Antibiotici iz prirode
Bez antibiotika danas ne bismo mogli stati na kraj brojnim bolestima, ali sve se više govori i o blagotvornim učincima ljekovitog bilja i prirodnih supstancija, od kojih se neke s punim pravom nazivaju prirodnim antibioticima. Evo i koji:
BRUSNICA
Aktivne tvari: sadrži organske kiseline (jabučna, limunska, kininska, benzoična, hipurična) i proantocijanidine (OPC) jedinstvene za ovaj plod. Djelovanje: potiče čišćenje mokraćnog sistema, te pomaže u slučaju urinarnih infekcija. Može se koristiti i preventivno za čuvanje zdravlja urinarnog trakta.
CIMET
Aktivne tvari: tanini, aldehidi, eugenol. Djelovanje: ublažava bolove, ima protuupalni i antivirusni učinak. Prema nekim naučnim istraživanjima ulje cimeta može neutralizirati čak i bakterije koje uzrokuju tifus. Služi i protiv visokog pritiska, nadutosti, ali i prema nedavnoj studiji može služiti kao prevencija ili odgoda javljanja dijabetesa. Cimet pomaže liječenje oboljenja grla, bronhitisa i upale uha.
BIJELI LUK
Aktivne tvari: sumporne supstancije, alicin. Djelovanje: antiseptičko, antibiotsko, antimikotsko, imunostimulativno. Bijeli luk djeluje i na Helicobacter pylori, bakteriju koja može uzrokovati čir na želucu te potaknuti stvaranje tumora na želucu. Preporučuje se za liječenje: bronhitisa, prehlade, kašlja, povišene tjelesne temperature, grlobolje, kao i u slučajevima sklonosti infekcijama.
KAMILICA
Aktivne tvari: Rimska kamilica sadrži germakronolide, flavonoide te eterično ulje. Njemačka kamilica sadrži bisabolane, flavonoide, kumarine i fenolne kiseline. Najupečatljivija razlika između kamilica je u eteričnom ulju - rimska sadrži prozirno ulje bogato esterima, dok je ono kod njemačke kamilice duboko plave do plavo-zelene boje koja potječe od spoja kamazulena. Djelovanje: djeluje antibakterijski i ublažava upale, blago smiruje i opušta. Protuupalna snaga kamilice blizu je onoj kortizona, ali primjena mora biti dugotrajnija. Kamiličino ulje ima i dokazano svojstvo uništavanja gljivica. Preporučuje se: za ublažavanje akutnih upala sluznice u želucu i crijevima, kod proljeva i gastritisa, za ispiranje upaljenog grla i sluznice usta, za inhalacije kod kašlja i upala nosne šupljine, u vanjskoj primjeni kod rana koje loše zarastaju, kao i kod svih oblika upalnih bolesti.
