Djeca i slatkiši


Koliko je djeci dovoljno slatkiša, ili bolje rečeno: koja je to količina slatkiša koju djeci treba nuditi? To je pitanje koje se neizbježno nameće gotovo svim roditeljima. Dakako, nameće se i odgovor, ali prije toga nekoliko riječi o šećeru: Priroda igra dominantnu ulogu u našoj „ovisnosti“ o šećeru, a ona počinje od samog rođenja. Sve bebe su rođene sa sklonošću prema slatkom. Majčino mlijeko koje je prva, nezamjenjiva i savršena hrana za djecu – je slatko. Ono sadrži savršeno uravnotežene masti, bjelančevine, vitamine, minerale i povrh svega…šećer. Prva čvrsta hrana koju bebe rado jedu uključuje obično voće i žitarice, koje sadrže određen nivo prirodnog šećera. Bebe će radije prihvatiti prvu čvrstu hranu koja sadrži šećer, nego na primjer grašak ili mrkvu koji u toj dobi i nisu baš ugodni za bebino nepce. Kao roditelji, mi samo želimo najbolje za našu djecu. No, nutricionisti, stomatolozi i pedijatri slažu se u tome da sam šećer nije najbolji prehrambeni izbor iz vaše kuhinje. Isto važi i za razne industrijske kekse, bombone i ostale slatkiše. Međutim, razumna konzumacija šećera u uravnoteženoj prehrani ne može škoditi. Pogotovo djeci. Zapravo, šećer sam po sebi nije uopće štetan za djecu. Štetna je količina koju mogu konzumirati, baš kao što bi im štetio i pretjeran unos soli ili masti.File 710 U stvari, bilo bi vrlo teško, ako ne i nemoguće, držati dijete podalje od šećera. Šećer je u gotovo svemu što jedemo. Osim u slatkim i primamljivim bombonima, kolačićima, tortama i slatkim pitama, šećer se prirodno nalazi u voću i mlijeku, te je sastojak u mnogim jogurtima, umacima od paradajza, začinima za salate… Koristi se da bi se dobila željena tekstura nekih jela, uravnotežila kiselost, povećala tačka ključanja itd. Neke od vrsta šećera koje ćete naći na deklaraciji hrane su: - Saharoza. To je obični bijeli šećer uz vaše kuhinje. Nalazi se u šećernoj trski, šećernoj repi i, u manjim količinama, u nekim plodovima. - Fruktoza. Najslađi šećer, koji se u kombinaciji sa glukozom pretvara u saharozu. - Glukoza. Nešto manje slatka od saharoze. - Laktoza - mliječni šećer. File 711Tijelo djeteta tretira sve vrste šećera (od prirodnog u voću i medu, pa do onog u slatkišima i sladoledima) na isti način. Šećer je ugljikohidrat i glavni izvor energije za tijelo. To znači da šećer pomaže djetetu da trči, skače i igra se. On je, pored drugih sastojaka namirnica, gorivo za sve one fizičke aktivnosti koje dijete ima u toku dana. To ne znači da šećer uzrokuje previše energije. Ne postoje znanstvene studije koje su čvrsto dokazale da šećer uzrokuje hiperaktivnost. Kada se govori o slatkišima, svakako ne treba zanemariti i ostale aditive koji se nalaze u njima, od različitih okusa, boja, konzervansa… Nije dakle šećer taj koji je isključivo štetan (naprotiv) već ostale supstance koje se eventualno nalaze u različitim slatkišima. Bombone jarkih boja preporučljivo je izbjegavati, kao i gazirana pića koja sadrže iznimno visok procent šećera. I da pokušamo odgovoriti na pitanje sa početka: Slatkiši nisu uvijek loši za djecu, problem je u količini koju neka djeca konzumiraju. Odrediti količinu ponekad je teško, treba imati na umu da problem nastaje kada šećer u dječjoj prehrani zamijeni zdrave namirnice koje sadrže potrebne hranjive tvari za razvoj. Slatkiši postaju „loši“ ako zamijene obrok. To znači: čokolada – da, ali nakon obroka. Keksi – svakako, odmah poslije voća (žitarica…). Neka slatkiši budu nešto čime će se djeca počastiti nakon jela ili u posebnim prilikama (rođendani, obiteljski praznik…). Kada je dijete sito, zasigurno neće moći pojesti cijelu čokoladu, ali jedan red (ponekad i dva) će mu činiti dobro i dati energiju koja mu je potrebna.