Najčešći je razlog bolja aroma, a novo istraživanje pokazuje da ova navika može pružiti i dodatne koristi. Čaj sadrži antioksidanse katehine kojih najviše ima u zelenom i bijelom, a najmanje u crnom čaju. Katehini iz čaja nisu stabilni u ne-kiselom okolišu kakav je npr. u crijevima. Zbog toga se tiokom probave izgubi oko 80 % katehina, međutim, novo istraživanje pokazuje da gubitke može smanjiti začinjavanje čaja sokom od naranče, limuna, grejpa ili limete.

Limun je, između ostalog poznat i kao "lijek za sve", jer su i njegov sok i korica bogati izvori antioksidansa poput vitamina C i flavonoida koji ćelije  štite od starenja, infekcija i mnogih zdravstvenih problema, a osim toga sadrže i minerale poput kalija, kalcija, magnezija i željeza.

Balansirana ishrana ne bi trebalo da bude bez tikvica jer ovi duguljasti zeleni ili žućkasti plodovi sprječavaju gomilanje holesterola u krvnim sudovima i razvoj srčanih oboljenja, a štite i od raka debelog crijeva, naglašavaju stručnjaci.

Porijeklom sa američkog kontinenta, ukusna tikvica, duguljastog oblika poput krastavca, na trpezama Evropljana našla se nepravedno tek početkom 20. vijeka.

Svježih tikvica ima tokom cijelog ljeta i većeg dijela jeseni kada primat preuzima plavi patlidžan koji se slično priprema. Iako su često u našim tanjirima, nutritivna vrijednost žućkastih ili zelenih plodova nije dovoljno poznata. Niskokalorična, i zbog toga odlična za održavanje vitke linije, tikvica srednje veličine ima tek 25 kalorija. Bogata je folatima, kalijumom, manganom, vitaminom A i drugim korisnim materijama. Zahvaljujući brojnim blagotvornim dejstvima na zdravlje, balansirana ishrana ne može se zamisliti bez tikvica. Pri pripremi jela, naglašavaju stručnjaci, koru ne bi trebalo bacati jer se u njoj nalazi visokovrijedni betakaroten, organsko jedinjenje poznato po snažnom antioksidantnom dejstvu.

Antioksidantne materije čuvaju organizam od veoma štetnog dejstva slobodnih radikala. Zdrave plodove neoštećene kore treba kupovati isključivo svježe što se može utvrditi pregledom „peteljke". Znak da je u pitanju plod koji je gotovo zreo su krupne i čvrste sjemenke koje je najbolje odstraniti.

Dobro poznat domaćicama i kuharima, ali i onima koji su na svadbi zaduženi za kićenje svatova, ruzmarin nije samo aromatična začinska biljka ili dekoracija. Ekstrakt ruzmarina već dugo se koristi u medicini kao dio terapije protiv raznih tegoba i oboljenja poput  čireva na želucu, digestivnih smetnji, uporne glavobolje.

Novija istraživanja potvrđuju korisna svojstva ruzmarina, ali je otkriveno i nekoliko do sada nepoznatih. Dodavanjem sušenog (mljevenog) ili svježeg (čitave grančice ili gnječeni listići) ruzmarina jelima, nećemo samo uživati u ukusnijem jelu, već ćemo pomoći organizmu da se izbori sa toksinima. Prema rečima stručnjaka, ako supe, čorbe, jela od mesa ili ribe, ali i neke poslastice začinimo ruzmarinom, štetne materije biće razoružane i potom brzo izbačene iz jetre, prije nego što stignu da naprave ozbiljnu štetu. Takođe, ruzmarin pomaže proteinu "HSP70" da spriječi oštećenja kože koja nastaju usljed stresnih situacija, dejstva slobodnih radikala i drugih štetnih materija.

Kako god bilo, neka vam ne bude lijeno da na polici u kuhinji uvijek imate po jednu grančicu ruzmarina.

Kuhinja Talijana je upravo ona, "Talijanska kuhinja'", poznata širom svijeta. Još otkad je Marco Polo, rođen možda na Korčuli, inače mletački državljanin, iz Kine donio tjesteninu, danas poznatu kao Spaghetti (u značenju uzice), Talijani više ne mogu bez nje.

Špageti i tjestenina zavladali su talijanskim stolom. Obožavaju je sa sosom od paradajza ili s mljevenim mesom i nazivaju prema gradovima spaghetti milanese i spaghetti bolognese. Spaghetti bolognese nazivani kulinarski i Ragù alla Bolognese, pripremaju se od kuhanih špageta i prelijevaju sa sosom od mljevene govedine, s dodatkom maslinovog ulja, luka, mrkve, origana, celera, sosa od paradajza i nešto crvenog vina, a po želji se dodaje i čili-papričica. Druga jela s tjesteninom također su omiljena, a Talijani su njima "osvojili " svijet. Posebnu popularnost stekla je 'pizza', postala je toliko popularna da se širom svijeta otvaraju ugostiteljski objekti (pizzeria) za posluživanje ove poslastice.

Korijeni porijekla ove hrane, čini se, dosežu skroz do vremena, smatra Cliff Lowe, grčke kolonizacije južnih obala današnje Italije. Okrugla pljosnata lepinja posipa se i prekriva maslinovim uljem, sosom od paradajza, sirom i drugim. Danas od bezbrojnih vrsta pizza možemo spomenuti na primjer Buffalo Chicken Pizza s pilećim prsima, koja se u američkoj Philadelphiji može nabaviti kao autentična talijanska hrana. Kako su Talijani, poput Grka, mediteranski narod uveliko okrenut moru, naravno da veliku ulogu u kuhinji ima i riba, a u mediteranskom duhu i kvalitetna vina i maslinova ulja.

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Hypertension, gazirani i ostali zaslađeni napici povezani su sa povišenim krvnim pritiskom kod odraslih. U INTERMAP (International Study of Macro/Micronutrients and Blood Pressure) studiji, uočeno je da na svaki, dodatno popijeni zaslađeni napitak, sudionicima studije sistolički krvni pritisak prosječno poraste za 1,6 mm žive, a dijastoličkog pritiska za 0,8 mm žive. U studiji je sudjelovalo 2696 osoba dobi između 40 i 59 godina iz 8 američkih i 2 britanska područja, a analiziran je unos zaslađenih napitaka, šećera te dijetnih napitaka. Četiri dana sudionici studije izvještavali su o svom unosu hrane i tekućine, 24 sata su prikupljali urin, te ime je u osam puta mjeren krvni pritisak. Također su opisali svoj životni stil, historiju bolesti te socijalne karakteristike. Istraživači su otkrili da je unos šećera u obliku glukoze, fruktoze i saharoze bio najviši kod onih koji su konzumirali više od jednoga zaslađenog napitka dnevno. Te osobe su također unosile više kalorija (više od 397 kcal) u odnosu na osobe koji ovakve napitke nisu konzumirali.