„Moraš da doručkuješ, to je najvažniji obrok!“ Ove i slične rečenice slušamo još od detinjstva i kao po inerciji prenosimo ih svojim potomcima. Doručak organizmu obezbeđuje snagu, energiju i vitalnost, to je tačno. Međutim, u posljednje vrijeme, pojavile su se nove teorije. Kako sve više saznajemo o načinu na koji organizam i mozak regulišu nivo šećera u krvi, ideja da je doručak uvijek najbolji način da se počne dan kao da više nije neoboriva. Ustvari, neka istraživanja su pokazala da konzumiranje obilnog doručka nekad može biti štetnije po mentalno i fizičko stanje čovečjeg organizma nego glad. Od svih sadržaja u vašoj ishrani, mozak kao “energent” uzima samo jedan; to je šećer koji vaš organizam dobija iz ugljenih hidrata u hrani. Nažalost, ukazuje profesor Li Gibson, biopsiholog iz Londonu, ta jednostavna činjenica izvor je nekoliko mitova i zabluda. Jedna od njih je ono što profesor Gibson zove “mitologija trke za šećerom”. Mit otprilike glasi ovako: nakon što pojedemo obrok bogat ugljenim hidratima ili šećerom bogatu užinu, nivo šećera u krvi naglo raste i mozgu šalje signal da “stiže” šećer. To donosi privremeni osećaj snage, ali ubrzo sledi “slom” šećera i pad takozvane mentalne energije. U najnovijoj studiji, objavljenoj u časopisu “Bilten ishrane” u izdanju Britanske fondacije za ishranu, Gibson je sistematizovao istraživanje dugo 25 godina o uticaju glukoze na rad mozga. Zaključio je da dok mozak zaista “vapi” za šećerom ideja da konzumiranje pretjerano zaslađene hrane poboljšava mentalne sposobnosti nije ništa više nego, u najboljem slučaju – pojednostavljivanje. Mit o “trci za šećerom” potiče, najverovatnije, iz onoga što je poznato kao “oralni test tolerancije na glukozu” kojim se mjeri nivo šećera u krvi osoba koje prethodnu noć nisu jele, a zatim im je data super bogato zaslađena tečnost. Ovaj test, namjenjen brzom dijagnosticiranju dijabetesa, zaista stvara nagli skok glukoze u krvi čime se ustanovljava predispozicija za obolijevanje od dijabetesa.

Kada vas neko pita ‘koje voće sadrži najviše C vitamina’ nemojte da pogriješite pa da odgovorite ‘limun’. Istina je da naranče sorte tarocco sadrže više vitamina C nego bilo koji drugi agrumi. Sve naranče sadrže karotin, žutonarandžasti pigment koji određuje boju žumanca i šargarepe. A sicilijanske crvene naranče sorti moro, tarocco i sanguinello sadrže crveni pigment antocijan. Slične sorte uzgajaju se i u nekim drugim dijelovima južne Italije ali i u Španiji, Maroku, na Floridi i u Kaliforniji. Crvene naranče imaju i veliku hranljivu vrijednost. Čaša gustog, svežeg narančinog soka ukusan je i zdrav izvor jednostavnih ugljenohidrata koji se lako apsorbiraju i sadrže veliku energetsku vrednost, minerale i biljna vlakana. Naranče sorte tarocco sadrže u sebi više vitamina C nego bilo koji drugi agrum. Samo jedna naranča osrednje veličine pruža organizmu preporučenu dnevnu dozu tog vitamina. Naučnici su analizirali uticaj soka dve vrste slatkih naranči (moro/crvene naranče i naveline) na akumulirano salo u telu miševa koji su jeli veoma masnu hranu. Umesto vode miševi su pili sok naranče moro i navelina. Dijetetski sastojci moro soka uticali su na višak kilograma miševa iako je i sam sok imao kalorijsku snagu. Atocijanininom obogaćen ekstrakt iz moro naranči tek je neznatno uticao na akumulaciju masnih naslaga što znači da i niz drugih sastojaka u soku ove naranče zajednički utiču na višak kilograma.

Prvi oblik sendviča pripisuje se židovskom mudracu Hilelu Starijem koji je navodno stavio meso u beskvasni hljeb zajedno s aromatičnim travama tijekom Pashe. Tijekom srednjeg vijeka debele šnite obično starog hljeba služile su kao podlošci za hranu umjesto tanjira. Nekad bi ih pojeli oni koji su s njih jeli meso, nekad bi ih dali jadnim prosjacima, a nekada njima nahranili pse. Na Srednjem istoku, Mediteranu i u drugim dijelovima Europe, jelo koje se sastoji od mesa, sira, začina pa čak i voća između dvije kriške hljeba postojalo je puno prije nego što je riječ sendvič došla u upotrebu. No ipak, današnji je sendvič dobio ime po Johnu Montaguu, 4. grofu od Sandwicha (18.st.), koji niti je to jelo izmislio, niti ga je unaprijedio. On je volio sendviče jer su mu omogućavali da nešto pojede dok karta, a sve to bez prljanja igraćih karata. Inače, njegova grofovija se nalazi u Kentu u Engleskoj, a ime Sandwich dolazi iz staroengleskog i znači "pješčano mjesto" .

Revizija objavljena u časopisu Comprehensive Reviews in Food Science and Food Safety, istražila je upotrebu bambusa kao potencijalno zdrave namirnice, bazirajući se na zdravstvenim prednostima unosa bambusovih izdanaka i nihovom potencijalu korištenja kao zdrave hrane.
 
Prema rezultatima studije, izdanci bambusa, uz snažnu antioksidativnu aktivnost imaju i antibakterijsku, te antiviralnu aktivnost. Također sadrže neke antikarcinogene tvari koje imaju sposobnost smanjenja razine slobodnih radikala.
 
Dokazana im je i antimikrobna te antifugalna aktivnost kao i sposobnost zaštite nervnih ćelija od oksidativnog stresa.

Istraživači navode da su izdanci bambusa siromašni kalorijama, a bogati prehrambenim vlaknima, proteinima, ugljikohidratima, aminokiselinama (čak njih 17 od kojih je 8 esencijalnih), mineralima te sadrže šećere, masti i anorganske soli.
 
Također su dobar izvor tiamina, vitamina A, niacina, vitamina B6 i vitamina E.

Za održavanje tjelesne težine potrebno je najmanje 45 odsto unijete energije da potiče upravo od hljeba ili tjestenina. Tako je, na primjer, muškarcu koji se bavi srednje teškim radom potrebno blizu pola kilograma hljeba dnevno. Ugljeni hidrati su sastojci hrane koji nam daju energiju neophodnu za rad svih organa i održavanje stalne tjelesne temperature. U ugljene hidrate spadaju razne vrste šećera, škroba i glikogen, veoma važan sastojak koji se nalazi u jetri i mišićima. Glavni izvor ugljenih hidrata su biljne namirnice, a naročito razne vrste žitarica, zatim voće, krompir i još neke vrste povrća. Kao izvor energije, ugljeni hidrati utiču na bolje iskorištavanje bjelančevina. Ukoliko ih nema dovoljno, bjelančevine se koriste kao "gorivo", umjesto kao gradivo za ćelije. Naročito je važan mliječni šećer, koji služi za izgradnju tkiva mozga. To je jedan od razloga zbog kojih se mlijeko smatra neophodnim u dječijoj ishrani. Povećanje težine i gojaznost najčešće izazivaju šećeri koji se brzo razlažu i brzo prodiru kroz crijeva u krv. To su, na prvom mjestu, običan rafinisani, zatim groždani šećer (ima ga u grožđu najviše, a manje u nekim drugim vrstama voća) i fruktoza - voćni šećer koji se nalazi u svim vrstama voća i medu. Pošto brzo ulaze u krv, ovi šećeri ne mogu odjednom da sagore pretvarajući se u energiju, pa se pretvaraju u mast i nagomilavaju u potkožnom tkivu i oko unutrašnjih organa. Ugljeni hidrati koji se sporije razlažu (kao što je škrob koji se nalazi u hljebu, tjesteninama i krompiru) manje goje, izuzev ako se uzimaju u velikim količinama. Djeci treba ograničiti uzimanje slatkiša, jer kvare apetit, predstavljaju opasnost za zube i mogu da budu uzrok gojaznosti djeteta. Mališani ne bi trebalo da dobijaju više od deset odsto ukupnih kalorija iz slatkiša, a to je za dijete od dvije godine najviše 30 do 40 grama šećera. Osim toga, uvijek kada je to moguće, za zaslađivanje je bolje upotrijebiti umijesto šećera med, jer on sadrži i mineralne sastojke, vitamine i druge dragocjene supstance. Od ukupnih energetskih, potreba organizma ugljeni hidrati (šećer i škrob zajedno) treba da zauzimaju udio u zavisnosti od toga kakav posao čovjek obavlja. Tako, na primjer, ukoliko neko radi lakše poslove, dovoljno mu je 1500 kalorija dnevno. Procenat kalorija dobijenih iz ugljenih hidrata treba da iznosi između 56 i 61 odsto. Ukoliko se neko bavi težim fizičkim poslovima, potrebno mu je, recimo, čitavih 5000 kalorija dnevno. U tom se slučaju udio kalorija mora povećati na 70 do 75 odsto, jer sa porastom energetskog rashoda ne raste potreba za bjelančevinama, a energija iz masti ne treba da iznosi više od 20 do 25 odsto ukupno potrebnih kalorija.

Od vitamina u cvekli ima najviše vitamina C, pa karotina, zatim vitamina B1 i B2 i PP. Ovo povrće može da se pohvali i gotovo čitavim spektrom minerala koji su neophodni čovjeku za život i optimalno funkcionisanje: kalijum, natrijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, željezo, fluor, sumpor, jod, brom, litijum, rubidijum, cezijum i stroncijum.

Za razliku od ostalog povrća, sadrži i određenu količinu kobalta, što se preporučuje vegeterijancima, odnosno veganima koji ne jedu ni mlijeko, sir i jaja, a kobalt je neophodan u sintezi vitamina B12. Zbog celuloze i pektina koje sadrži u izobilju, pozitivno djeluje na rad crijeva i njihovu peristaltiku. Dovoljno je da pojedete 5 srednjih glavica cvekle da biste zadovoljili dnevne potrebe organizma za dragocijenim vlaknima (30g/dan).

Ima povrća bogatijeg željezom, ali često se cvekla preporučuje anemičnima. Razlog je visok sadržaj antocijanina koji joj daje crvenu boju, a on štiti eritrocite i čini krvne sudove elastičnijim. Ovim posrednim načinom utiče na srce, pa ono bolje pumpa krv.

Mlijeko je jedna od rijetkih namirnica koje gotovo uvijek ima u frižideru svakog kućanstva. 
Ako ni zbog koga drugog tada zbog djece. Najčešće se pije u kafi, jede za doručak sa žitaricama ili pije uz obrok.

Mlijeko je i proizvod o kojem se mnogo govori, ali i istražuje. I dok jedni osporavaju njegovu zdravstvenu korisnost, drugi ga proglašavaju najzdravijom i najprirodnijom namirnicom na svijetu.

– Mlijeko sadrži izrazito mnogo hranjivih tvari te je nutritivno najvrijednija prirodna hrana. Jedna litra kravljeg mlijeka sadrži 900 grama vode i 135 g hranjivih sastojaka. Hranjivi su sastojci mlijeka bjelančevine, mliječna mast, mliječni šećer laktoza, mineralne tvari i vitamini. 

Mineralne tvari u mlijeku važne su radi bolje iskoristivosti vitamina, a mliječna mast najveći je izvor energije u mlijeku.Mlijeko je popularno među djecom jer je najbolji izvor kalcija koji je izuzetno važan za zdravlje i čvrstoću kostiju te za održavanje zubi. Kalcij pomaže i kod pravilne funkcije mišića i nervnog sistema, te kod održavanja zdravlja krvnih žila i krvnog pritiska.

Mrkva je povrće bogato beta-karotenom, a osim za vid odlična je i za detoksikaciju organizma jer sadrži velike količine vlakana i vitamina A.

Naučno je dokazano da je mrkva najveći izvor beta-karotena među povrćem, jer 80 grama mrkve sadrži više od dvostruke dnevne doze potrebne odraslim ljudima. Antioksidantsko djelovanje beta-karotena pomaže u borbi protiv slobodnih radikala koji ubrzavaju starenje, a vašoj koži vraćaju prirodni sjaj. Vitamin A kojeg ima u mrkvi također je nužan za pravilan rad imunog sistema. Ova hranjiva tvar štiti kožu i ćelije koje oblažu dišne puteve, probavni trakt i urinarni trakt, te ih tako održavaju zdravima na način da funkcioniraju kao barijere i oblikuju 'prvu liniju odbrane' protiv infekcija.

Velike količine antioksidansa poput vitamina A, C i E mogu ugroziti ovulaciju.

Iako antioksidansi neutraliziraju slobodne radikale koji potiču upalu i oštećuju ćelije, istraživanje na laboratorijskim životinjicama je pokazalo kako su ti, inače štetni slobodni radikali iznimno važni za ovulaciju. Tako je kod životinjica u čije su jajnike ubrizgana dva antioksidansa, NAC (N-acetil-L-cistein) i BHA (butylated hidroksianisol), primijećena značajno manja vjerojatnost ovulacije nego kod životinjica koji nisu primili antioksidanse. "Antioksidansi se danas koriste u mega-dozama kao izvor mladosti i zdravlja. Međutim, njihova upotreba nije u potpunosti bezazlena. To se pojaprije odnosi na mlade žene koje žele imati obitelji", pojašnjava Nava Dekel, profesorica biologije s izraelskog Instituta za nauku. Rezultati istraživanja su objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Ekstrakt cimeta bogat antioksidativnim spojevima može pomoći kod smanjenja rizičnih čimbenika povezanih s dijabetesom i srčanim bolestima.

Pokazali su to rezultati najnovijeg američkog istraživanja. U istraživanju je sudjelovalo dvadeset dvoje pretilih sudionika u čijoj je krvi zabilježena smanjena vrijednosti glukoze u krvi. Riječ je o stanju koje se klasificira kao "pred-dijabetes".

Sudionici istraživanja su za potrebe studije bili podijeljeni u dvije grupe. I dok je jedna grupa primala placebo terapiju, druga je dobivala 250 miligrama suhog ekstrakta cimeta topivog u vodi. Sudionici su terapiju primali dva puta dnevno zajedno s uobičajenom prehranom. "Rezultati istraživanja su nedvojbeno pokazali da ekstrakt cimeta značajno poboljšava broj antioksidansa u organizmu. A poboljšan antioksidacijski status je povezan sa smanjenjem glukoze", poručio je hemičar Richard Anderson iz američkog Ministarstva poljoprivrede. Daljnja će istraživanja pokazati mogu li osobe s viškom kilograma smanjiti oksidativni stres i šećer u krvi i to konzumiranjem ekstrakta cimeta, dokazano učinkovitog začina. Rezultati istraživanja su objavljeni u časopisu Journal of the American College of Nutrition.