Obilje voćnih kiselina i čak pet vrsta različitih šećera koje ovo voće sadrži zaslužni su za njegov tako prijatan ukus. Pored ovoga, šljiva sadrži i voćni alkohol sorbitol koji se koristi kao zamjena za šećer u dijetetskim proizvodima.

Svježa šljiva, a posebno suha, ima izuzetnu vrijednost jer je laksativna, diuretična, hranjiva, bogata mineralima i vlaknima, izuzetne energetske vrijednosti i štiti jetru. Šljiva je izvor šećera, vitamina A,B i C, mineralnih soli (željeza, kalijuma, fosfora, magnezijuma, kalcijuma, mangana, sluzi i vlakana). Preventivno se koristi kod anemije, fizičke i intelektualne premorenosti, depresije, zatvora, poremećaja funkcija jetre, hroničnog reumatizma i arterioskleroze.

Idealna za ishranu je svježa, ali od nje mogu da se prave kompoti, džemovi, pekmezi, želei i tradicionalne poslastice. Šećer skoro da ne treba ni dodavati jer je šljiva veoma bogata voćnim šećerom. Ipak, treba imati na umu da prevelik unos voća i vode može da izazove stomačne probleme i dijareju.

Kruška je bogata kalijumom, a siromašna natrijumom, što je čini nezamjenjivom u uspostavljanju ravnoteže između ove dvije soli, naročito kod osoba koje se teško odriču slanih jela.

Sadrži šećere, naročito levulozu, ugljene hidrate, vitamine A, B1, B2, C i PP, kalijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, sumpor, cink, hlor, bakar, željezo, mangan, jod, organske kiseline, pektin i vlakna. Preventivno se koristi u slučaju anemije, nedostatka minerala, fizičke i intelektualne premorenosti, crijevnih tegoba, zatvora, artritisa, reumatizma, a odlična je i za ishranu dijabetičara. Ipak, i ovdje treba imati na umu da su zrele kruške veoma kvarljive i otporne dan ili dva, zato ih čuvajte u frižideru.

Enzimi, antioksidanti, sulfidi i peptidi samo su neke od visokovrijednih materija koje organizmu pomažu u borbi protiv brojnih bolesti, a sastavni su dio crnog luka.

Nutricionisti preporučuju jednu glavicu aromatičnog povrća dnevno, najbolje u sirovom stanju, to jest u salati. Crni luk dah čini ne baš prijatnim, ali to je najvjerovatnije jedina mana koju to korisno povrće ima. Rezultati naučnih ispitivanja pokazali su da sulfidi, kojima to aromatično povrće obiluje, imaju važnu ulogu pri snižavanju povišenog krvnog pritiska i lošeg holesterola. Takođe, peptidi iz crnog luka sprečavaju gubitak koštane mase tako što zaustavljaju gubitak kalcijuma i drugih važnih minerala. Prema riječima stručnjaka, riječ je o povrću koje je moćan antioksidant, a jedna od njegovih najvažnijih osobina je to što sadrži bioflavonoid kvercetin, odlično sredstvo protiv upala disajnih puteva. Visok nivo vitamina C u kombinaciji sa kvercetinom gotovo blokira simptome gripa, alergije i prehlade.

Nutricionisti ističu da bi ljubitelji masnije hrane, poslastica sa dosta šećera i jela koja obiluju proteinima mogu da se oslone na crni luk pri „čišćenju" arterija i odbrani od virusnih i gljivičnih oboljenja. 

Najbolje je unositi ga u svježem stanju, u salati, kako bi organizam mogao da iskoristi što više korisnih materija, ali je i djelimično termički obrađen - pečen, baren ili dinstan - dosta dobar saveznik protiv bolesti.

Ulje sjemena grožđa nalazi zaista široku primjenu u kuhanju. Zbog visoke tačke dimljenja idealno je za prženje, a zbog karakterističnog ukusa može se koristiti i za salate i marinade, kao i za pravljenje majoneze.

Kalorična vrijednost ovog ulja slična je drugim jestivim uljima, ali kako su potrebne manje kolicine može se primijeniti u dijetama. Naučna ispitivanja pokazala su da ulje od sjemenki grožđa uspješno reguliše nivo holesterola i snižava krvni pritisak kod velikog broja ispitanika.

Ulje sjemena grožđa je omiljeni sastojak u kozmetičkim proizvodima namijenjenim oštećenoj koži, ili koži izloženoj stresu, jer posjeduje regenerativne sposobnosti koje omogućuju bolje funkcionisanje procesa hidratacije. Pomaže koži da zadrži normalnu strukturu epitelnih ćelija kao i nervnih ćelija tako što podržava membrane ćelija. Naročito je djelotvorno za obnavljanje kože oko očiju. Pokazalo se efikasnim u njezi strija, a koristi se kao podloga i u aromaterapiji.

Od hrena se prave čajevi, sirupi, obloge... To je jedan od najzdravijih začina jer ima jako antibiotsko djelovanje, pomaže protiv umora, čisti organizam, ubrzava metabolizam i cirkulaciju.

Svježe izrendan korijen je izuzetan kao dodatak sosovima, a veoma je ukusna i kombinacija hrena i kisele pavlake ili mlijeka, koja se služi uz dimljenu ribu, salate i pečenje. Kao lijek obično se uzima uz kisela jela, kao sirup, kuhan u bijelom vinu ili vodi, kao sok ili čaj. Ipak, s njim ne bi trebalo pretjerivati jer može da izazove dijareju i povraćanje. Hren je bogat vitaminom C (više od 100 miligrama u 100 grama svježeg korijena), a tu su i glikozid, morozin, sinigrin, glutamin, glukoza, kalijum, kiseli sulfat, kao i eterična ulja koja mu daju ljutinu. Hren se preporučuje za čišćenje krvi, izbacivanje kamena i pijeska iz bubrega, za znojenje i izbacivanje mokraće.

U narodu se koristi kao lijek protiv bolesti pluća, reume, gihta, kijavice, za izbacivanje sekreta iz disajnih puteva. Dragocijen je i kao stimulator organa za varenje, izaziva pojačanu sekreciju želudačnih i crijevnih žlijezda, kao i žuči i pankreasa.

Rukola spada u grupu lisnatog povrća, jer se za ishranu koristi list, a ponekad se koristi i cvijet. Svojevrsna riznica vitamina A, K i C i dijela B kompleksa, idealna je podrška dobrom zdravlju i ukusna prevencija mnogih bolesti.

Osim vitamina sadrži i veće količine vode, ugljenih hidrata i bjelančevina, ali je bogata i u ishrani bitnim mineralima, prije svega kalcijem, magnezijem, željezom, kalijem i fosforom.

Kao i njeni rođaci iz porodice brokula, kupusa, kelerabe i kelja, rukola stimuliše enzime koji čiste organizam od toksina i potencijalnih kancerogena, te se najčešće preporučuje u prevenciji raka dojke. Blagotvorno djeluje na varenje, jer reguliše i prekomjerno izlučivanje želudačne kiseline, čime se efikasno koristi pri liječenju čira i uporne opstipacije. Dijetolozi često pominju rukolu i kao prirodni izvor energije, zaštitnik srca i čistač krvi, jer hlorofil, kojim je takođe bogata, pomaže da se veće količine kiseonika prenesu u sve dijelove tijela. Specifičnog oporog ukusa i aromatičnog mirisa, ova biljka je najkorisnija kada se jede svježa u salati, iako neka od važnih svojstava neće izgubiti i kada je dodatak kuhanim jelima.

Ljudi koji jedu voće i povrće jarkih i snažnih boja, poput mrkve i šljiva su privlačniji, pokazuje istraživanje naučnika sa britanskih univerziteta Sent Endruz i Bristol.

Naučnici su istraživali vezu između boje puti i privlačnosti i otkrili da ljude sa žućkastim tenom drugi doživljavaju kao zdravije i samim tim, privlačnije, prenosi Rojters. Za tu žućkastu nijansu kože „krivi” su žuti pigmenti ili karotenoidi koji se nalaze u određenom voću i povrću. Dr Ian Stefen, jedan od istraživača koji je radio na projektu, nada se da bi rezultati istraživanja mogli da podstaknu mlade da jedu više voća i povrća, posebno kada se zna da su za vidljive rezultate dovoljna dva mjeseca uzimanja, na primjer mrkve. „Umesto da mladima kažemo da će ih za 40 godina vjerovatno pogoditi srčani udar ako ne budu zdravo jeli, možemo im reći da će privlačnije izgledati za samo dva mjeseca ako jedu više voća i povrća”, kaže dr Stefen.

Pčelinji proizvod propolis ima posebno mjesto u kućnoj apoteci. Za njega se tvrdi da je savršena ispomoć u liječenju ekcema, bubuljica, lišajeva, kao i posjekotina.

Propolis u sebi najviše ima voska, smole i balzama, a nešto manje polena, tanina i eteričnih ulja koja posjeduju antibiotska svojstva. Zbog ovakvog sastava propolis i postiže antiupalno i antimikrobno dejstvo, stimuliše regeneraciju tkiva i povećava odbrambenu moć organizma. U oblasti stomatologije, preporučuje se za održavanje oralne higijene, pošto predstavlja odličnu barijeru za pojavu karijesa. U kozmetici, propolis se dodaje različitim kremama, koje mogu da se nađu u biljnim apotekama. Propolis mogu da koriste svi, osim ljudi alergičnih na pčelinje proizvode.

Zadržavanje vode u tijelu je medicinski problem koji mogu izazvati različiti faktori, kao što su hormonske fluktacije ili problemi sa bubrezima. Kada se voda nakuplja u tijelu, to može donijeti nelagodu i osoba može dobiti na težini.

Diuretici pomažu tijelu da se otarasi viška tečnosti tako što inicira češće posjete toaletu, a kada nam je baš teško, lako posegnemo za tabletama. Umjesto da čekamo posljednji momenat, možda je bolje da ga prevarimo koristeći ono što nam je priroda dala, a u čemu uživamo: hrani!

Dakle, ako patite od sakupljanja vode u tijelu, u jelovnik uvrstite dosta voća i povrća koje je poznato po svojim diuteričkim svojstvima, kao što su lubenica, papaja, brusnica i krastavac. Sjeme celera i peršun su prirodni diuretici, kao i hrana bogata kalijumom - banana, jogurt, paradajz, kajsija. Ne zaboravite na vitamine B i C koji su veoma važni.

Na kraju: pijte mnogo biljnog čaja umjesto sokova, izbjegavajte unos soli što je više moguće, a začinjenu hranu i slatkiše konzumirajte samo ako vam to doktor prepiše.

Rogačev su plod u terapijske svrhe koristili još i stari Egipćani. Koristili su ljepljiva svojstva rogača kod mumificiranja, a u grobnicama su nađene i mahune i sjemenke.

Španski doktor Ramos zapazio je 1941.godine da su u Španiji gladna djeca koja su se hranila rogačem rjeđe imala probavne tegobe od ostale djece. To ga je podstaklo da u dječiju praksu uvede rogač u slučajevima proliva, enteritisa i dispepsije. Rogačevo brašno, zbog sadržaja tanina, pektina i lignina, djeluje na suzbijanje i ublažavanje mučnina i proliva. Tanini rogača djeluju adstringentno na sluznicu crijeva, vežu toksine i bakterije, te inaktiviraju coli bakterije, što smanjuje otok i upalu sluzokože.