Kako je nastala viljuška?

Prvi čovjek koji je, jedući, upotrijebio neku vrstu viljuške živio je, vjerojatno, prije mnogo hiljada godina. Ali, svakodnevna upotreba viljuške za vrijeme jela je savremeni izum, nastao u novijoj historiji čovjeka.

U prahistorijsko doba divljaci su upotrebljavali malu račvastu grančicu u koju su zabadali komadiće mesa. Neki naučnici drže da je viljuška zapravo izmišljena kada i strijela, i da je u početku bila neka vrsta čačkalice kojom se uklanjala hrana između zubi. Viljuške slične današnjim u početku su upotrebljavane samo za pridržavanje mesa dok se ono siječe. Te su prve viljuške bile dugačke i dvozube, a čovjek ih je izrađivao od željeza, kosti ili tvrdog drveta.

Mnogo je vremena prošlo dok viljuške nisu ušle u opću upotrebu prilikom jela. Još prije 300 godina viljuške su bile velika rijetkost u Europi. U Francuskoj su, recimo, sve do 17. vijeka svi jeli prstima. U 11. vijeku neka bogatašica u Veneciji naručila je da joj se napravi mala zlatna viljuška. O tome se pisalo ovako: Umjesto da jede kao sav ostali svijet, ona je sjekla hranu u sitne komadiće i jela ih pomoću viljuške s dva zupca". Pet stotina godina kasnije, u 16. vijeku ljudi koji su u Veneciji upotrebljavali viljušku još uvijek su opisivani kao nešto nebično. ,,U Veneciji se pred svakoga na stol stavlja, pored noža i kašike, i viljuška, kojom se meso pridržava dok se siječe, jer ti ljudi smatraju da je nepristojno dodirivati meso rukama'.