Ishrana djece od 2. godine
Sva mudrost pravilne (odgovarajuće) ishrane sastoji se u sljedećem: prava mjera i raznovrsnost.
Segment zaštite zdravlja koji započinje odmah po rođenju i traje čitav život je ishrana. Pravilna ishrana djeteta je važna za rast i razvoj, tjelesnu kondiciju, mentalne sposobnosti i imunološke funkcije. Djeci treba osigurati dovoljne količine neophodnih ugljikohidrata, bjelančevina, masti, vitamina, minerala, te balastnih materija (vlakana) kako bi zdravo rasla. Temelj biološke snage organizma jesu materije koje u obliku hrane unosimo u organizam i koje nakon niza hemijskih reakcija postaju sastavni dio organizma te se koriste kao izvor energije za zaštitu od štetnih uticaja i mikroorganizama iz okoline. U vezi sa ishranom postoji niz predrasuda i pogrešaka koje nekad činimo u najboljoj namjeri, a protiv toga se moramo boriti prosvjećivanjem i ispravljanjem loših navika. Ishrana mora biti primjerena starosnoj dobi, spolu, konstituciji, genetici, navikama, klimi i djetotovoj aktivnosti.
Da li je ‘dobro uhranjeno dijete’ ujedno i zdravo dijete? U našem podneblju pojam zdravog djeteta vezan je uz njegov apetit i izgled (dijelom tačno, dijelom zabluda). Apetit jeste pokazatelj zdravlja, jer bilo kakav poremećaj
općeg stanja očituje se odbijanjem hrane, dok je s druge strane izgled djeteta (tj. debelog djeteta) vezan za krivo poimanje zdravlja. „Dobro uhranjeno dijete“ je zapravo dijete hranjeno nekvalitetnim namirnicama, u kojima dominiraju brašno i koncentrirani ugljikohidrati, a nedostaju adekvatne gradivne materije – kvalitetne bjelančevine, minerali i vitamini.
Hipokrat je rekao: „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana.“ Ova prastara izreka dala je doprinos širenju ideje o povoljnom uticaju hrane na jačanje zdravlja i otpornosti organizma te liječenju nekih bolesti i povreda. U osamnaestom vijeku postavljeni su temelji biohemije probave sa prvim naučnim saznanjima o uticaju hrane na zdravlje.
Priča o jogurtu
Posljednjih decenija posebno se proučava jogurt, namirnica poznata hiljadama godina (prvi zapisi o jogurtu datiraju 6.000 godina prije Krista). Crijevo je najveći imunološki organ u čijem se sadržaju nalaze brojne ‘pozitivno–korisne bakterije’. Ovu crijevnu mikrofloru remeti povišena tjelesna temperatura, stres, lijekovi (posebno antibiotici), nepravilna ishrana. Neke bakterije, poput onih iz sojeva Lactabacillus imaju povoljan efekt na zdravlje kada se unose hranom ili kao dodatak hrani. Najviše pozitivnih osobina se pripisuje probiotiku Lactabacillus rhamnosus GG (LGG). Rezultati brojnih istraživanja potvrđuju da redovna upotreba mliječnih proizvoda sa probioticima jača imunološki sistem, posebno u dječijoj dobi. U istraživanju grupe zdrave djece koja su tokom sedam mjeseci konzumirala mlijeko obogaćeno sa LGG, došlo je do smanjenja pojave bolesti za 16 posto, smanjenja disajnih infekcija za 17 posto i smanjenja primjene antibiotika za 19 posto.
Savjet: Dijete do pete godine treba dnevno popiti najmanje 0,5 l mlijeka, i to sa 3,5 posto masti. Da nam male pametnice budu još pametnije Metabolički gledano, mozak je veoma aktivan organ, što bi značilo da je istovremeno i poprilično ‘gladan’ organ. Određene komponente hrane imaju uticaj na moždane aktivnosti (mentalne sposobnosti), poput koncentracije, pamćenja, motornih i senzorskih vještina. Zdravlje mozga u velikoj mjeri ovisi o unosu kvalitetnih kiselina čiji je dobar izvor riba (Omega - 3 kiseline).
Naučno je dokazano da DHA – Dokozaheksaenska kiselina poboljšava mentalne sposobnosti predškolske djece. Ispitivanje je obuhvatilo 175 četverogodišnjaka koji su u toku četiri mjeseca dobijali u ishrani 400 mg DHA svaki dan te su u krvi značajno povisili nivo ove masne kiseline. Ova grupa djece je na testu vokabulara (standardni test spremnosti za školu) pokazala značajno bolje rezultate u odnosu na djecu koja nisu konzumirala hranu obogaćenu sa DHA.
Odbijanje hrane i izbirljivost
Česta je pritužba roditelja djece dobi 2-8 godina da dijete ne jede dovoljno ili jede pogrešnu hranu, odnosno, da svoj jelovnik sužava na samo nekoliko namirnica. Računa se da 1/3 predškolske djece pati od smetnji hranjenja, a da skoro sva djeca u jednom periodu odbijaju hranu ili su izrazito izbirljivi. U vrijeme obroka, dijete može sjediti sa hranom u ustima ili reagirati povraćanjem na pokušaj hranjenja nasilu. To je rezultat neprihvaćanja novih okusa, želja za privlačenjem pažnje roditelja ili želja za održavanjem nekih rituala kod hranjenja.
Pomanjkanje apetita: može dovesti do dramatičnih situacija u porodici, posebno u odnosu majka–dijete. Majčino nastojanje da dijete pojede obrok, često je uzrok sukoba. Sukobi su neminovni, dijete se želi osamostaliti, a istovremeno je ovisno o majci. Privlači ga sve što je novo, ali je i privrženo svojim navikama. Roditelje obuzima nemir, briga, pa čak i ljutnja. Često se kao slabi apetit naglašava situacija kada dijete ne pojede cijeli obrok ili izostavi obrok, ne uzevši u obzir koliko je dijete pojelo npr. za užinu pa možda stvarno nije gladno.
Selektivno jedenje: to znači da djeca jedu samo dvije do tri vrste hrane, najčešće na bazi ugljikohidrata. U ovakvim slučajevima tjelesna težina nije promijenjena i roditelji se ne brinu toliko o zdravlju djece već ih brine socijalizacija djeteta.
Sveobuhvatno odbijanje hrane: vrlo je rijetko i najčešće se javlja kao odgovor na traumatsku situaciju. Kod takve djece dolazi do gubitka na težini i ova pojava zahtijeva potpunu obradu i tretman stručnjaka. Kada se roditelji suoče sa problemima odbijanja i izbirljivosti hrane, pribjegavaju nekom od rješenja, npr. uvođenje igre ili rituala pretvarajući hranjenje u zabavu ili igru - takvo ponašanje roditelja potiče dijete da istraje u svojoj namjeri, jer time zaokuplja dodatnu pažnju roditelja.
Hranjenje nasilu: siljenje, ucjenjivanje, podmićivanje i slično što kod djeteta dovodi do još jačeg odbijanja hrane i upornosti u svojim odlukama ili pak kod djeteta razvija neke druge psihološke probleme.
