Majčina dušica - timijan


U dosluhu sa vilama
Majčina dušica (lat. Thymus), poznata i kao timijan, rod je koji obuhvaća brojne vrste različitog izgleda i dolazi iz različitih krajeva svijeta. Većina ih raste na Mediteranu, ali može ih se naći čak i na Grenlandu ili u zapadnoj Aziji. Ovu su drevnu biljku Egipćani koristili u obliku ulja za balzamiranje, Grci su je dodavali u kupke ili pak koristili kao tamjan u svojim hramovima, a Rimljani su njome pročišćavali sve prostorije. Kao i sa većinom drugih aromatičnih, začinskih biljaka, Ri-mljani su majčinu dušicu širili Evropom za vrijeme njihovih osvajačkih pohoda, sve do Britanije. U srednjem vijeku ispijanje čaja od majčine dušice bio je ritual koji je omogućavao ljudima da vide vile, a ova biljka se stavljala i u bukete da pročisti mirise bolesti. Zbog njenih antiseptičnih svojstava, suci su je koristili uz ruzmarin za sprečavanje zatvorske groznice.


Vrste timijana
Vrsta ove biljke ima zaista mnogo, pa ćemo pobrojati samo neke od njih: Thymus citriodorus – limunski timijan. Vazdazelena, srednje otporna višegodišnja biljka. Visina 30 cm, raspon 20 cm. Ružičasti cvjetovi ljeti, a listovi su prilično veliki i zeleni, sa jakim mirisom limuna. Odlična kulinarska majčina dušica, dobra u kombinaciji sa mnogim jelima od piletine ili ribe. Thymus „Fragrantissimus“ – timijan sa mirisom narandže. Vazdazelena, otporna višegodišnja biljka. Visina 30 cm, raspon 20 cm. Ima malene blijedoružičaste/ bijele cvjetove ljeti, a listovi su joj mali, uski, sivkastozeleni, sa mirisom narandže. Thymus vulgaris – obični (vrtni) timijan. Vazdazelena, otporna višegodišnja biljka. Visina 30 cm, raspon 20 cm. Ova je majčina dušica poznata svima. Ima svijetloljubičaste cvjetove ljeti, a listovi su joj tanki, zeleni i aromatični. Može se koristiti u umacima, varivima, salatama, itd.


Uzgoj i održavanje
Većinu vrsta majčine dušice najbolje je uzgajati iz mekanih reznica, u rano proljeće ili ljeto. Dužina reznice trebala bi biti 5-8 cm. Za tlo, koristite mješavinu kore, treseta i šljunka. Mlade biljke neka prezime pod zaštitom, a na otvoreno ih presadite tek narednog proljeća. Budući da je ovo aromatična biljka, ona ne pati od štetnika, ali može istrunuti ako joj je zimi tlo prevlažno. Ljeti uzimajte reznice od mladica bez cvjetova, a zimi zaštitite lonce i zalijevajte samo ako je neophodno. U vrtu se sadi na siromašnom (sa malo hranjivih tvari) i dobro ocjeditom tlu da bi postigla najbolju aromu. Ovo je biljka koja voli sušu i treba zaštitu od hladnih vjetrova, te oštrih i vlažnih zima. Sadite kada se tlo zagrije i prođe opasnost od mraza, i to na udaljenost od cca 20 cm između sadnica. Ako je sadite u loncima, držite ih na sunčanom mjestu, što će pomoći aromatičnim uljima da dođu na površinu listova, te poboljšati aromu. Podrežite nakon cvatnje da zadržite oblik i potaknete novi rast.


Ljekovitost
Majčina dušica ima jaka antiseptička svojstva. Čaj je dobar za grgljanje ili ispiranje usta, te je odličan lijek za bolno grlo ili upalu desni. Dobar je i za mamurluk. Eterično ulje je antibakterijsko i antigljivično, a koristi se u proizvodnji zubnih pasti, vodica za ispiranje usta i grgljanje, te u drugim toaletnim proizvodima. Nekoliko kapi ulja dodanih u kupku pomaže u ublažavanju reumatičnih bolova, a često se koristi i u uljima za masažu. Gusto upozorenje: iako je ljekovita doza izvučena iz cijele biljke sigurna, bilo koja količina eteričnog ulja je otrovna i ne bi se smjela koristiti za unutrašnju upotrebu. U kulinarstvu Majčina dušica je pomoćnica probavi i pomaže u razgradnji masne hrane. Jedna je od glavnih sastojaka buketa „garni“, a dobra je za temeljce, marinade, variva itd. Grančica ili dvije sa pola luka odlično je punjenje za pile. Koristi se i za teža jela kao što su pečenke ili pečeni krompir, a dobro se slaže i sa juhama i umacima od paradajza.