Dukat mliječna industrija lansirala je najsavremenije internetske stranice www.dukat.ba, namijenjene Dukatovim potrošačima, ali i široj javnosti u Bosni i Hercegovini. Kvaliteta, inovativnost i briga za potrošače ključne su vrijednosti robne marke Dukat, što se ogleda i u internetskim stranicama Dukata.

Naime, www.dukat.ba danas predstavljaju sadržajno, programski, funkcionalno i grafički najkompletnije izgrađene internetske stranice u mliječnoj industriji Bosne i Hercegovine, kojima Dukat odgovara na sve potrebe i želje svojih potrošača. „Nova stranica Dukata „portalskog“ je tipa i posjetiteljima uz kvalitetne informacije o proizvodnom asortimanu nudi niz edukativnih i korisnih sadržaja.

„Pravilna i uravnotežena prehrana, važnost svakodnevne konzumacije mlijeka i mliječnih proizvoda, zdrave životne navike, ekološka poljoprivreda i BIO proizvodi, knjiga isprobanih recepata, kultura konzumacije sireva, samo su neke od tema zastupljenih na novim internetskim stranicama Dukata“, istakla je Antonela Blaškić, voditeljica marketinga Dukat mljekare d.o.o.
Gradačac. www.dukat.ba druga je po redu internetska stranica Dukat mliječne industrije, nastala po uzoru na centralnu internetsku stranicu www.dukat.hr koja je ubrzo nakon lansiranja postala nositeljem niza stručnih nagrada za funkcionalnost i sadržaj internetskih stranica.

Ruski naučnik Jevgenij Moskalev nedavno je slučajno otkrio način za pretvaranje alkohola u praškastu tvorevinu. Naučnik Moskalev iz St. Petersburga radio je na raznim zadacima za rusku vladu.

Kada je izmislio način za pretvaranje alkohola u tablete, uslijedio je niz ispitivanja, i tada se neko od kolega u laboratoriji dosjetio da otkriće primijeni na votki. Tabletice su patentirane, jednostavne za upotrebu, a za sada je jedina nepoznanica koliko treba popiti tableta da bi se napili. Oni koji su ih probali kažu da imaju ukus svijeće, ali će taj problem biti uskoro riješen dodavanjem raznih ukusa. Ako alkohol tablete zažive, uskoro će oni koji piju umjesto u kafanu ići u apoteku. Zanimljivo, nema šta!!!

Jedna od najpoznatijih žena svijeta lijepa i pametna Francuskinja markiza Pompadur znala je šta govori kada je izjavila da je šampanjac jedino vino koje ženu drži lijepom i poslije pića.

1715 – šest godina prije rođenja markize Pompadur – Dom Perinjon, slijepi redovnik benediktinske opatije Hautvajler, našao je način kako da šampanjac učini ne samo prijatnim pićem, nego i vinom najblistavije slave uopšte. Šampanjac je pjenušavo vino koje naknadnim (drugim) vrenjem u boci razvija sopstveni ugljendioksid, zaslužan za lijepu pjenu i naročiti, peckav ukus. Sve do Dom Perinjona nevolja je bila što su mrtvi kvasci ostajali u boci kao talog koji zamućuje vino i kvari mu ukus. Kada je to eliminisano, osvajački putevi šampanjca do najskrivenijih uglova Zemlje bili su otvoreni. Ime je dobio po francuskoj pokrajini Šampanji. Danas je naziv rezervisan isključivo za pjenušce tog regiona, sva druga pjenušava vina su samo pjenušava vina.

Klasični Dom Perinjonov metod je skup jer zahtijeva mnogo prostora i ljudskog rada. Svaka boca mora se svaki dan tokom nekoliko mjeseci okrenuti za neki stepen, protresti i lagano naginjati u sve uspravniji položaj, kako bi se na kraju talog od kvasca sakupio u grliću boce. Gubici zbog pucanja boca od sve jačeg pritiska ugljendioksida mogu biti veliki, a prilično vina gubi se i pri degoržaciji. To je postupak otčepljivanja boca i izlivanja taloga, kao i dosipanja ekspedicijskog likera koji će konačno formirati ukus pjenušca.

Biseri ili biser-vina dobijaju se postupkom sličnim proizvodnji pjenušaca, ali se od njih razlikuju po pritisku ugljendioksida (ispod 3,5 atmosfere pri temperaturi od 4°C za bisere, iznad za pjenušce). Za razliku od pjenušaca i bisera, koji naknadnim vrenjem oslobađaju sopstveni ugljendioksid, gaziranim vinima se on ubacuje.

Što se tiče čaša, pjenušava vina postavljaju neke zahtjeve. Za njih postoje određeni oblici, namijenjeni samo njima. Dugo je to bila plitka i široka čaša na nožici, ali se posljednjih godina od nje sve više odustaje, u korist čaša koje toliko ne ističu pjenu, već perlanje. To su čaše nalik na izduženi cvijet lale, prema vrhu nešto sužene, ili oblika izvrnutog, veoma izdužen stalak. Iako su ugljendioksid, pjena i perlanje na cijeni kod pjenušaca, za njihov kvalitet odlučujući faktor je osnovno vino.

Za širenje konzumacije najzaslužniji su, izgleda, Napoleonovi vojnici. Nekada posluživana samo u najsvečanijim prilikama, kao vrhunac doživljaja na kraju ručka ili večere, danas se nude i kao aperitiv, a u toku obroka mogu i pratiti jela kojima odgovaraju, budeći plemenita čula.

Da vina dostižu svoj vrhunac kroz godine stajanja na odgovarajućoj temperaturi zapravo je mit, jer se većina vina pravi tako da kroz godinu ili dvije pokaže svoju pravu aromu, te da se u tom vremenu posluži i popije.

Rijetke iznimke pokazuju da pravilno skladištenje i odgovarajući čepovi kroz nekoliko godina rezultiraju iznimnom kvalitetom, tvrdi svjetski poznati degustator i teoretičar o vinima, Lettie Teague. Tragovi koje vino ostavlja na čaši često su poznate kao 'vinske suze', što je zapravo odraz viskoziteta vina, odnosno količine alkohola u njemu.

Slatki deserti nadvladat će i najintenzivnije slatko vino i zato uz kolače treba izbjegavati desertna vina, ističu stručnjaci. Ako u kolaču ima voća, vino može nadražiti želudac. Ukoliko se već inzistira na vinu uz desert, najbolje je koristiti muškate s malo alkohola i sočnog okusa.

Kinezi tradicionalno ne piju vino uz svoja jela, što ne znači da se ne smije. Njihovu hranu može se kombinirati s vinima visokog stepena kiselosti i niskog postotka alkohola. Kao dva favorita stručnjaci ističu rizling i pinot noir.

Japanska prepelica (Coturnix japonica) potiče iz istočne Azije. To su ptice selice koje se gnijezde u Mandžuriji, Istočnoj Siberiji i Sjevernom Japanu, a prezimljavaju u Južnom Japanu, na Korejskom poluostrvu i u Južnoj Kini, mada se, naročito u posljednje vrijeme, sve više uzgajaju širom svijeta.

Jaja i meso japanske prepelice su bili neizostavni dio trpeze egipatskih faraona, a njihova ljekovitost je u Kini i Japanu već vijekovima poznata. Brojni su i pisani tragovi o pozitivnom uticaju na ljudski organizam, naročito na krv i krvotok, srce, jetru, bubrege, želudac i mozak. U novije vrijeme su ljekovita svojstva jaja japanske prepelice ispitivana od strane brojnih naučnika iz Rusije, Engleske, Poljske i Češke, a rezultati su iznenađujući: pokazala su se kao izvanredan prirodni lijek za liječenje brojnih oboljenja. Ipak, najfascinantniji eksperiment koji nedvosmisleno prikazuje veliku regenerativnu sposobnost ovih ptica su izveli upravo oni koji su sa njihovim osobinama najduže i upoznati.

Naime, prije nekoliko godina, prilikom istraživanja koje su sproveli japanski naučnici, istovremeno su malom dozom radijacije ozračene kokoške i prepelice. Poslije svega mjesec dana jaja prepelice su bila potpuno zdrava, dok su kokošija zadržala radioaktivnost.

Svaka prepelica u prosjeku snese jedno jaje dnevno, a da pri tom njegova težina iznosi skoro deset procenata njene ukupne težine, zatim, potrebno im je svega dva mjeseca da se iz jajeta razviju u koku nosilju i, ono najupečatljivije, prepelice umiru samo od starosti.

U odnosu na kokošije, jaje japanske prepelice ima pet puta više fosfora, sedam puta više željeza i deset puta više raznih vitamina.

Kada bismo htjeli najkraće da opišemo grčku kuhinju, mogli bismo reći da je to tipična mediteranska kuhinja. Maslinovo ulje je, svakako, sastojak od krucijalnog značaja za identitet ove kuhinje i specifičan ukus njenih jela.

Jeste li znali da Grci godišnje troše i po 26 litara maslinovog ulja po glavi stanovnika?! Što se tiče mesa, ima i toga. U tradicionalnim receptima će se prije opredijeliti za kozije i ovčije, pa i za goveđe, i to na roštilju ili, kakvog li iznenađenja, na maslinovom ulju, dok je u posljednje vrijeme sve veća zastupljenost svinjetine i piletine. U ovom dijelu priče mora se spomenuti gyros, meso pečeno na vertikalnom rotirajućem koplju, i souvlaki. Ne dajte da vas ovo drugo svojim zvučnim imenom zbuni: ti komadići mesa i povrća nanizani na tanku žicu i pečeni na roštilju nisu ništa drugo do, nama već dobro poznati, ražnjići.

Brojni su i specijaliteti od ribe i drugih plodova mora. Vodeće mjesto u hijerarhiji povrća, kao i u brojnim svjetskim kuhinjama, i ovdje pripada paradajzu i krompiru. Odmah iza njih su i grah, grašak, luk i, naravno, patlidžan. Kažem „naravno“ jer mora da ste čuli za poznato jelo moussaka koje se od njega pravi. Povrće se koristi za spremanje raznih variva, salata ili nadjeva za lisnata tijesta, mada se ovi nadjevi često prave i od mesa ili sira. Postoji nekoliko, za Grčku, karakterističnih vrsta sireva: Feta, polu-tvrdi, bijeli sir koji se pravi i od kravljeg mlijeka, za razliku od Kasseri (tvrd, žuti) i Mizithra (mekan, bijeli) koji se prave samo od kozijeg ili ovčijeg mlijeka.

Brojni su kolači od lisnatog tijesta kao baklava, sa filom od oraha i šećernog sirupa ili galaktoboureko punjen gustom smjesom od mlijeka i žumanaca; pa opet neke, sad slatke, pite kao milopita (sa jabukama), karidopita (sa orasima), vassilopita (tradicionalni novogodišnji kolač)...

Ukusni orašasti plodovi, kojima su se gostili još stari Rimljani, zdrav su i vrlo važan dodatak koji upotpunjuje okus mnogobrojnih jela. Orasi, bademi, lješnjaci, brazilski oraščići i drugi plodovi obiluju vitaminom E - “eliksirom mladosti”, omega-3 kiselinama važnim za srce, vitaminima kompleksa B, te bitnim mineralima.

Zbog visokog udjela masnoća često ih se naziva kalorijskim bombama. No njihova je glavna masnoća važna oleinska kiselina, koju sadrži i maslinovo ulje, a koja pomaže snižavanju lošeg (LDL) holesterola u krvi.

Iako se dobro slažu i sa slanim jelima, najčešće se koriste kao dodatak desertima. Tako su orasi čest sastojak kolača i voćnih salata, lješnjaci se odlično slažu s čokoladom te tijestima za torte i kolače, a bademi se mogu kombinirati s voćem i različitim slasticama. Budući da sadrže puno masnoća, orašasti plodovi brzo užegnu u toplim ili vlažnim uvjetima te postanu žućkasti. Zato ih je najbolje čuvati na hladnom, suhom i prozračnom mjestu.

Osim s čokoladom, lješnjak se odlično slaže s medom, marmeladom, te pitama od jabuka i višanja, a mljeveni lješnjaci čak mogu zamijeniti brašno u kolačima.

Sok od jagoda najlakše je pripremiti štapnim mikserom - ispasirajte jagode s malo šećera, a po želji možete dodati i banane, mlijeko ili jogurt.

Takve voćne napitke najbolje je popiti isti dan jer bi se mogli pokvariti, a trajnije voćne sirupe treba prokuhati i uliti u sterilizirane boce. Na tri kilograma jagoda stavlja se oko 700 g šećera i dvije vrećice limunske kiseline. Voće se opere, očisti i kuha oko 30 minuta s dvije litre vode. Potom se ohladi, doda šećer, limunska kiselina i tri litre vode pa pusti da zakuha, a potom ulijeva u boce. 

I priprema džema od jagoda prilično je jednostavna. Želite li malo drukčiji džem, umjesto limuna možete dodati sok od limete ili ubaciti koji listić svježe metvice. Također, badem nasjeckan na listiće možete popržiti na tavi bez ulja i umiješati ih u vruć džem. A ako ste raspoloženi za eksperimentiranje s pikantnijim okusima, džemu dodajte kašikicu zgnječenog zelenog bibera i kuhajte ga s jagodama. Džemove i sokove najbolje je kuhati u velikoj posudi koju treba napuniti najviše do polovice, da smjesa ne prekipi. Na hladnom i tamnom mjestu domaći džemovi održat će se 6-12 mjeseci.

Ako niste raspoloženi za previše eksperimentiranja, teleće kotlete sa žara začinite brzim i jednostavnim umakom na bazi paradajza, savjetuje profesionalna domaćica Martha Stewart.

Za to će vam trebati 3/4 šoljice kečapa, 2 kašike smeđeg šećera, kašika vinskog sirćeta, kašika umaka worchestera, 2 kašike paprike i 1/2 kašikice kajenske paprike.

Dobro pomiješajte sastojke, te nakon pečenja poslužite uz meso. Za ribu i piletinu to pravilo ne vrijedi. Njih se, kako bi se spriječilo kvarenje, a meso bilo ukusnije, do roštiljanja preporučuje držati u frižideru barem četiri sata, a najbolje cijelu noć. Prije nego što stavite meso na roštilj, trebao bi biti zagrijan na srednju temperaturu, a rešetka namještena na željenu visinu, ovisno o vrsti i veličini mesa. Ako je riječ o malim komadima, rešetku postavite nisko, a ako vam treba srednje jaka vatra, postavite je desetak centimetara iznad žeravice.

Iako se začinsko bilje uglavnom upotrebljava u marinadama ili kao dodatak jelu, posipate li ga po žeravici, jelo će poprimiti specifičan, neodoljiv miris - savjetuje Martha.

Pite se u narodu smatraju sirotinjskim jelima, ali u našim krajevima se i dalje najradije jedu i pripremaju. Sigurno ste za ove čuli milion puta, ali nikada niste bili sigurni šta je u njima i od čega su, pa evo malog podsjetnika:

Pita crijevara filuje se sitno narezanim ovčjim crijevima, lukom i biberom. 

Škembe pita punjena je ovčjim tripicama odnosno filekima, a naziva se i furdenjača.

No mnogi tvrde kako su i crijevara i furdenjača iznimno ukusne, a najčešće se jedu s domaćim kiselim mlijekom ili nekom jače zakiseljenom salatom. Ponudi li vam ko kapavicu, znajte da nije riječ ni o kakvoj bolesti, nego da vam nudi finu pitu punjenu kiselim mlijekom i jajima.