Bijeli šećer, osim što ne koristi organizmu i nema nikakvu nutritivnu vrijednost, zaista je štetan. On je istinska opasnost za ljudsko zdravlje jer je direktan ili indirektan izvor modernih bolesti kao što su karijes, kiselost krvi, arterioskleroza, gubitak kalcija u kostima, srčani infarkt, dijabetes, pretilost, akne, čir želuca, povišeni holesterol, problemi s cirkulacijom, hiperosjetljivost, degeneracija jetre, nervna napetost, itd.

Možda ćete se zapitati kako ovaj derivat šećerne trske može narušiti ljudsko zdravlje. Odgovor je jednostavan. Supstanca koju danas znamo pod nazivom šećer ima veoma malo veze sa samom biljkom. Radi se o čistoj saharozi lišenoj nečistoća, vitamina, minerala, enzima i svih vitalnih elemenata. To je potpuno umjetna hemijska supstanca. Za razliku od ostalih namirnica u našem organizmu, saharoza se potpuno pretvori u energiju bez da proizvede proteine, masti, vitamine i minerale. To znači da proizvodi samo prazne kalorije. Kao i ostale čiste hemijske tvari, saharoza pobudi organizam trenutnim energetskim šokom, ali ga ujedno oslabi i učini napetim zato što cijeli metabolički sklop radi „u prazno“. No, najveći problem jest to što se za probavu šećera troše zalihe vitamina, aminokiselina i minerala. Rijetko objavljene studije pokazuju kako i umjereno korištenje šećera stvara podlogu za razvoj brojnih bolesti moderne civilizacije. Čak i urođeno stanovništvo Afrike i Azije korištenjem bijelog šećera razvija iste bolesti kao zapadnjački konzumenti bijelog šećera. 

Bijeli je šećer posebno štetan za djecu, starije osobe i žene jer oduzima organizmu kalcij i minerale, naročito krom. To se događa jer se saharoza veže s kalcijem prisutnim u krvi. Nastali spoj je tijelu neupotrebljiv te se uklanja kroz probavni sistem i bubrege. Također „krade“ vitamine i enzime koji su potrebni za njegovu razgradnju. Detaljne studije pokazuju da svaki put kada unesemo saharozu, troše se vrijedne organske supstance potrebne za njegovu razgradnju, kao što su aminokiseline (triptofan i metionin), vitamin B (pogotovo B5, B6 i B12), vitamin PP i minerali.

Ono što je vjerojatno svima najzanimljivije je da je krompir vrlo zasitna namirnica, s prilično malo kalorija, ne deblja, te je vrlo sigurna ako želite stvoriti kontinuitet zdrave prehrane.

Krompir je, također, namirnica bogata nutrijentima, što znači da ćete na određenu pojedenu količinu krompira dobiti mnogo hranjivih tvari i prilično malu količinu kalorija. Također, 50 posto sadržanih vlakana je topivo, a 50 posto netopivo, što će osigurati dobru probavu, ali i snižavanje holesterola u krvi. Fitohemikalije u krompiru uključuju flavonide, dok je nedavno u krompiru pronađen i sastojak kukoamin koji snižava krvni pritisak, o čemu je već bilo riječi. Krompir u sebi sadrži gotovo sve potrebne nutijente. Jedan pečeni krompir srednje veličine, sadrži oko 20 posto dnevnih potreba za vitaminom B6, što je vrlo dobro za vaše srce, kožu, kosu, nokte, te obnovu svih ćelija organizma i nervnog sistema, te dobro raspoloženje. Naime, vitamin B6 služi za proizvodnju neurotransmitera – tvari koje prenose informacije iz ćelije u ćeliju. Neurotransmiteri, kao što su serotonin i dopamin su vrlo važni za regulaciju raspoloženja. Magični vitamin B6 ujedno služi i za proizvodnju hormona adrenalina koji nam pomaže u nošenju sa stresom. Krompir sadrži i velike količine kalija i to mnogo više nego druge namirnice koje se preporučuju zbog sadržanog kalija, tu je također i željezo i bakar. Istraživanja su pokazala da samo 100 grama pečenog krompira sadrži čak 21 posto svih dnevnih potreba za vitaminima.

Uklanjanje i čišćenje mrlja od šminke s tkanine može biti težak zadatak – osim ako ne poznajete nekoliko korisnih trikova. Imajte na umu da različite vrste makeupa zahtijevaju i različite tehnike čišćenja, a uspješno uklanjanje mrlje zavisi od poznavanja najboljeg rješenja za tu vrstu mrlje.

Mrlje od ruža - u velikoj većini slučajeva obični medicinski alkohol će ukloniti mrlje od ruža. Nemojte trljati mrlju – jer ćete je samo još više utrljati u tkaninu, već je uklonite tapkanjem čistom krpicom natopljenom alkoholom, i to od rubova mrlje prema sredini kako se mrlja ne bi proširila na ostatak tkanine. Nakon toga odjevni predmet operite kao i uobičajeno. Neke žene se kunu da je najbolje sredstvo za uklanjanje lak za kosu. Nasprejajte malo laka za kosu na mrlju, ostavite nekoliko minuta i onda lagano istrljajte (od vanjskih rubova prema sredini mrlje). Ponovite proces dok mrlja gotovo ne nestane, onda operite kao i uobičajeno. Ako ništa od navedenog ne pomogne – pokušajte s malo deterdženta za suđe.

 

Na čašama koje redovno upotrebljavate i perete, naročito u mašini, često ostaju bijele mrlje zbog tvrde vode za pranje suđa. Zato s vremena na vrijeme čaše morate oprati toplom vodom u koju ste dodali malo sirćeta.

Isperite ih čistom, hladnom vodom i odmah obrišite. Čaše i druge posude od stakla, kristalnog stakla ili keramike koje dugo niste upotrebljavali zahtijevaju posebnu njegu kako bi opet bile čiste i sjajne. Najprije ih morate nekoliko sati ostaviti u čistoj vrućoj vodi, a potom ih operite toplom vodom u kojoj ste otopili nekoliko kašikica sode bikarbone i dodali uobičajenu količinu deterdženta za pranje posuđa.

Posude potom isperite i osušite krpom. Čaše i staklene posude osvježite tako da ih 15 minuta ostavite u hladnoj vodi kojoj ste dodali oveći oguljeni krompir narezan na ploške i nekoliko kašika sirćeta. Nakon toga posude operite toplom vodom i obrišite.

Garam masala je kombinacija začina, a najviše je korištena u indonezijskoj kuhinji.

Garam masala (u prijevodu – vruća smjesa) koristi se za curry umak. Osnovna je smjesa glavnih začina i veoma je raširena u Indijskoj i drugim južnoazijskim kuhinjama.

Koristi se samostalno ili s drugim začinima. Riječ garam označava intenzitet začina, ali ne i koliko je ljuta. Garam masala znači vrućinu, a ne "ljuto" kao čili paprika. Sastojci garam masale mijenjaju se u velikom spektru prema indijskim regijama. Neki od uobičajenih sastojaka su crni i bijeli biber, klinčić, list malabara, dugi biber (pippali), crni kumin (shahi jeera), sjeme kumina, cimet, crni, smeđi i zeleni kardamom, muškatni oraščić, anis i sjeme korijandera. Različite kombinacije ovih i drugih začina koriste se u regionalnim varijacijama garam masale, ali sve se smatraju jednako autentične. Neki recepti zahtijevaju da se začini pomiješaju s biljkama, dok drugi miješaju začine s vodom, sirćetom ili drugim tekućinama kao što je mlijeko kokosa, kako bi se dobila pasta. U neke se recepte dodaju orasi, luk ili bijeli luk. Okusi moraju biti pažljivo izmiješani da se postigne odgovarajući učinak. U nekim slučajevima osnovni okus mora biti naglašen za određena jela. Većinom se masala prži prije upotrebe da oslobodi svoje mirise i arome.

Jedan od najpopularnijih i najpoznatijih umaka je bechamel ili bijeli umak, čiji su osnovni sastojci maslac, brašno i mlijeko. To je umak koji se priprema brzo i jednostavno, često se koristi u kuhanju, a posebno kod pripreme lazanja i musake.

U bechamel se uz glavne sastojke može dodati i malo muškatnog oraščića, lovorovog lista, te po želji soli. Osim po bechamelu, francuska je kuhinja poznata i po umaku hollandaise, koji se služi uz šparoge, artičoke, a odlično ide i s ribom. Umak je kremast, priprema se od maslaca, limunova soka i žumanjaca. Kod pripreme treba dobro umutiti žumanjke, sok od limuna i sol, koji se zagrijavaju na pari dok ne postanu pjenasti. Kad se žumanjci zgusnu, doda se maslac, uz stalno miješanje, pri čemu treba paziti da vatra nije velika, kako se žumanjci ne bi skuhali. Otopljeni maslac se ne smije odvajati od žumanjaka, nego moraju tvoriti prozračnu teksturu. Francuskim majstorima kuhinje možemo zahvaliti i veloute umak, tzv. svijetli ili baršunasti umak koji se može koristiti kao baza za pripremu drugih umaka ili poslužiti uz teleće meso, povrće, perad, odnosno plodove mora. Za njega su potrebni maslac ili margarin, te brašno, od kojih se pripremi lagana zaprška.

Umaci mogu biti raznih okusa, od ljutih do slatkih, a glavnu aromu dobiju prema svom temeljnom sastojku. Mnoga bi jela izgubila sočnost i bila manje ukusna kada bismo ih poslužili bez umaka, jer im upravo oni daju specifičan okus.

U umacima se mogu nalaziti razni začini, sredstva za zgušćivanje, aromatične biljke, dodaci poput senfa, inćuna, gljiva. Mogu se kombinirati sa sirevima, čest su im sastojak mlijeko, vrhnje, jaja, maslac. Umaci najčešće sadrže veće količine masnoće, zato imaju visoku energetsku vrijednost i nisu pravi izbor za one koji zbog viška kilograma broje svaku kaloriju. Gurmanski znalci kažu kako svaka vrsta mesa zahtijeva određeni umak, pa tako uz junetinu ne može biti poslužena ista vrsta umaka kao uz primjerice divljač. Slično je i s tjesteninama. Kratke i glatke vrste tjestenina, kao što su mali makaroni ili farfalle, dobro se slažu s kremastim umacima od vrhnja, maslaca i sira. Kratka, ali krupna tjestenina, poput rigatoni, fusili, conchiglie, bolje će ići s bogatim umacima od mesa. Umak od paradajza postao je nezaobilazan u pripremi najrazličitijih jela, a zahvaljujući svježem bosiljku koji se može naći u radnjama uvijek ga možete i sami pripremiti, a ne osloniti se na koncentrirani umak.

Kesteni se mogu iskoristiti kao odlična namirnica u kuhinji. Mnogi vole kesten pripremljen na najjednostavniji način, kuhan ili pečen.

U plodu kestena najviše je ugljikohidrata, oko 44 posto. Upravo zbog visokog udjela škroba, od kestena se može dobiti brašno koje je lako probavljivo i koristi se za izradu peciva i hljeba

Kesten sadrži i vitamin C, zatim vitamine B grupe, te minerale. Siromašan je mastima za razliku od ostalih orašastih plodova. Ima visoku energetsku vrijednost, pa ako ste na dijeti, nisu preporučljive poslastice i jela s kestenom, jer obiluju kalorijama. Posebice je kaloričan pečeni kesten, koji ima veću energetsku vrijednost i veću količinu ugljikohidrata nego kuhani.

Poznato je da grah nadima, pa mu zato treba dodavati začine koji neutrališu gasove, poput kima, đumbira i listova nane. Gasove stvaraju ljuske graha, koje su bogate vlaknima. –

Anemične osobe i oboljeli od osteoporoze ne bi trebalo da jedu grah jer sadrži fitinsku kiselinu, koja otežava apsorpciju željeza i kalcijuma. 

Kako se priprema: 

Tetovac – pljosnat, krupan, bjeličast. Poslije stajanja u vodi, kuha se oko sat i po. Ukus mu je blag, a posebnu aromu dobija kada se poslije kuhanja zapeče u rerni.

Bijeli grah – sličan tetovcu, ali je sitniji. Vrlo prijatnog ukusa. Poslije stajanja u vodi, kuha se do sat vremena. Koristi se uglavnom za pripremu variva i salata.

Trešnjevac – mala, braon zrna najbrže se kuhaju od svih sorti graha.

Šareni grah – lakše se vari zato što sadrži više biljnih vlakana. Savršeno se slaže s kiselim kupusom jer povećava apsorpciju vitamina C.

Žuti grah – sitan, pljosnat, sivožut. Poslije stajanja u vodi kuha se oko dva sata. Najukusniji je sa suhim mesom i zaprškom.

Grah je jednogodišnja biljka iz roda mahunarki koja je zbog svojih ljekovitih sastojaka obavezan dio naše ishrane. Zato se sve češće nalazi na trpezama najvatrenijih pobornika zdrave ishrane.

On je značajan izvor biološki hranjivih materija, pa u prosjeku 100 grama graha sadrži oko 52 grama ugljenih hidrata, 26 grama bjelančevina, dva grama masti, četiri grama vlakana, esencijalne aminokiseline, fosfor, kalcijum, kalijum, magnezijum i željezo.

Ako imate poteškoće sa varenjem, izbjegavajte grah ili ga jedite bez ljuske. Dovoljno je da ga jedete jednom sedmično, a kada ga spremate, činite to kako treba. Prije kuhanja, grah preberite, operite, prelijte hladnom vodom i ostavite da odstoji preko noći. Prvih 10–15 minuta kuhajte ga na jačoj temperaturi, a onda ga ocijedite i vodu bacite. Sipajte drugu vodu i kuhajte.