Krompir je odavno postao sastavni dio naše ishrane. Ne samo da ima supstance koje su dobre za naše tijelo, nego se može idealno kombinovati sa drugim namirnicama i spremati na različite načine. Krompir u sebi ima mnogo važnih supstanci: vitamina, minerala, biljnih vlakna, a nema puno kalorija (100 grama krompira ima samo 70 kalorija). Krompir u sebi ima oko 15% složenih ugljenih hidrata.

Stručnjaci za ishranu preporučuju što veću konzumaciju upravo ovih ugljenih hidrata, jer se oni, za razliku od jednostavnih šećera, kao u slatkišima na primjer, sporije razrađuju, ranije dovode do osjećaja sitosti koji duže traje, bolje utiču na metabolizam inzulina, snabdijevaju tijelo neophodnom energijom, te su važan strukturalni dio ćelija. Biljna vlakna iz krompira se vežu sa vodom i tako povećavaju volumen crijeva. Na taj način biljna vlakna pojačavaju rad crijeva i poboljšavaju probavu. Ukoliko jedete nešprican krompir, nemojte ga guliti, nego ga dobro operite i isčetkajte, jer tako tijelo dobija još više biljnih vlakana koji se najvećim dijelom nalaze u kori.

Biljna vlakna ne utiču na broj kalorija u tijelu, jer ih tijelo ne može provariti, ali svojim pozitivim uticajem na crijeva i samim tim na probavu, trebaju biti sastavni dio ishrane. Pored vitamina C, u krompiru su i važni vitamini B kompleksa (B1, B2, B3, B5, B6), te magnezij, kalij i željezo.

Ako imate povišen holesterol u ishranu treba da uvedete sojino mlijeko i orahe. Ove namirnice „spuštaju” holesterol efikasnije nego ishrana siromašna mastima.

Ishrana bogata namirnicama koje djeluju protiv visokog holesterola u krvi djelotvornija je protiv tog problema nego standardni režim za gubitak kilograma s uključenim smanjenjem unosa namirnica bogatih zasićenim mastima, pokazali su rezultati kanadskog istraživanja. Naučnici su, nakon šestomjesečnog ispitivanja na 345 osoba sa povišenim holesterolom u krvi, zaključili da je za njih najdjelotvornija ishrana u kojoj dominiraju sojino mlijeko, orasi i namirnice bogate proteinima, objavljeno je u „Časopisu američkog ljekarskog udruženja” - JAMA (Journal of American Medical Association). Istraživači su, međutim, istakli da način ishrane siromašan masnoćom i dalje treba prihvatiti kao pozitivan po zdravlje.

Desetak suhih šljiva dnevno smanjuje rizik od osteoporoze i preloma koji sa godinama raste, naročito kod žena koje su izašle iz menopauze, pokazalo je istraživanje sprovedeno na Univerzitetu Floride.

Analize su pokazale da žene koje su konzumirale suhe šljive imaju znatno bolji kvalitet i gustinu kostiju od onih koje nisu imale ovo voće na meniju. S obzirom na to da se tokom prvih pet godina nakon menopauze gustina kostiju značajno smanjuje, što povećava rizik od preloma, ljekari preporučuju da se u svakodnevnu ishranu uvrste i suhe šljive.

Migrene mogu da budu izazvane nekolicinom tzv. “okidača”, kao što su osjetljivost na spoljašnje stimulanse, hormonska neravnoteža, stres i određena grupa namirnica i aditiva.

Zato je za prevenciju migrene važno da izbjegavamo namirnice za koje je poznato da mogu da pokrenu bol. Prema saznanjima klinike Majo, na prvom mjestu na spisku namirnica koje mogu izazvati migrenu dolaze aditivi, i to prije svega mononatrijum-glutaminat (često ga ima u kineskoj hrani, kao i u industrijski prerađenoj hrani, pošto se tu često koristi kao pojačivač ukusa), zatim vještači zaslađivači, nitrati i nitriti, i drugi pojačivači ukusa. Prirodne namirnice koje sadrže materije koje mogu pokrenuti migrenu su namirnice koje sadrže tiramin (npr. kačkavalj i slične vrste starog sira), čokolada, alkohol i kofein. Dakle ako imate problema sa migrenama, trebalo bi da izbjegavate kačkavalj i stari sir, dimljeno meso (šunke) i mesne prerađevine, kikiriki i proizvode od kikirikija, alkohol, a posebno crveno vino i pivo, kofein iz kafe i gaziranih napitaka, rafinisani šećer i proizvode od bijelog brašna (netolerancija na gluten takođe može biti izazivač migrene).

Isključivanje masti iz ishrane dovodi do nedostatka nutritijenata holina (jedan od sastojaka kompleksa vitamina B) i serina (neesencijalna aminokiselina); te nutritijente koristi mozak za proizvodnju neurotransmitera koji su povezani sa pamćenjem, kao i masti, koje se koriste u ćelijskim membranama.

Istraživanja su pokazala da vraćanje holina i serina u ishranu, ili njihovo dodavanje u obliku suplemenata, može da poboljša pamćenje i spriječi demenciju povezanu sa starošću.

Holin je neophodan za pamćenje i nalazi se u mesu, jajima, mlijeku, soji i kikirikiju. Mnoge osobe slijede dijete sa malo masti, pa izbjegavaju sve te namirnice. Ali, prema shvatanjima savremenog nutricionizma, dijete sa manje od 10% kalorija iz masti mogu donijeti više štete nego koristi – smanjuju nivo “dobrog” holesterola, a na duže staze dovode i do štetnih promjena na mozgu.

Rezultati proučavanja objavljenog u časopisu Clinical Therapeutics pokazuju da su ispitanici koji su patili od blagih do umjerenih kognitivnih poremećaja, doživjeli značajno poboljšanje pamćenja i sposobnosti učenja kada su im davani suplementi holina tokom 6 mjeseci. Autori ove studije napomenuli su da je poboljšanje do koga je došlo zahvaljujući suplementima holina bilo veće nego poboljšanja do kojih se dolazilo lijekovima.

Previše slani obroci dovode do stezanja arterija i smanjenja protoka krvi, nedvosmisleno je pokazalo kliničko ispitivanje objavljeno u Američkom žurnalu za kliničku ishranu.

Ispitanici su pojeli obrok koji je sadržao 4 grama soli (malo manje od jedne kafene kašičice), a nakon pola sata mjerenjima je utvrđeno da je kod njih protok krvi znatno pogoršan u odnosu na vrijeme prije obroka. Nakon ovoga, istim ispitanicima je dat obrok koji je sadržao samo 0,3 grama soli (oko deset puta manje), a naknadnim mjerenjem utvrđeno je da se protok krvi nije pogoršao. Ishrana bogata solju takođe se povezuje sa povećanim rizikom od srčanog udara, bolestima bubrega, osteoporozom i rakom.

Zvanična preporuka nutricionista je da se tokom čitavog dana, odnosno u svim obrocima zajedno, ne konzumira više od 6 grama soli (nešto više od jedne kafene kašičice). Ali, statistike pokazuju da u zapadnim zemljama većina ljudi dnevno konzumira 8,6 grama (dvije kafene kašičice).

Osobe koje imaju sporooksidišući (spori metabolizam) razlažu nutrijente u svojoj hrani polagano. Kod njih ne dolazi do brzog oslobađanja glukoze u krv, već nakon što konzumiraju ugljene hidrate, dolazi do postojanog otpuštanja glukoze u krv tokom dužeg vremena.

Kod sporooksidišućih, šećer u krvi ne skače kada konzumiraju ugljene hidrate. Usljed sporijeg oslobađanja glukoze oni mogu da funkcionišu jedući male količine zdravih ugljenih hidrata, kao što su krompir, integralna riža, kinoa i klijale žitarice. Sporooksidišući tipovi po pravilu imaju više problema da smršaju usljed sporijeg tempa njihovog metabolizma.

Sporooksidišući tipovi treba da izbjegavaju šećer i velike količine namirnica koje sadrže skrob, zbog produženog ostanka insulina u krvi. Čim se u krvi podigne nivo insulina, tijelo ne može da efikasno sagorijeva masti kao gorivo. Ovaj metabolički tip mora da jede male porcije hrane u kojima prevladavaju povrće i dobre masnoće.

Ovaj metabolički tip treba da jede puno svježeg i kuhanog povrća raznih vrsta. Nutritivno bogato povrće kao što je kelj, keleraba, kupus i kineski kupus, posebno je dobro za sporooksidišuće tipove. Najbolji izvori masti za sporooksidišuće tipove su proizvodi od kokosa (kokosovo ulje), avokado i maslinovo ulje. Životinjske masnoće treba da izbjegavaju što je više moguće. Masti i bjelančevine su problem za varenje i obično usporavaju metabolizam.

Crveno meso, riba, mahunarke i pasuljice sadrže više purina (bogatih DNK) a to su proteini koji usporavaju varenje, pa nisu pogodni za ovaj tip.

Mandarine su pune vlakana, pa prema tome pomažu u probavi. Niskokalorične su i možete ih jesti i prije spavanja i sigurno se nećete udebljati.

Jesen je vrijeme dozrijevanja mandarina, zato nikako nemojte propustiti uživati u njihovim blagodatima. Vjerovali ili ne, mandarine sadrže dvostruko više vitamina C nego naranče, pa se tako su 100 grama mandarina nalazi čak 30 mg vitamina C. Također, mandarine su „krcate“ beta-karotenom, koji nam pomaže u očuvanju zdravlja očiju i kože, zatim vitaminima B1, B2, B3, kalijem, željezom, magnezijem, folnom kiselinom.

Ne samo da ćete zahvaljujući mandarinama u tijelo unijeti brojne potrebne vitamine i minerale, nego će vam one pomoći u obnovi imuniteta, što će vam sigurno pomoći u borbi protiv prehlada u nadolazećoj zimi.

Indonežanima nije strana većina ostalih začina koja se može naći u ostalim azijskim kuhinjama, pa tako ni mješavina začina curry, koji stavljaju u brojna jela, pa čak salate i supe.

Stanovništvo Indonezije naviklo je na izrazito ljutu hranu s čilijem, čiju ljutinu ublažavaju kokosovim mlijekom i krastavcima, prženim i hrskavim škampima (krupuk), rižom... Ljuta jela se serviraju s drugim jelima koja imaju blagi i neutralizirajući okus. Pandag jela najpopularnija su u Indoneziji, a dobila su ime po glavnom gradu. Ona su puna slatkih začina, sočnih umaka, ribljih specijaliteta, plodova mora i drugih kuhanih ljutih jela. Osnovni sastojci u prehrani su unutarnji organi životinja kao što su mozak, jetrica i druge iznutrice, te komadići govedine ili bizonovog mesa. Većina Indonežana koja je muslimanske vjeroispovijesti ne jede svinjetinu, osim stanovništva s Balija koji su Hindusi te jedu svinjetinu, ali ne jedu govedinu. U Indonezijskoj kuhinji jedan od uobičajenih načina pripremanja mesa i iznutrica je kuhanje i pirjanje.

Mnoga jela pripremaju se s voćem kao što su banane, ananas, salak, zatim carambola i zvjezdano voće, a kokosovo mlijeko, bilo slatko ili slano, jedan je od glavnijih sastojaka indonezijske kuhinje. Riža se, kao i u drugim azijskim kuhinjama, poslužuje uz svako jelo, a najčešće je začinjena kurkumom ili kokosom. Palmin smeđi šećer (gula jawa) najčešće se upotrebljava za pripremanje deserata ili slatkih pića.

Od davnina su poznata ljekovita svojstva kupinova vina, koje je bogato vitaminima i mineralima, te ima veliku hranjivu vrijednost.

Posebno je učinkovito u borbi s anemijom, koja u pravilu nastaje zbog manjka željeza u krvi. Stručnjaci preporučuju da se kroz određeno vrijeme uzima decilitar kupinova vina dnevno, pola sata prije jela. To bi trebalo trajati barem mjesec dana kako bi se mogli pokazati učinci konzumiranja tog ne samo ljekovitog nego i vrlo ukusnog napitka koji se dobiva vrenjem zrelih plodova kupine. Kupinovo vino osim željeza i drugih minerala, sadrži i velike količine vitamina C i B, te folnu kiselinu i pektin. Osim kod anemije, kupinovo vino djeluje i kod problema s probavom, cirkulacije, regulacije tlaka, iscrpljenosti, jača imunitet i otpornost organizma. Pojačava apetit, te doprinosi boljoj izmjeni tvari u organizmu. Također povoljno djeluje i na pojedine kožne bolesti.