Kim je jedan od najstarijih začina. Danas se najviše uzgaja u Rusiji i Holandiji iako porijeklo vodi iz Male Azije. Kim se najčešće koristi prilikom pripreme „teške hrane“, u jelima od povrća, s mahunarkama, u jelima od kupusa ali se koristi i kako dodatak raznim pecivima. Ima okus kao mješavina peršuna i kopra, i kao takav odličan je začin salatama i supama. Korjen kima je jestiv i najčešće se kuha. Od kima se prave i likeri i rakije, a vrlo je trajan jer ne gubi brzo aromu i kvalitet.

Daleka, hladna Rusija ima vrlo zanimljivu i raznovrsnu kuhinju u kojoj su zastupljene gotovo sve namirnice – riba, meso voće i povrće. Ruska kuhinja je veoma bogata i hranljiva jer se meso pravi obično sa veoma jakim nadjevima koji su puni vitamina a ni nadjevi za tijesto ne zaostaju za njima. Umjesto supa Rusi radije jedu razne čorbe " sči", "boršč", "rasoljnik", koje se prave od raznog povrća a jedu s kiselom pavlakom i kašom od heljde ili gljivama. Rusi će vam servirati i povrće, naročito kupus, luk, rotkvu, krastavce i cveklu. Poseno mjesto u jelima zauzimaju „kiselji“ napravljeni od raznog voća ili kromprir brašna koji se sjedinjuju, ali omiljeni su i „sinjci“ koji se jedu s pavlakom kao i piće – kvas. Kaše su ipak najtipičniji primjerak ruske kuhinje bilo da su slatke ili slane. Slatko – slane su im i salate koje su nezaobilazan dio obroka. Bez obzira na ostala jela, obrok se započinje blinijama – malim palačinkama uz koje se služi kavijar, pavlaka, ili slatko od šumskog voća.

Žene sklone mediteranskoj prehrani bogatoj ribom, povrćem i biljnim uljima češće zatrudne nakon liječenja neplodnosti, pokazuje najnovije istraživanje.  Nizozemski stručnjaci otkrili su kako su među 161 parom koji se liječio od neplodnosti, žene koje su jele mediteransku hranu imale 40 posto više izgleda za začeće od onih koje se nisu hranile na taj način. Istraživanje, objavljeno u časopisu Fertility and Sterility, samo po sebi ne potvrđuje da prehrana povećava šanse za uspjeh liječenja neplodnosti.

Riječ je o 'studiji opažanja' u kojoj su naučnici pitali parove o njihovim prehrambenim navikama, podijelili ih prema tome u skupine i pratili uspjeh u liječenju neplodnosti. Takve studije ne omogućavaju zaključivanje po načelu 'uzrok-posljedica', ali ističu moguću ulogu prehrane u liječenju neplodnosti, kažu stručnjaci predvođeni dr. Regine Steegers-Theunisses s Medicinskog fakulteta Erazmova univerziteta u Rotterdamu. Mediteranska i tzv. zdrava prehrana imaju brojne sličnosti, no nekoliko je mogućih načina na koji bi ona prva mogla utjecati na uspjeh liječenja neplodnosti, kažu naučnici i kao jedan od njih navode visoki unos biljnih ulja. Omega-6 kiseline iz tih ulja, naime, preteče su hormona prostaglandina koji utječe na menstrualni ciklus, ovulaciju i održavanje trudnoće. Osim toga, studijom je utvrđeno da su žene čija je prehrana bila slična mediteranskoj imale više vitamina B6, koji prema ranijim istraživanjima povećava šanse za začećem.

Uz pravilnu ishranu kvalitetnije ćete i duže spavati, postići mentalnu stabilnost i riješiti se probavnih tegoba. Sve je veći broj ljudi koji pate od poremećaja sna i nesanice. Prije nego što posegnete za lijekovima i tabletama za spavanje, promijenite ishranu i odaberite zdrav meni.

• Grašak i ostale mahunarke obiluju vitaminima B grupe, i to vitaminima B6 i B12. Oni pomažu u regulisanju ciklusa sna i lučenju hormona serotonina koji obezbjeđuje pravilno funkcionisanje fine mišićne kontrakcije, regulisanje temperature, apetita, osjećaja bola, ponašanja, krvnog pritiska i disanja. Kada je u ravnoteži, daje osjećaj zadovoljstva i mentalne opuštenosti.

• Zdrave masti koje se nalaze u lososu i haringama povećavaju nivo melatonina, hormona koji pomaže uspostavljanje uravnoteženih navika spavanja i mentalnu mirnoću, čime se reguliše i san.

• Špinat je lako svarljiva namirnica niske energetske vrijednosti sa obiljem vitamina, minerala, dijetalnih vlakana, hlorofila i vode.

• Magnezijum je veoma bitan za zdravlje organizma, taj mineral prijeko je potreban za rad mišića i srca.

• Kalijum podstiče izlučivanje vode iz organizma i time olakšava rad bubrega i srca, snižava krvni pritisak, podstiče rad gušterače i probavu, kao i čišćenje organizma. Kalijuma ima u svježem voću, povrću i mliječnim proizvodima, te u ribi i žitaricama.

Piramida ishrane predstavlja vizualni prikaz kako planirati dobro balansiran obrok. Namirnice sa baze piramide treba konzumirati kao osnovne a one sa vrha samo ponekad i u manjim količinama. Najpoznatija regionalna piramida je piramida mediteranske ishrane u kojoj su hladno cijeđena ulja vrlo zastupljena kao i piramida ishrane osoba sa dijabetesom koju je napravila ADA, američka dijabetološka asocijacija.

1. Bazu piramide čine namirnice koje treba da budu osnovna hrana: žitarice. hljeb, krompir, tjestenine, kačamak i drugi kukuruzni proizvodi. Najveći dio dnevnog unosa hrane treba da bude iz ove grupe namirnica.

2. Voće i povrće čine naredni veliki sloj na piramidi jer su ove namirnice bogate vitaminima, mineralima, antioksidansima i dijetnim vlaknima. Ove dvije grupe namirnica naredni su glavni dio ishrane.

3. Obrano mlijeko i produkti (kao npr. jogurt) bogati su kalcijumom a siromašni zasićenim mastima i holesterolom, te potpomažu smanjivanju rizika od osteoporoze.

4. Meso, riba, jaja i punomasni sirevi bogati su proteinima. To su osnovne gradivne materije u organizmu i važni su za rast i razvoj. Osobe sa dijabetesom imaju iste potrebe za proteinima kao i opšta populacija.

5. Vrh piramide (hrana koju treba konzumirati u najmanjoj mjeri) čine masti, ulja, slatkiši i grickalice. To su koncentrovani izvori energije i samo mala količina ovih namirnica potrebna je za balansiranu ishranu.

Kim je najstariji začin u Europi, pronađen je u ostatcima građevina prije 5000 godina. Da je mažuran korišten u antici kao afrodizijak. Rimljani su origanom tjerali mrave U antici,vanilija je bilo sredstvo plaćanja, naročito kod Asteka – mješana je s čokoladom I cimetom Podvala biljke za šafran kažnjavano je zatvorom kao I ilegalan uzgoj muškantnog oraščića. Cimet, đumbir I biber bili su neizostavni začini u vinu. Da je prva knjiga o začinima I začinskom bilju napisana u 16 vijeku

Osim nagrade za nepce u vidu svježe cijeđenog soka, voćne salate ili aromatičnih, zrelih plodova bez ikakvih dodataka, jagode su pravo bogatstvo za organizam.

Jagode su bogat izvor važnih sastojaka. Prema riječima stručnjaka, u pitanju je voće koje bi trebalo da se nalazi na tanjiru svakodnevno. Redovno uživanje u jagodama veoma brzo se može isplatiti zahvaljujući blagotvornom dejstvu na zdravstveno stanje. Jagode sadrže brojne korisne materije sa C vitaminom na čelu grupe. Bogat su izvor fitonutrijenata i antioksidanata koji čine prvu liniju odbrane od slobodnih radikala. Slobodni radikali oštećuju ćelije i doprinose razvoju mnogih vrsta raka. Osim veoma važnog vitamina C, ovo voće odličan je izvor vitamna K, mangana, kao i folne kiseline, kalijuma, riboflavina, vitamina B5, B6, bakra, magnezijuma i omega tri masnih kiselina.

Zbog takvog sastava one su veoma osjetljive i brzo se kvare pa se u kućnim uslovima mogu čuvati najviše dva do tri dana.

Tokom sezone, to nije veliki problem, međutim tokom godine mora se pribjegavati zamrzavanju, što uništava mnoge, ako ne i sve korisne sastojke. Jagode bi trebalo čuvati u frižideru u pokrivenoj posudi, ali ne predugo, radije ih kupite onoliko koliko možete pojesti za jedan dan.

Ćurukot ima veoma dugu historiju, od kuhinja Azije i Europe gdje se uzgajao u samostanima još u 17 st. Naročito je omiljen u orijentalnim, azijskim jelima osobito kao začin raznim pecivima i pogačama. Danas se uzgaja u Indiji,Turskoj i Egiptu. Ovaj začin gotovo je ez mirisa ali je okus vrlo aromatičan, lago slatkast i gorak s ljutom notom. Koristi se u spravljanu peciva ali i u indijskoj kuhinji u jelima s povrćem, kao i za kiseljenje povrća, supe umake i jela s sirom. Prije upotrebe ćurukot se suši ili prži kako bi mu se pojačala aroma.

Drugo ime za ovaj začin je I plavi đumir ali ga neki zovu još I galagant. Izvorno ovaj začin potiče iz Azije, tačnije iz Kine a danas se gaji I u Indiji, Maleziji I na Tajlandu. Ovaj začin pripada porodici đumbira. Imamo dvije vrste tajlandski I kineski galangal. Cvjetovi tajlandskog galangala su bijeli a kineskog grimizni. Kao začin koristi se podanak – podzemna stabljika koja može biti duga I do 2 m I debela 2 cm. Nakon što se izvadi iz zemlje podanak se reže u komade dugačke od 5 – 10 cm. Kod tajlandskog meso podanka je bijelo a kod kineskog narandžasto. Okus mu je citrusan i pomalo ljut i pikantan. Koristi se u jelima od riže, u supama s curry-em, sušeni u biljnim likerima.

Stalo jabuke je najčešće kalemljeno drvo, a kao divlje širom Europe je raslo još i prije nove ere. Pitome jabuke vode porijeklo iz južnog Sibira i Azije, a razne sorte ove voćke uzgajali su stari Grci i Rimljani. Jauka je jedna od najrasprostranjenijih biljaka, osvježavajuća je s kiselkasto slatkim ukusom i karakterističnom aromom. Poznato je mnogo vrsta koje se razlikuju po ukusu, slatkoći, kiselostii sočnosti. Jagoda je bogata hranljivim tvarima, u prosjeku sadrži 82% vode od ukupne tečnosti ploda, ugljikohidrata ima 12%, masti masti, bjelančevina i celuloze. Jauka sadrži i šećer – glukozu, fruktozu i saharozu, pektin, organske kiseliune, aromatične materije, vitamine, minerale (naročito kalijum) pa čak i masnoće (sjemenke imaju 24 % masti). Ujedno jabuke spadaju u voće koje najduže može ostati svježe. Koristi se u spravljanju mnogih slastica ali i nekih slanih jela.