Sve što niste znali o šampanjcu
Jedna od najpoznatijih žena svijeta lijepa i pametna Francuskinja markiza Pompadur znala je šta govori kada je izjavila da je šampanjac jedino vino koje ženu drži lijepom i poslije pića.
1715 – šest godina prije rođenja markize Pompadur – Dom Perinjon, slijepi redovnik benediktinske opatije Hautvajler, našao je način kako da šampanjac učini ne samo prijatnim pićem, nego i vinom najblistavije slave uopšte. Šampanjac je pjenušavo vino koje naknadnim (drugim) vrenjem u boci razvija sopstveni ugljendioksid, zaslužan za lijepu pjenu i naročiti, peckav ukus. Sve do Dom Perinjona nevolja je bila što su mrtvi kvasci ostajali u boci kao talog koji zamućuje vino i kvari mu ukus. Kada je to eliminisano, osvajački putevi šampanjca do najskrivenijih uglova Zemlje bili su otvoreni. Ime je dobio po francuskoj pokrajini Šampanji. Danas je naziv rezervisan isključivo za pjenušce tog regiona, sva druga pjenušava vina su samo pjenušava vina.
Klasični Dom Perinjonov metod je skup jer zahtijeva mnogo prostora i ljudskog rada. Svaka boca mora se svaki dan tokom nekoliko mjeseci okrenuti za neki stepen, protresti i lagano naginjati u sve uspravniji položaj, kako bi se na kraju talog od kvasca sakupio u grliću boce. Gubici zbog pucanja boca od sve jačeg pritiska ugljendioksida mogu biti veliki, a prilično vina gubi se i pri degoržaciji. To je postupak otčepljivanja boca i izlivanja taloga, kao i dosipanja ekspedicijskog likera koji će konačno formirati ukus pjenušca.
Biseri ili biser-vina dobijaju se postupkom sličnim proizvodnji pjenušaca, ali se od njih razlikuju po pritisku ugljendioksida (ispod 3,5 atmosfere pri temperaturi od 4°C za bisere, iznad za pjenušce). Za razliku od pjenušaca i bisera, koji naknadnim vrenjem oslobađaju sopstveni ugljendioksid, gaziranim vinima se on ubacuje.
Što se tiče čaša, pjenušava vina postavljaju neke zahtjeve. Za njih postoje određeni oblici, namijenjeni samo njima. Dugo je to bila plitka i široka čaša na nožici, ali se posljednjih godina od nje sve više odustaje, u korist čaša koje toliko ne ističu pjenu, već perlanje. To su čaše nalik na izduženi cvijet lale, prema vrhu nešto sužene, ili oblika izvrnutog, veoma izdužen stalak. Iako su ugljendioksid, pjena i perlanje na cijeni kod pjenušaca, za njihov kvalitet odlučujući faktor je osnovno vino.
Za širenje konzumacije najzaslužniji su, izgleda, Napoleonovi vojnici. Nekada posluživana samo u najsvečanijim prilikama, kao vrhunac doživljaja na kraju ručka ili večere, danas se nude i kao aperitiv, a u toku obroka mogu i pratiti jela kojima odgovaraju, budeći plemenita čula.