Najnovija istraživanja pokazala su da su orašasti plodovi izrazito bogati omega-3 masnim kiselinama, mineralima i aminokiselinama koji su dobra hrana za mozak i srce. Svaka stanica u našem tijelu, uključujući i stanice mozga obavijene su membranama sastavljenim uglavnom od masnih kiselina. Stanične membrane odgovorne su za unos hranjivih tvari u stanicu i osiguravaju odstranjivanje štetnih tvari iz stanice. Mozak sadrži oko 60% masti. Za rad stanica mozga potrebne su omega-3 m.k. koje povećavaju sposobnost uvođenja hranjivih tvari dok se štetne tvari izbacuju kroz stanične membrane.Zdrave masti imaju mnoge pozitivne osobine; štite krvožilni sustav, poboljšavaju sve funkcije i sprječavaju upalne procese kod osoba koje pate od astme, reumatskog artritisa i upalnih oboljenja kože kao što su ekcemi i psorijaze. Djeca čija prehrana sadrži manje omega-3 m.k. imaju veće poteškoće u učenju i češće zdravstvene probleme, te probleme u ponašanju (napade bijesa) i probleme sa spavanjem. Ostali simptomi manjka omega-3 m.k. su depresija, slaba koncentracija, iscrpljenost, suha i nadražena koža, lako lomljiva kosa i nokti, zatvor, osjećaj hladnoće, nedostatak fizičke izdržljivosti i bolovi u zglobovima. Konzumiranje orašastih plodova najlakši je način unošenja svih važnih omega-3 m.k., kao i nezasićenih m.k. koje održavaju krvožilni sustav. Orašasti plodovi su dobar izvor nezasićenih masti oko 15%. Istraživanja su pokazala da prehrana bogata nezasićenim masnim kiselinama smanjuje povišeni kolesterol i krvožilne rizične faktore. Također omega-3 m.k. iz orašastih plodova poboljšava omjer dobrog (HDL) i lošeg (LDL) kolesterola. Orašasti plodovi sadrže i veće količine arginina, leucina, isoleucina, fenilalanina, triptofana i valina. Ove aminokiseline imaju ulogu u održavanju imuniteta i zacjeljivanju rana te potiču rast mišićne muskulature posebno kod djece. Također su važne za održavanje zdravlja kože, kose i noktiju. Antioksidansi, uključujući polifenole, potpomažu imunitet i štite od karcinoma. 100g orašastih plodova sadrži 654kcal dok je preporućljiva dnevna doza 2000 do 2500 kcal.

Antioksidans resveratrol, koji se nalazi u kožici boba grožđa i crnom vinu, oštećuje kancerogene stanice gušterače i čini ih osjetljivim na kemoterapiju. Resveratrol je antioksidans koji štiti biljke od parazita, bakterija i gljivica. Znanstvenicima je već od prije poznat, a otkriveno je da pomaže u prevenciji negativnog djelovanja visokokalorične prehrane, te ima anti-upalno i anti-kancerogeno djelovanje. U časopisu Advances in Experimental Medicine and Biology, objavljeno je da se antioksidansi mogu pomoći u liječenju karcinoma gušterače. Proučavajući funkciju, rast i reakcije stanica karcinoma te mitohondrijske stanice, znanstvenici su otkrili da se, ukoliko se stanica, prije kemoterapije, tretira resveratrolom, rast i razvoj "loših" stanica može spriječiti. Također resveratrol uzrokuje smrt kancerogenih stanica - apoptozu.

Od karcinoma žuči svake godine oboli oko 336000 osoba. Prema European School of Oncology ova se bolest tri puta češće pojavljuje kod muškaraca. Žučni mjehur je maleni organ u obliku kruške smješten ispod jetre. Tu se prikuplja i pohranjuje žuč - tekućina koju stvara jetra, a sastoji se od žučnih soli, elektrolita, bilirubina (razgradni produkt hemoglobina), kolesterola, i drugih lipida. Također sadržava metabolite i razgradne produkte ksenobiotika (lijekovi i otrovi). Žuč služi kao emulgator za masti i vitamine topljive u uljima u probavnom traktu i omogućava bolju apsorpciju masnih tvari iz crijeva. Iz velikog broja kliničkih podataka otkriveno je da ljudi u čijoj su prehrani zastupljene biljke iz porodice cvjetača, rjeđe obolijevaju od karcinoma žuči. Smatra se da anti-kancerogena svojstva cvjetačama (brokule i karfiol) daju glukozinolati - aktivni kemijski spojevi koji se nalaze u biljkama. Oni se u organizmu medtaboliziraju u izotiocinate koji imaju izraženo antikancerogeno djelovanje. Osnovni izotiocinat brokule je sulforan. Izotiocinti iz cvjetača također štite od hormonalnih tumora, kao što su tumori dojki, jajnika i prostate.

Znanstvenici sa Sveučilišta Toronto sugeriraju da je sklonost prema slatkišima genetski uvjetovana. Svoje su istraživanje objavili u časopisu Physiological Genomics, a u njemu navode da osobe sa genetskom varijacijom nosača glukoze tipa 2 (GLUT2), bez obzira na dob ili spol, konzumiraju više šećera. Studija je ponudila prve dokaze o ulozi gena u konzumiranju hrane. Prema dosadašnjim informacijama iz istraživanja, glukoza je ta koja utječe na mozak i stimulira ga - manjak glukoze rezultira osjećajem gladi. Međutim cijeli mehanizam još nije poznat. Znanstvenici su testirali utjecaj genetske varijacije na dvije populacije. U jednoj populacijskoj skupini testirane su starije odrasle osobe s povećanom tjelesnom masom ili pretile. U drugoj populacijskoj skupini testirane su zdrave mlađe pretežno mršave osobe. Prehrana prve populacije bilježena je kroz period od tri dana, a ponovno dva tjedna kasnije. Prehrana druge populacije bilježena je putem upitnika o mjesečnom unosu namirnica. Za svakog ispitanika provedeno je i DNA testiranje. DNA uzorci koji nose GLUT2 varijaciju su povezani s povećanim konzumiranjem šećera u obje populacije. Također, primjećeno je da ispitanici iz mlađe skupine s genetskom varijantom za slatko u prosjeku konzumiraju više slatkih napitaka.

Eterična ulja naranče i još nekih citrusa mogu se upotrijebiti kao prirodni konzervansi u proizvodnji organske hrane jer inhibiraju većinu mikroorganizama. U posljednjih nekoliko godina sve je veća potražnja za organskom hranom koja ne sadrži sintetičke konzervanse, pa se pretpostavlja da je upotreba narančinog eteričnog ulja u proizvodnji hrane sa kratkim rokom trajanja idealno riješenje. Najveći problem kod proizvodnje lako kvarljive hrane je salmonela. Salmonela je bakterija koja se obično pojavljuje u namirnicama kao što su; meso, perad, sirovo mlijeko, jaja i proizvodi od jaja. Djelatne tvari u citrusima, odnosno tvari iz citrusa koje djeluju antimikrobno su terpeni. Najučinkovitiji terpen u inhibiranju salmonele je d-limonene. Eterična ulja limuna, mandarine, grejpfruta i naranče inhibiraju; Aspergillus niger, Aspergillus flavus, Penicillium chrysogenum i Penicillium verrucosum.

Danas postoje razni režimi prehrane za mršavljenje. Većina ih je učinkovita, ali rijetki uspijevaju provesti dijetu do kraja. Najčešći uzrok odustajanja je osjećaj gladi-najintenzivniji u prvim tjednima prilagođavanja organizma na nov način prehrane. Međutim, nova saznanja o nekim namirnicama pokazuju da se glad može kontrolirati. Naime, namirnice s visokim udjelom omega-3 masnih kiselina suzbijaju osjećaj gladi, te produžavaju osjećaj sitosti (čak i do dva sata duže od namirnica koje ih ne sadrže).

Chedar je porijeklom iz Somerseta u Engleskoj i najomiljeniji je sir Britanaca. Pravi se od kravljeg mlijeka, a proces zrenja varira od 6 do 30 mjeseci, s tim što ako baš hoćete onaj iz seoceta Chedar znajte da je taj zrio u posebnim pećinama u blizini sela, zbog posebnih uslova, vlage i temperature.

U 100 grama chedar sira nalazi se 21,7 grama zasićene masnoće, 1,7 grama soli i ima 412 kalorija. 40 grama dnevno obezbjeđuje više od trećine dnevnog unosa kalcijuma, koji je važan za razvoj skeleta bebe. Osim toga chedar je odličan izvor folata koji su važni u trudnoći.

Mladi luk je najbolje jesti svjež, jer tada ima najbolja zdravstvena svojstva i najmanje kalorija. Ima blagu aromu, sadrži vitamine B i C, kalcijum, željezo i kalijum.

Iako naš dah ne čini baš prijatnim, ovo korisno povrće sadrži moćne enzime koji se bore protiv raka prostate, raka jednjaka, povišenog krvnog pritiska i holesterola. Ako volite masniju hranu i slatkiše, nutricionisti vam preporučuju da što češće posežete za mladim lukom jer on sjajno čisti krvne sudove. Najbolje je da ga jedete svježeg, u salati, kako bi organizam mogao da iskoristi što više korisnih materija.

Ovo ljutkasto povrće, koje među prvima najavljuje proljeće, sadrži vitamine A, C, B1 i B2, kalcijum, fosfor, željezo, natrijum…

Sumporni heterozidi daju rotkvicama specifičan miris i ljutinu, a što su ljuće, to su zdravije i korisnije za organizam. Svježe rotkvice ubrzavaju varenje, dok se svježe cijeđeni sok od ovog povrća pokazao kao sjajan lijek protiv upale žučne kese, bronhitisa, prehlade, gripa, ali i glavobolje. Sok se ne preporučuje osobama sa oboljenjima bubrega, kao ni onima koji pate od čira na dvanaestopalačnom crijevu.