Bebina prva čvrsta hrana bi trebala biti jednostavna i lako se probavljati, kao što je povrće, voće ili riža. Možete probati sljedeće: kuhani krompir ili mrkvu, pire od banana, avokada, kuhanih jabuka ili kruški, pire od riže (rižu pomiješati sa malo mlijeka), ili drobljeno voće ili povrće.

Nakon što beba prihvati povrće i voće, možete započeti s dodavanjem drugih namirnica, kao što su: pire od mesa, ribe i piletine, leća, punomasni mliječni proizvodi, kao što je jogurt . Većina beba može sažvakati mekanu hranu, kao što su banane, pire, pire od povrća ili svježi sir čak i ako nema zube. Ne brinite za bebu ako odmah ne počne jesti. Prirodno je za bebe da na početku obroka dodiruju hranu ili se pak igraju s hranom. To je sve dio procesa učenja. Plastični stolnjak, novine ili stari pokrivač ili peškir na podu olakšat će vam kasnije čišćenje. Može biti korisno imati nekoliko staklenki, konzervi ili paketića gotove hrane za bebu, ali nije ih preporučljivo koristiti sve vrijeme.

Evo nekoliko savjeta ako kupujete pripremljenu dječju hranu: provjerite datum upotrebe, provjerite zatvarač, pažljivo pročitajte upute za pripremu hrane, odaberite hranu bez šećera ili bez dodanog šećera.

Iako naljepnice na nekim vrstama hrane kažu da je pogodna za bebe od četiri mjeseca starosti, zdravstveni stručnjaci se slažu da je oko šest mjeseci najbolja dob za početak uvođenja čvrste hrane.

Vitamin B17 (Laetril) jedan je od najspornijih "vitamina". Proizvodi se od košpica marelice. Jedini je vitamin B kojeg nema u pivskom kvascu. Hemijski, to je smjesa dvije molekule šećera (jednog benzaldelida i jednog cijanida) zvana amigdalin. Poznat je kao nitrilosid kada se koristi u medicinskim dozama. Nedostatak ovog vitamina može dovesti do smanjivanja otpornosti organizma prema karcinomu. Istraživanja su pokazala da ima izvjesna svojstva koja utječu na kontrolu i spriječavanje stvaranja kancerogenih ćelija.

Najbolji prirodni izvori vitamina B17

Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj tapioki (kasava), sjemenkama jabuke, bademu, slatkom krompiru, salati, sjemenkama limuna, trešnje, šljive, kruške, breskve i nektarine. Gotovo sve košpice iz obitelji ruža (Rosaceae) imaju u sebi vitamin B17. Košpice i sjemenke voća sadrže i druge hranjive materije: određene proteine, nezasićene masne kiseline i različite minerale. Ipak, najbolji izvor vitamina B17 su košpice marelice i tropska tapioka (duguljasti korijen biljke kasave). Najbolje je zapravo jesti cijelu marelicu, a badem iz košpice prethodno dobro sažvakati.

Savremena istraživanja ukazuju na štetnost konzervansa, emulgatora, mineralnih ulja i drugih tvari koji su nerijetko sastojci većine komercijalnih kozmetičkih proizvoda, čak i onih najskupljih. Besprijekoran, porculanski ten za mnoge je, nažalost, nedosanjan san. Krivce možemo potražiti u genima, brzom tempu života, neredovnoj i nezdravoj ishrani, ali na sreću, tu je prirodna, ručnorađena kozmetika Dr.Pasha koja nam pomaže da održimo našu kožu zdravom i lijepom. Prirodni aromakozmetički sapuni Dr.Pasha Lavanda sadrže sve prirodne sastojke koji su potrebni vašoj koži. Posebno su bogati maslinovim uljem koje obiluje esencijalnim kiselinama, važnim za zdravlje stanica kože. Poznato je da manjak esencijalnih masnih kiselina može uzrokovati razne kožne probleme. Psorijaza, ekcemi, neurodermatitis, problemi s pigmentacijom, starosne promjene, opekline, rane, akne i alergijske reakcije koje se očituju na koži, samo su neke od pojava koje mogu biti povezane ili pojačane upravo zbog nedostatka esencijalnih masnih kiselina. Eterično ulje lavande, masline, palme ili kokosa u savršenoj su ravnoteži, te upravo ove kombinacije imaju i protuupalni učinak. Dr.Pasha sapuni će, bez sumnje, pogodovati svim tipovima kože – kako mješovitoj, masnoj i problematičnoj, tako i suhoj i zreloj koži.

Stres je sastavni dio modernog života i s tim smo već naučili živjeti. Svakodnevno 'bombardovanje' hormonima stresa zbog zahtjevnog posla ili sitnih problema s kojima se svi suočavamo nerijetko su glavni krivci za probleme s kožom. Da bismo lijepo i zdravo izgledali, moramo ublažiti posljedice stresa. Kao jedan od najboljih recepata za uklanjanje stresa nakupljenog tokom dana pokazala se opuštajuća večernja kupka sa sapunom od lavande. Mnogi koji su isprobali ovu rutinu smatraju da je korištenje Dr.Pasha sapuna dragocjenije za kožu od najskupljih losiona. Zbog esencijalnih masnih kiselina, koža lako ugrađuje molekule maslinovog ulja u svoju strukturu. Maslinovo ulje hrani i vlaži kožu, te čuva njenu prirodnu strukturu. Eterično ulje lavande djeluje izrazito njegujuće i pogoduje svim tipovima kože, jer se radi o tzv. ljekovitoj lavandi koja sadrži 4 do 10 % Z-b-ocimena i 1,5 do 6 % E-b-ocimena zahvaljujući kojim se koža vraća u ravnotežu. Nakon redovne upotrebe ovog sapuna koža postaje svilenkasta, glatka i zdrava. Sadržaj eteričnih ulja može pomoći u pravilnom funkcioniranju kožne barijere, kao i u normaliziranju transepidermalnog gubitka vode. Uočeno je da ulje lavande poboljšava i opće stanje kože, što se očituje većom elastičnošću, glatkoćom, smanjenju bora, manjim brojem upalnih procesa, te manjim razlikama u pigmentaciji. Djeluje blagotvorno, a takođe pospješuje zarastanje rana i opeklina. Osim toga, mali, kućni rituali nas tjeraju da odvojimo vrijeme za sebe što je izuzetno važno za psihofizičko zdravlje, ali i ravnotežu cjelokupnog organizma.

Tofu je prehrambeni proizvod dobiven zgrušavanjem proteina u sojinom mlijeku.Tehnika proizvodnje tofua jednim je dijelom slična proizvodnji sira, zbog čega tofu često nazivaju i sojinim sirom. Zgrušavanje se s obzirom na željenu vrstu i teksturu tofua odvija dodavanjem aditiva u sojino mlijeko pri čemu temperatura mlijeka bitno utječe na tvrdoću, ali i sam okus . Imamo mnogo vrsta tofua a možemo ih podijeliti u dvije osnovnevrste : svježi tofu, dobiven direktno iz sojinog mlijeka, te prerađeni tofu, dobiven obradom svježeg tofua, kao i razne namaze kojima je osnova tofu. U kuhinjio se može tretirati kao sir, sa umacima od soje, kao namaz, u pizzi, i drugim jelima

Kuba je jedna od najzanimljivijih zemalja na svijetu, a samim tim i njena gastronomija je šarolika i intersantna. Kubanska kuhinja mješavina je jednostvane južnoafričke, španjolske i kreolske kuhinje. Hljeb gotovo da i ne jedu ali zato jedu se jaja na razne načine, i mnogo riže. Rropsko voće kao što su banana i papaja su neizostavni - poslužuju se i kao predjelo i uz glavno jelo i kao osnova deserta. Pečeno meso, najčešće s grila uglavnim se se prethodno marinira u soku od naranče, a uz sve se poslužuje snažan umak odbijelog luka. Uz gotovo svako jelo serviraju rižu s crnim grahom – jelo koje u originalu nazivaju Moros y Cristianos (simbol rata između crnih Moros-a i bijelih španjolaca), a sastoji se od pomiješane kuhane riže i crnog kubanskog graha. Mesna jela često su pripravljena „na kreolski način“ a pravi kubanski specijalitet su pečene banane

Porijeklom je iz Napulja u Italiji kao i iz pokrajini Kampaniji gdje je rađena isključivo iz mlijeka bivola.J edina mocarela zaštićenog porijekla, od 1996 godine, je tzv. Mozzarella di Bufala Campana i dolazi baš iz tih krajeva.Mozzarella je vrsta talijanskog sviježeg sira proizvedenog od mlijeka krave ili još kvalitetnija od mljeka bivola tzv. FILATA (od tal. riječi filare, šta znači razvlačiti) postupkom.Sam postupak proizvodnje je je složen. Mliječni bruh se ostavi stajati jedno vrijeme u sirutki, pa se potom vadi iz sirutke i prelijeva se sa vrućom vodom. Masa se mješa, gnječi i razvlači dok se ne dobije mekana, glatka masa nalik tijestu.Smjesa se zatim formira u kugle, pletenice ili formu nalik kruški te se stavlja u hladnu vodu da bi se ohladila. Mozzarella se prodaje sviježa (obično u vrećicama sa malo sirutke), a može se i sušiti ili dimiti.Mozzarella je gladak sir bez kore, iz kravljeg mljeka je bijele boje, blago kiselkastog okusa. Za razliku od nje mozarrella od mlijeka bivola je mekša i punijeg okusa.Mozarrella se koristi na pizzama, u umacima za tijesteninu, salatama i kao prilog drugim jelima.

Rukola je mediteranska samonikla biljka zelenih listova i pomalo oporog ukusa, iz porodice brokolija, kupusa, kelerabe, kelja... Sastoji se uglavnom od vode, bogata je ugljikohidratima i bijelančevinama, kalcijumom, magnezijumom, gvožđem, kalijumom, fosforom i vitaminima A, K, C i B kompleksa. Sadrži aktivne sastojke koji imaju antikancerogena svojstva, pozitivno utiču na zdravlje, smanjuju rizik od mnogih bolesti. U svježem stanju najčešće se konzumira kao salata. Daje specifičan ukus supama i čorbama, rižotu, pastama i prelivima na bazi paradajza. Koristi se kao dodatak pinjolama, picama i specijalitetima od divljači, plodova mora i sa roštilja.

Hamburger se smatra tipičnom američkom hranom, ni činjenice ukazuju da to u potpunosti nije tačno. Pročitajte nekoliko činjenica o ovom najpoznatijem sendviču koje sigurno niste znali Mongoli su prvi jeli hamburger - Džingis Kanu i njegovim hordama treba zahvaliti za najjednostavniji oblik hamburgera. Vojnici bi na pohodima držali komade janjetine ili teletine pod sedlima kako bi se meso smelšalo. Kada bi stali da se ulogore, izvadili bi ga i ispekli na vatri. U Rusiji je to postal tartar biftek Iz Njemačke u Ameriku- iz Rusije jelo je uvezeno u Njemačku, gdje se koristila uglavnom svinjetina ili govedina. Hamburger je pronašao put do SAD-a preko imigranata na brodskoj liniji Hamburg-Amerika. Na brodu su putnici jeli mljeveno meso sa začinima, lukom i komadićima kruha. Američka posada često bi u njemačkoj luci znala naručivati "odrezak na hamburški način" koji je među njima postao vrlo popularan Prosjek 100 na godinu- skoro tri milijarde ovih sendviča proda samo McDonald's u SAD-u. Farmer iz Oklahome napravio je poznato pecivo za hamburger - postoje mnoge debate, gdje je prvi hamburger, kakvog poznajemo, poslužen. Ipak, čini se kako se većina slaže da je izvjesni Oscar Weber Bilby, farmer iz Oklahome, bio prva osoba koja ga je servirala s pecivom. Premda postoje zapisi kako su ga njemački imigranti jeli među kriškama kruha, Oscar je bio prvi koji ga je poslužio u pecivu. I drugi imaju hamburger- Amerikanci možda konzumiraju najviše hamburgera, no ni druge kulture ne zaostaju. Tako je npr. u Kini jelo po imenu Rou Jia Mo, vrlo popularna delikatesa. Radi se sjeckanoj govedini ili teletini

Svježe jabuke plivaju jer 25% njihova volumena čini zrak Vjeruje se da su rasle još u neolitu. Pougljenjeni ostaci jabuka nađeni su na arheološkim iskopinama u Švicarskoj, a potječu vjerojatno iz željeznog doba. U kameno doba zimi su se čuvale narezane na kriške i sušene na suncu Jabuka je simbol besmrtnosti Najveća ikad ubrana jabuka težila je 1416 grama, ušla je u Guinessovu knjigu rekorda, a ubrana je u Michiganu Najveći proizvođač je Rusija , zatim SAD, a slijede Kina, Francuska, Njemačka i Italija Od 100 kg jabuka moguće je dobiti 55-75 litara soka Pomologija je znanost koja se bavi proučavanjem uzgoja jabuka Jabuka se još uvijek uglavnom bere ručno Idealno je sredstvo za čišćenje srebrnine. Od jabuka se načini kašica, njome istrljamo srebrninu, ostavimo sat vremena da djeluje, isperemo i osušimo mekom krpom U vreću krumpira stavlja se jedna jabuka kako bi spriječila klijanje Jabuku možemo ostaviti i u kutiji s domaćim keksima kako bi oni ostali svježi, mekani i zadržali svoju vlažnost Od jabuka možemo dobiti jabučnicu, tj. Sok od jabuka, jabukovaču (rakiju od jabuka), jabučni ocat, vino, od nje možemo pripraviti marmeladu, kompot, može se kandirati, sušiti u čips, kolače, raditi slavni kalvados, koji je žestoko piće, okusa slična vinu i vinjaku

Ove k biljke sa krupnim, upadljivim cvjetovima tamnocrvene, svjetlocrvene i rijeđe bijele boje, koje često krase naša žita i neobrađena polja, poznate su još pod nazivom mak turčinak poljski mak i gope . Divlji mak u svježem stanju je otrovan, pa se zato koriste samo suhi cvjetovi i zrela sjemenja.Listići cvjetova se suše i od njih se spremaju sirupi i čajevi, koji se koriste u narodnoj medicini za smirivanje kašlja, pomažu kod prehlade i upale grla, krajnika, pluća, kroničnog bronhitisa i astme. Koriste se i za bojenje vina i rakije.Sjemenje se koristi kao začin za posipanje peciva i kolača, a sjemenke se beru tek kada su čahure potpuno zrele. U narodnoj medicini koriste se za liječenje oboljenja i smetnji sa dišnim organima