Dosadila vam je uobičajena zelena salata? Želite nešto više osim sirćeta, ulja i malo soli? Isprobajte ove savjete koji garantiraju još ukusniju i zdraviju zelenu salatu.

Salata je odličan prilog uz većinu jela, od roštilja do tjestenine. No, kako ne bi postala dosadna, evo nekoliko savjeta kako je poboljšati.

Nisu vam potrebni dressinzi, koji znaju biti teški i ne pašu uz sva jela. Dovoljan je mali trik i obična zelena salata može postati savršena zelena salata.

1. Izmiješajte nekoliko vrsta zelene salate (kristal, rukola, matovilac, radič, itd.). Crveni radič dat će ljepši izgled, ali i okus vašoj salati. Operite salatu i osušite, pa isjeckajte na manje komade.

2. Uobičajeno je "pravilo" začiniti salatu s uljem i sirćetom u omjeru 3:1. Umjesto sirćeta možete koristiti i limun. Pripremite začine tako da umiješate ulje u sirće(ili limun), a tome dodate i malo senfa te začinite sa soli i biberom.

3. Kako bi salati dali još malo okusa, premažite (utrljajte) posudu u kojoj ćete držati salatu jednim oguljenim režnjem bijelog luka. Ako ne volite bijeli luk zagrijte ulje u tavi, te dodajte lješnjake (ili orahe) i prepržite ih (2 do 3 minute). Iskoristite ulje, ali ohlađeno, kao začin za salatu (umjesto običnog ulja), a lješnjake jednostavno dodajte salati i UŽIVAJTE!

Malina je izvrstan izvor vitamina C. Osim što je bogata vitaminom C, malina sadrži i vitamine B kompleksa, vitamin E, te gotovo sve minerale (kalij, kalcij, magnezij, fosfor i željezo).

Maline štite od malignih bolesti, čiste organizam, jačaju imunitet, pomažu u snižavanju šećera u krvi, a budući da su odličan izvor dijetalnih vlakana, pomažu i u pravilnom funkcioniranju crijeva. Sirup i ocat od malina jačaju srce, štite od infektivnih bolesti i odlični su za sve bolesti kod kojih se javlja groznica. Prema nekim istraživanjima, antioksidativna aktivnost malina je za 50% veća od antioksidativne aktivnosti jagode, 10 puta veća od paradajza i 3 puta veća od kivija. Osim za zdravlje, malina je vrlo učinkovita i kad je riječ o ljepoti. Konzumirajte bar jedan obrok malina nekoliko dana za redom, i vaša koža i kosa postat će primjetno ljepše.

Smatra se da je porijeko ove delikatese Mediteran, iako su se samonikle raširile cijelom Evropom, a čak ih se može pronaći i u dalekom i hladnom Sibiru.

Osim što je ukusna, šparoga je nutritivno najuravnoteženija vrsta povrća. Sadrži dosta vitamina, A, B, C i E, zatim folnu kiselinu, fitonutrijente i vlakna. U samo jednom serviranju organizam će tako dobiti gotovo sve dnevne potrebe za vitaminima i mineralima. Zbog svojih hranjivih sastojaka, a niske kalorične vrijednosti, možemo reći da su pravi čuvari zdravlja. Osim toga izvrstan su diuretik. Ubrzavaju probavu i povoljno djeluju na rad gušterače, jetre i bubrega. Preporučuju se barem jednom sedmično. Bogat su izvor antioksidansa, te su idealna namirnica za zdravo srce. Šparoge se naročito preporučuju trudnicama zbog folne kiseline kojom obiluju, a samo pet vrhova šparoge sadrži 110 miligrama folne kiseline (preporučena dnevna doza je 600 miligrama za trudnicu). Ono što svakako treba naglasiti jest da je riječ o prirodnom afrodizijaku zbog toga što sadrži vitamin E, za koji se često zna reći da je vitamin plodnosti jer stimulira proizvodnju spolnih hormona.

 

Iz Francuske potiče veliki broj gastronomskih naziva i jela koja su popularna širom planete, kao i kulinarskih sprava poput mašine za mljevenje mesa.

U francuskim jelima rijetko kad ima masti, najčešće se koristi maslac i maslinovo ulje, a nikada nema zaprške. Jela su uvijek poseban doživljaj i zahvaljujući začinskim travama. Nijedan obrok ne može da se zamisli bez bageta i drugih vrsta peciva. Obrok se u toj zemlji sastoji od više jela, čak i do dvanaest, i ručak je omiljeni porodični ritual. Ipak, veća važnost pridaje se ukusu nego količini. Za predjelo se obično služe salate, poslije kojih slijede bistre supe ili krem čorbe.

Meso spremaju na bezbroj načina, uz dosta povrća i obavezan sos. U Francuskoj je pravilo da nema neuspješnog jela jer se svako može popraviti sosom. Francuzi veoma rado jedu i iznutrice pripremljene uz obilje začina. Poslije glavnog jela služe se sirevi, po kojima je ta zemlja poznata. Uz obrok se uvijek pije i pažljivo odabrano vino. Francuska je poznata i po pjenušavim vinima, konjaku i kolačima.

Tunis, ima dvije veće gastronomske regije – primorsku i kontinentalnu. U njihovoj kuhinji osjećaju se utjecaji antičkog doba, koje je na tlu Tunisa za sobom ostavilo jednu od najpoznatijih starih naseobina – Kartagu, utjecaj orijenta, te utjecaj prekomorske španjolske kuhinje i osvajača – Francuske. U Tunisu je prisutan kult hljeba, svako veće mjesto ima svoje krušne specijalitete, a topao kruh se može dobiti u svako doba dana. Primorsku kuhinju karakteriziraju riblja jela s puno povrća i jakih začina, a najčešće će vas ponuditi nekim od specijaliteta s tunom i sardelama, obično začinjenih šafranom, curryem, rajčicom. Od mesnih jela u ponudi su piletina, janjetina i govedina, ali kao dodatak čuvenom kuskusu ili riži, a ne kao samostalna mesna jela. Kontinentalni dio Tunisa je većim djelom u pustinji Sahari, a u jelima prevladavaju ljuti začini, često do mjere koju osnovnu namirnicu čine neprepoznatljivom. Za predjelo se obično poslužuju masline u ljutom Harisa umaku. Slijedi Tuniška salata. Autohtoni doručak ili toplo predjelo je Brik – palačinke punjene raznim slanim nadjevima, s dodatkom jaja, te ponovo zapečene u vrelom ulju. Kuskus je u Tunisu najraširenija žitarica i pripravlja ju se s mesom i povrćem. Često se kuskusu dodaju grožđice i koštunjavo voće, a bademi, kikiriki, grožđice, slanutak i šafran su ujedno i uobičajene dodaci riži.

Vlasac je tanka zelena biljka koja ima žarko-zelene, dugačke i tanke listove. Ova biljka potječe iz Danske ali se danas uzgaja u mnogim zemljama.Vlasac ima blagi ukus koji podsjeća na luk sa vrlo malo češnjaka. potrebljava se u francuskoj kuhinji , u kombinaciji sa drugim začinskim biljkama. Također se dodaje pikantnim jelima, salatama, prelivima za salatu te namazima. Upotrebljava se i kao dekoracija na jelima

Jabuke su učinkovitije od kofeina pri jutarnjem razbuđivanju. Do 3000. godine prije Nove ere u Egiptu je postojalo najmanje 6 vrsti piva. Konzumacija špinata u SAD-u skočila je 33% zahvaljujući popularnosti stripa Popaj 1931. godine. Kozje mlijeko koristi se češće od kravljeg. Sendvič je dobio ime prema Johnu Montaguu, 4. Grofu od Sandwicha (18.st), čovjeku koji je volio jesti dok je kartao. Gumu za žvakanje izmislio je zubar. Kina je najveći proizvođač bijelog luka na svijetu, s otprilike 77% ukupne svjetske proizvodnje. Kinezi godišnje iskoriste oko 45 milijardi štapića za jelo.

Zeleni čaj potiče iz Kine i Japana od prije nekolikohiljada godina. Prema legendi, otkrio ga je kineski car Shen Nung. Poput, bijelog i crnog čaja, zeleni je nastao od biljke Camellie sinensis, a razlikuje ih način pripreme i obrade lišća - zeleni se ubrzo nakon branja obrađuje pod vodenom parom (japanska tradicija) ili se, prema kineskoj tradiciji prži u tavi čime se sprečavaju oksidativne promjene u lišću.Zeleni čaj ima preko tri stotine poznatih spojeva, od kojih je najpoznatiji kofein kojeg sadrži 1-5 %. POred toga u zelenom čaju ima vitamina B grupe i askorbinsku kiselinu; eterično ulje, proteine, klorofil, organske kiseline, aminokiseline od kojih se izdvaja teanin.Nedavna istraživanja govore u prilog zelenom čaju zbog aminokiseline L – teanina, koja povećava sposobnost učenja, poboljšava koncentraciju, smiruje živce, snižava krvni pritisak, a također utječe na djelovanje prevelikih količina kofeina te tako smanjuje njegov negativni učinak, a za razliku od kafe pozitivni stimulativni učinak kofeina traje duže. Ipak, treba imati na umu da čaj sadrži dosta kofeina, pa ga ne treba piti više od dvije šolje dnevno

Brokule nisu na listi omiljenih jela kod djece, a ni odrasli nisu veliki ljubitelji, no ako se pravilno spremi, brokula je vrlo ukusno povrće. Osim toga, zdravstveno djelovanje brokule je ogromno. Naučnici tvrde da 100 g brokule dnevno smanjuje rizik od karcinogenih oboljenja.Budući da sadrži velike količine antioksidantnih vitamina A, C i E, brokula može usporiti oštećenje ćelija izazvano slobodnim radikalima, koje dovodi do starenja i pojave različitih bolesti. Ovo povrće sadrži i gotovo dvostruko više vitamina C nego naranča, pa jača obrambenu sposobnost organizma.Osobito je dobro uključiti brokulu u prehranu tokom trudnoće, jer sadrži dosta folne kiseline, vitamina iz grupa B.Brokula je također puna kalcija i magnezija neophodnih za jake kosti, zube, nokte i živce, te željeza koje je važno za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Stoga ćete jedući brokulu spriječiti malokrvnost. Dodajući brokulu obrocima, možete iskoristiti i njene prednosti za ljepotu. Ona sadrži beta-karoten (biljni oblik vitamina A) koji održava kožu zdravom i poboljšava ten.

Potreba da se jede za dvoje tijekom trudnoće je samo mit. Trudnice se ne bi smjele udebljati više od 10 kilograma jer suvišak masnog tkiva može prije odmoći nego pomoći zdravoj trudnoći.Trudnice treba upozoriti da je 'jedenje za dvoje' samo mit, upozoravaju britanski zdravstveni stručnjaci u svojim smjernicama. Prvih 6 mjeseci trudnoće ne trebaju drastično mijenjati prehranu prelazeći na sve kaloričnije namirnice. Pa čak i tijekom zadnja 3 mjeseca trebaju tek dodatnih 200 kalorija na dan - ekvivalent jednog manjeg sendviča. Ovaj savjet dolazi nakon što je uočen sve veći broj pretilih trudnica - čak svaka četvrta je pretila, a svaka treća ima suvišak kilograma. A debljina zapravo predstavlja rizični faktor za bebu iako treba naglasiti da tijekom trudnoće ne smiju ni naglo gubiti na kilaži. Umjesto toga suvišne kilograme trebale bi skinuti prije trudnoće i nakon poroda.