I voda ima svoju priču

Svaka voda, tečnost - nije voda. Kišnica iz Tasmanije je najbolja za koktele, a izvorska voda iz Norveške ima potpuno drugačije namjene - tvrdi njemački sommelier za vodu Jerk Martin Riese.

On je na "vodnoj karti" u svom berlinskom restoranu stavio 40 različitih vrsta voda iz 18 zemalja. O tome kako je voda postala statusni simbol govori u svojoj knjizi "Svijet vode".

Nekada je voda imala dvije varijante: sa ili bez mjehurića, a danas je u bogatim zemljama voda dostupna u bezbroj varijanti. Stiže s Fidžija, iz Patagonije, Mađarske, Španije, Južne Afrike. Flaširana voda je u Americi nekada bila statusni simbol, pa je svako pio "Perrier". Ta voda je bila kao "Don Perignon" među šampanjcima. Danas, na primjer, u restoranu "First Floor" Riese nudi izvorsku vodu iz američke države Tennessee u bočici optočenoj kristalima Swarowski. Cijena male flaše je 65 dolara.

Riese kaže da je voda neophodna za život, ali da je i postala predmet obožavanja. On u svojoj knjizi odgovara na pitanja kako da razlikujete bez etikete na bočici ukus mineralne vode iz dva različita izvora, možete da saznate koja voda ide uz koje jelo.

Jerk Martin Riese ozbiljno sluša priče na degustacijama vode. Veoma rado priča o tasmanijskoj vodi, kišnici iz jedne od najudaljenijih lokacija svijeta, u kojoj je voda jedna od najčistijih na svijetu. A piju je najbogatiji, pa su berlinski gradski oci za elitni ručak u Gradskoj skupštini u čast delegacije iz Saudijske Arabije pozvali Riesea da napravi izbor odgovarajuće vode. Saudijci su bili prijatno iznenađeni.