Naučnici su otkrili da sladoled od vanilije u veoma kratkom roku djeluje na dio mozga koji reagira na ugodne okuse. Samo jedna kašika sladoleda dovoljna je da pobudi osjećaj sreće i potakne asocijacije vezane uz ljeto, sunce, zabavu. U sladoledu treba znati uživati, uzimati ga polako i u manjim količinama, kako bi doživljaj okusa bio potpun, ali i da biste zaštitili grlo i želudac od temperaturnih šokova. Sladoled je namirnica velike nutritivne vrijednosti, relativno bogata energijom, sadrži oko 5% proteina, izvor je kalcija i fosfora. Većina službenih tablica svrstava ga u skupinu mliječnih proizvoda, ali u najnovijoj klasifikaciji pripada u zasebnu grupu. Sladoledi imaju i različitu kalorijsku vrijednost koja ovisi o udjelu masnoća. U njegovoj proizvodnji uglavnom se koristi obrano mlijeko u prahu. Voćni sladoledi imaju nižu energetsku vrijednost, ali su bogatiji vitaminima. Dijelimo ih na mliječne i kremaste sladolede, vodene i voćne deserte, te sladolede za dijabetičare. Kremasti sladoled nastaje dodavanjem šlaga u mliječni sladoled, a dodavanjem voća ili voćnog sirupa nastaje voćni sladoled. Energetska vrijednost sladoleda kreće se od 100 do 350 kcal/100 g.Osim što je glavna ljetna poslastica, sladoled predstavlja i međuobrok, i to mliječni.

Roštiljanje – ova popularna metoda laganog prženja mesa na otvorenom omiljena je širom svijeta, a najbolja je kada se sprema iznad pravog žara. Puno je stvari koje utječu na dobar okus hrane s roštilja, od pripreme mesa i povrća do tehnika pečenja, zbog toga vam donosimo savjete s kojima ćete svoje umijeće roštiljanja podići na sasvim viši nivo.

1. Pecite polako - za roštiljanje se često misli da je jednako kao i tzv. 'grilanje”, ali svaki zaljubljenik u hranu s roštilja znat će vam reći da su ove dvije metode nešto potpuno drugačije. Roštilja se obično iznad indirektnog izvora topline (žeravice) duže vrijeme, a grilanje obično iznad direktnog izvora topline (vatre) kraće vrijeme. Pravi roštilj je za obroke kada vam nije problem čekati neko vrijeme na jelo.

2. Koristite drva i/ili ugalj - ako se jela s roštilja spremaju na otvorenom, najbolja opcija su drvo i ugalj, za razliku od plinskih roštilja. Drvo će se pobrinuti za ravnomjernu toplinu i specifičan okus mesa, dok će ugalj pridonijeti dimljenom okusu koji pravi ljubitelji roštilja preferiraju.

3. Začini i umaci - postoje različite “teorije” oko toga bi li se meso trebalo začiniti suhim začinima ili saftnom marinadom prije pečenja ili za vrijeme pečenja. Odluka je na vama “Suhi začini” obično imaju blaži okus i treba ih obilno nanijeti, dok su “saftne manirande” paste sa začinima kao što su senf, bijeli luk, pasta od čilija ili bibera... Bez obzira za što se odlučite pobrinite se da ostavite začinima dovoljno vremena da prodru u meso, najmanje pola sata pa do preko noći, ovisno o debljini mesa. Ako se odlučite za začine tokom pečenja, polijevajte ih umakom koji ste pripremili (recimo, pivo, bijeli luk, ruzmarin, sol i biber) kako bi meso ostalo sočno.

Žene u drugom stanju, kao i one koje planiraju trudnoću, trebale bi u potpunosti izbjegavati tunu zbog opasne žive koje u njoj ima više nego se do sada mislilo. Živa je neurološki toksin, a izlaganje njoj može oštetiti razvoj djetetovih kognitivnih vještina ukoliko ju je majka, kroz hranu, jela u trudnoći. Živa u morsku hranu dospijeva preko vode, u koju elektrane i drugi industrijski pogoni, ispuštaju otpad. Tada živa ulazi u organizam riba, naročito onih većih koje su pri vrhu hranidbenog lanca poput tune. Američko udruženje za hranu i lijekove kao i Agencija za zaštitu okoliša upozorava žene u plodnoj dobi da ne jedu više od 340 grama lagane tune i 165 grama bijele tune na tjedan.

Iako je riba veliki izvor omega 3 masnih kiselina koje pomažu razvoju nervnog sistema te smanjuje rizik od moždanog i srčanog udara povećavajući razine dobrog holesterola u krvi, trudnice i žene koje planiraju trudnoću omega 3 kiseline trebaju unositi kao dodatak prehrani u obliku lijeka. Nijedna druga namirnica osim morske hrane i ribljeg ulja ne sadrži toliko te blagotvorne masne kiseline, no i u ribljem ulje lošije kvalitete moguća je peroksidacija masnih kiselina zbog dugog stajanja i nečistoće, pa bi njeno korištenje donijelo više štete nego koristi. Osim opasnosti za razvoj fetusa, stručnjaci smatraju kako i veće količine žive u organizmu mogu uzrokovati prijevremeni porod.

Kavijar je širom svijeta poznati delikates. On je sinonim za luksuzan zalogaj, jer hrana koja košta više od 3.000 dolara po kilogramu mora biti neodoljiva. Sama riječ kavijar je persijskog porijekla „khav-yar", što bi u bukvalnom prevodu značilo „kolač snage".

Kavijar je jedno od karakterističnih ruskih jela. Služi se kao predjelo ili za doručak kao namaz preko hljeba premazanog maslacem. Najbolji kavijar je onaj bisernocrne boje, koji se dobija od ikre jesetre, ribe kojom obiluje rijeka Volga. Crvenkasti kavijar dobija se od lososa, a treća kategorija su manje cijenjeni kavijari koji se dobijaju od ikre drugih riba. Iako je izvorno ruski, danas se kavijar proizvodi i u drugim državama, posebno u Americi. Ipak, za kavijar se i danas kaže da je samo jedan, ruski kavijar, a sve ostalo je riblja ikra.

Kavijar je mliječ mužjaka ribe, za razliku od ikre, koja predstavlja jaja ženki. Od antičkih vremena smatra se najukusnijim, najboljim i najhranljivijim dijelom ribe.Što su zrnca krupnija, ujednačenija, čvršća i svjetlija, to je kavijar traženiji, jer je onda i najukusniji. Trebalo bi da bude sjajan i bez ukusa na ribu, a zrnca ne bi smjela da budu sljepljena. Svojevremeno je bio uobičajeno posluženje koje se nudi uz piće, ali je, u međuvremenu, broj jesetri veoma opao, zbog pretjeranog lova i zagađenja vodotokova, pa je kavijar postao skup i servira se samo u visokom društvu. Vrhunski kavijar, zbog svojih svojstava, zahtijeva i najfinije posuđe. Poslužuje se u životinjskom rogu, drvenom, zlatnom ili bisernom kašikom. Čelik, pa čak ni srebro, ne dolaze u obzir jer mogu izmijeniti ukus i izgled kavijara. Rijetki zlatni kavijar Sterlet nekada je bio omiljena poslastica na dvorovima careva, ali je nažalost ta vrsta jesetre na rubu istrebljenja. Zbog ugroženosti jesetre, Sjedinjene Države zabranile su uvoz njene ikre. Vrsti jesetre koja daje najskuplji kavijar na svijetu treba 20 godina da dosegne zrelost. Što su starije, to su njihova jajašca vrednija, a to se ogleda u njihovoj boji, koja je, umjesto uobičajene crne, svjetloplava.

Ne bacajte automatski sve namirnice zato što vam već dugo stoje u kući. Vjerovali ili ne, ima hrane koja ima rok trajanja duži od decenije, čak i kada ih otvorite. Evo nekih:

MED - čak i ako je promijenio boju ili se kristalisao, med je upotrebljiv jer ga antibiotička svojstva čuvaju od kvarenja gotovo bez ograničenja. Svježinu možete da mu održavate ako ga držite na hladnom mjestu, a vratiće se u prvobitno stanje ako se podgrije u toploj vodi.

ALKOHOLNO SIRĆE - i alkoholno sirće može doživotno da služi za salate, čorbe, čišćenje. Samo ga čvrsto zatvorite i stavite flašu u hladan i taman ugao.

ŠEĆER - bijeli, smeđi ili u prahu - šećer ne može da se pokvari jer se na njemu ne mogu razviti bakterije. Izazov je sačuvati ga od stvrdnjavanja, a za to je recept čuvanje u hermetički zatvorenoj posudi. Ako se okamenio, “oživite” ga u mikrovalnoj.

RIŽA - kakva god bila riža je neuništiva čak i pošto je otvorite. Izuzetak je smeđa riža koju je dobro čuvati u frižideru u hermetički zatvorenoj posudi zato što sadrži više ulja.

GUSTIN - neograničeni rok trajanja važi i za skrobno brašno, sastojak koji često koristimo kada želimo da neko jelo postane gušće. Kako bi ostao savršen, gustin treba čuvati na hladnom i suhom mjestu i dobro ga zatvoriti poslije svake upotrebe.