U staroj Grčkoj je bila jedna od glavnih namirnica u prehrani, dok su je u Rimu smatrali svetim voćem. Svježe i suhe smokve obiluju vlaknima koja snižavaju razinu kolesterola. Stari Grci su izrazito poštovali smokve, pa su tako zakonom zabranili izvoz najkvalitetnijih vrsta, a rimska legenda kaže da se vučica, koja je hranila Romula i Rema, odmarala ispod smokvinog drveta. U to vrijeme je već postojalo 29 vrsta smokve, a danas ima 600 različitih vrsta ovog voća. Za smokve (Ficus carica) se vjeruje da potječu iz Egipta, odakle su stigle na Krit, a oko 9. stoljeća prije nove ere, u staru Grčku. U 100 gr smokve ima: 0,370 mg željeza, 14 mg fosfora, 232 mg kalija, 35 mg kalcija, 17 mg magnezija, 0,113 mg vitamina B6, 0,890 mg vitamina E, 2 mg vitamina C, 142 mg vitamina A i 3,3 g hranljivih vlakana. Smokve su dobar izvor kalija, minerala koji regulira krvni tlak, a samo 5 smokvi na dan osigurava više od 20% preporučene dnevne količine vlakana. Zato su smokve odlične za probavu. Čaj od lista smokve se preporuča dijabetičarima, jer regulira razinu inzulina. Velika količina kalcija u smokvama, pozitivno utječe na gustoću kostiju. Istraživanja na životinjama su pokazala da smokve snižavaju nivo triglicerida u krvi. Smokve zaustavljaju rast nekih tipova stanica raka, ali istraživači još nisu odredili koje supstance u ovoj voćki imaju te osobine. Smokve sadrže i do 80% vode, a istovremeno su voće s najvišom razinom prirodnih šećera, pa su izuzetan izvor energije, a potiču i rad mozga, koncentraciju i pamćenje. Visoke koncentracije glukoze i fruktoze u smokvi predstavljaju zdraviju zamjenu za bijeli (industrijski) šećer.

Novootkriveni osjećaj za masno bio bi šesti, nakon okusa za slatko, kiselo, slano, gorko i bogato proteinima. Voditelj australskog istraživanja ističe da se ono temelji na ranijim studijama, obavljenim u SAD, kojima je utvrđeno da životinje imaju osjećaj za masno. Australski tim je razradio test za procjenu sposobnosti ljudi u razlučivanju okusa raznih masnih kiselina koje su uobičajene u hrani. Utvrđeno je da oštrina tog okusa varira od osobe do osobe. S obzirom da su masti danas lako dostupne i uobičajeno se konzumiraju u prehrani, može se pretpostaviti da naše osjetilo okusa vremenom može otupiti na njihov okus, što neke ljude čini sklonijim da jedu previše masne hrane. Utvrđivanjem zašto su jedni osjetljivi na taj okus, a drugi nisu, moglo bi se doći do načina da se pomogne ljudima u smanjenju unos masti, pa time i pretilosti.

Vegetarijanstvo je prije svega način života. Još uvijek se vegetarijanstvo smatra nesigurnim za zdravlje, čak i opasnim za djecu i mlade. Svaki se vegetarijanac svakodnevno suočava s neznanjem, predrasudama i s toliko pogrešnih informacija o vegetarijanstvu i zdravlju, te je neophodno voditi iste bitke iz dana u dan. Postoje i tvrdnje kako vegetarijanci u svojoj prehrani ne unose dovoljno bjelančevina. Vegetarijanci unose bjelančevine iz istih izvora odakle i drugi ljudi: žitarice, povrće, mahunarke. Odbacivanjem mesa, vegetarijanci izbjegavaju nagomilavanje bjelančevina životinjskog porijekla. Te namirnice sadrže masti, kolesterol, pesticide i antibiotike, što otežava rad organa za probavu, a osobito jetre i bubrega. Drugi čest prigovor vegetarijancima je neravnoteža prehrane. Većina vegetarijanaca se hrani standardno, koristeći žitarice, mahunarke, lisnato povrće i voće, dok meso ugrožava ravnotežu u tijelu, jer se njegovim unošenjem stvara višak masti, kolesterola, hormona, pesticida i antibiotika. Također, meso spriječava normalnu apsorpciju važnih hranjivih sastojaka, jer vezuje kalcij iz kosti i preopterećuje sustav za probavu. Nažalost i voće i povrće je zagađeno pesticidima, ali se dobrim i detaljnim pranjem može otkloniti dobar dio otrovnih supstanci. Još jedna predrasuda je kako vegetarijanstvo nije štetno za odrasle, ali za djecu jeste. Djeca trebaju velike količine vitamina, bjelančevina, kalcija i drugih hranjivih sastojaka za svoj rast i normalan razvoj. Sve te sastojke i vitamine djeca mogu dobiti iz raznih žitarica, povrća i voća. Mišljenja su i kako je vegetarijanska kuhinja suviše jednolična i kako za kuhanje treba puno vremena. Postoje vegetarijanskih jela, koja mogu biti vrlo ukusna i interesantna. Tu su mnoga variva, složenci, salate, slatkiši i slično, a sva ta jela se pripremaju jednako brzo, kao i jela od mesa, tako se i ta tvrdnja pokazuje kao neistinita. Često ljudi imaju mišljenje kako je vegetarijanstvo samo prolazna moda, ali podaci govore kako je sve veći broj vegetarijanaca u svijetu.

Vaše zdravlje treba biti glavni prioritet. Ukoliko želite izgubiti težinu u kratkom vremenu, trebate to učiniti na način koji neće štetiti vašem tijelu. Najbolji način za to je da imate realna očekivanja prije nego počnete s dijetama i vježbama. Važno je ostati uravnotežen i ne biti opsjednut s gubitkom kilograma. Prebrz gubitak težine može usporiti tjelesni metabolizam što može uzrokovati nepoželjne posljedice. Dakle, imajte realnu perspektivu na vaše napore u mršavljenju ili ćete sami sebe sabotirati. Jedan od najboljih savjeta za brzo gubljenje težine je piti puno vode. Greška je ako mislite da vodu mogu zamijeniti neki drugi napitci. Voda nema kalorija, tako da je možete piti kada god želite. Također, unos vode će u određenoj mjeri smanjiti i vaš apetit. Jednostavne ugljikohidrate, koji se nalaze u kruhu i šećeru, treba izbjegavati ukoliko želite izgubiti težinu. Konzumiranjem jednostavnih ugljikohidrata povećava se razina šećera u krvi, što povećava količinu šećera koja se pretvara u mast. Najvažniji dio brzog gubitka kilograma je vježba. Što više vježbate, više ćete kalorija sagorjeti. Najbolje su kardiovaskularne vježbe, kao što su trčanje, plivanje ili vožnja bicikla.

Ako imate boljke koje se odnose na sinuse ili pak često patite od tubobolje onda se okrenite ka timijanu i susamu.

Pritisak ili bol u sinusima traži timijan

Ako je boja sekreta vaših sinusa prozirne ili bijele boje, potreban vam je timijan. On je snažan antiseptik i tradicionalni lijek za respiratorne infekcije. Pripremite šoljicu čaja mirisne majčine dušice - jednu do dvije kašičice sušene biljke umočite u šoljicu ključale vode i pustite da odstoji oko 10 minuta. Pijte tri puta dnevno.

Zubobolja nestaje od susama

Sjemenke susama sadrže najmanje sedam spojeva protiv bolova. U to ime zakuhajte jedan dio sjemenki s tri puta više vode. Kuhajte dok tečnost ne ispari do pola. Ohladite dobijeni pripravak i nanesite ga direktno na bolni zub.

Biljke koje imaju blagotvorno dejstvo na vaš organizam zasigurno “stanuju” u vašim kuhinjama. Zato, već od danas, umjesto u jelima, možete da počnete da ih koristite i za ublažavanje bolnih problema. Počnite sa đumbirom jer on će vam otkloniti glavobolju. 

Rijetko koje biljke kao ruzmarin i đumbir mogu da vam pomognu da se solobodite glavobolje i migrene. Đumbir zahvaljujući sastojku tromboksan A2 sprječava otpuštanje materije koja izaziva širenje krvnih sudova. Drugim riječima, đumbir podstiče ravnomjerno proticanje krvi kroz tijelo, što predstavlja ključ u prevenciji migrene. Zato protiv glavobolje skuhajte čaj, za koji možete da upotrijebite jednu kašičicu sušene biljke i čašu vruće vode. Poklopite i pustite da odstoji 10 minuta. Procijedite i pijuckajte po čašu tri puta dnevno. A, protiv migrene izrendajte svježi đumbir u sok ili dodajte đumbirov prah jelu za vrijeme kuhanja.

Imela se koristi za liječenje visokog krvnog pritiska, arteroskleroze, poremećaja srčanog ritma, slabosti nervnog sistema i nesanice.

Bijela imela je bogata polipeptidima, bioflavonoidima, histaminom i aminima. Ipak, hemijski sastav i ljekovitost zavise i od drveta domaćina na kome imela živi. Dokazano je da imela s kruške najbolje stabilizuje krvni pritisak, a bijela imela s jabuke mnogo slabije. Imela poboljšava metabolizam i rad organa za varenje. Posebno dobre efekte ima na srce, bilo da se radi o angini pektoris, postinfarktnim stanjima, srčanim slabostima poslije preležanih infektivnih virusnih bolesti ili kod staračkog izmorenog srca i slabosti srčanog mišića.

Naučno je potvrđeno da imela reguliše i nizak i visok krvni pritisak uzrokovan smetnjama u krvotoku. Ljekovite materije iz ove biljke normalizuju protok krvi i uravnotežuju rad srca. Osim toga, imela je najbolje sredstvo za liječenje oboljenja izazvanih pojačanim radom štitne žlijezde.

Zova je samonikla biljka koja raste kao grm na obroncima šuma, ruševinama, napuštenim i neobradivim njivama i livadama gdje ima vlage. Zova cvjeta od maja do jula. Lišće, kora i korijen sakupljaju se u proljeće, cvijet u junu dok se još sasvim ne rascvjeta, a bobice se beru pred kraj ljeta kada potpuno sazru.

Cvjetovi zove bogati su eteričnim uljima u kojem ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, dok plod sadrži glikozide, tanine, malo eteričnog ulja, šećer, voćne kiseline i vitamin C. Svi dijelovi biljke bogati su željezom, natrijumom i kalijumom. Čaj od zove sjajan je protiv groznice jer stimuliše rad znojnih žlijezda, naročito kada se kombinuje s lipom. Osim toga, čaj od zove podstiče lučenje mokraće, liječi neuralgiju i išijas, a ukoliko mu se dodaju kamilica, lipa i kora vrbe, ublažava simptome gripa, upale gornjih disajnih puteva i reume.

Zova se koriti i u kulinarstvu. Od cvjetova se najčešće prave kolačići, a mogu da se prže u ulju ili na maslacu uvaljani u tijesto za palačinke. Popularan je i zovin sirup kao odlično ljetnje osvježenje.

U restoranu ste sa posebnom osobom i konobar donosi vino. Prema bontonu, ukoliko je za stolom više muških osoba, konobar na temelju osobne procjene vino toči najstarijem muškarcu za stolom. Ukoliko ste za stolom samo vi i partner, čast kušanja vina pripada vsnažnijoj polovini. E, sad, uzmete gutljaj, zadržite ga u ustima i udahnete zrak kroz zube, da pređe preko vina i izdahnete kroz nos. Ovako ćete osjetiti i okus i miris. Onda u svakom slučaju kažete "odlično je" ili nešto slično, jer ako ovo čitate znači da niste stručnjak pa najčešće ne možete baš reći zašto je neko vino dobro ili ne. Osim toga, ako i vratite vino, morat ćete ga platiti (uglavnom ustaljena praksa),  Ovo, naravno, ne vrijedi ukoliko je vino zaista toliko loše kvalitete da ga i vi kao laik možete svrstati u kategoriju "loše"