Zbog sličnosti s krompirom, a zbog slatkastog okusa i sličnog načina pripremanja prozvali su je «slatki krompir» iako nema veze s krompirom jer pripada botaničkoj porodici slakova.

Batat je visokoenergetska kultura sa visokim postotkom škroba a malo šećera, kod koje se za jelo koriste sekundarna zadebljanja korijena koja se često pogrešno nazivaju gomoljima, a može se konzumirati i mlado lišće. Batat služi i u prehrani životinja što je posebno pogodno za mala obiteljska gospodarstva. Osim što je iznimnog okusa, batat je veliki izvor minerala i vitamina pa tijelo opskrbljuje važnim antioksidansima. Najveća mu je vrijednost velika količina beta-karotena (200 grama batata daje istu količinu beta-karotena kao i 5 kilograma brokule). Količina od samo 140 grama batata u potpunosti osigurava dnevnu potrebu za vitaminom E, koji je izuzetno važan jer štiti organizam od srčanih tegoba, i začepljenja krvnih žila.

Batat, kao energetski vrijedna namirnica je izuzetno važan i za ljude koji imaju problema s povišenim šećerom i čije zdravlje ovisi upravo o stabilnoj razini glukoze u krvi.

Batat je praktično bez masti, holesterola i sadrži vrlo malo natrija, a veliki izvor dijetalnih vlakana, koji su neophodni za pravilno funkcioniranje probave, čime se smanjuje rizik od raka debelog crijeva i sličnih bolesti.

Kompoti se proizvode od voća dobijenim kuhanjem u šećernom sirupu. Voće za kompot mora da bude zrelo, čvrsto i zdravo.

Sitniji plodovi se ostavljaju cijeli, a krupniji se sijeku na pola ili na kriške. Najčešće se oprano i očišćeno voće reda u tegle, preliva šećernim sirupom, zatvaraju se tegle i sterilišu.

Savjet: Svako voće možete umjesto šećernim sirupom preliti zagrijanim medom. Med će na ovaj način postati najljepši žele.

Ukoliko spremate novi recept, prvi put spremajte male količine. Ako vam se dopadne, uvijek možete da pripremite još. Korisni savjeti za svaku domaćicu: 

• Zimnicu čuvajte na tamnom, suhom i hladnom mjestu.

• Konzervansi su hemijska sred­stva koja sprečavaju kvarenje hrane, ali i tu morate biti obazrivi, jer nisu ni bezopasni po čovjekovo zdravlje (na primjer salicil), pa zato vodite računa o dozi koju stavljate.

• Kašika za miješanje bi trebalo da bude drvena ili plastična.

• Koristite plastični ili metalni lijevak koji ne rđa.

• Dobro je da na tegle ili bočice stavite naljepnice sa sadržajem, količlinom i datumom pripreme.

• Začini imaju jako konzervansno dejstvo. Najbolje je da ih upotrebljavate nemljevene ili neisitnjene.

• Za pripremu turšije najbolji je hrapavi krastavac.

• Za konzerviranje najbolji je sitniji paradajz.

• Alkohol čuva voće od kvarenja. Žestoka pića odlično čuvaju svježe voće, dok se vino, budući da ne sadrži dovoljno alkohola, koristi samo kao začin za zimnicu.

 

Sterilisanje je tehnološki proces pri kojem toplina uništava enzime i mikroorganizme. Voće se obično steriliše na temperaturi od 100 stepeni.

Zbog otpornosti na mikroorganizme, sterilisanje se vrši 3-4 puta. U kućnim uslovima nikada ne može da se dostigne apsolutna sterilizacija, ali je i djelimična efikasna i korisna jer ne utiče na kvalitet proizvoda. Sterilizacija se postiže kuhanjem. Pasterizacija je djelimična sterilizacija prilikom koje se zagrijavanje vrši na temperaturi 65-90 stepeni. Naročito je pogodna za konzerviranje voćnih sokova. Blanširanje je kratkotrajno pripremanje voća u uzavreloj vodi (zbog lakšeg guljenja) ili u uzavrelom šećernom sirupu (zbog omekšavanja, kada se još uvijek toplo voće reda u tegle). Šećerni sirup se priprema kuhanjem šećera i vode i to u sljedećim odnosima: rijedak sirup - 2 šolje šećera i 6 šolja vode (1:3), srednje gust sirup (1:2) i gust sirup (1:1). Sirup se može koristiti i topao i hladan.

Prije pripremanja voća za zimnicu veoma je bitno znati ga na pravi način odabrati. Evo nekoliko savjeta:

- Izaberite i rasporedite plodove. Najbolje iskoristite za pripremu kompota, ostalo za marme­lade, sokove i dr.

- Voće treba da bude zrelo, ali ne i prezrelo budući da takvo ne sadrži pektin koji pomaže pri konzerviranju.

- Najbolje je voće očistiti neposredno prije pripreme, zato što pod dejstvom kiselosti tamni i gubi dio vitamina.

- Voće kuhajte u emajliranom posuđu ili posuđu od čelika koje ne rđa, a nikako u metalnom posuđu.

- Za voće je najbitnije da ne izgubi kvalitet, ukus i boju zbog dugog kuhanja, pa upotrebljavajte samo propisane količine šećera u odnosu na količinu.

Kiseljenje je jedan od najstarijih načina konzerviranja povrća. 

Povrće možete uglavnom konzervirati na dva načina: kiseljenje sirćetom i konzerviranje soljenjem. Kiseljenje sirćetom koristi se i u savremenom konzerviranju, jer u kiseloj sredini koja nastaje dodatkom sirćeta, ne mogu se razvijati mikroorganizmi, pa ne može doći do kvarenja povrća. Neke vrste povrća zahtijevaju veću koncentraciju sirćetne kiseline, a druge manju. Sirćetom se može kiseliti sirovo ili prokuhano povrće, voće, mješavina voća i povrća, začinsko bilje i gljive.

Kod toga je važno da povrće bude jedro i zdravo. Potrebno ga je dobro oprati u hladnoj vodi i osušiti. Staklenke u koje ćemo spremiti povrće također treba dobro oprati i dezinficirati. Kad su staklenke napunjene povrćem, zatvaramo ih celofanom dezinficiranim u alkoholu. Nikako ne smijemo staklenke zatvarati limenim poklopcima, jer kiselina djeluje na lim, a iz istog razloga i kod pripreme povrća najbolje je koristiti emajlirane lonce i drvene kašike.

Neke vrste povrća moguće je spremiti tzv. prirodnim kiseljenjem, bez dodatka sirćeta. U tom slučaju potrebno se strogo držati određenih uslova: so se dodaje povrću u količini od 12%, ambalaža i pribor moraju biti besprijekorno čisti, prvih 4-6 sedmica temperatura u prostoriji mora biti oko 22 stepena, a kasnije je najbolja temperatura za čuvanje takvog povrća oko 10 stepeni.  

Čuvanje cvekle zavisi od toga je li ona skuhana ili sirova. Cvekla je od davnina poznata kao lijek. Željezo i magnezij su u velikim količinama prisutni u cvekli, dok su kalorije prisutne u veoma malim količinama.

Cvekla može u frižideru izdržati nekoliko sedmica, a poželjno ju je držati u plastičnim posudama. Cveklu kuhajte na način da je najprije isperete pod mlazom hladne vode, ali nemojte oguliti korijen, jer će izgubiti svoju žarku crvenu boju. Potom je narežite na komade i kuhajte u slanoj vodi 40-tak minuta. Ako odstoji skuhana jedan dan, dobija na okusu.

Evo kako je pripremiti za kiseljenje – potrebni sastojci: 5 kg cvekle, 1 l alkoholnog sirćeta, 3 dag soli (2 čajne kašike),  5 dag šećera (2 supene kašike), kim, ploške luka,  kockice hrena.

Cvekla je bogata folatima, željezom i magnezijem, vitaminom C i kalijem. Pomaže kod anemije, poboljšava pamćenje i koncentraciju, ublažava predmenstrualne i menopauzalne tegobe, stimulira limfni sistem i cirkulaciju. Energetska vrijednost cvekle iznosi samo 45 kcal na 100 g svježe namirnice.

Nekad su se marmelade dugo ukuhavale jer je cilj bio dobiti gustu, glatku masu. Međutim, dugotrajnim ukuhavanjem voće gubi brojne zdrave sastojke, pa danas znamo da su puno zdraviji džemovi (voće smije ostati u komadićima i zato se džemovi znatno kraće pripremaju).

Ne možete li odoljeti marmeladi, za nju je pogodna jabuka. Sadrži dosta prirodnog šećera, a sitni komadići oslobođeni kore i košpica već nakon kraćeg ukuhavanja pogodni su za pasiranje. Ukoliko je marmelada nakon pasiranja rijetka, treba je još malo kuhati u širokoj posudi uz miješanje, kako bi brzo isparilo puno vode - tako će marmelada biti glatka i ukusna, ali će i duže trajati. Iako se kod nas kod pripreme slatke zimnice tradicionalno koristi bijeli šećer, savjetujemo da ga zamijenite sladom (sladilom od žitarica), ali samo u slučaju voća s manje prirodnog šećera poput malina.

Smokve su, pak, toliko slatke da ih bez problema možete skuhati s ploškama limuna, bez dodatka sladila. Preporučujemo i malo cimeta za bogatiju aromu. Limun je poznati prirodni konzervans, pa dobro dođe ukoliko se bojite kvarenja. Osim soka, u istu svrhu možete koristiti i eterična ulja limuna, mandarine i ostalih citrusa, ali pazite da se radi o prirodnim, a ne sintetskim uljima. 

Postoje mnogi razlozi zašto je dobro imati limun pri ruci, no u slučaju da s njima već niste upoznati, donosimo vam nekoliko korisnih i zanimljivih načina na koje možete iskoristiti ovo malo kiselo voće.

Kuhanje jaja - ako volite tvrdo kuhana jaja, nije loša ideja da imate limun u frižideru. Prije nego ih spustite u kipuću vodu, pokušajte ljusku malo namazati limunovim sokom. Na taj način spriječit ćete moguće pucanje tokom kuhanja. Ako pak u vodu dodate nekoliko kapi limunovog soka, jaja ćete puno lakše oguliti.

Zaštita plodova - limun privremeno može spriječiti da nedavno izrezano voće potamni. Čak i kad je svježe, potamnjelo voće izgleda izuzetno odbojno, stoga vam ovaj trik može biti koristan ako spremate voćne salate i slično. Sve što trebate jeste preliti komade voća limunovim sokom, i to će održati originalnu boju barem neko vrijeme.

Prevencija od raka - istraživanja su pokazala kako zeleni čaj s limunom umanjuje rizik od određenih tipova raka kože za 70 posto. Limun pomaže pri zacjeljenju opekotina od sunca, a prirodni sastojci pronađeni u kombinaciji limuna i čaja štite tijelo od štetnih UV zraka. Preporučuje se konzumacija vrućeg čaja, jer ledeni nije toliko učinkovit.

Osvježenje putem limunade - nema boljeg od osvježavajuće limunade tokom vrućih ljetnih dana. No ako ste malo kreativni možete napraviti unikatno piće miješajući limunov sok sa sokom ananasa ili lubenice. Možete spremiti i zanimljive koktele s kombinacijom bijelog vina ili votke.

Očuvanje zdravlja - mnogi ne znaju kako je i sama voda s limunom izrazito dobra za zdravlje. Ona osigurava prirodan način liječenja za mnoge učestale probleme. Npr., možete olakšati grlobolju grgljajući limunovu vodu jednu minutu, tri puta dnevno. Također pomaže čišćenju bubrega, jetre i krvi. Poput čaja, preporučuje se piti topla. Vruća ili topla limunova voda čini čuda za probavni sistem i pomaže ublažavanju mučnine, proljeva i zatvora.

Vitamin C za čvrste mišiće

Ovaj vitamin je nepostojan i ne podnosi visoku temperaturu. Pošto je antioksidans i jača otpornost organizma, igra značajnu ulogu u sprečavanju srčanih oboljenja i nekih vrsta raka. Dnevne potrebe: od 30 mg (bebe) do 100 mg dnevno (odrasli). Pušači treba da uzimaju dodatnih 25 mg dnevno. Kako ih zadovoljiti? Tako što ćete redovno jesti svježe voće i povrće, naročito južno voće, peršun i papriku. Kada treba uzimati tablete? Prije svega ako ste umorni. Neki naučnici preporučuju da se dnevno unosi do 500 mg vitamina C da bi se smanjio rizik od srčanih tegoba.

Vitamin D za jače kosti

Ovaj vitamin je važan za rast i čvrstinu kostiju, kao i za pravilno funkcionisanje sistema odbrane organizma. Sprečava razvoj tumora organa za varenje. Dnevne potrebe: I djeca i odrasli treba da unose 10 mikrograma dnevno, dok dnevna doza za trudnice iznosi 15 mikrograma. Nedostatak kod djece izaziva rahitis, a kod odraslih poremećaje u kalcifikaciji kostiju. Kako ih zadovoljiti? Organizam sintetiše ovaj vitamin pomoću sunčeve svjetlosti. Jedite masnu ribu (tunjevina, skuša, šaran), pošto 100 g sadrži od sedam do 12 mikrograma ovog vitamina. Kašika ribljeg ulja sadrži čak 85 mikrograma vitamina D. Kada treba uzimati sintetički vitamin D? Bebe treba da uzimaju vitamin D u vidu kapi. U nekim slučajevima sintetički vitamin se preporučuje i djeci u periodu intenzivnog rasta i starijim osobama.

Vitamin E protiv starenja

To je najznačajniji antioksidans među vitaminima. Podstiče otpornost i smanjuje rizik od nekih bolesti (neke vrste tumora i srčana oboljenja). Dnevne potrebe: Od četiri do 11 miligrama dnevno za djecu; do 12 miligrama dnevno za odrasle). Starije osobe treba da uzimaju do 20 miligrama. Nedostatak ovog vitamina se rijetko sreće i obično je vezan za opštu neuhranjenost. Kako ih zadovoljiti? Tako što ćete jesti integralne žitarice, suncokret (ulje i sjemenke), kikiriki, maslac... Ovaj vitamin podnosi visoke temeperature.