

Za razliku od ostalog povrća, sadrži i određenu količinu kobalta, što se preporučuje vegeterijancima, odnosno veganima koji ne jedu ni mlijeko, sir i jaja, a kobalt je neophodan u sintezi vitamina B12. Zbog celuloze i pektina koje sadrži u izobilju, pozitivno djeluje na rad crijeva i njihovu peristaltiku. Dovoljno je da pojedete 5 srednjih glavica cvekle da biste zadovoljili dnevne potrebe organizma za dragocjenim vlaknima (30g/dan).

Ima povrća bogatijeg željezom, ali često se cvekla preporučuje anemičnima. Razlog je visok sadržaj antocijanina koji joj daje crvenu boju, a on štiti eritrocite i čini krvne sudove elastičnijim. Ovim posrednim načinom utiče na srce, pa ono bolje pumpa krv. A adenin kojeg, takođe, ima u cvekli, omogućava održanje visoke koncentracije leukocita.

Ljudi koji pate od osteoporoze, kao i oni sa kamenom u bubregu bolje da budu oprezni i da ne pretjeruju sa cveklom.

Zeleni čaj bi mogao štititi od pojave gripe kod djece, objavljeno je u časopisu Journal of Nutrition.

Naime, skupina naučnika provela je istraživanje, temeljeno na principu upitnika, o povezanosti konzumacije zelenog čaja i incidencije gripe među školskom djecom, u dobi od 6 do 13 godina. Nakon provedenog istraživanja, rezultati su pokazali da dnevna konzumacija od 1-5 šoljica zelenog čaja, može djecu zaštititi od gripe. Ovi su rezultati samo jedan od brojnih pokazatelja korisnih učinaka ovog čarobnog stoljetnog napitka.

Dobro je poznato i naučno dokazano da su brusnice učinkovite u prevenciji infekcija mokraćnog sistema. Skupina naučnika istraživala je da li bi neki sastojak ekstrahiran iz tog voća i primijenjen u koncentriranom obliku, kao tableta, bio jednako učinkovit kao i pijenje soka od brusnice.

Ispitivani su proantocijanidini, skupina flavonoida pronađena u brusnicama, za koju se smatralo da su upravo oni odgovorni za protektivno djelovanje soka od brusnice. No, rezultati su pokazali da je sok puno učinkovitiji u preveniranju infekcija, odnosno u prevenciji stvaranja biofilma na površini sluznice urotrakta, nego sami proantocijanidini. Za infekcije mokraćnog sistema najodgovornija je virulentna E. coli bakterija koja se sa svojim fimbrijama (tvorevinama na površini ćelije) uhvati za ćelije sluznice mokraćnog sistema. Kad se dovoljan broj virulentnih bakterija naseli na sluznicu, one formiraju biofilm i uzrokuju infekciju. U ovom istraživanju, sok od brusnice je u potpunosti spriječio stvaranje biofilma, dok su izolirani proantocijanidini pokazali samo djelomičnu sposobnost redukcije stvaranja biofilma i to tek nakon značajne izloženosti velikom broju E. coli.

Ako spadate u onu skupinu ljudi koja tablete s lakoćom guta bez vode, vjerovatno to ponekad i učinite iz čiste lijenosti, unatoč strogoj uputi da se mora popiti s dosta vode. Ta uputa nije uopće suvišna, dovoljan je samo jedan slučaj da si zagorčate život, a možda si ga i oduzmete.

Neki su lijekovi izrazito korozivni. Ako zaglave u jednjaku, sadržaj tablete će izgristi tkivo i uzrokovati čir i rane, a posljedice mogu biti i fatalne. Ljudi ne shvaćaju koliko je važno uzimati lijekove s vodom. Do danas je ustanovljeno da više od stotinu lijekova može uzrokovati ezofagitis (upalu jednjaka), uključujući – vitamin C, nadomjeske željeza, aspirin i drugi nesteroidni protuupalni lijekovi poput ibuprofena te brojni antibiotici.

Ako nakon popijene tablete imate osjećaj da još nije ‘otišla’, popijte još jednu čašu vode i pričekajte 15 minuta prije nego legnete.

Sigurno ste katkad bili u iskušenju da zaobiđete slavinu i progutate zrno grožđa izravno s grozda, ali sjetili ste se da voće i povrće nije po prirodi čisto, da može biti prekriveno tragovima pesticida, a može nositi i bakterije s tla.

A onda je nedavno objavljeno da nema mjesta strahu, glasnogovornik američke agencije za standarde u prehrani rekao je: ‘Ako voće i povrće to i sadržava, potrošači mogu biti uvjereni da je riječ o razinama koje su znatno ispod opasnih za ljudsko zdravlje’. Ako ste vi zbunjeni, zbunjeni su bili i predstavnici FSA koji nisu znali odakle taj podatak i to baš u vrijeme kad je trebala početi kampanja za bolje pranje voća i povrća. Naime samo u ovoj godini već je dvaput izbila epidemija zaraze bakterijom E. coli. Uzročnik je došao s prase i krompira, a krivac za zarazu bila je zemlja.

Činjenica jest da tlo i voda u kojem raste voće i povrće može sadržavati štetne bakterije. Voće i povrće uprljaju se i u prevozu do skladišta i u supermarketu. Zato je nužno znati, piše dr. Luisa Dillner koja u britanskome Guardianu rješava zdravstvene dileme, kako voće i povrće čuvati i kako ga prati. Prvo, sve lakokvarljivo, poput gljiva i jagoda, treba čuvati u frižideru na temperaturi od 0 do 5 stepeni. Ruke treba barem dvadeset sekundi prati sapunom u toploj vodi i to prije i poslije pripremanja voća i povrća. Voće i povrće treba držati odvojeno od mesa i ne rezati ih istim priborom i na istoj kuhinjskoj dasci jer i tako možete prenijeti bakterije.

Također, treba odrezati sve oštećene dijelove voća i povrća jer i oni nose bakterije. Voće i povrće treba prati pod tekućom vodom, čak i ako ćete ga kasnije oguliti, kaže dr. Dilner, ali dodaje da se banana ipak ne treba bojati. Za čvrsto voće i povrće, krompir na primjer, upotrijebite četku, a zatim ga osušite papirnatim ubrusom da smanjite količinu bakterija. Čak i bobičasto voće koje ne izgleda prljavo treba prati. Veća je vjerojatnost da ćete Escherichiu coli dobiti od salata nego od korjenastog povrća koje se najčešće kuha. Za razliku od ruku, povrću je za pranje dovoljna voda: nije nužno upotrebljavati ni sapun ni posebna hemijska sredstva.

Da li jedete puno mesa, masti, kolača i tjestenine? Sasvim ste promašili zdravu ishranu. Ali, i žene koje paze na unos zdravih namirnica znaju da zaobiđu neke ključne. Pogledajte spisak onih koje trebate da imate na umu dok lutate između polica u prehrambenim radnjama:

Paradajz - pigment koji se nalazi u paradjzu, likopen, koristi svima, a ženama na specifični način. Studije su pokazale da likopen može da spriječi pojavu raka dojke. Uz to postoje brojni dokazi koji sugerišu da ovaj snažan antioksidant može da spriječi rizik od srčanih bolesti - što je vodeći uzrok smrti u većini razvijenih zemalja, a sve više i u onima koje to nisu, ali preuzimaju zapadnjački stil ishrane.

Sjemenke lana - svježe samljevene sjemenke lana (sameljite ih u mlinu za kafu) odličan su izvor omega-3 masnih kiselina koje se povezuju sa smanjenim rizikom od raka dojke i srčanih bolesti. Protivupalna svojstva koje sjemenke posjeduju sprečavaju pojavu artritisa, olakšavaju probavu i sprečavaju pojavu sindroma upaljenih crijeva, koji se češće javlja kod žena nego kod muškaraca.

Losos - ova riba nudi niz zdravstvenih prevencija za zdravlje žena. Losos je bogat željezom, a mnoge žene pate od anemije. Sadrži i veliku količinu omega-3 masnih kiselina koje poboljšavaju raspoloženje, pa čak i olakšavaju depresiju.

Brusnice - brojne studije su ukazale na snažnu vezu između konzumiranja brusnica i smanjenog rizika od raka dojke i srčanih bolesti. Međutim, posebno su popularne za prevenciju i liječenje infekcija urinarnog trakta, koje se osam puta češće javlju kod žena, nego kod muškaraca.

Smokve - su odlična hrana jer sadrže mnoge minerale i vitamine, a posebno se ističe željezo i kalcijum, koji kod žena često zna da manjka.

Mlijeko - je odličan izvor kalcijuma, koji je izuzetno koristan za zdravlje žena. Na ovaj način ćete spriječiti pojavu osteoporoze, a studija je pokazala da ishrana bogata kalcijumom i vitaminom D može olakšati, pa čak i spriječiti simptome PMS-a.

Orasi - svi orašasti plodovi su dobri za zdravlje, ali orasi su posebno korisni za žene. Jedna studija je pokazala da orasi, koji su inače bogati omega-3 kiselinama, antioksidantima i fitosterolima, mogu da smanje rizik od razvoja raka dojke, čuvati kosti i umanjiti bol kod artritisa i depresiju. Orasi sadrže i kalcijum, magnezijum, te folnu kiselinu.

Sladak, jeftin i prirodan, tako se reklamira fruktoza kao zdravi zaslađivač u hrani. Ali, istina je da je šećer, koji se prirodno nalazi u voću, povezan s modernim epidemijama poput raka, srčanih bolesti, visokim pritiskom, oštećenjem bubrega i demencijom, otkriva skup naučnih studija objavljenih u časopisu Američkog dijetetskog udruženja.

Najnoviji podaci o fruktozi otkrivaju da je ona povezana s karcinomom rektuma, a posebno su opasne velike količine voćnih sokova zaslađenih fruktozom. Najveći problem je, objašnjavaju naučnici, što se preradom voćnog šećera gube svi zdravi sastojci poput vlakana, vitamina C i antioksidansa. Voćni šećer također podstiče i gojaznost, posebno skupljanje masnoća u području struka čime se povećava rizik za srčani i moždani udar. Danas fruktoze nema samo u voćnim sokovima, već i u velikom broju namirnica - od keksa pa sve do sladoleda i smrznute hrane. Većina kupaca ne zna šta jedu i piju jer se fruktoza može navesti pod raznim imenima, upozoravaju stručnjaci.

Pretjerana količina fruktoze u tijelu se ponaša poput otrova i izaziva brojne zdravstvene komplikacije - ističe profesor Ričard Džonson sa Instituta Kolorado. Naučnici predlažu ograničen unos fruktoze u kupovnim namirnicama, ako već ne mogu u potpunosti da ga izbjegnu.

Ljudi koji redovno jedu jabuke imaju više od četiri puta veću mogućnost da oštete zubnu gleđ nego oni koji piju gazirana pića, pokazala je najnovija studija naučnika sa Univerziteta ''Kings koledž'' u Londonu.

Stručnjaci su u studiji naveli da zubnu gleđ oštećuje visok nivo kiseline koji sadrže jabuke, kao i način kako ih jedemo. Neke vrste jabuka kao što su Ajdared ili Fudži u sebi sadrže čak četiri kafene kašičice šećera kojim se podiže nivo kiseline u ustima. Gazirana pića najčešće su povezana sa oštećenjem zuba, ali ne nose mnogo veći rizik od jabuka, navodi se u studiji, koja je sprovedena na 1.000 ljudi starosne dobi od 18 do 30 godina. ''Trebalo bi jesti jabuke sa mlijekom ili komadom sira, jer sadrže kalcijum koji neutrališe kiselinu u ustima'', objasnila je nutricionista Glenis Džons.

"Ako popijete vodu nakon što ste pojeli jabuku, to, takođe, može pomoći u smanjenju štetnog učinka jabuke'', istakla je ona, dodavši da je i pranje zuba prije uzimanja kisele hrane, takođe, jedan od načina zaštite zuba, jer stvara barijeru između zuba i namirnice."

Naime, hemijska jedinjenja iz povrća osiguravaju pravilno funkcionisanje intraepitelijalnih limfocita odnosno imunoloških ćelija iz crijeva i kože.

Ti zaštitni limfociti nalaze se ispod barijere koju čine epitelne ćelije na koži, ali i u unutrašnjim organima i predstavljaju prvu liniju odbrane organizma. Naučnici su otkrili da broj limfocita zavisi od količine proteina na površinama ćelija koji se zovu aril hidrokarbon receptori (AhR), a koji mogu biti regulisani ishranom, prvenstveno na bazi povrća poput kelja, karfiola i brokula. Dokazano je da kod miševa, koji u ishrani nisu uzimali navedeno povrće dolazi do povećanja broja patogenih mikroorganizama na površini crijeva, odnosno smanjenja AhR aktivnosti. Zato je kod njih došlo do gubitka intraepitelnih limfocita u crijevima. Ova otkrića, iako su sprovedena na životinjama, upućuju na veću konzumaciju zelenog povrća i njegovih fitonutrijenata.