Kiselica

Gasilac žeđi
Kiselica (latinski: Rumex acetosa) pripada porodici Polygonaceae i može se pronaći širom Evrope, Azije i Sjeverne Amerike, a uspijeva na skoro svakom tlu. Ime roda, Rumex, dolazi od latinske riječi rumo, što znači sišem, što proizilazi iz činjenice da su rimski vojnici sisali listove kiselice da ublaže osjećaj žeđi, a rimski
ljekari su je koristili kao diuretik. U Engleskoj se za vrijeme vladavine Tudora, kiselicu smatralo vrhunskim engleskim povrćem, a Henrik VIII ju je posebno cijenio. Laponci su pak koristili sok kiselice za kiseljenje mlijeka. Za kiselicu kažu da čisti, jača, osvježava i umiruje cijeli organizam, a izvana ga uljepšava. Prirodni je analgetik, antiseptik, laksativ, diuretik itd.
SAVJET: Sok kiselice se može koristiti za otklanjanje mrlja od hrđe, plijesni ili tinte sa platna i srebra.

Uzgoj u vrtu i održavanje
Kiselica pripada porodici dvornjača i otporna je višegodišnja biljka, a postoje tri vrste koje se razlikuju uglavnom prema visini i obliku listova: obična, streličasta i štitasta. Voli sunčan, zaklonjen položaj ili blagi hlad te vlažno i propusno tlo. Razmnožava se sjemenom u proljeće ili dijeljenjem korijenja u jesen. Cvate duguljastim crvenozelenim cvjetovima koji se javljaju ljeti na vrhovima stabljika, a treba ih otrgnuti kako bi se razvilo što više lišća. Svježi listovi u proljeće su gotovo bez okusa, a kiselost raste tokom ljeta. Može se uzgajati u zatvorenom. Golubovi, puževi golaći i povremeno gusjenice napadaju kiselicu, ali na odraslim biljkama ne pričinjavaju neke veće probleme. Dovoljno je odstraniti oštećene listove i postaviti zamke za puževe. Održavanje kiselice nije teško. Sije se pod zaštitom u rano proljeće, a na otvorenom od sredine proljeća. Ljeti kiselici treba sjeći lišće da bi se potakla veća olistalost i spriječilo osjemenjavanje. Tokom vrućeg ljeta treba je redovno zalijevati da bi listovi ostali sočni. Najesen je potrebno odijeliti odrasle biljke, a tokom zime nema potrebe voditi ikakvu brigu o kiselici.

Uzgoj u loncima
Mlada kiselica je pogodna biljka za uzgoj u loncu. Treba voditi računa da u loncu bude mješavina kore i treseta te da ima i dovoljno mjesta da se biljka može širiti. Treba zapamtiti da se listovi moraju rezati da bi više olistali i ostali svježi i sočni. Kiselicu u loncu treba dobro zalijevati tokom sezone rasta te dohranjivati tekućim gnojivom, pogotovo ako je se planira brati.

Upozorenje:
Kiselicu ne konzumirajte u prevelikim dozama ili prečesto, budući da sadrži oksalnu kiselinu koja može narušiti zdravlje usljed čestog ili neumjerenog konzumiranja. Velike doze su otrovne i uzrokuju teška oštećenja bubrega.

Ljekovitost
Kiselica posjeduje ljekovita svojstva čišćenja i poboljšanja kvaliteta krvi, isto kao što to čini špinat koji povećava sadržaj hemoglobina u krvi. Kiselica također sadrži i vitamin C, a njen list se može koristiti u oblogama pri liječenju određenih kožnih problema kao što su akne.

U kulinarstvu
U kuhinji je kiselica veoma dobra biljka za eksperimentiranje. U manjim količinama se dodaje juhama, omletima, ribljim umacima te jelima s mesom. Koristi se i za omekšavanje mesa tako što se listovi omotaju oko odrezaka ili se zgnječeno lišće doda u marinadu. Sirovi listovi se mogu jesti u salati, za šta su posebno pogodni listovi štitaste kiselice. U tom slučaju treba smanjiti količinu limunovog soka ili sirćeta u preljevu. Kiselica se kuha poput špinata, sa jednim mijenjanjem vode u kojoj se kuha da bi se smanjila kiselina. Oguljena stabljika kiselice se također može žvakati kako bi otklonila žeđ.

Upozorenje:
Kiselicu u medicinske svrhe ne bi trebale koristiti osobe sklone reumatizmu, artritisu, kostobolji, bubrežnim kamencima ili želučanoj hiperkiselosti. List kiselice može uzrokovati dermatitis.