Među domaćim ljekovitim biljkama neven zauzima jedno od najznačajnijih mjesta. U narodnoj medicini koriste se cvijet, stabljika i list, i to za spoljnu u vidu (tinkture i masti) i unutrašnju upotrebu.

Čaj od nevena odlično je sredstvo za pročišćavanje krvi, jačanje jetre, podsticanje cirkulacije, a potpomaže i zarastanje rana, liječi bubrege, malokrvnost, urinarne tegobe, upalne procese na sluzokoži usta i grla...Mast i ulje koriste se u slučaju hemoroida, proširenih vena, fistula i gljivičnih oboljenja stopala. Važno je napomenuti da preparati od nevena ne izazivaju nikakve nuspojave.

Redovna konzumacija bijelog vina može dovesti do oštećenja zuba, objavili su njemački nučnici sa Univerziteta Johannes Gutenberg u Mainzu. Istraživači napominju kako na pojavu oštećenja ne utiču porijeklo, godina berbe ili koncentracija alkohola u bijelom vinu, nego da su ključni njegov pH faktor i trajanje kontakta sa zubima. Jedan njemački časopis piše i kako bijelo vino ima izraženiji negativan uticaj na zube nego što ga ima crno vino. Naučnici savjetuju da se konzumacija bijelog vina kombinuje sa sirom koji zbog kalcija može djelimično spriječiti oštećenja zubne cakline.

Poznati po svojim istraživačkim i osvajačkim pu­tovanjima, portugalski moreplovci su pri povratku u domovinu, pored raznih dragocenosti, obavezno nosili i najrazličitije začine, kako bi obogatili svoju kuhinju. Do tada neviđeni u Evropi, crni biber, cimet, đumbir i čili su se ubrzo odomaćili u raznim evropskim kuhinjama. Pored začina, neizostavni dio prtljaga moreplovaca su bili i egzotični proizvodi, kao što su čaj i riža sa Dalekog Istoka, paradajz i krompir iz Južne Amerike, bez kojih se danas ne može zamisliti meni bilo koje zemlje Evrope. Zahvaljujući upotrebi novootkrivenih začina i proizvoda u kombinaciji sa domaćim, portugalska kuhinja se smatra istinskim uživanjem u najrazličitijim ukusima. Značajan doprinos bogatstvu portugalske kuhinje daje domaća proizvodnja kukuruza, krompira i riže, kao i nepregledni maslinici,vinogradi; stabla pomorandži, smokava i badema kojih u izobilju ima u Portugalu. Karakteristike portugalske kuhinje Portugalci će svaki obrok započeti supom od kojih je najpoznatija Caldo verde, gusta supa sa sjeckanim krompirom i kobasicama, pripremljena sa maslinovim uljem. Nemojte se začuditi ili naljutiti ako vas ponude supom od kamena, Sopa de pedra, za koju se veže interesantna legenda. Naime, jednom davno je sveštenik, imajući samo kamen kao mogući sastojak, u želji da napravi supu, išao od vrata do vrata, moleći ljude za još samo jedan sastojak, skupio dovoljno na napravi ovu,danas čuvenu,supu. Oblast Alantejo je poznata po supi napravljenoj od hljeba i ribe, koja predstavlja bujnu maštu tamošnjih stanovnika da i, pored siromaštva,naprave odlično jelo. Naime, u toj oblasti je osnovni proizvod hljeb, a uz dodatak raznih aromatičnih trava nastaje čuvena supa. Najtradicionalnije portugalsko jelo je Corizo a portuguesa, gulaš spremljen od svinjskog i telećeg mesa, raznih kobasica i povrća. Portugalsku kuhinju karakteriše bogat izbor jela od mesa, a za svaki praznik se tradicionalno koriste pojedina. Tako se sprema Cabrito assado no furno- ja­retina ispod sača. Izdvajaju se i Chanfana-kuhana jaretina sa crvenim lukom i goveđi ćevap sa roštilja. Portugalci naročito uživaju u Bitoque-u ( biftek sa pečenim jajima). Svojim kvalitetom se naročito ističu dimljeno meso, posebno pršuta i razne vrste kobasice. Blizina mora nije ostala bez uticaja, tako da se portugalska kuhinja odlikuje i bogatstvom jela od morskih plodova. Poznati specijaliteti su Cardeirades- dinstano meso više vrsta ribe; Sardinha assada- sardine sa roštilja bez kojih su nezamislivi festivali širom Portugala. Tradicionalno nacinalno jelo je sušeni slani bakalar, koje se, kažu, može spremiti na 1001 način, a neizostavni je dio božićne trpeze. Sirevi, deserti, vina Portugalska kuhinja se ne može zamisliti bez sireva. Naročito su poznati ovčiji sirevi Queijo da Sera, koji se prizvodi u planinskoj oblasti Serra da Estrela, i Queijo Rabacal. Pored ovčijih se prozvode i sirevi od kravljeg i kozijeg mlijeka. Portugalci su pravi majstori u spremanju kolača, pa prosto ne možete odlučiti koji je od kojeg ukusniji. Kolači su se ranije pravili u manastirima, tako da su i nazivi u skladu sa mjestom nastanka: Nebo, Opatovo uho, Opatičin pojas... Ne smijemo zaboraviti slatke specijalitete od jaja, mlijeka i cimeta, kolače sa kremom od jaja i mlijeka, puding od riže sa cimetom, sitne kolače od marcipana sa kremom od badema, kao ni neobični kolač od sira pasulja. Portugal je naročito ponosan na svoja vina. Zahvaljujući povoljnoj klimi, različitim sortama grožđa i vjekovnoj umješnosti vinara, portugalska vina se svrstavaju među najpoznatija u svijetu. Izdvajaju se dvije osnovne vrste Vihnos maduros, čije se vrenje odvija u flaši, i Vihnos verdes ( bijelo i crveno ) koji potiču iz pokrajine Mihno, čija pjenušavost varira u zavisnosti od starosti, tehnike i načina čuvanja. Njihova vina su obično laka, kisela mlada vina, slatka voćna ili vina intenzivne arome. Neki od šampiona vinskih podruma su Porto, suhi Special, polusuho i tamno vino Verdelho, vino Boal karakterističnog bukea, slatka i sočna Malvazija. Portugalci obrok završavaju likerom, kao što je Amarquinha, napravljena od gorkih badema.

Koža lica direktno je vezana za rad unutrašnjih organa. Kada dođe do promjene u njihovom radu pojavljuju se crvenilo i akne na koži, a osobito kod osoba koje imaju osjetljivu kožu lica. Postavlja se pitanje na koje dijelove lica se očituju problemi unutrašnjih organa. Dio lica iznad obrva predstavlja crijeva, dok se problem s žuči može očitovati sa strane očiju. U slučaju bolesti žuči tu se mogu pojaviti crvenilo, svrbež i prhutanje kože. Promjene na koži u između obrva ukazuju na loš rad jetre, a problemi u radu jetre se mogu očitovati i kao crvenilo očiju i pogoršanjem vida. Obrazi pokazuju stanje pluća. Vrh nosa je projekcija rada srca, dok nozdrve predstavljaju bronhije. Usta odražavaju stanje želuca, a pojava pukotina i prhutanje u kutovima usana ukazuju na loš rad želuca. Brada je odraz zdravlja spolnih organa (kod žena jajnici, kod muškaraca prostata). Oči mogu ukazati ne samo na psihičko već i fizičko stanje čovjeka. Ako vam oči suze pri prelasku iz toplo u hladno, to pokazuje kako imate manjak kalija u organizmu. Često, bezrazložna pojava suza u očima, ukazuje na nervozu i problem s slezenom. Izgledu jezika se još od starih vremena davala veliko značenje. Najčešće se promatra oblik, veličina i boja, a promjene ukazuju na probleme s unutrašnjim organima. Crvena boja jezika ukazuje na ishemiju, toksičnost i visoku tjelesnu temperaturu. Tamno crvena boja može biti znak pneumonije, infektivnih i bolesti bubrega. Blijed jezik je odraz anemije. Plavkast jezik ukazuje na poremećaj rada srca. Žute naslage su znak za loš rad žuči, a bijele naslage su znak lošeg rada želuca.

Jogurt je mlijeko sa dodacima kulture bakterija. Kako bi dobile energiju, bakterije jedu šećer iz mlijeka, a luče mliječnu kiselinu, koja potom zgrušava mlijeko. Jogurti koji sadrže žive bakterije su jako zdravi, a tome su razlog probiotici koji štite tijelo od štetnih bakterija, uzimajući im sve resurse neophodne za uspijevanje. Jogurt se od davnina koristi kao lijek za više namjena, ali su tek u posljednjih 10-15 godina znanstvenici otkrili koliko je zapravo koristan jogurt. Jogurt može uništiti gljivicu Candidu albicans, koja živi u vagini i ako se razmnoži može izazvati svrbež i peckanje. Kod žena koje imaju problema sa čestim infekcijama mokraćnih putova , jogurt može biti od velike pomoći. Finski znanstvenici su otkrili da žene koje jedu tri mliječna obroka dnevno (jogurt ili sir), puno rjeđe obolijevaju od mokraćnih infekcija, nego žene koje ne jedu često mliječne proizvode. Samo dvije čaše jogurta na dan mogu uvelike povećati razinu gama interferona, koji pomaže imunološkom sustavu čovjeka u borbi protiv mikroba. Kada kupujete jogurt, najbolje je birati onaj na kojem piše „bio“, „aktiv“ ili „živo“, kako biste bili sigurni da taj jogurt sadrži više živih organizama koji konzumiranjem štite zdravlje čovjeka i birajte jogurte kojima ne ističe uskoro rok trajanja. Za osobe koje ne vole jogurt preporuča se uzimanje probiotičkih napitaka.

Da li nam naše vlastite predrasude i percepcije ljudi pomažu u obrani našeg tijela od infektivnih bolesti? Jedno vrlo zanimljivo istraživanje ukazuje na to da naš mozak ima neku vrstu „bihevioralnog imunološkog sustava" koji štiti od bolesti čak i prije nego što uzročnici koji izazivaju bolesti dođu do naših tijela. Mark Schaller s British Columbia University-a, inače ko-autor istraživanja s Justinom H. Parkom s University of Bristol-a, sugerira kako niz psiholoških faktora čini dobru kombinaciju za otkrivanje i izbjegavanje potencijalno zaraznih tvari u našem neposrednom okruženju. Ova kombinacija nam daje „sirovu" prvu liniju obrane protiv infekcija te tako smanjuje opterećenje „pravog" imunološkog sustava. To naravno utječe na naše interakcije s drugim ljudima. Jedno istraživanje proučeno od strane Schallera i Parka, otkrilo je da kada se ljudi osjećaju ugroženima zbog neke infekcije, odjedanput postaju manje ekstrovertni. Drugo pak istraživanje koje se bavilo razlikama ličnosti na svjetskoj razini, pokazalo je kako su ljudi općenito manje ekstrovertni u zemljama u kojima su zarazne bolesti kroz povijest bile jako rasprostranjene. Mnoga druga istraživanja sugeriraju kako prijetnja od bolesti može doprinijeti predrasudama protiv ljudi koji izgledaju ili djeluju na načine koji su neuobičajeni. Međutim, autori brzo ukazuju na to kako su većina od tih predrasuda pogrešne i „skupe". Blijeda koža, na primjer, može se percipirati kao zarazna, kad ona to i nije. „Ovaj sustav je osmišljen kako bi identificirao stvari koje bi mogle biti zarazne, ali se oslanja na nesavršene tragove," objašnjava Mark Schaller, a prenosi Medical News Today. „Jedna od posljedica je da možemo često izbjegavati stvari i ljude koji nam uopće ne predstavljaju nikakav rizik." Autor također sugerira kako bi istraživanje o „bihevioralnom imunološkom sustavu" moglo pomoći znanstvenicima da otkriju skrivene uzroke mnogih predrasuda, pa sukladno tome mogu biti bolje pripremljeni oko same intervencije i suzbijanja predrasuda. Istraživanje o „bihevioralnom imunološkom sustavu" može imati i zdravstvene beneficije. Najnovije istraživanje pokazuje da kad ljudi vide potencijalno zarazne stvari u svojoj okolini, tijelo kao da potiče „pravi" imunološki sustav da snažnije odgovori na stvarnu infekciju.

Palenta je nekada važila za „sirotinjsku" hranu. Današnja gastro ponuda ovu veoma zdravu kašu spaja sa dodacima zahvaljujući kojima ona postaje specijalitet u kojem mogu uživati i najprobirljiviji sladokusci.

Kaša od kukuruznog griza ili brašna je, naime, veoma zdravo jelo i dobra i prirodna osnova za mnoga jela. Palentu ili kačamak možete kombinovati sa skoro svim namirnicama koje inače koristite u kuhinji. Znači, u obzir dolaze meso, povrće, začini, mliječni proizvodi...

Mnogima je ona mnogo ukusnija od paste ili pirea, a preliv može biti i gulaš, kobasice ili paprikaš od šampinjona. Mnogi misle da je palentu teško pripremiti i da je potrebno stalno mešati kako ne bi bila zrnasta. Ključ je u početku pripreme: mješavini brašna i vode koje ćete umutiti prije kuhanja. Onda sve to stavite na srednju vatru, a kada počne da ključa, smanjite temperaturu ringle i postepeno dodajite još malo vode - koliko je potrebno da smjesa bude glatka i ujednačena. Palenta je tradicionalno jelo sa ovih prostora, samo se u svakom kraju zove drugačije, u Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj je kačamak, u Crnoj Gori i Bosni je pura, u Hrvatskoj žganci, u Sloveniji polenta, u Turskoj mihlama, u Mađarskoj puliska, milho u Portugalu, na Korziki pulenta, a u Rumuniji i Rusiji mamaliga ili kaša.

Vitamin B12 kojeg ima u crvenom mesu, ribi i mliječnim proizvodima pomaže u razvoju mozga i nervnog sistema nerođene djece, otkrila je studija objavljena u magazinu Early Human Development u kojoj je učestvovalo 3.000 trudnica.

Uz to vitamin pomaže u sprečavanju demencije, bolesti srca, pa čak i problema plodnosti kasnije u životu. Jedu li buduće majke dovoljno hrane koja sadrži vitamin B12 tokom prva tri mjeseca trudnoće postoji osam puta veća vjerovatnost da će roditi bebe koje plaču manje. Nedostatak vitamina B12 utiče i na cikluse spavanja zbog niskog nivoa oslobađanja hormona sna, melatonina.  Nutricionisti ipak upozoravaju da prevelike količine mesa nisu dobre za bebu. "Meso dolazi sa zasićenim mastima koje mogu omesti da bebin mozak i nervni sistem koristi esencijalne masnoće", tvrdi nutricionistica Yvonne Bishop-Weston.

Čokolada, vanilija ili banana - mališani ove i mnoge druge okuse mogu isprobati sisajući na majčinim prsima. Naravno, sve ovisi o tome što je majka prije dojenja pojela. Bebe vole statko i lako se navikavaju na taj okus. Ali, kako poslije, kad odrastu, ne bi tražile samo pudinge, kekse i slatkiše, majke koje doje trebale bi pripaziti što jedu.

Naime, ljubiteljice slatkog čini se da dojeći istu sklonost razvijaju i kod svog dojenčeta, jer mnogi dijelovi hrane, odnosno arome u majčinom jelovniku dospijevaju i do mlijeka. Majke u tom smislu već dojenjem stvaraju temelje djetetovog budućeg omiljenog jelovnika. Odavno majke pričaju da okusi, posebno bijelog luka ili kupusa i kelja, prelaze u mlijeko te da ne samo da ih neka djeca ne vole osjetiti već imaju i poteškoća s grčevima i probavom. Ali danski naučnici sada su ustanovili da majčino mlijeko jako varira po okusu od obroka do obroka te da različite namirnice i arome trebaju različito vrijeme da se pojave u mlijeku, a onda se u njemu različito dugo i zadržavaju. Pojede li majka tako bananu, dijete će imati mlijeko s okusom banane već nakon sat vremena. Ako se najede kiflica s kimom, aroma kima će se najjače osjetiti u mlijeku za dva sata, dok će se okus jednog mentol bombona u mlijeku zadržati čak i do šest sati.

Previše slani obroci dovode do stezanja arterija i smanjenja protoka krvi, nedvosmisleno je pokazalo kliničko ispitivanje objavljeno u Američkom žurnalu za kliničku ishranu. Ispitanici su pojeli obrok koji je sadržao 4 grama soli (malo manje od jedne kafene kašičice), a nakon pola sata merenjima je utvrđeno da je kod njih protok krvi znatno pogoršan u odnosu na vreme prije obroka. Nakon ovoga, istim ispitanicima je dat obrok koji je sadržao samo 0,3 grama soli (oko deset puta manje), a naknadnim mjerenjem utvrđeno je da se protok krvi nije pogoršao. Ishrana bogata solju takođe se povezuje sa povećanim rizikom od srčanog udara, bolestima bubrega, osteoporozom, šlagom i rakom. Zvanična preporuka nutricionista je da se tokom čitavog dana, odnosno u svim obrocima zajedno, ne konzumira više od 6 grama soli (nešto više od jedne kafene kašičice). Ali, statistike pokazuju da u zapadnim zemljama većina ljudi dnevno konzumira 8,6 grama (dve kafene kašičice). Ovo pokazuje da moramo biti pažljivi sa doziranjem soli u ishrani. Kad sami pripremamo obrok kod kuće, lako možemo da odmerimo koliko soli stavljamo u obrok. Međutim, namirnice koje kupimo usput (grickalice, peciva, „brza hrana“ u restoranima i sl.) često sadrže veće količine soli. Jedno prošlogodišnje istraživanje konzumiranja soli ukazalo je da bi bolesti srca mogle da se smanje za petinu kada bi proizvođačima hrane bilo zabranjeno da dodaju previše soli u svoje proizvode.